Crusader

  listopad, 2004 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga



Crusader:


EEEEEE tu ima svašta
Od gluposti do mudrosti
Od muke do smijeha
Od :-)))))))) do :-((((((
Vjeruj u Boga u sebe i u druge

Crusader ICQ: 247-001-393

Linkovi
Praying crusader


crusader:

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Informationi
Crusader is a restricted area. Authorised personel only

Username:

From Go-Quiz.com

čitaaaaaaaaaam koooolkkooooooo stiigneeeem jer tako ste coooool ljudi
mala balafa ifa
Daybreak
nemiri
LaMargot
vertigo
smokic ili "M"
ja licno i personalno
Mache
ivva
starosjedilac
Ida
*Dumnica :-)))*
Mjauuuuu
imame-nemame
Ra
carrie
Amorfia
13
A__ction girl
eewa
Explode
Twisted





CCuddly
RRealistic
UUnreal
SSloppy
AAstonishing
DDelicious
EExtreme
RRadiant

Name / Username:


Name Acronym Generator
From Go-Quiz.com

31.10.2004., nedjelja

Uživaj u svakom trenutku i odbaci crnjake

Koliko često nam misli lutaju, koliko često baš krenu u onom negativnom smjeru. O Bože nekad baš ono tamnom stranom ulice. Opteretimo se kojekakvim glupostima i to rezultira nekom groznom deprom... tijekom dana misimo o raznim stvarima, ali ni sami ne budemo svjesni onog trenutka kad počnemo maštati o crnjacima. Kaže autor knjige koja se bavi baš tom čovjekovom osobinom (kad se sjetim naslova editirat ću text, napisao je i onu knjigu "Ako ne mariš za male stvari ,ostaju male"). Otprilike to ide ovako svi mi imamo sliku o sebi i svijetu oko nas...Zamislite sada da ste na nekoj luksuznoj jahti u najudobnijem mijestu, toplo je i blagi vijetrić struji vam kroz kosu. Sada zamislite da padate s te jahte u tu hladnu vodu koja vas otrijezni i shvatite da ipak ima u svijetu dosta problema da ipak ovo ipak ono....Upravo to se događa kad pustimo crnjake s lanca.
Trebamo konrolirati svoje misli, a to je vrlo teško...nakon nekog vremena kažu mudraci da se i um nauči disciplini. Važno je prepoznati crne misli u startu i odmah maštati o nečem drugom...o toj finoj jahti i finim koktelčićima i macama :-)))
Evo recimo knjiga Shogun koju čitam po treći put ima zbilja finih misli ...tražim knjigu trenutno
"Danas ste ovdje, a ništa što vi možete poduzeti neće to promijeniti. Danas ste tu, a obdareni dobrom srećom. Pogledajte ovaj zalaz sunca! divan je, neh?!(neh japanski -zar ne) Ovaj zalazak sunca postoji. Sutrašnjica ne postoji, postoji samo sadašnjost. Molim vas pogledajte. Tako je lijepo i nikada se neće ponoviti, nikada ovog zalaska u sunca u svoj svojoj beskonačnosti. rastočite se u njemu, ujedinite s prirodom, a za karmu(sudbinu) se ne brinite! Ni za svoju ,ni za moju ni za seosku!"
Tako i mi svojim mislima uništavamo si spokoj umjesto da ga gradimo poput mosta do utvrde, do mirnog života...
Uvijek će biti stvari koje će nas izbaciti iz takta, ali kad smo jednom osjetili taj spokoj i mir...treba se truditi da ga opet otkrijemo. Kad ga nađemo da ga čvrsto zagrlimo i ne puštamo.
Dobio sam tako i preko email-a fine misli:

Izbjegavaj sve one misli koje u tebi potiču želju razumjeti sve što se oko tebe događa!
Ono što ti najviše šteti je to što razmišljaš i pokušavaš riješiti probleme na svoj način, pa i drugi su živjeli prije tebe, slušaj savjete, moli se!

Zašto si tako zabrinut??????Pusti brige svoje Bogu, a karma je karma

Ne opiri se toliko, najbolje stvari dogode se kad ih ne očekuješ

Ako te netkone voli kako bi ti to htio,ne znači da nisi voljen cijelim njegovim bićem.
Ako te netko upita nešto na što ne želiš odgovoriti, odgovori:"zašto to želite znati?"

"Ne traži Boga mišlju u praznini
U kojoj se misao ,tamna sijenka gubi.
Uza te Bog je uvijek u blizini,
U stvarima oko tebe u zvuku i muku.

Bog ti je uvijek najbliži od svega,
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
I plaši te iz svake stvari: nema tajne.

Ne pružaj misao u praznu daljinu
Uza te Bog je otvori sva čula.
Na tebe svijetlost s ljetnog neba pljušti,
Bog oko tebe sja, miriše i šušti.
A.B.Šimić




- 13:20 - Komentari (10) - Isprintaj - #

30.10.2004., subota

Odbojnost u prvom pogledu

Zadnjih par iskustava potaklo me da bas nesto napisem o tome. Jednostavno ima onih ljudi koji mi zrače jednom prekrasnom energijom, samom svojom prisutnošču te osobe motiviraju, nadahnjuju. Ono stekneš prijatelja vrlo lako, jer sa takvim osobama lako je komunicirati. Nisu ljubomorne, pokvarene, licimjerne, prevrtljive... Ono onakvi su kakve ih uočiš, puni energije...Ne mora se nužno roditi prijateljstvo i vjerojatno da nisu baš tako turbo dobre, ali jednostavno ti ih je drago vidjeti...kako se samo ja ,a vjerujem i vi osjećate dobro kad vam netko kaže:"hej stvarno si cool osoba, uljepšao si mi dan"...Onda nam dan postaje sasvim nešto drugo jer dali smo i primili ljubaznost, dobrotu, razmjenili mnogo finih rečenica.
Trudim se uvijek imati osmijeh na licu, dobar kompliment u đžepu i par finih rečenica u glavi pa da i ja nekome uljepšam dan. A sad dolazi ono ali...ali opet ima takvih ljudi koji mi uđu u vidokrug i sama njihova pojava me u startu odbije. To može biti i nekakav neumijesni komentar ili bezobrazluk ili samo pogled koji se ureže u sjećanje. Vrlo malo je dovoljno da u staru predodredi svaki budući kontakt sa tom osobom. Ne mislim da se to često događa, ali desi se...Pomislio sam u prvom mahu ma samo trebam još koji put popričati s tom osobom i sve ćemo izgladiti i vjerojatno i bolje komunicirati. Ili ono zašto mi se učinila tako odbojna ma vjerojatno samo predrasude u mojoj glavi, a i umoran sam, nisam dobro protumačio cijeli susret...Ali nije tako, desi se da smo i mi tim osobama odbojni ,jednostavno ne volimo njih ,ali ne vole ni oni nas...dapače preziremo se sa neke distance...Kao sa magnetima (možda nije baš sjajan primjer jer različiti polovi se privlače ,a slični odbijaju...ja ne kažem da su te osobe poput nas)
Određeni će se privući drugi ne....Možda smo u prošlim životima bili smrtni neprijatelji, ako uopće postoji nešto takvo.
No i kad se desi nije mi ugodno jer postajem baš ratoboran, ono dižem svoj gard. A možda i sam pogled i prvih par riječi nosi u sebi neku skrivenu šifru koju naše podsvijest pročita i jednostavno u stanju smo označiti tu osobu kao moguće opasnu.
Na kraju ako te netko i nervira ili budi takve osjećaje najpametnije je okrenuti se i otići...zašto da nas netko truje
Uvijek se treba družiti sa osobama koje nas cijene i vole, koje nas vide onako kako bi se mi sami željeli vidjeti...naravno osobe koje mi cijenimo i volimo.
- 19:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Izlazak

Sinoć sam bio vani, vjerujem i većina vas...meni je bilooo super.
Znam da je i mache bila jer čitam njene blogove :-)
Toliki muškarci i tolike žene, svi turbo dotjerani sa nekim lažnim fuj smiješkom..valjda klišej iz nekih filmova. većinom su muškarci ti koji izađu navečer da upoznaju neku super cool djevojku svojih snova.
Moj prijatelj još uvijek je takav... i ja sam nekad bio. Sjećam se vremena kad smo izlazili samo zbog toga...
Zar uopće nije glupo zbog toga izlaziti van???? Znam možda ovo zvuči glupo,ali doista većina nas izlazi van samo zbog toga razloga. Vidjeti i biti viđen
Ajme kako je to glupo. Zar jednostavno ne možemo izaći van iz svog gušta? Da se dobro zabavimo bez prevelikih očekivanja koja će nakraju rezultirati raznim proserima i nezadovoljstvima ,možda i potencijalnom svađom između kolega na koja će mjesta izaći?
Nekako nije mi to mjesto za nekakva upoznavanja
Jer i ako traže nekog komada trebali bi biti malo smireniji...Ovi moji izgledaju kao čopor gladnih vukova, ne samo da izgledaju kao vukovi već se tako i glasaju. Sad da me upitate a što izlazim s njima...čuj s nekim moram. Nisu oni loši, dobri su i školovani dečki...ali kad izađu van pa to je ko noćna mora ,ona sa stv-a. Em što ih čekam da se spreme kao da čekam mladu...Onda dok se dogovorimo gdje ćemo izać. Dok oni zavire u svoje đepne kompijutere i provjere na GPS-u gdje ima žena. Onda napokon krećemo. Ok i zbilja meni bude dobro ,popijem cugu popričam s ljudima tamo...čista zabava i razbibriga Ono ne opterećuješ se s ničim, ma baš me briga za sve, ja sam ovdje zbog sebe da malo prolupam prije sljedećeg ispita i sranja koja me čekaju. A kad tako postaviš stvari onda djeluje onaj faktor SPONTANOSTI...tako sve bude fino i spontano i možeš se upoznati sa zbilja finim i zanimljiv ženama. Ples, cuga i druženje pa di ćeš bolje od toga...Svima ugodno ,a vukovi ostaju vukovi
I sponzoruše ostaju sponzoruše



- 16:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.10.2004., petak

Posao i komuniciranje

Upravo sam se vratio sa seminara kojem je glavnA tema bila upravo komunikacija među ljudima...doduše ovdje se mislilo na onu poslovnu komunikaciju sa podređenima , nadređenima, poslodavcem. Mislio sam da će to biti kao svaki drugi seminar čisto sranje...ali ne ovo je bilo vrlo poučno i primjenjivo u svim aspektima života koji uključuju komunikaciju.
Prvo dobiješ mali test na kojem izrade tvoj mali profil( kao psiho- profil). I svrstaju te u par kategorija , točnije 4

Dominantan - D
Inicijativan- I
postojan -S
Savjestan- G


To se još naziva Disg profil

Dominantni su tipovi oni koji su poduzetni, noevisan,učinkovit,motivirani, samopuzdani
.... ali imaju i mana nestrpljivost, nekad bezobzirnost,strog, krut....
Kaže da u većini slučajeva oni vode poduzeća ,ali nije nužno tako
zatim inicijativni oni koji motiviraju,uzbudljivi su,oduševljavaju imaju mnogo ideja ,ali ne stignu sve obaviti,egoistični,brbljavi
Pa postojani koji su savjesni, točni,precizni,pouzdani,uslužni ,ali upitnog morala,spori,nesnalažljivi
Zatim savjestni temejiti,izdržljivi,ozbiljni,marljivi ali kritčni,neodlučni,moralni i sitničavi....

Ali svi se vjerovali ili ne UKLAPAMO u te 4 kategorije (ne potupno ali večinom...napominjem ima tu još mnogo testova,još mnogo toga)
Poanta toga je da trebamo istražiti svoje potencijale i raditi posao za kojeg smo sposobni i naravno razvijati se. Nije bitno kojem trenutno profilu pripadamo nego bitno je da rastemo.
Da komuniciramo jer danas sutra raditi ćemo i bitno je znati govoriti, pobijediti strah pričanja pred drugim ljudima, iznijeti svoje ideje efikasno i učinkovito...Recimo neko Postojanom tipu osobe ili savjesnom nećemo nastupit sa malo argumenata već sa mnogo informacija o sebi ,svojim sposobnostima i radnim potencijalima, dok neku dominantnu osobu to uopće neće zanimati....njemu se treba prići na posve drugi način npr. čujte meni zbilja treba posao radit ću ga dobro ,znam da ste vi šef i radit ću kako vi kažete.
Svatko ima svoje određene navike koje se mogu iskoristiti.
Da sad ne duljim ...ako nekog ovo interesira toplo mu preporučam da se raspita gdje se održavaju ovi seminari jer zbilja ima fantastičnih stvari. Recimo da li ste znali da u težinu informacije
određuje riječi 7%
ton glasa 43%
gestikulacija 50%

vjerujte sve je istinito jer ako govorite bez tona tj. vrlo tiho reći će ma daj onaj peder nit ga čujem nit ga vidim...ako dodate tona i gestikulacije ...odvažite se bit ćete zamiječeni

- 18:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.10.2004., četvrtak

Ludnica

Ako poželite otići od kuće, nije to baš tako lako.
Živim u trosobnom stanu sa starcima i bratom kojeg hormoni pucaju 100%. Meni pucaju živci, a valjda i starcima nešto puca. U zadnje vrijeme mislim da im puca ona stvar. Svaki dan ovdjje je dernjava ,valjda i susjedi misle da je to zoološki vrt, a ne stan u kojoj živi "normalna" obitelj. Ajde da imamo neku normalnu komunikaciju to bi nekako i rješili, ali ovdje jednostavno nema komunikacije ...ali ima psovanja, deranja, bacanja...Recimo konkretan primjer moj burajz dok uči psuje, priča sa sobom i psuje, niko mu ni riječ ne kaže dijete je u pubertetu. To je normalno i posve uobičajno kad nas sve pošalje u p.m. gleda tv do 5 sati ujutro i sljedeći dan ne mora ići u školu jer kao premoren je. Od gledanja big-brother sranja i pornića cjelu noć. Vjerujte mi ljudi ne spavam već noćima, postat ću kao onaj iz Insomnie kojeg lovi al paccino(williams r..) Ali moji i dalje smatraju kako se on razvija ,otkriva svoje tijelo. Ma daj molim vas, kakva otkrivanja...otkriva da je debilan. Takav buran pubertet ja nisam imao. Vjerujem da su i moji starci u svojevrsnom pubertetu, stara u polubilačkom pms-u koji kod nje traje cijeli život...doduše od moje pete godine. Stari...stari je flegma, hladovina potres i požari njegovom selu ništa ne mogu, jer on je vatrogasac mirko junak našeg primitivnog sela. Kad treba nešto rješit dođe i zaleče se na mene. Kao sav se uspiri i krene ko fol da će me udarit..ok stari znam da si nekad bio tarzan, ali daj dooosta je sada. Stara ili da je zovem PMS dođe u moju sobu sat vremena prije nego što će mi doći legosi i pobaca sve...DOSLOVNO SVE stvari iz ladica ormara, skrivenih pretinaca, ama sve nasred moje sobe. Dođem u sobu sa legosima a ono vulkan usred moje sobe. I onda urlam na nju ona na mene, ljudima neugodno ....susjedi ma oni osavno znaju da smo opaljeni sto gradi. Ili recimo burajz me izaziva, izaziva i pokušavam ga ignorirat...al ne moš toliko da netko može biti bezobrazan. Pa pljas udarim mu šamarčinu ,a on se dere kao da svinju kolju. Ajd da on to muški otrpi, ali ova moja sestra...a ne brat urrla i zapomaže...Naravno dolaze starci kao krvnici i počinju ...stara baca , a stari tarzan se zaleće na mene.
Vjerujte pokušao sam sve....pa lagano ja kažem:"pa dajte da se dogovorimo , da rješimo..." a stara po svom klasičnom pa odseli se ili ...daj prestani pričat gluposti, ti stvarašprobleme.
I tako odlučio sam da se odselim, ali kad sam vidio cijene stanova fras me strefio. Preružno, preskupo...jer i ako se odselim smanjit ću šanse za uspješan završetak školovanja (mada moji tvrde da imam PREIDEALNE uvjete za rad) i glupo bi bilo tražit novce ako sam već otišao. Tako trpit ću još 2.god. pa ako uhvatim posao bit će bolje, a možda se i oni promjene što čisto sumnjam
- 20:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

More ,moreeeeeee za poludit

I tako kao što naslov kaže krenuo ja panturistovim autobusom na more, sjedim gledam kroz prozor uživaaaaaaam.
Pored mene nikog ,ispred mene nikog ma MILINAAAA.
Tako pasem očima krajolike lijepe naše...Kad u autobus ulazi jedna baba
Pita me da li može sjesti kraj mene. Ja ju gledam pa ženo autobus poluprazan sjedi di očeš ,šta moraš meni tu srat. Provociro te nisam ,samo hoću da uživam ,daj gubi se...Sve sam to POMISLIO rekao nisam. Rekoh:" pa gospođo ako baš morate sjedite tu pored mene...." i prije nego sam završio ,a planirao sam je otepst, uleti prođe pored mene i sjedne na moje mjesto do prozora i praktički me izgura. Ono već opijen željom mora pomislim ma ajde odmorit ću se na moru nek sjedne ,bit ću fin i ljubazan. I tako raspričao se ja s bakom pa činila se i simpa. Odjednom izvadi baka rakiju iz neke boce od fructalovog soka i ponudi me..Mislim u sebi pa idi ženo ti si se došla ubit sto posto,pa di ću pit u autobusu ...ma muka me uhvati ako čitam nešto. Odbijem ja i ona počne trest rakiju i smijat se i uzme drugu flašu sa sokom od bazge ili tak nekog sranja. Autobus stade ljudi pretrpali to malo jada od busa i sjede frajer ispred mene i pukne naslonjač i ja sam ga pola puta držao koljenima da bi se on mogao nasloniti...Noćna mora tek je počela, stane vozač i pita neku malu ispred autobusa :"Gdje ti je torba piz.. ti mater...šta da ti ja tražim torbu glupačo? Kad te opizdim odletit češ u prtljažnik", a ona jadna se uplašila. nađe torbu uzme je i baci 10m od autobusa pa zamislite pedera.
Kad krenemo mi opet i bilo je oko 3 ujutro kad je ova bolesna kravetina počela kukat:" SINKO UBIJ ME MOLIM TE, AJME ŠTA SAM SKRIVILA DA ME TAKO KAŽNJAVAŠ ...HAJDE DOSTA SKRATITE MI MUKE...AJJJJOOOOOOJJJ UBIJ ME,UBIJ ME". pa kurvetino bezuba tko te tjero da se krmačiš tu u busu, naravno nisam to rekao a trebao sam
Zatm je povratilaaaaa i izrigala i ljude i sjedala. Ma špricala je kao ALIEN. Sikće, šprica ,sere , kuka ma prizor iz horror filmova...ma i kruger bi se usro da je to vidio. I tako vozamo se mi prema moru trešti utakmica ,smrdi bus, baba umire...
Ma more za poludit
- 19:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.10.2004., srijeda

Tjeskobna jesen

Koliko je samo lijepa...koliko se mijenja, koliko oboji.
Da li listove netko broji?
Ja sigurno ne... :-)

Zašto sam za temu odabrao jesen?
Mislim da je uistinu najljepše, ali ujedno i najnapornije vrijeme.
Nekako kad je proljeće sve doslovno pršti životom, prepuni smo životne energije, radosni ,puni elana. Što je u proljeće uopće teško...zar postoji nešto što je teško odraditi?Mislim da ne.Sve dok ne dođe jesen. Takvo sjetno vrijeme i ne kažem da na nas sve isto djeluje. Na kraju svi smo različiti, mislim da je teško za nas sanjare. Nas što toliko razmišljamo i analiziramo sve oko nas i same sebe. Jer u jesen me spopadne takav osjećaj usamljenosti, teško je održavati unutarnji sklad, mir. Zbilja "crne misli" meni su tipične najčešće u jesen, tad me malo šibne depra. Pa ponekad se sam sebi nasmijem kakve mi sve gluposti padnu na pamet :-)
Ali bitno je znati jedno u "radu je spas".
Stoga u jesen bacam se na posao i sa užitkom maštam o Božiću koji polako dolazi. Taj opći osjećaj euforije koji ulazi u naša srca ,cijeli svijet se trgne i nasmiješi. Mislim da iz naših bića odašiljemo jedan veliki smail :-)...pa miris bora...eto već sam prešao na zimu. To objašnjava da ne volim baš jesen.

Jesen sad se samnom igra,
Kao razigrana čigra.
Tolike kiše, toliko promjena
Nagle izmjene vremena.

Sve to ja osjećam.
A kad dogodi se, toga se ne sjećam.
Pomuti mi osjete, pomuti misli i izazove nemir
Trudim se naći mir.

Jer osjeti se mijenjaju
Kad grmi, piri jači su zatim jenjaju.
Jesen djeluje kao pojačalo,
A razum mora kao glačalo.

Da ih umiri, nemir da otpiri.
U jesen promatram stijenu.
Divim se jer na njoj ne vidim mjenu,
Samo kameno srce ,kamenu venu.

Koja ne pulsira,
Koja ne nervira,
Samo stoji,
Osjećaja nema niti ih se boji.

Polako se smirujem,
Radim i planove kujem,
Lake snove snujem.

Made by me S. H.

- 18:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>