Polusunčano. Hladno. Zapravo, poluhladno.
Suho. Vjetrovito.
Želim poštenu kišu. Mokru i tešku.
Da bakice ili dedeki popizde. :D
Zašto?
Humanizacija krajolika.
Još sam zaljubljena.
Dugo sam zaljubljena, očito je.
U krivo vrijeme, u krivu osobu.
Barem mi se tako čini.
Vrativši mu ono što je njegovo.
Odemo u kratku šetnju.
Ja pričam. On šuti.
Ja šutim. On šuti.
Ja pitam. Odgovara kratko.
Nasmijavam ga. On šuti i smije se.
I tako u krug.
Istobno sam tužna i vesela.
Njegov šutljiv pogled, miris, podočnjaci, zagrljaj.
Velik plus.
Duga šutnja, čudan osjećaj, nedostatak tema i
hladnoća u zraku (metaforički rečeno).
Velik minus.
Trebala bih reći: "Oh, kako tipično!"
Neću. Jer nije.
Nikad neću shvatiti zašto mi ljudi moramo trpit ovakve gluposti.
No dobro. Život k'o život. Jedna velika vraški dobra ironija.
Jedna velika igra s puno malim igrama. I jedan veliki paradoks.
K'o što mu rekoh: "Ja sam veliko dijete koje se voli igrat."
To sam rekla dok smo gledali park.
Predivne stare ljujačke. Zahrđali tobogan. Škripavi vrtuljak.
Preljep prizor u mraku uz slabo osvjetljenje.
Samo, šteta što nisam bar sjela na ljuljačke i malo se igrala.
Kao malo veselo i neustrašivo dijete. Kao što sam nekoć bila.
Drugom prilkom. Valjda.
E ljudi, u čemu je razlika između riječi "možda" i "valjda"?
Ako razlika postoji...
Dobro sam. Barem tako možemo reći.
Nisam nikakav friking emo. Samo sam suprotno od vesela.
Samo bi ja najradje sve poslala u pizdu materinu.
Uvukla se u krevet i barem dan-dva nikamo ne ići.
Mrzovoljna sam, eto. Jako.
Samo bi me kiša privukla van.
Da stojim/sjedim negdje i buljim u prazno držeći kišobran.
Osjećajući fin miris mokre prašine iliti kiše i utapati u nikakvim osjećajima.
Poput krepane lutke koju nitko ne želi.
Osim možda psa koji bi ju zaslinio noseći te zakopao.
Razlog zašto nekim ljudima kiša djeluje opuštajuće - pogledajte OVDJE.
Žalosno je to što ja želim onog koji me ne želi.
A mene želi onaj kojeg ja ne želim.
Ma kako žalosno, to je ironično.
Barem se mogu pouzdat u prijatelje. Valjda..
Dovoljno mi je što mi je škola i ljubav u... kako da to nazovemo?
U tamo gdje se svinje sa zadovoljstvom valjaju.
Već mi se želudac okreće kad se sjetim da sam možda izgubila jednu.
Zbog njezine laži. Zbog njezinog ponosa i konzervativnost.
Shvaćam da nema vremena. Al ni 15 min nije teško naći. A još i da laže...
Ma, neću trošiti riječi na nju kao ni suze na njega.
Još samo 3 dana do odmora. Ja nemam ni volje ni živca.
Ne više. Sve je istrošeno. Morat ću sve ono odgoditi, nekako.
Izvlaćit ću se nekako makar mi se ni to ne da.
Umorna sam, ljuta, tužna, bezdušna.
Još se čudim kako mogu pisući blog u ovo doba biti kakva jesam.
A u međuvremenu na MSNu druga osoba.
Nasmijana, tješim s lakoćom druge, pričam vesele teme.
Inače kako ja mislim ili osjećam, tako kažem i ponašam.
Na no da... Kaže naš dragi Šekspir, ovaj, Shakespeare da...
*uzmem lubanju i napravim pozu Hamleta*
Da je cijeli svijet jedna velika pozornica, a da smo mi glumci.
*lubanja klima*
A lavovi vole pozornicu. Znaci, lavovi su glumci.
*lubanja opet klima*
O la la la... Vrijeme je za dramu i sapunicu.
Brzo brzo, ljudi, svijetla treba!
*reflektori upereni u mene*
Ljudi moji, predstava počinje! :D
Predstavljam vam.. gospodina THE MASK!
Jedan od meni najdražih filmova. I crtića.
Dobar humor, gluma, šala i priča. :)
Obožavam crtiće. Najviše animacijske filmove.
Spoj stvarnosti i mašte.
Kreativnosti, mašte, zabave, veselja i vatrometa!
Ja sam dijete u duši, kao što rekoh. ;D
Gospodin Maska iliti gospodin Stisni-me-nježno.
/Ako ne znate zašto sam stavila ovo drugo ime, pogledajte prvi filmić ispod :)/
Tog vragolana svi imamo u sebi.
Možda osim ljudi koji zbilja nemaju smisla za humor.
Bez uvrede u svakom slučaju...
Taj mali vragolan...
Meni je izražen doista i zato sam tako... Vragoljasta. :D
Ili drugim riječima koje sam zapamtila od drugih:
Luda, nenormlana (nikad nećemo saznat granicu normalnosti :D), čudna,
zabavna, riskirajuća, djetinasta, maštovita.. itd.. :P
Ja uvijek na to gledam pozitivno:
Kad ste takvi, smijeh je UVIJEK prisutan i ljudima se diže rasploženje.
Zbog toga možda ispadam djetinasta i neozbiljna.
No stvar je u tome da razbijem ozbiljnost i sivi zrak (metaforički rečeno).
Te da unesem malo boje u ljudski život i da atmosfera bude opuštajuća. :)))
Nisam mogla dopustiti da mi post završi tragično. :D
Bolje da završi tragikomično nego tragično. :P
U ovom slucaju s happy endom.
O la la la ...
Nje trailer, ali.. :) Pogledajte... :)
Malo glazbe i plesa... Cuban Pete :3
Sjećate se možda i njegovog psa? U maski. :D
Taj je najbolji. :P Legenda od psa! :D
Ala bih mogla napisat svašta o tom psu. :)
Ali nema dobrih slika o njemu na netu. :(
Av av av...
Btw. Palac se polako opopravlja od indicenta s loptom na odbojci. xD
Fala bogu što mu ne treba gips. O la la la...
