Crna svjetlost

17.10.2018., srijeda

Kad ne ide, onda ne ide

Moja potraga za nekim koliko toliko normalnim poslom se dalje nastavlja. Ali i dalje dosta sa problema. Nakon što sam na jednom razgovoru prije nekih mjesec dana doživio od jednog potencijalnog poslodavca bezobrazluk (ako smijem se tako izraziti) da sam im nekako prestari, prošli tjedan sam naišao na neki natječaj za nekakvog skladištara. I bio sam pozvan na razgovor i nakon toga na probni rad. Nakon kojeg sam morao odustati, jer je taj poslodavac nametnuo nemoguće uvjete rada.

Ne znam da li sam pisao o ovom prvom poslu ili ne ovdje. Ali radilo se o poslu na održavanju nekih zelenih površina u mom gradu. I odvažih se javiti na natječaj. I kada sam došao na razgovor, ta neka gospođa mi je rekla da joj nekako izgledam prestaro za taj posao. I da traže mlađeg radnika i još k tome sa dosta iskustva. Dobro je da sam sjedio, jer bih se sigurno sjeo na pod nakon što sam to čuo. Istina je da sam već u godinama, koje predstavljaju problem kod zapošljavanja. Ali to nije opravdanje da se ne mogu zaposliti. I da budući poslodavac bude pomalo bezobrazan prema kandidatu koji im je došao na razgovor. Dan kasnije sam čuo od jednog bivšeg kolege da je i on bio isto kod njih na razgovoru. I koji je nešto mlađi od mene i da su i njima rekli da im je prestari.

A da stvar bude još smiješnije i ljepša, žale se da ne mogu naći radnike. I nakon ovoga još više ne mogu shvatiti mnoge od tih poslodavaca. Da se s jedne strane žale kako ne mogu naći radnika, a s druge strane kandidate koji im se jave na natječaj tako podcjenjuju. U današnje vrijeme kada ljudi bježe iz ove države glavom bez obzira, naši poslodavci su još uvijek bahati. Istina je da zbog ovog stanja u državi ljudi bježe i ne pomišljaju se vratiti, poslodavci se još uvijek bahato ponašaju.

A što se drugog natječaja, poslodavac je tražio skladištare. I usput, pored svih poslova oko skladištenja i pripreme proizvoda za dostavu, te sama dostava, očekivao je da mu pomognem sa ostalim radnicima oko uređenja jednog prostora. I to da radim po cijeli dan. Bez pauze i sličnog. Pokušao sam raditi dva dana, ali drugi dan mi je pozlilo, da više nisam mogao izdržati. Jer me je uhvatio takav grč i takvi bolovi u predjelu gdje sam bio operirani, da sam morao odustati. I evo tek danas popodne sam uspio doći koliko toliko k sebi. A da ne pišem da u ovih dva dana nisam ni pošteno jeo ni pio.

Tako da nakon što sam ovo doživio, više ne znam što bih mislio. Nisam izbirljiv što se posla tiče, jer da sam izbirljiv što se posla tiče prije dosta godina ne bih čak radio neki posao oko sortiranja smeća. Ali za sve postoje neke granice i red. Ali da radim gotovo cijeli dan neki posao, bez poštene pauze i obroka, to ne dolazi u obzir. A da ne pričam o tome da svaki od tih radnika sa kojima sam tamo radio, pa i ja sam, ima neke svoje privatne obaveze i probleme kojima se mora posvetiti. Tako da na žalost nakon ovoga sam još više deprimirani i pitam se ima li smisla oko svega toga ili ne.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: poslodavci, rad, uvjeti rada


- 21:49 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.05.2018., utorak

Praznik rada

Danas slavimo praznik rada. Jedini dan u godini koji je posvečen radu. Na žalost taj rad i se jako srozao zadnjih godina. Radnici rade za minimalac i sretni su da ga dobiju. I taj isti minimalac nije ima dovoljan ni za preživljavanje, a kamo li za nešto više. Radnik je postao potlačeni ili ostao potlačeni. Nekako mi se čini da od kada je počela borba za bolje uvjete rada nije se ništa puno promijenilo. Radnici su i dalje se muče i ne vide nikakvu budućnost u radu. Barem imam ja takav dojam.

Ne znam dali da vam izrazim čestitku za ovaj praznik rada. Jer kada vidim položaj radnika i uvjete rada i ostalog što ide uz to, nekako mi nije do slavlja i čestitanja. Jer i sam sam radnik u jednom skladištu. I vidim koliko je taj rad potlačeni. I koliko je nervoze među kolegama i kolegicama. Pa mi zato nekako sve to poznato.

Ali ipak, na kraju bih vam poželio da ostatak ovog dana provedete u miru sa svojim najbližima. I uživate u odmoru, koliko vam je to moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Praznik rada, rad


- 12:26 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.01.2017., petak

Iznenadna prilika

Ovih dana doživljavam jedno novo iskustvo i priliku da se dokažem. U srijedu oko podneva me pozvao neki gospodin iz neke firme na neki razgovor za posao. I jučer sam išao u tu firmu da obavim taj razgovor za posao, jer nisam od onih koji samo šalju molbe i mole Boga da taj posao ne dobiju. Već sam voljan da radim i kroz te izazove koje taj posao donosi pokušam nešto ostvariti i postići. Makar mnogi ti poslovi nisu spektakularni, ali su ipak vrijedni truda da se rade i kroz te poslove pokuša nešto ostvariti i postići. Ali vratimo se tom razgovoru za posao, koji je prolazio kao i većina njih, vidio sam na licu tog gospodina da se nekako dvoji oko nečeg, a i kroz neka pitanja da se ima neke dileme. I na kraju se pokazuje to da se je odlučio mi pružiti šansu i odveo me jdnom sojem kolegi sa kojim sam se dogovorio još neke detalje. I kada sam to čuo, pomalo sam doživio šok, jer se nisam nadao da će mi odmah netko tako brzo pružiti šansu da se pokažem i da pokušam dobiti i zadržati posao. I trebalo mi je dosta vremena da se oporavim od tog iznenađenja i da prikupim neke dokumente i pripremim radnu odjeću, da danas odem na posao pokušati se dokazati na tom poslu da ga što duže zadržim. Jer posao mi treba, posla sam željan, a i samog rada željan, jer biti bez posla je nešto najteže i jedna od najgorih stvari koja čovjeka može zadesiti. Znam da ima i gorih stvari od gubitka posla i biti bez posla, ali ipak je teško biti bez posla. I to čovjeka zna izluditi. Mada još nije sve službeno, jer ugovor još nije potpisan i time još nije službeno, ali ipak je lijepo da ti tako netko dade priliku da radim nešto. A kako će biti, još ne znam. Ali znam da mi slijede naporni dani i tjedni na poslu, jer posao je fizički naporan, ali sve se da nekako izdržati kad znaš da imaš mogućnost da radiš i priliku dobiti neku plaču. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: posao, prilika, rad


- 17:35 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2019  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo