Crna svjetlost

13.04.2017., četvrtak

Veliki tjedan

Dani polako idu. Počeo je i Veliki tjedan. Tjedan u kojem se prisjećamo Kristove muke za nas. Da nam otkupi grijehe. Da nam svojim životom i svojim djelima pokaže put kojim moramo kročiti kroz život. Da nam bude utjeha, snaga i ljubav u životu. Da nas vodi kroz život, kroz sve najteže i najljepše trenutke u životu. Da nam pruži sve odgovore u životu i bude potpora. I stoga mu hvala na svemu. Hvala mu za svu ljubav koju nam je pružio, svu pomoć i mudrost koju nam i danas nakon dva tisućljeća pruža svu utjehu i odgovore na sva naša pitanja i muke koje prolazimo kroz život. Ta predivna mudrost koja je i danas aktualna, makar se je stvarala tisućljećima. I koja će ostati neprocjenjiva, ma koliko god ćemo napredovati kao društvo u znanosti i svemu što nas okružuje.
Evo, prolazi još jedan tjedan. Nakon dužeg vremena sam na produženom vikendu. Na poslu smo dobiti slobodno do utorka idućeg tjedna. I tako se bar malo pokušati odmoriti. Naravno ako uspijem. Jer možda odem do svojih nećakinja i njihovih roditelja, da zajedno provedemo i ovaj blagdan. Jer ovo nam je prvi Uskrs bez našeg voljenog Mirka, koji je na žalost preminuo prošle godine u onoj tragediji trovanjem salmonelom. I koju, barem ja, još ne mogu preboljeti. Nedostaje mi moj mali nećak Mirko. Sa svojom dječjom nevinosti i veseljem koju nam je pružao za svog kratkog života. Žalosno je da tako malo nevino dijete zbog pohlepe pojedinaca morao je umrijeti. A mogao je još živjeti i tko zna što postići u životu. Ali samo Bog zna zašto je tako moralo biti. Samo Bog zna taj odgovor. Koji mi mali ljudi nikad ne ćemo shvatiti i otkriti.
Veliki četvrtak je i počinje proslava Uskrsa. Na žalost nisam išao na misu, ne zato što nisam želio, već što nisam stigao. Što se slavi na današnji dan ne moram vam pisati, jer vi sami znate što se danas slavi. Nisam neki praktični vjernik i ne odlazim na mise redovito. Ali ipak nastojim da svojim životom svjedočim svoju vjeru. I da budem što bolji. Mada i ja sam pokleknem pred naporom života, ali ipak nastojim da se nakon toga dignem i krenem dalje. Na žalost, zbog poslovnih i privatnih obaveza ne mogu puno da volontiram u socijalnoj samoposluzi ovdje u Varaždinu. Ali nadam se da ću se nekako drugačije da se uključim u taj rad. Jer ipak i ja sam bio u potrebi i možda ću ponovo biti u nekoj potrebi. Pa bi bio i red da pomognem onima kojima mogu i koji znaju cijeniti tu pomoć. A nadam se da ću s vremenom i još negdje biti od pomoći.
Zadnjih dva tjedna sam polako krenuo na posao biciklom. I moram priznati da mi je to nedostajalo. Te vožnje biciklom na posao, i s posla kući. A i vožnja biciklom općenito. Jer predivno je voziti se biciklom i tako se rekreirati. I ta vožnja biciklom je opuštajuća. Barem meni. I kad god ću moći, vozit ću se bickol svugdje kuda ću moći, jer vrijeme je sve ljepše vani i jednostavno te mami van da uživaš u ljepoti ovog proljeća koje se sve više budi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vožnja biciklom, vjera, proljeće


- 20:28 - Komentari (12) - Isprintaj - #

05.01.2017., četvrtak

Posljednja vremena

Otac Ilija je katolički redovnik, karmeličanin (ako me sjećanje služi). Ilija je rođen kao židov i preživio je koncentracijski logor za vrijeme Drugog svjetskog rata kao dijete. Te nakon drugog svjetskog rata odlazi u Izrael gdje postaje odvjetnik i stvorio svoju obitelj. Koju je na žalost izgubio i nakon ove tragedije prelazi na katoličku vjeru i postaje svećenik. I kao svećenik ostvaruje vrlo zapažena djela. Jednog dana u svijetu se pojavi opasnost od jednog čovjeka kojeg zovu Predsjednik i koji pokreće novi svjetski poredak koju ugrožava sve religije svijeta. Sveti otac zove oca Iliju i šalje ga u misiju da pokuša spriječiti tog Predsjednika u tom naumu. To je kratki sadržaj prvog djela romana "Posljednja vremena" koji je pun napetosti, prevrata i misli, nad kojima se isplati zamisliti. Toliko se sjećam prvog djela ovog romana, jer je prošlo dosta vremena od kada sam čitao ovaj prvi dio romana. Neki dan sam u gradskoj knjižnici pukim slučajem naišao na drugi dio romana i jučer navečer sam ga počeo čitati. I taj drugi dio romana ništa manje ne zaostaje za prvim djelom. I ovo malo što sam pročitao, pun je zanimljivih rasprava i misli nad kojima se moraš zamisliti. I koje vrijedi pročitati i sačuvati ih u sjećanju. I koje te tjeraju da se zamisliš nad njima i razmisliš koliko se mogu odnositi i na tvoj život. Jako sam impresioniran za sada ovim romanima, jer u njima sam pronašao mnoge prelijepih misli, koje vrijedi zapamtiti i o kojima vrijedi razmisliti. Te je preporučam i vama da je pročitate i razmisliti o svemu što piše u tim knjigama. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Ilija, knjiga, vjera, Sveti Otac


- 17:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.11.2016., nedjelja

Blagdanska depresija

Dolaskom i početkom adventa možda me je počela pomalo hvatati i neka blagdanska depresija. Ove godine možda i prerano, zbog nekih tragičnih događaja koji su se odvijali zadnjih mjeseci u mojoj obitelji, jer osim što se ta tragedija dogodila kod moje sestre, imam staru baku (po majčinoj strani) i koja je u zadnje vrijeme sve više bolesna. A da ne pričam i o neki drugim životnim problemima koji mi se već mjesecima (a i godinama) vuku u mojem životu i nikako da ih riješim. I sa kojima se nekako moram nositi. A i ovih dana se ponovo aktualizirao jedan problem, kojeg ne znam kako riješiti, tako da sam i jednog odvjetnika morao angažirati, da mi pomogne, jer mi je postala muka od tog problema. O kojem ne bih javno. Tako da ne zamjerite što je i ovaj post pomalo depresivan. Ali nadam se da ću se nekako izvući iz te depresije. Inače, za božićne blagdane mi je želja da odem malo do sestre i njezine obitelji, da zajedno malo ove blagdane provedemo. Jer već dugo nismo zbog životni prilika bili zajedno za ovakve blagdane. Nisam neki praktični vjernik, mada imam sve sakramente u katoličkoj vjeri. A opet nisam toliko protiv katoličke vjere. Mada sam ogorčeni sa ponašanjem nekih naših katoličkih svećenika, i zbog njih nekako ne idem baš u crkvu. Ne kažem da su svi svećenici loši, ima stvarno dobrih i predivnih svećenika, koji svojim radom i djelom svjedoče pozitivno katoličku vjeru. Dok ovi lošiji svećenici svojim nekim izjavama i ponašanjem štete ugledu katoličkoj vjeri i svećenicima. I zbog kojih sam ogorčen dosta na većinu katoličkoga klera u Lijepoj našoj. Ovim zadnjim rečenicama ne želim napadati i vrijeđati naše svećenike, već samo izražavanje svojih osjećaja prema nekim stvarima u katoličkoj crkvi u Lijepoj našoj. Ako se je tko osjetio uvrijeđenim ili povrijeđenim ovim mojim riječima, ispričavam mu se. Nije mi bila želja ga uvrijediti. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: religija, vjera, katolici


- 12:09 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2019  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo