Dlaka, madež, Hrvatistan

Evo već treći put u godinu i pol da idem dermatolgu sa čvrstom nakanom odstranjivanja malog madeža na bradi i evo se već treći put vraćam doma s istim.
S madežom, ne dermatologom.
Danas sam platila 46 eura za 10 minuta cijucijukanja nakon čega nisam imala karakreta dati ga odrezati.
Priča datira od prije godinu i pol kad je iz mog malog slatkog madeža nakon 26 godina počela pupati dlaka.
Onda je dlaka dobila prijateljicu pa su pupale obje u isto vrijeme.
Pa sam ih ja čupala pincetom.
Pa se onda jednom madež napuhnuo i potamnio i počeo se sušiti dok sam se ja već raspitivala o cijenama krematorijskih usluga jer umrijeti zbog pukanja dvije dlake iz madeža je posve prikladan scenarij za okončati moj čemeran život.
Pod hitno sam zakazala termin kod dermatologa, ali dan prije pregleda sam imala nesreću okrznuti rukavom jakne svoju madež-skulu te sam skulu izgubila na tamnom stepeništu zgrade, a ispod skule pojavio se moj stari madež ko nov.
Naravno da sam u međuvremenu preguglala cijeli hrvatistansko-francuzistanski internet i našla relevantne odgovore na pitanje Smiju li se čupati dlake iz madeža?.
Mnogo hrvatistanskih stranica sadržavalo je odgovore dermatologa NI POD KOJU CIJENU SE DLAKE NE SMIJU ČUPATI IZ MADEŽA!!!!!!!! nakon čega sam počela razmišljati kud bih da se prospe moj pepeo za koji mjesec.
Francuzistanske stranice su me malo umirile dajući mi do znanja da :
a) čupanje dlaka iz madeža bi eventualno moglo potaknuti razvoj tumora
ili
b) nema apsolutno nikakvih znanstvenih dokaza da se dlake iz madeža ne smiju čupati te da čupanje dlaka iz madeža uzrokuje nastanak karcinoma.

Više mi se svidjela francuzistanska be verzija te sam razumno zaključila da je taktika zastrašivanja populacije ustaljena hrvatistanska metoda iz starih vremena te da je treba ignorirati.

Doktor Dermatolog (D.D.) mi je rekao da je moj madež sasvim u redu i da nema potrebe odstraniti ga.
Pokušala sam mu objasniti da sam dan prije bila izgubila pola madeža da stubištu zgrade, al to navodno nije strašno. 46 eura i odoh smirena kući.

Nekoliko mjeseci kasnije čupala ja dlaku iz madeža kad li se on napuhne i iskrvari.
Guglanje novih cijena krematorijskih usluga rezultiralo je drugim posjetom D.D.-u.
Priznala sam mu da čupam dlaku pa mi je rekao da sam čupanjem dlake sigurno iziritirala madež pa da je zato malo krvario, al da to nije strašno, da je sve u redu i nek probam rađe podrezivati dlaku umjesto da je čupam da ne iritiram madež.
I nek dođem na jesen/zimu ako ga baš hoću odstraniti, ali da uopće nema za to potrebe.
46 eura i odoh kući razmišljati šest mjeseci.

Pošto ofkors nisam podrezivala dlaku, nego je i dalje čupam, ošla ja danas treći put D.D.-u.
Priznala mu da i dalje čupam dlaku i ne podrezujem je i da nemam namjeru prestati.
Pa i ako čupam dlaku, nije to uopće strašno, madež je i dalje dobro, kaže D.D.
Nakon 15 minuta diskusije i 46 eura, ošla doma po treći put s prokletim madežom.
Stvarno nisam karakter.
Dobro da ne odlučujem o bacanju atomskih bombi ili terorističkim napadima jer bi sigurno bio mir u svijetu.

Danas je ustvari bio pravi medicinski dan.
Nakon što mi je moja ginekologinja koja nije prava ginekologinja prepisala zadnji put uz pilule još neke dodatne hormonske tablete da umjesto 4 prišta imam samo jedan, po prvi put u životu ovog mjeseca nisam procurjela.
Pošto su moji jajnici i jajašca točniji nego švicarski satovi, zadnjih 5 dana odlučujem dal ću na pobačaj ili ću se samoubit nakon poroda.
I kad bi odabrala opciju be, postojala bi mogućnost da proizvod moje maternice bude škart jer sam baš ko u inat cugala i pušila ko blesava zadnjih mjesec dana.
U srijedu sam čak otišla spat sa škafom kraj kreveta tolko mi je bilo zlo s tim da sam pravo pijana zadnji put bila valjda pred 3 god.
Jučer - dan i pol nakon što se procurenje nije desilo i nakon što sam se 75% odlučila za pobačaj jer treba čovjek biti lud da izrodi dijete na ovaj truli svijet - odlučila sam napokon ko svi normalni ljudi pročitati nuspojave novih hormonskih tableta da bih shvatila da imam redom sve nuspojave i da vjerojatno nisam ni ovulirala ovaj mjesec.
Moja ginekologinja neginekologinja rekla mi je danas u 17:28 nek se ne brinem i nek nastavim sa svim i dalje.
Možda se onak više nikad neću morat začepljivat!

Nakon cijucijukanja ginekologinji neginekologinji na telefon i na putu ka D.D.-u, naletjela sam na neki članak o hrvatistanskom ministru obrazovanja za kojeg nikad nisam čula jer sam naprosto zaključila da obrazovanje u Hrvatistanu više ne postoji pošto kreteni vladaju narodom.
Od kad više ne pratim (hrvatistanske) medije, osjećam pravi psihološko-medijski spokoj, no evo me vrag namamio da pročitam mudre izreke dotičnog gospodina o odljevu mozgova te da po n-ti put dođem do istog zaključka : ozakonimo giljotinu ili barem lobotomiju.
Sa svom današnjom tehnologijom, Bog bi trebao imati daljinski upravljač i slati elektrošokove ili keramičke noževe u tintare individua svaki put kad izvale gluposti kao dotični ministar čije je ime ostalo urezano u ništavilo.

Nemrem više pisat o relevantnim temama jer me naboljava glava, ovog puta doslovno.
Idem si popit malo vina sad kad i službeno nisam trudna.
I pogledat na kolko bih godina trebala dić kredit da Hrvatistanu otplatim 3 godine studija jer sam odliveni mozak.
Stvarno nisam fer jer da sam ostala u Hrvatistanu, s 28 god bi živela na polugrbači starcima koji jedva spajaju kraj s krajem i rintala bi ko krmača na praksi za 1.600 kuna.
Stvarno sam blesača bez ikakvih moralnih vrijednosti i bez gajenja domovinske ljubavi jer sam svojom mukom otišla diplomirat van i jer danas imam simpatičan posao u struci do kraja života s redovitim primanjima i vlasnik sam 72 kvadrata u centru Senfograda.
I sve to dok badava promoviram u bijelom svijetu zatucani Hrvatistan koji mi hoće naplatit osnovno ljudsko pravo : na obrazovanje.