Napokon...
Imam samo 4 neocjenjena predmeta. Ostalo je više-manje ok.
Čim sredim neocjenjenost, postoje šanse da prođem s 4 što me tješi.
Još samo prva 3 dana ispitivanja i ostali 1 dan učenja nove lekcije.
Mogu ja to.
Danas... Mislim da ne poznajem više sebe. Pukla sam.
Postala tako jako bezobrazna, okrutna, histerična i pravila dramu.
Možda bih mogla dobit ulogu u sapunicama. U ulozi negativke. :D Ili barem sporedne glumce?
Jednostavno nisam to ja kakvu sebe smatram ili poznajem.
Nekako.. Uživala sam mučiti, svađati i biti tako drska, bezobrazna i umišljena do neba.
I to s Jarcem. Da, s bivišim iz razreda...
S ovim se tu i tamo svađam pa mirim pa svađam... Al ovajput me puklo skroz.
Popeo mi se na vrh glave. Živci mi kidaju, ponos mi je tu i tamo ionako sjeban.
Ponos je razpet i nije zacjeljen ni nakon ovoliko dugo vremena. Ali je jako drsko hladan. Obeshrabrajući.
Izgubila sam kontrolu kad mi je poslao mail. Neki usrani spam-lanac sreće o sexu.
U tih 2-3 godine mi nije nijednom slao nikakve slične mailove niti one lijepe i sad kao odjednom "slučajno"?!
Oprosti, dragi Jarče, mislim da sam bila kristalno jasna.
Lijepo sam ti rekla da mi smeta bilokoji oblik zajebancje o seksu, pervezijama ili slično takvo s tobom.
Čak sam te i molila mnogo puta a to ne radiš. Tebi ko da uđe na jedno uho a na drugo izađe.
Još sam te i tukla da prestaneš. Ništa.
I onda kažeš da ti je stalo od mene kao od prijateljice. Zar se tako ponašaju prijatelji?
A što se tiče razgovora o osobnom ljubavnom i seksualnom životu, to je intimno.
Ti meni to želiš pričati, a mene to ne zanima. Onda tražiš da ti ja pričam svoj. Ja to neću jer te se ne tiče.
Osim toga, ti si blagoslovljen životnim radosti pa da još naslađuješ mojim patnjama?
Lijepo zaboravi.
Znam, nije ti namjera da se naslađuješ već si samo znatiželjan. Ti voliš tek tako znati.
Zašto baš to? A ne da pričamo o animeima, časopisima, nekim ljudima...
Ti oćeš baš to - ljubavni i intimni život. Halo?
Da, najzanimljiviji su, slažem se. Ali kad netko neće o tome govoriti, onda neće.
Prihvati to, za ime Božje! Možda će ti jednog dana otvoriti a možda ne.
Sve ovisi o situaciji, okolini i toj osobi to jest o meni.
Zašto nikad nemamo dobre teme kao ti i tvoja draga?
Da onak čravljamo i odemo na kavu?
Uvijek si me odbijao da odemo na kavu samo ti i ja dok smo bili u vezi.
A s njom ko vjeran psić ideš na kavu bili sami ili u društvu.
Oprosti, gdje sam pogriješila tj. u čemu?
Ili jednostavno nisam dovoljna ne samo kao parnterica tj. cura već i kao prijateljica?
Biviša parnterica tj. biviša cura, ispravak.
Jel to zbog gluhoće? Jer ne pušim, pijem? Jer imam stroge roditelje?
Jel to što smo u istom razredu? Jel to što nisam sladunjava kao tvoja cura?
Jer nisam tako posebna kao ona? Ona pjevati zna, mila je, društvenija?
Ne znam... Stvarno ne znam...
Ne znam gdje sam pogriješila kao cura, gdje kao prijateljica.
Moja šutnja i moja zatvorenost nakon prekida su opravdani pošto ti misliš da nisu.
Dragi Jarče, to je kao da si ti Bush a ja Irak i bombadiraš me.
I onda nakon kratkog vremena uletiš i kažes: "E prijatelji, pravimo se kao da ništa nije ni bilo."
Ti možda brzo bjesniš i hladiš. Ali ja, naljutiš li me dobro jednom, pamtim dugo.
Jako dugo i ljutim se dugo. Najviše šutnjom i zatvorenošću, kao što vidiš.
Kažeš da me poznaješ. Čudim se onda zašto se čudiš zbog tog kakva sam sad. Neobjašnjiva.
Kažeš da znaš s ljudima. Kako to onda da ne znaš održati mir samnom?
I ne znaš razlog zašto pizdim?
Molim te, ne pričaj gluposti. Tog imam i ja doista, kako si i sam rekao.
Samo su dvije stvari nas spajale - perveznost i ljubav.
Prolazna ljubav, ispravak. Moja je mnogo kasnije prošla.
Kako smo počeli, tako smo i završili, čini mi se.
Ja sam nas povezala pervezijom. To je moja dobra vještina.
Mislim da si me počeo voljeti zbog toga a ne zbog toga kakva ja uistinu jesam. A mislio si da znaš kakva sam.
Nakon proteklog vremena postalo ti je dosadno samnom ali pervezija nije umirala.
Dosadno jer nismo ništo uspiješno mogli naći nešto zajedničko kao prijatelji.
Npr. Temu za razgovor, a da nije pervezna ili barem nešto slično.
Zato si me ostavio. Bez jasnog i glavnog razloga. S puno sitnih razloga.
Sitnih... Nisi ni mogao reći "Ne volim te". Zašto?
Možda da bi me zadržao opet kad shvatiš da me voliš?
Otišao si njoj. Zanimljivija je, zabavnija, ima manje problema nego što ja imam, čuje, pjeva.
Taman... I prava pravcata metalka (goth, da budem preciznija).
Jednostavno, istrošena sam. :D
Ja sam ti dobra samo imat za curu i pojebat, jel da?
Kao frendica sam ti dobra jer sam osjećajna i jednostavno dobra.
Ali nisam zanimljiva bez pervezije, pretpostavljam?
Nisi valjda uzalud stalno govorio perveziju da i ja jednom tako popjevam?
Zaboravi... Ne znam više oću li ikad biti takva prema tebi kao što sam nekoć bila.
Ponos mi je sjeban dugotrajno, osjećam se bezveznom.
Ne znaš mi ni ego dići ni kad sam bila u depri.
Zbog sveg tog, puklo me. Zamrzila sam vlastitu perveziju iz dna duše.
I spremno otišla u celibat. Nije mi vjerovao, trebali su mjeseci da povjeruje.
Puklo me jer sam se osjećala kao seksualni objekt, a ne kao zanimljiva osoba.
Nisam plavuša niti izgledam tako.
Od svih tih silnih boli i lekcija, željela sam se osvetiti i više ne ponoviti greške.
Nisam osvetoljubljiva ali sam zlopamtilo. Mene je teško istinski naljutiti.
Prije bi me ljudi rastužili nego naljutili.
Nisam znala kako osvetiti a da ne ispadnem gadura prema tuđim očima.
Jednostavno sam si usta začepila i neće se ni čuti ni tračak pervezije.
To je njega mjesecima mučilo. I još ga muči ili mu je samo prešlo ovo zajebavanje u naviku?
Mislim da naš odnos mogu opisati pod jednim riječju.
Mi smo "poznanici" a ne "prijatelji". Bez obzira što se smatramo prijateljima.
Ja sam samo nezanimljiva. Njemu je samo nezanimljivo samnom pričati o drugim stvarima.
Ako se šalio kad je to rekao, onda se jako loše šali.
Dragi Jarče, drag si mi kao uvijek ali ljuta sam.
I mislim da nada za naše prijateljstvo nestaje malo po malo dok sam nezanimljiva.
Ili dok ti ne znaš nalazit teme, whatever.
Jednostavno, nemamo zajedničkog više na našu žalost, izgleda.
Žao mi je što je tako... Jako. Ali protiv svojih osjećaja i iskustva ne mogu.
Ti imaš bolji život od mene, koliko vidim. Zavidim ti mnogočemu.
I sam to znaš... A i znaš da ne želim patiti.
Oprosti...
Oprosti na svemu.
Oprosti što sam nezanimljiva.
Oprosti što te u školi grdim.
Oprosti što nisam bila dobra cura.
Oprosti što si imao problema zbog moje mame koja se samo previše brine.
Oprosti što sam jednom zamalo zatrudnila.
Oprosti što sam time uništila Novu Godinu.
Oprosti što nisam bila posebna, već samo još jedna obična djevojka u nizu.
Oprosti što sam neobjašljiva i često mjenjam mišljenja.
Oprosti što sam bila tako priljepljena uz tebe u vezi.
Oprosti što mi je smiješan humor koji tebe vrijeđa.
Oprosti što dramatiziram.
Oprosti što više nisam ista "dobra, stara, osjećajna i tako divna curica" kakvu si me upoznao.
Oprosti što nisam znala bolje postupati s tobom kao tvoja cura.
Oprosti što sam puna gluposti.
Oprosti što sam, kao što ti sam kažes, jednostavno glupa.
Oprosti što sam vjerovala u nas...
Oprosti na mnogočemu...
Ne znam što da više kažem... Jednotavno sam pretužna. I preljuta.
Ti si dobar dečko, ali me jako ljutiš.
S jedne strane mi je drago što sam se ispucala.
A s druge, krivo mi je što su samo naglašene njegove loše osobine.
Nadam se da ćemo barem jedanput u životu ići samo ti i ja na kavu bez oklijevanja.
Aje već jednom završimo već našu svađu. Ja sam spremna ići do kraja bez obzira na posljedice.
Ali pretpostavljam da ti nisi... Jer se ne voliš svađati. Vidjet ćemo.
Ovo je slikano u Likovnoj Akademiji u ZGu ljetos. Mene je fansciniralo...
Slika sadrži donekle ružne prizore, pa nemojte gledati ako ne volite.
Ništa biše nije dovoljno zabavno...
Ovo me podsjetilo na vezu... Kako da ništa nije bilo dovoljno...
Žalosno
Jarac ne zna za ovaj blog, ali napisala sam ovo kao da se obraćam njemu.
