13.10.2006., petak
Rođendan
Ove godine ću napuniti 22 godine. Baš neobično kako vrijeme brzo prolazi.
Još uvijek se sjećam kada sam krenula u 1. osnovne. Mama mi je imala trbuh do zuba, a meni je taman tada falio jedan prednji sjekutić. Smiješne li uspomene. Ne znam koja je od nas dvije gore izgledala. 
Brat je neki dan napunio 15. Svira bas. Fura nekakav beatles hair style. Krenuo je u opću gimnaziju. Pametna glavica, nema šta. Pametnija i bistrija od moje u svakom slučaju.
Gledam ga svaki dan i sve viši i viši je. Ne sjećam se više kada me je točno prerastao. Znam samo da mi sada odjednom ima 1,80m i 25 kila premalo. Tako je to kad naglo izrasteš. Tko ga ne zna, rekao bi da jadno dijete nema šta za jesti doma.
Prošli mjesec sam upisala 3. godinu na ekonomiji. Da nisam ponavljala 2. bila bih sada 4. godina. I mislim si sad da kako to vrijeme zaista prebrzo prolazi. Za otprilike dvije godine morati ću odlučiti što točno želim od sebe i kamo želim sa sobom. Nisam sigurna da li ću imati odgovore na ova pitanja. Ili ona možda dođu sama od sebe?
A možda se jednostavno bojim pa me malo pere nekakva nostalgija prema prošlim vremenima. Prema bezbrižnom djetinjstvu.
|
- 22:09 -
dirty me (5) -
dirty you -
#
02.07.2006., nedjelja
Stuck in a moment...
...nadam se ne još dugo...
|
- 20:58 -
dirty me (2) -
dirty you -
#
07.05.2006., nedjelja
...you've got this strange effect on me and I like it...
|
- 19:53 -
dirty me (6) -
dirty you -
#
28.04.2006., petak
Sitne misli...
Današnji dan je rezeviran za ljubav.
Napokon. 
|
- 15:51 -
dirty me (6) -
dirty you -
#
25.04.2006., utorak
Pokoja o bivšima tj. bivšem
Nikad nisam bila pobornik onog mišljenja da bi s bivšima trebalo ostati u okej odnosima. Pod 'okej odnosima' podrazumijevam u principu nekakav prijateljski odnos. Iskreno, nikad nisam vidjela svrhu nekog takvog odnosa, iako, imam jednog bivšeg s kojim sam u jako dobrim odnosima al' on je priča za sebe. Svrhu ne vidim iz tog razloga što mi se ne da sa bivšim razgovarati o sadašnjem (kad-tad se dođe i naj taj dio razgovora), kao što niti ne vidim svrhu da on meni priča kako je njemu uberbajno sa sadašnjom.
Ideja za post proizašla je iz sljedeće situacije:
Jučer, idem u x trgovinu i na ulazu sretnem NJEGA. ON je moj prvi, takoreć u svemu, bili smo zajedno 2 godine. ON je moja prva prava srednjoškolska ljubav za koju sam onda mogla i umrijeti i ne bi mi bilo žao. Prekinuli smo tako da me on o prekidu "uljudno" obavijestio sms-om. Kasnije nije htio niti čuti o tome da razgovaramo, a kamoli da se pomirimo. Sreli smo se jednom, 6 mjeseci kasnije, na kavi i popričali. Nikad mi u biti nije rekao ništa konkretno zašto tada i zašto na TAJ način. Nikad ga nisam niti pitala. Ne znam da li sam se bojala odgovora ili jednostavno nisam htjela dirati u stare rane koje su onda još uvijek nisu bile stare. Nikad nije nazvao da pita kako sam, šta ima, bilo što. Ali ni glasa od njega. Jednom sam ga nenadano srela u Mercatoru. On sa sadašnjom, a ja tražeći poklon sa svoju svekrvu (tako ju ja od milja zovem, iako to nije). Čak se udostojio pitati kako sam, što ima... sve ono što mi je trebalo unatrag koju godinu, a nije mi trebalo sada. Nisam se snašla i jednostavno sam samo produžila kraj njih uz par riječi 'ok je' i 'moram ići, pozdrav i uživaj'.
Dakle, jučer smo se sreli. I to nakon poprilično vremena. Hodajući prema ulazu trgovine skužim njega, a sigurna sam da je i on skužio mene. I onda je napravio nešto što stvarno nisam mogla vjerovati da netko, s kime si bio u vezi određeno vrijeme (duže vrijeme) može zapravo biti hulja tog tipa. Učinio je sljedeće: kako smo se sve više približavali on jedno drugome, on se u jednom trenutku okrenuo na stranu i kao, priča na mobitel. Možda je čovjek stvarno pričao, to ne znam, al' svejedno može doći do eye-contact i nekakvog pozdrava 'bok-bok'. Ali ne, on se OKRENUO leđima. Nisam mogla doći k sebi. Stvarno, ne znam što sam JA njemu učinila da se tako ponaša.
Kaže se, svakom njegovo, pa tako nek' bude i njemu. Iako, majke mi, jednom ću naći priliku kada ću mu svega nasrati. Samo zato što očito nikad nije čuo za imalo ljudkog ponašanja. I onda se zapitam: 'nije li to potraćeno vrijeme?'. Uglavnom, toliko o odnosima s bivšima. Kada možda i želiš održati nekakav odnos oni to ne dozvoljavaju zbog nekakvih vlastitih nebuloza. Stvarno mi je teško razumijeti takve ljude. A možda niti ne postoji neka svrha zašto bi se takvi ljudi uopće trebali razumijeti ili shvatiti.
Vi recite meni.
|
- 15:34 -
dirty me (12) -
dirty you -
#
21.04.2006., petak
Tako mi neke stvari dignu tlak...
Više ne znam ni koji je dan. Šokirano sam shvatila kako je danas počeo Sferakon a ja se nisam niti sjetila. Oke, većini ljudi koje ne vole SF to ništa neće značiti, nije ni da sam ja neki fan, ali opet, totalno sam zaboravila. Nekako mi prebrzo prolazi ovo vrijeme. (Totalno zbrkano zvuči ovo sa Sferakonom. Izgleda kao da nema veze, a ima. I to velike. Ali, ne da mi se objašnjavati jer bi mi previše vremena oduzelo.)
Mda, jučer sam imala taj ispit i pala sam. Šok. Nisam mogla disati, govoriti, ništa. Jedva sam uspjela starom nekako objasniti zašto sam pala (neznanje, naravno, ali bitna su pitanja) i na kraju razgovora skužim kako mi je mobitel u potpusnosti mokar. Ustvari, uopće mi nije neka trauma što sam baš pala, ali mi je jako, jako krivo. Učila jesam, ali bez obzira na to imam osjećaj da sam toliko nepovratnog vremena potrošila na totalno krive stvari. Od silne teorije pitao me 2 pitanaj koja nisam znala, i stalno se vrtio oko toga. Znala sam odmah tada kako ću pasti.
Da je referada u tome trenutku bila otvorena sigurno bih otišla pavac tamo i ispisala se s tog faksa. I još kad mi netko kaže kako je ekonomija pičkin dim. Ne znam, možda negdje drugdje ali na mom faksu nije. Nevjerojatno je što se sve dešava na mom faksu. Užas. Ljudi ne mogu ispit položiti iz 6.-og puta valjda. Padaju k'o kruške. Ispada da studenti ne uče, a znam da nije tako. Znam masu njih koj isu pali a za koje bi ruku u vatru stavila da su si dali truda za ispit.
Ne znam. Jednostavno sam razočarana u sve. Tako me to unazadilo da nije za vjerovati. Totalno mi poremetilo planove. Jebemu mater i ispitu. Imam osjećaj k'o da sam glupa i da ne mogu naučiti jebenih 450 stranica literature. I lako da je samo 450, ali traži da znaš još brdo stvari iz neka druga 2 predmeta i to je ono što mi je zapravo otežalo. Ja sam učila TAJ predmet a ne ono što ima indirektne veze s njime. Bedak. I onda ispada da sam glupa. Ili da ne učim. A nije tako.
Još se mama našla uvrijeđenom što sam pala.  (ovo je prvi smajl ikad stavljen odkad postojim na blogu - a postojim dugo samo sam postove izbrisala. Mama ga definitivno zaslužuje.) I zamisli, ne priča sa mnom. Ide mi i ona na živce. ONA se našla uvrijeđenom. Ma zamisli ti to!
Niš', idem prije negoli izgubim živce.
|
- 22:28 -
dirty me (5) -
dirty you -
#
18.04.2006., utorak
Povratak na staro
Imam osjećaj kako se neke stvari napokon vraćaju na svoje. Prošli tjedan sam imala pismeni iz jednog predmeta na koji pokušavam izaći već više od pola godine i dobila sam 3. Napokon, jer, možda mi se vrati ta neka motivacija za fakultet koji sam poprilično zapustila. Nisam jedna od onih koja će napustiti fakultet bez obzira na to koliko mi se on ne sviđa. Jednostavno, žao mi je da mi propadnu svi ovi ispiti koje sam položila (nije da ih je mngoo, 10 ih je, ali sasvim dovoljno da bezveze ne propadnu samo zato jer ja ne znam što trenutno želim od sebe i života). U četvrtak imam usmeni. Već dugo nisam bila na nekom usmenom i bojim se kako me već polagano hvata trema i imam osjećaj da i ono što sam znala više ne znam. Nadam se samo da se neću potpuno ukočiti.
Treba mi netko da mi drži fige...
|
- 14:59 -
dirty me (0) -
dirty you -
#
25.03.2006., subota
Deja vu
Obožavam deja vu situacije. Djeluju tako nestvarno. Nekako mi naginju na sf stranu.
Sjećam se jedne situacije kada sam jednom prilikom bila u Zagrebu.
Bio je 7. mjesec, prevruće a k tome i vrijeme prijemnih ispita. Spremala sam se za filozofski. U biti, lažem. Nisam se spremala ali sam se išla samo okušati pošto mi je dečko platio prijemni. On živi negdje malo van Zagreba tako da smo se prvi dio puta vozili autobusom. I tako, sjedi on meni s lijeve strane, do prozora. U jednom trenu, gledam ispred sebe i onda pogledam u njega, kao u nekom usporenom filmu. Neke misli prolaze kroz glavu. Ne sjećam se koje. I onda mi dođe najednom - ovo sam već proživjela. Kao, da sam sanjala ili, već sam bila na ovom mjestu a ne sjećam se kada ni kako. Tako mi je mistično djelovala cijela ta situacija.
I dan danas, vrlo rado se prisjetim tog događaja. Mogu o njemu razmišljati kao da je bio jučer. Ali, nema to veze s tim dečkom ili Zagrebom, nego baš s onim trenutkom kada sam ga pogledala i pomislila "ovdje sam već bila". Čudno, a opet, predivan osjećaj.
|
- 20:09 -
dirty me (5) -
dirty you -
#
10.03.2006., petak
- 16:07 -
dirty me (7) -
dirty you -
#
|
)
