Sve je lijepo. Zaljubljeno. Cvijeće okolo.
Sva se otopim jer mi je preslatko kad se zaljubljeni drže za ruku.
Grile se. Smiju se. Gledaju se u oči. I ljube.

Istina, to vidim svaki dan.
Ali, na Valetinovo inače obratim najveću pažnju.
Jer, ako je neki dan označen po nečemu, onda i to zaslužuje pažnju.
Možete mi govoriti da sam staromodna ili komercijalna, whatever.
Meni svaki dan može biti Valetinovo, Božic, Nova godina, dan žena, dan vode itd...
Svaki dan može biti bogzna što.
Ja volim označene datume. Kad datumi znače nešto.
Volim kad imamo razloga za slavlje. Volim kad je nešto po nečem posebno.
Kad je dan makar bio isti kao i ostali, ipak po nečem drugčiji.

Što se tice komercijalizma... Da, troši se.
Ali ne tek tako. Ne jer je "The Dan". Ne jer je tradicija.
Već taj "The Dan" pruža priliku da kupiš nešto jer želiš nešto lijepo kupit za nekoga.
To jest, da nešto uciniš nešto za nekoga.
Kao s razlogom.
Za nekog obratiš veću pažnju nego inače.
Iznenadiš slatkim darićem makar bio mali.
Nikako bezvezno nasumce odabrano, već onak iz srca.
Ili napraviš nešto. Što je najteže i najbolje.
To je za mene...
Znak pažnje. Znak ljubavi.
Nešto lijepo.

Možete reci da sam materijalist. Dobro, djelomice jesam.
Ali ja sam skroman materijalist.
Duhovno, emocionalno i mentalno nešto imam svaki dan.
Drago mi je što to imam, ali kad se stalno ponavlja, poželiš nešto malo drugcije.
Ja samu sebe mogu lako nečim ugodit.
Kinom, izlaskom, čokoladom, dobrom serijom itd...
Ali da ti netko nešto daruje?
Daruju ljudi najviše samo kad netko ima rođendan il ina samo važne datume.
Ne misle iznenaditi tek tako da samo malo usreći druge.
Današnji daruju samo kad moraju.
Iskreno, to me zna zasmetat.
Jer osim tog, odaberu nasumce i nikak iz srca.
Ovo je jeftino, kupujem.
Okej, ne moraš ići u zlataricu i to. Al' da odeš u dućan po 9 i 19kn?!
Ovo baš meni izgleda dobro, kupujem.
A da malo misliš na tude potrebe a ne na svoje?
Ovo sam probao, fino je. Kupujem.
O ukusima se ne raspravlja. Ti možda voliš s jagodom, a ja ne. A možda sam i alergcna.
Ne da mi se praviti nešto. Oduzima mi pametno vrijeme.
Ni da posveti vremena da nešto napravi posebnoj osobi nije ni približno važno, ah...

Ima iznimka i dobrih razloga... To je druga priča.
Al ne govorim o njima već o onima koji sve površno gledaju.
I onima koji se ne trude za druge posebne osobe.
Danas je sve prekomercijalno, to da. Same reklame i kupnja.
To me nervira. Da kupuju samo ZATO jer je Valetinovo.
Ja tako ne gledam. Ja gledam Valetinovo s čari.
Dan ljubavi. Dan kad su ljudi slavili ljubav. Dan kad su darivali S LJUBAVLJU!
A gdje su nestali dani kad su ljudi znali barem malo truditi oko dragih ljudi?
Da se mene pita, ja bi se potrudila i više od svega.
I radim to uvijek.
Jer to volim raditi.
Jer mi je preljepo vidjeti nečiji osmijeh na licu.
Jer volim svoje vrijeme žrtovati da dokažem da mi je stalo od njih.
Jer zaslužuju ak je poseban dan.
Jer ... mi je stalo od njih. :)

Ovo me podsjetilo da napišem o ovom jer mi je, dan prije Valetinova, frend iz Varaždina učinio nešto posebno.
Nazovimo ga Kabel. :D For him: Ne ljutit se zbog imena... ;D
Na taj dan, utorak, ja sam bila sva ljuta i iživcirana od škole.
Bila sam mentalno i emocionalno slomljena od silnog i napornog učenja.
I onda od novih loših ocjena i nedostatka vremena i velike količine stresa.
Zbog navednih razloga, pukla sam i počela plakat pod satom u školi.
Boljela me briga što bulje u mene, jednostavno više nisam mogla trpiti.
I dođe poruka. Od Varaždinca.
Pita me možemo li se naci jer sutra putuje natrag u Vž.
Ja odbijam objašavajući da nije zgodno.
Komu bi bilo uopće zgodno ići van usred tjedna i to da izgleda ko panda?
Uporan je. Pristajem na 10 min ne znajući zašto baš na kratko.
Škola završi. Ja si šminku sredila. Crvenilo prošlo.
Nađemo se i pruži mi svoj mob s porukom i s smješkom:
"Znam da je malo uranjeno, ali ipak.. Sretno ti Valetinovo!"
Pruži mi poklon - manga i čokolada. Umjesto ruže...
Note: Manga je japanski strip. Čita se inače s desna na lijevu stranu.
Ovo je jedini poklon i najljepše što sam dobila u proteklih 17 god. na Valetinovo. :DD
Nemojte vi meni sada mislit da je to moj "budući dečko" kao moje cure iz razreda.
Jer nije. Jer je on moj bratić.
Ne, ne krvni bratić. Već onak.. Imamo odnos brat-seka. :)
Samo što je u našem slucaju bratić-sestrična.

Za poznanike ako u kojem slučaju čitaju:
Ne ne ne ne ne... Nije Shen...
On je moj brat. Opet ne krvni... :))
S njim imam bratsko-sestrinski odnos. :)
I nema tu nikakvog incesta i točka! XD
Da se vratim. Kabel tj. moj The Bratić me je stvarno razveselio. :)
Prošle godine on i njegov muški razred na Valetinovo su odlucili kupit 22 ruža.
Oni u jednoznamenkastom broju kupuju 22 ruža.
Za 22 cure iz razreda. :D
Ajeme.. U usporedbi s mojim razrediom, gdje su SAMO 5 cura i 22 deckiju...
Mi smo sramota i za Vatikan, hihihi. :DDD

A sad.. Kad je došlo Valetinovo, ujutro Kabel The Bratic ide natrag u Vž.
I pošalje mi poruku taman kad sam se oblacila za školu:
"Koja je to razlika, u Zgu niko osim mene danas nije nosil nist crvenog,
a u Vzu svaki drugi covek ima nekaj crveno? XD"
Ja sva u crnom i s crvenom majcom čitam.
Pogledam se u ogledalo pored sebe i dode mi upitnik na glavu.
Velik upitnik. :D
Ali, kad sam izašla van, sve je vec bilo jasno.
Sve boje su tu OSIM CRVENE.
Komuniste tu ne racunam!
I prvi odgovor koji mi je pao napamet bio je...
"Valjda jer je došao val metalca pa se ljudi boje da metalci ne misle da su i oni komunisti."
I tako ja u crvenoj majci ponosno šetam vani... :D
Btw. Nisam komunist, samo sam zaljubljena u Valetinovo. :3
Btw2. Veću ironiju nisam vidjela.
Ja sam solo i trebala bih se bedirati, a zapravo sam skala od sreće što je Valetinovo došlo.
No cura od Jarca užasno mrzi Valetinovo. Bila je sva mrzovoljna.
Makar joj je on pokušao nešto kupiti, a ona je uporno odbijala.
A meni dok smo bili u vezi, ništa mi nije kupio.. Marš! >_>
Također i njezina mlađa sestra mrzi, a dobila je čokoladu, ruže i sl.
Od frendice i frendova. I to puno.
A i inače je bio razlog da ništa ne dobivaju ili nemaju dečka pa mrze Valetinovo.
Ovo je ironija. :D







