Crna svjetlost

21.11.2021., nedjelja

Dugo me nije bilo

Evo da se nakon dužeg vremena javim. Jer dugo me nije bilo. Još sam živ, a zdravlje je tu gdje i jeste. Kako izgleda uspio sam se oporaviti od srčanog infarkta da mogu obavljati svakodnevne dužnosti. Ali umoran od svega što me muči u životu. Vratio sam se na posao početkom Lipnja, ali ubrzo završio na prisilnom godišnjem, da mi ne propadne ostatak godišnjeg i ostalog. I konačno počeo da radim punom parom krajem mjeseca Lipnja. Još uvijek radim u istoj firmi. Na poslu skladištara. Ali posao me jako fizički iscrpljuje. I jedva čekam svaki slobodan trenutak da se odmorim od posla. Koji mi je postao toliko fizički i psihički naporan da razmišljam o promijeni posla. Ali to je druga priča.

To je samo ukratko kako je bilo zadnjih nekoliko mjeseci. Uglavnom odlazak na posao, povratak kući, pa odlazak u nabavu, pa vraćanje kući. I tako iz dana u dan. Jedina dobra stvar je da još uvijek radim u u istoj firmi na istom poslu. Ali koliko dugo ću još moći raditi ovaj posao, ne znam. Jer firma u kojoj radim je i dalje u mnogim problemima, koje i mene pogađaju kao i ostale radnike u toj firmi. I koji polako napuštaju ovu firmu. Jer im je dosta svega. A i dosta me taj posao fizički i psihički ovaj posao iscrpljuje. Pa zato razmišljam o promijeni posla i firme. A to mi je u ovoj trenutnoj situaciji nemoguća misija. Kako zbog godina života, tako i zbog srčanog infarkta. A da ne pišem o tome da baš nemam neke škole koje bi mi možda pomogle promjenu posla, a i olakšale ga.

Kako izgleda uspio sam se oporaviti od srčanog infarkta dovoljno da se vratim svojim normalnim životnim obavezama. Ali i dalje osjećam da sam imao taj nesretni infarkt. Jer osjećam fizički da nisam više onaj i onakav kakav sam bio prije infarkta. I da je taj infarkt ostavio traga na mojem zdravlju. Naravno redovito pijem terapiju lijekova koje su mi doktori propisali. Ali ipak to nije to. Jer moram živjeti sa posljedicama srčanog infarkta. Nakon dugih mjeseci razmišljanja i premišljanja oko cijepljenja protiv korone ipak sam se cijepio ovih dana. Sa velikom dozom straha da me nuspojave tog cjepiva ne ne dovedu u neke nove zdravstvene probleme. Posebno sa srcem. Ne bi bilo baš ugodno da nakon 8 i pol mjeseci opet moram u bolnicu zbog nekog zdravstvenog problema sa srcem.

Nisam vas zaboravio, bio sam u mislima sa vama cijelo vrijeme. Ali zbog svih životnih problema koje imam u životu nekako nisam stigao da pišem tekstove za ovaj blog, a i za još dva druga bloga koje pokušavam pisati. I zato me nije dugo bilo. Ali sam povremeno svratio i malo vas čitao. Puno toga se dogodilo i promijenilo. A moram priznati da sam zapao i u neku krizu pisanja i da ne znam što bih pisao. O kojim temama da pišem, čemu da posvetim pisanje svojih tekstova za sve blogove. Ali ipak dosta razmišljam o svemu tome. Jer volim pisati i pisanu riječ. I želje mi je da nastavim pisati. Samo nikako da se odlučim kojim temama da posvetim svoje tekstove. Mada ima nekih tema o kojima bih mogao pisati, ali nikako da se odlučim i odvažim da počnem pisati o njima. Te se nadam da ću se uskoro odlučiti oko svega toga i nastaviti da pišem. Samo moram se trgnuti.

Evo toliko u ovom tekstu za ovaj puta. Javljam se toliko da se javim, sa nadom da ću uskoro se vratiti pisanju tekstova. Kako za ovaj blog, tako i za druge blogove. Jer moram priznati da mi nedostaje pisanje i pisana riječ. A i samo čitanje. Nadam se da ću uskoro se početi javljati sa nekim novim tekstovima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: srčani infarkt, posao


- 14:34 - Komentari (8) - Isprintaj - #

30.04.2021., petak

Infarkt i nastavak oporavka

Dani mi polako prolaze. Polako prolaze u bolovanju, za koje na kraju ne znam kada će se završiti. Bio ponovo na nekoj kontroli i predloženo mi je da još jedno mjesec dana budem na bolovanju. Što mi malim dijelom odgovara, dok drugim dijelom baš i ne. A znam i svjestan sam da zbog te bolesti srca i infarkta moram biti pažljiv, da ne srljam na posao i u bilo kojem drugom pogledu.

Da, još ću neko vrijeme morati biti na bolovanju. Što me baš ne oduševljava. Ali nakon srčanog infarkta svjestan sam i znam da moram biti posebno pažljiv. Posebno što se posla tiče, te stresa i ini stvari. Jer imati infarkt nije mala stvar. Da ne srljam na posao. Prihvatio sam biti još malo na bolovanju, mada se osjećam svakim danom sve bolje. A opet ima trenutaka kada osjetim da još se nisam potpuno oporavio. Da me srce i tijelo upozori na to da sam imao infarkt.

Ovih dana osjećam promjenu vremena. Zato se i osjećam dosta čudno i slabo. Ne znam kako bih opisao taj osjećaj. Što je znak da još nisam dobro. Da se nisam u potpunosti oporavio. Te da moram još malo poraditi na oporavku. I strpjeti se oko oporavka. Jer imati srčani infarkt nije mala stvar.

I baš u tim trenucima kada se osjećam dobro leži zamka. Pomislim da je konačno krenulo na bolje i onda se dogodi promjena vremena ili malo veći napor, i odmah se tijelo pobuni i javi da usporim malo i pripazim. Jer unatoč tome što se tijelo i srce oporavlja polako, ipak im treba još vremena da se u potpunosti oporave. Ako je to uopće moguće, jer sada nakon infarkta ništa više ne će biti isto. I na to se sada moram priviknuti
.
Moj pokojni otac je isto imao srčani infarkt. Dva puta. I nakon drugog su mu ugradili onaj pacemaker. I do smrti mu promijenili više od pet komada. Mada je prošlo više od pet komada. I mada je od očeve smrti prošlo više od 12 godina, još uvijek je pomalo živo sjećanje na tu njegovu bolest. I sjećanja žive. I vidio sam da je taj infarkt dosta težak i ozbiljan. A tek sada kada sam i ja osjetio infarkt vidim koliko je taj infarkt teška bolest i da sa time nema zezanja. Tek kada osjetiš neku bolest na vlastitoj koži otkriješ koliko je bolest ozbiljna stvar.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: srčani infarkt


- 19:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

17.03.2021., srijeda

Moj prvi srčani infarkt

Evo da se ponovo javim nakon nekoliko tjedana izostanka sa ovog bloga. I u ovih malo više od dva tjedna dogodio se je jedan od mojih najvećih strahova, a taj strah je da mi se dogodi srčani infarkt. I na žalost prije jedno desetak dana mi se je taj strah dogodio i ostvario. Strefio me prvi srčani infarkt, ne ću napisati iz čistog mira, jer mi je tijelo javljalo zadnjih nekoliko mjeseci, a možda i duže, da bi me mogao taj infarkt strefiti. A ja nisam baš povezivao da bi to moglo biti uskoro.

Bilo je to prije nekih desetak dana, u nedjelju popodne oko 15 sati i 40 minuta, 07. Ožujka. I to za vrijeme mog nekog popodnevnog odmora kada sam radio neki goblen. Prvo me je u glavi se pojavio neki val topline. I koje je polako prešao u bol i pritisak u prsima i postepenim početkom otežanog disanja. Te se nastavio sa pečenjem negdje u jednjaku i trncima i bolovima u lijevoj ruci te u desnoj. Sa obilatim znojenjem i pomalo vrtoglavicom. A i još nekim simptomima kojih se ne mogu baš svih sjetiti.

I tako me je to držalo nekoliko minuta, dok nisam shvatio da bi ti simptomi mogli biti simptomi srčanog infarkta. Ali kako nisam bio siguran je li to to, nazvao sam hitnu pomoć i objasnio im što me muči, te mi preporučili da popijem neke lijekove koje sam koristio. I ako ne pomogne da ih nazovem nakon jedno dvadeset i koliko minuta. Ali nikako po tim lijekovima nije pomoglo, nazvao sam ih ponovo i došli su dobri ljudi iz hitne pomoći i pregledali me i rekli su da nije dobro i da ne mora biti odmah taj infarkt. Ali da ipak odem sa njima u bolnicu na daljnje pretrage.

I nakon nekoliko pretraga naši vrli doktori na hitnom prijemu su ustanovili da je ipak srčani infarkt i da moram ostati u bolnici i d obavim neki zahvat i dodatne preglede i liječenje. I tako sam privih nekoliko dana ostao u varaždinskoj bolnici na intezivnoj njezi. I sredinom prošlog tjedna su me odvezli u čakovečku bolnicu, gdje su me pregledati i obavili korononarografiju. I ugradili mi jedan stent. Nakon čega sam imao kratko mučninu, ali to je izgleda bila reakcija na kontrast, koliko sam shvatio doktoricu. Ali uspio sam se oporaviti od toga, te me u petak prošli tjedan vratili u varaždinsku bolnicu, gdje sam nastavio oporavak. Do današnjeg dana, kada sam pušten na kućnu njegu.

I eto tako sam se lijepo proveo zadnjih jedno desetak dana u nekoliko bolnica. I nakon čega se osjećam puno bolje, ali ne sasvim odlično kao prije. I morati ću nastaviti se liječiti kod kuće. Uz uzimanje nekih lijekova, te se ostaviti pušenja, smršaviti i promijeniti prehranu i životni stil općenito, da me ne pogodi ponovo neki novi srčani infarkt. Koji bi mogao biti puno teži i ozbiljniji.

I tako sada ću polako se morati oporaviti u svemu. I odreći se mnogih loših navika. I steći neke nove i bolje navike. Dobri doktori su mi rekli da sam imao dosta sreće u svemu tome, jer su neki znali dobiti i četiri stenta odjedanput. Te prošli i puno gore. A neko mi je rekao da je bilo i dobro da sam mirno uspio reagirati i dobro, jer tko zna kako je moglo biti puno gore. Na čemu sam sretan i zahvalan.

Naravno pri svim tim pretragama našli mi i još neke dodatne probleme, na koje ću morati obratiti pažnju i paziti, jer bi mi i oni mogli raditi probleme. I odlaziti na neke kontrole. Te početi sa više boravka vani i u šetnji. A i još mnogim drugim promjenama u životu. A kako će ići vrijeme će pokazati. Ne zamjerite ako sam što krivo napisao, ali ovo je samo moj način na koji sam pokušao opisati što mi se je dogodilo. Ima još puno događaja i priča i ostalog o čemu bih mogao pisati. I nadam se da ću uspjeti pisati jednom prilikom. Ali još ćemo vidjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: srčani infarkt, kononanografija


- 18:27 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2022  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Travanj 2022 (1)
Veljača 2022 (2)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (5)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (6)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo