Dobrodošli, ljudi!
Otvorila sam ovaj blog jer za stari (i dalje aktualni bez obzira na sve) je saznalo jako puno ljudi. Što iz sadašnjosti što iz prošlosti, mada sam si največim djelom sama kriva. A što da radim, ne razmišljam nego sam instiktivna i poznata po mani teško prekinutih mostova s prošlosti...
Još se nisam odlučila, služi li mi blog kao vrsta online dnevnika ili kao nešto drugo...ne znam no postadoh ovisna!?!
Naslov? Je razultat razmišljanje, upravo smo dragi i ja zaključili kako smo napokon uplovili u mirniju luku veze...počeli smo komunicirati mirnijim tempom i postali sretniji. Za godinu i pol ćemo početi neku vrstu "suživota" tj. ja ću se osamostaliti pa ćemo puno više vremena provoditi skupa.
Pa smo rekli da moramo ovako nastaviti raditi na dvoipolgodišnjoj vezi da budemo što bolji...eh, ta upornost, temelj iluzija ili možda ne iluzija nego mogućnosti. Ne znam, vrijeme će pokazati...mada sam zbog mirne faze optimistična. Da, čak i ja!
Razgovor sa sjenom
Prošla bih kroz tebe...
da nema tvog hihota i napadnosti
objed u tvome prozračnom društvu
desert dostavljen iz prošlosti
Volim te, sjeno, zato što si moja
imaš moje omjere i osobine
energiju što mi žubori u ušima
More je neiskusno, bez sjene pratilje
nadglasava me dok ti dokazujem
da smijem zastati gdje želim
u pravu sam
Tvoje je samo da me pratiš, ljepotice
|
