Crna svjetlost

28.11.2018., srijeda

Umor i iscrpljenost

Posao koji trenutno nije kompliciran za raditi. Mada sam prvi dan kada sam došao u taj pogon bio dosta prestrašen od brige kako ću se snaći i gdje će me staviti raditi, a i kako se radi taj posao. Jer skoro ništa nisam znao o tom poslu. Ali nakon ovih skoro desetak dana koliko radim sam uvidio da nije kompliciran. Već naprotiv vrlo jednostavan. Mada sam već dva radna mjesta promijenio. Tako da sam se uzalud brinuo i imao paniku.

Ali jeste dosta fizički naporan, jer ipak moraš osam sati stajati na jednom mjestu i premještati neke kutije. Posebno sada kada je ovako hladno, a u pogonu nema grijanje. Jer priroda posla jest takva da na žalost ne smije se koristiti grijanje. I to što tu smjenu provedeš stojeći i krećući se po toj hladnoći dosta te iscrpi taj rad fizički. I na kraju smjene sa radošću odeš kući da se ugriješ. Ne želim se žaliti zbog toga i ovo nije neka žalopojka. Ali ipak se čovjek nakon odrađene smjene veseli odlasku u topli dom. Gdje se ugrije i odmori.

A i sve će se lakše podnijeti kada na kraju idući mjesec dobiješ plaću. A i moraš biti sretan da imaš u današnje vrijeme priliku da radiš nešto i zaradiš. A i da si među ljudima. Koji se isto trude da nešto zarade i da rade. I kada čuješ da nisi jedini koji ima životne probleme.

I gotovo svaku večer kada legnem u krevet da se odmorim za idući radni dan sanjam kako radim taj posao. I jedva ga izbijem iz glave, da lakše zaspem. To bih nazvao početak profesionalne deformacije. A opet zaspem sa tim mislima o poslu, jer sam ga dobio i da ga radim.

Naravno da je svaki početak u novoj firmi težak. Ali što se želi to se i može savladati. Samo treba biti uporan i strpljiv. I ako si dovoljno uporan možeš očekivati neki rezultat. Ma koliko težak bio.

Ipak, kada sam išao kući, od jedne kolegice sam čuo da još nekoliko radnica razmišlja o odlasku. Jer navodno ne mogu više izdržati nakon nekoliko godina rada u ovom pogonu. Ne zamjeram im. Ne osuđujem ih. Možda bi i ja na njihovom mjestu isto razmišljao. Jer ipak nakon nekoliko godina na ovom poslu ljudi se istroše. Tako da nije ni čudo da razmišljaju o odlasku. A što se mene tiče, pokušat ču ga raditi što duže mogu. Unatoč napornom radu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrave

Crna svjetlosti

Oznake: umor, posao


- 18:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.06.2017., utorak

Razlog plijevljenja i umor

Nikome nije nije drago da u svom vrtu mora se hrvati sa korovom. Pa ni meni. Evo i danas sam morao se hrvati sa njime oko onih svojih špina, margareta i krizantema. A i oko luka. A ta pokora me slijedi i idućih dana i ostatak ove vrtlarske godine. Ali što ću, ako želim da imam neki urod i koliko toliko uredan vrt, moram se hrvati sa time. I danas sam se malo hrvao sa tim korovom. Morao sam malo da plijevim oko luka i onih svojih špina, margareta i krizantema. Jer im je počeo opet oduzimati prostor. A da ne pišem o tome kako i vodu im oduzima, a i hranjive tvari u zemlji. I to je jedna od korisnih stvari u plijevljenju korova, da se pruži tim biljkama koje želimo uzgojiti bolje uvjete rasta i uzgoja.

Inače, ne znam za vas, ali zadnjih dana me drži poslije posla neki umor kojem nikako da se othrvam. Ne znam jeli to zbog posla ili ovih vrućina vani ili zbog obje stvari. Ali drži me taj umor i ne znam kako da mu se suprotstavim. Tako da sam sav jadan zbog toga. Jer volio bih to vrijeme da bolje iskoristim. Moram napisati da noću za sada dobro spavam i zaspim. I da se trudim što ranije da odem spavati. Ali ipak me taj umor popodne uhvati, tako da odspavam jedno sat i pol. I malo se bolje osjećam nakon toga, ali ipak pomalo žalim za time što sam možda mogao bolje iskoristiti ovo vrijeme. Ali znate kako ljudi kažu, nad prolivenim mlijekom ne treba plakati.

U nastavku vam opet postavljam dvije fotografije, jedna je sa lukom, a druga sa cvijećem. I danas sam ih malo plijevio. Ali koliko god se trudio, ne mogu svog da iščupam. Ali koliko god se taj korov trudio da raste, i ja ču se truditi da ga čupam van, jer ga ne želim na tim gredama.
ama.


Na ovoj gredi je neki običan luk. Još ne znam koja je vrsta, ali to nije važno. Glavno je i važno da se potrudim da se što bolje brinem o njegovom uzgoju i da ga što bolje uzgojim.


A na ovoj gredi su špine, margarete, krizanteme i još neke biljke. Ali ne pitajte me što je što od toga, jer ne znam. Samo znam da sam kupio te biljke i posadio ih, sa nadom da ću ih uspjeti uzgojiti i iskoristiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: umor, korov


- 21:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.05.2017., ponedjeljak

Prisilni odmor

O jučerašnjim lokalnim izborima u Lijepoj našoj ne želim puno pisati. Ma koliko god da su važni, uvijek se pojavljuju jedni te isti ljudi, koji ionako puno toga ne naprave za svog mandata. Pa, nemaš puno koga birati. Nikako da se maknemo od tih istih ljudi. Koji su se priljepili za te neke dužnosti kao neko tvrdo ljepilo koje nikako da odlijepiš od tih dužnosti. Pa više ne vidim koji je smisao ovih i onih izbora.

A što se tiče posla, opet sam na prisilnom odmoru ili čekanju ili kako da već to nazovem. Jer više ne znam kako sve to nazvati. Ali znam da se moram maknuti iz te firme, jer ovo je stvarno postalo napeto i neizdrživo. Tako da mi je jedina opcija pobjeći iz ove firme što prije. Nisam od onih ljudi koji će pobjeći nekamo u bijeli svijet trbuhom za kruhom, mada bi bilo dobro da o tome razmislim. Ali ću rado razmisliti o nekoj suradnji sa nekom inozemnom firmom o radu ovdje. Naravno ako još ima ta neka firma koja je spremna da se pojavi ovdje u Lijepoj našoj. Jer koliko vidim, sve firme pobjegnu glavom bez obzira kada vide kakav teror ovdje vlada od naše vlasti. Tako da polako tražim posao negdje drugdje, sa nadom da ću uspjeti nekako naći načina da odem na razgovor za taj posao o dobijem taj posao.

A na vrtu se radovi nastavljaju polako dalje. Unatoč nedostatku alata, pravo je čudo da išta postižem. Došlo je vrijeme da na ružama ocvale cvijetove odrežem, što sam danas i uspio, sa nadom da ću uskoro uživati u novim predivnim cvijetovima ruža. Koje su se polako oporavile od godina zanemarivanja, ali još će trebati puno truda oko nekih ruža, koje se sporo oporavljaju. Jer su dosta propale, ali ipak se nadam da ču ih uspjeti nekako spasiti. Konačno sam uspio i posaditi malo graha za probu. Nadam se da nije onaj čarobni grah, koji će izrasti nebu pod oblake. Mada ne bih imao ništa protiv da i meni izraste jedan takav grah, pa da odem do tog jednog diva kojem bih posudio neko zlatno jaje ili o čemu se već radi. Kao u onoj bajci o čarobnom grahu. Šalu na stranu, ali ipak upornim radom nadam se da ću na tom vrtu uspjeti nešto uzgojiti, što će mi pomoći u svakodnevnom životu.

A da ne pričam i pišem o onom predivnom umoru nakon rada u vrtu, koji se javlja nakon što si dva ili više sati proveo u napornom radu u vrtu. Taj osjećaj je riječima neopisiv. A tek uživanje u mirisima zemlje, trave i ostalog bilja o kojem se brineš i pokušavaš uzgojiti. Moram priznati da mi je nedostajao taj rad i ti mirisi vrta koji se javljaju kada se baviš tim hobijem ili kako već to nazvati. A tek kako te zna opustiti taj rad u vrtu i odvući te od svakodnevnih briga koje te muče.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, umor, posao


- 19:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.03.2017., subota

Umor i vožnja

Moram ovih dana malo usporiti. Naime, umor me je uhvatio nakon ovih nekoliko dana koje sam jutra provodio na poslu, a popodneva na vrtu, pa mi je potreban neki odmor. A i izgleda neka lagana prehlada, jer ovo vrijeme vani je stvarno ludo. Pa iz tog razloga ovaj vikend ne idem puno na vrt. A i čekam neku kišu da padne, da mogu presaditi one neke grmove božura. A u usput ću pokušati malo razmisliti što i kako dalje sa vrtom. Razmišljam ovih dana da počnem malo kupovati ove neke časopise koji su posvećeni vrtlarstvu, uzgoju cvijeća, ljekovitog bilja i biljkama općenito. Sa željom da kroz njih pokušam doći do nekih novih informacija oko uzgoja svih tih predivnih biljaka koje se mogu uzgojiti u vrtu. A možda i stvoriti neku kolekciju tih časopisa koji su posvećeni toj tematici uzgoja biljaka.
A što se tiče bicikla, još čekam plaču za prošli mjesec. I nikako da stigne. Ali doći će nadam se početkom idućeg tjedna. Pa da konačno odem do nekog servisa da mi ga poprave. Jer moram priznati da mi nedostaju vožnje biciklom. Kako na posao, tako i nekamo u prirodu i slična mjesta. I moram priznati da su ove godine kroz koje nisam vozio se biciklom učinile svoje na moju kondiciju. I treba da je povratim i obnovim. A i nedostaju mi vožnje biciklom po ovom lijepom vremenu. I gotovo da se više ne sjećam kako je to voziti se biciklom i kako je to lijep osjećaj. I kojeg bih volio da ponovo iskusim.


Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: umor, bicikl, vožnja


- 21:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2019  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo