Crna svjetlost

11.09.2018., utorak

Vrt, sastanci, fotografija

Ovaj tjedan mi je počeo pomalo naporno, imao sam dosta nekih sastanaka u vezi posla. I koji na žalost nisu zasada po mojoj procjeni baš obećavajući. Tako da ne znam kako će se sve to završiti. Tako da sam opet sav napeti, jer volio bih da konačno se opet dovede u red sve to u vezi posla. Ali ne ću očajavati, jer se nadam da će se i ovaj puta dovesti u neki red.

A što se vrta tiče, znam da na Internetu postoje dosta savjeta oko sadnje povrća sada u jesen. Ima toliko povrća koje se može saditi u ovo doba godine, samo se ja ne mog odlučiti što od toga saditi. Kelj pupčar sam već dosta posadio. I sada mi jedino preostaje to da pratim kako se razvija i raste. I da se tako učim ga uzgajati. Pošto ga nikad nisam sadio i uzgajao nemam nikakvog iskustva sa njime. Pa se moram naučiti. I za to če mi sada biti prilika.

U prošlom postu sam pisao o tome što da posadim, jer ne mogu se odlučiti. Pa sam zato pisao o tome, sa nadom da će te mi pomoći u odluci. Za sada znam da če biti češnjak, koji se navodno sada u ovo doba sadi. Jer želja mi je da ga pokušam uzgojiti i da vidim kako se uzgaja. Nekako volim češnjak i volio bih ga imati u svojoj prehrani. A i razmišljam da pokušam posaditi i salatu kristalku. Od svih tih salata, kristalka mi je nekako najbolje i najfinija. A možda posadim i rogač (ili kako se već zove) da vidim kako je i sa njime. A opet moram ostaviti i nešto prostora za proljetnu sadnju. Tako da preko ljeta imam što uzgajati. Naravno sve zavisi kakva će biti iduća godina.

Ovih dana mi nedostaje dosta fotografiranje. A i odlasci na sastanke foto kluba. Pa sam polako ovih dana krenuo na te sastanke. A i da planiram oko odlaska nekamo gdje bih mogao da malo slikam foto aparatom. I moram priznati da su mi ti sastanci jako nedostajali. Te ako mi slobodno vrijeme dopusti u bližoj budućnosti, nastaviti ću sa tim odlascima na te sastanke.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: sadnja, povrće, fotografija


- 21:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

31.08.2018., petak

Oporavak

U ovih nekoliko dana sam uspio doći k sebi. I vratiti se u neku svoju normalu. Izgleda da mi je prije nekoliko dana kroz to otežano disanje i pritisak u prsima bila poruka organizma da se malo smirim i ne brinem toliko. Te pripazim malo bolje na sebe. A i dosta su me neki ljudi dosta uznemirili svojim ponašanjem, i tko zna što sve još. Nikad ne ću točno saznati što je bio okidač za takvo što. Ali glavno je da su mi srce i pluća dobro. I da nije baš u pitanju alergija na ambroziju kako su posumnjali doktori u bolnici na hitnom prijemu.

U dogovoru sa doktoricom idem na jedan pregled, i za kojeg sam dobio termin tek negdje početkom mjeseca listopada. Nije važno koji je pregled, glavno je da ga obavim. Jedino što me ljuti jest to što skoro mjesec i pol moram čekati na taj pregled. Srećom pregled nije od životne važnosti, ali ostaje gorčina kako imamo loše organizirano zdravstvo. A i da smo sve bolesnije nacija. Jer prema onom što vidim, što se tog dijela medicine tiče, navala je na te preglede kod tih doktora. Zbog općeg stanja međuljudskih odnosa u našoj vrloj Lijepoj našoj.

Danas, nakon nekoliko dana konačno da sam mogao posvetiti nekim radovima u vrtu. Unatoč što je ovo ljeto bilo takvo kakvo je i bilo, previše kiše, zbog koje su neki napasnici (puževi) podivljali, peronospora doslovce paradajz uništila, kako izgleda ipak ću na kraju možda imati neku berbu. Neki dan sam si ubrao karfiolu i papriku. I sa grahom i još neki povrćem pripremio si neko varivo. U kojem uživam ovih dana. Paprika je počela davati sve veći urod. A feferoni su rastu kao ludi. A i čili sve više daje svoje plodove. Samo da još vidim kako će se brzo patlidžani razviti, jer i oni su na dobrom putu do lijepo narastu, da i u njima mogu uživati. Što jedva čekam, jer ih već godinama nisam jeo.

Samo ne znam što je sa tim nekim keljom i porilukom, što oni čekaju i ne razrastu se da i njih si mogu priuštiti. Nadam se da će mi do zime izrasti, jer željan sam i njih. Ali kako narod zna reći, strpljen spašen. Pa ću valjda uskoro i u njima uživati. Ah, dosta je za ovaj post, već je dosta kasno pa odoh ja u krpe.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Zdravlje i bolest, povrće, vrt


- 22:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

27.06.2018., srijeda

Nije mi sjeo

Ovaj produženi vikend nije mi sjeo baš najbolje. I jedva sam dočekao ove radne dane, da si mogu rješavati neke životne obaveze koje iziskuju moju pažnju. Uspio sam podmiriti neke zaostale račune od režija. Mada još moram neke da podmirim. Ali vjerujem da ću i njih podmiriti. Samo da dođem do novaca prije.

Prošao sam i neki sanitarni pregled. I predao sam neke dokumente u novu firmu. I ako nešto ne iskrsne, možda već idući tjedan počnem raditi na novom radnom mjestu. A prije toga obaviti neke pravne stvari. Ne osjećam neku uznemirenost ovih dana oko promjene posla i firme. Niti uzbuđenje ili uzbuđenost. Nekako sve smireno prolazim. Mada pomalo ima i trunke uzbuđenosti. Koja prođe kako dođe. Ne znam kako bi taj osjećaj opisao i protumačio. I da li je dobar ili ne. Ali što god da je, moram dalje ići, jer druge mi nema. Računi se sami od sebe ne će platiti, jesti se mora, živjeti se mora dalje.

Moj vrt nije bog zna što. Veći dio je još uvijek pod travom ili pod orahom. Tek jedno desetak gredica na kojima je posađeno neko povrće, i nekoliko gredica sa ružama, koje pokušavam nekako spasiti i održati na životu. Da ih jednog dana mogu presaditi i dalje ih uzgajati. Danas sam uspio si nabaviti još nekoliko sadnica kelja pupčara i zelja. Te ih posadio. Sa nadom da će mi uspjeti u uzgoj. Te da ću uživati u njihovim plodovima. Ne moram vam pisati o onom osjećaju ispunjenosti i ponosa kada si sam nešto uzgojio, bez korištenja pesticida i onda možeš uživati u konzumiranju tih plodova. Osjećaj je neopisiv.

Zapravo, želim napisati to da unatoč što mi vrt nije u punom zamahu i onoj slavi u kojoj je bio do prije nekih dvadesetak godina. I da još nisam odličan i dobar vrtlar. Ali ipak, meni puno znači, jer mogu nešto uzgajati i nešto pokušavam na tom komadu zemlje. Pisao sam da su mi mnogi predlagali da ga prodam. Što me je jako ljutilo, jer ti prijedlozi su dolazili od ljudi koje ne znam kako bih opisao. Ljudi koji su stvarno glupi i žele ti muku i pokoru. I samo pokazuje više kakvi su odvratni ljudi. Umjesto podrške i savjeta, oni ti žele propast.

Mačak Garfild i dalje mi pravi društvo na vrtu. Ne mota mi se oko nogu toliko više. Ali ipak je uz mene i obično si negdje leži. Ili naganja leptire. Imam dojam da su mu ti leptiri postali dosta zanimljivi, jer kad vidim kako ih naganja i kakve vratolomije izvodi pri tome, jednostavno mi se popravi raspoloženje. I kako onda čovjek ne bi volio mačke, kad vidi što mačka zna izvoditi. I dignuti ti raspoloženje. A zadnjih tjedana mu je dosta postala zanimljiva ona hrpa od korova, granja i sličnog, što ja zovem kompostište. Dosta se mota oko nje. I kao da provjerava da li je sve u redu sa tom hrpom. Čak i na tim nekim granama svoje pandže održava. A i počeo ih je grickati. Kao da misli da će time potaknuti te grane da brže propadnu. Ali ne će. Znam da te grane ne će brzo istrunuti. I da će im trebati više vremena da istrunu. Ali kako mi se ne da ih kuriti, onda mi druge nema. A ionako će s vremenom istrunuti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, povrće, garfield


- 22:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.03.2018., ponedjeljak

Ima li nekog zainteresiranog?

Svi vi koji me čitate, sjećate se mojih muka i briga oko vrta o kojima sam pisao prošle godine. I ove godine ću pokušati da ga i dalje obrađujem i da na njemu nešto uzgojim od povrća za svoje potrebe. Ne ću se žaliti oko tih muka, jer ipak je tu bilo i veselja kada sam uzgojio samostalno prve svoje tikvice i paradajz. Te uživao u njihovoj konzumaciji. I to mi je poticaj da nastavim i ove godine. Sa nadom da ću i ove godine uspjeti si nešto uzgojiti. Mada prošle godine nisam ubrao neki veliki urod, ipak mi je to bila prva godina u mojoj vrtlarskoj avanturi. Koju se nadam da ću nastaviti i ove godine.

U ovom postu bih malo želio pisati o želji da iznajmim (ako tako to smijem tako napisati) dio vrta nekome tko je željan da se isto okuša u vrtlarstvu i uzgoju nekog povrća za vlastite potrebe. Naime, kako je vrt dosta veliki i ne mogu ga sam cijelog obrađivati, voljan sam da ga iznajmim ili ustupim dio vrta nekome tko je željan da si pokuša uzgojiti nešto povrća za sebe. Ne tražim nikakve novce, jer nije mi to cilj. Već želja da pomognem nekome da se okuša u uzgoju povrća. A zauzvrat samo tražim da mi pomogne oko održavanja vrta i da stekne neko svoje prvo iskustvo u vrtlarstvu. A i da si pokuša uzgojiti neko povrće. A moći će si i ubrati neko cvijeće koje raste na vrtu.

Ovo pišem iz želje ako nekog znate u Varaždinu koji bi volio da se okuša u tome da mu prenesete ovu informaciju. Za sve ostale informacije može mi se javiti na adresu elektronske pošte: tvz.majnaric@gmail.com . Kao i sve ostalo što će nekoga interesirati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, povrće, uzgoj, cvijeće


- 20:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.08.2017., četvrtak

Svaka godina nije ista

Ovih dana sam se riješio nekog graha na vrtu, kojeg sam pokušao uzgojiti. Ali nisam baš imao neki veliki urod. A i nije bilo za očekivati da ču ga puno ubrati, jer ga nisam puno posadio, ali i ovo malo što sam ga ubrao me veseli, jer sam barem time dobio novo sjeme za moguću sadnju iduće godine, ako ga se odlučim brati. Ne ću pisati koliki mi je urod, jer mi je neugodno o tome pisati. Ali ipak treba biti sretan i sa ovim malim.

A što se tiče luka, sa njime nisam imao uspjeha. Koliko vidim skoro ništa ga nije izraslo. Ali još ću ipak jedan dan pokušati provjeriti je li išta ga izraslo. Čujem od dosta ljudi da nisu ove godine imali sreće u uzgoju luka. Ako su ga i uspjeli uzgojiti nekako im je počeo gnjiliti. Tako da sam razočarani time, da sumnjam da ću iduće godine ga i saditi. Koliko god sam se trudio ga zalijevati, imam dojam da nisam imao uspjeha u uzgoju luka. Ali još ću vidjeti. Ne ču očajavati, jer ipak takav je posao kad se baviš vrtlarstvom. Ni profesionalni poljoprivrednici nisu bolje sreće, jer poljoprivreda, vrtlarstvo i voćarstvo je proizvodnja na otvorenom. I podložna je vremenskim utjecajima i hirovima.

Jagode mi se za sada drže dobro, ali još ću vidjeti idućih dana i tjedna i mjeseci koliko sam imao uspjeha u njihovoj sadnji. Mada je još uvijek mjesec kolovoz, ipak još razmišljam o sadnji nekog povrća, koje bi možda mogao pokušati uzgojiti. Ali nemam baš puno nekog izbora, jer nekako baš ne volim svo povrće jesti, pa nekako nema smisla ga uzgojiti, ako sve ne ću pojesti. Pa radije ga kupim na tržnici kod kumica onoliko koliko mislim pojesti.

A što ćeš, tako ti je to u vrtlarstvu, ne možeš sve imati u istoj godini. Ali ipak unatoč vrućinama i ostalim nepogodama, ostaje ti užitak da si nešto pokušao tijekom godine na vrtu i da su i ono malo povrća što si si uspio uzgojiti puno slasniji od kupljenog? Jer sve više čitam na mreži svih mreža kako je u trgovačkim lancima povrće sve lošije i lošije i da nam sve više podvaljuju škart pod proizvode.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: povrće, uzgoj


- 16:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.07.2017., utorak

Bile su ukusne i brzo nestale

Da, tikvice su bile toliko dobra da sam si ih i u nedjelju pripremio za ručak. I toliko su mi bile fine da ih nisam stigao fotkati. Ali valjda ću idući put stići i to obaviti. A i želio sam te tikvice brzo potrošiti da mi ne propadnu u frižideru. A i kako mi ne bi bile ukusne, kad sam ih sam uzgojio. A povrće koje sam uzgojiš je baš najfinije i najslasnije. Znam da mesni narezak nije bio najbolje riješenje, ali kako ima pun frižider tih narezaka, morao sam i njega potrošiti.

Danas je u Varaždinu i okolici opet bilo ludo vrijeme. Opet nas je tuča poharala, tako da su ljudi jadni od svega toga. I većim dijelom uništio trud koji su uložili u svoje voćnjake, vinograde i povrtnjake. I jako mi ih je žao, jer ih razumijem iz vlastitog iskustva koliko su truda uložili. Mene je za sada zaobišla ova nepogoda, ali tko zna što će biti ovog ljeta još. Paradajz i tikvice polako napreduju. I danas sam primijetio da mi još jedna tikvica raste, a i paradajz sve više crveni. Tako da polako s vremenom ću sve više tih plodova ubirati. Naravno ako me nevrijeme zaobiđe.

Neki dan sam od jedne osobe ponovo dobio neke lukovice nekog cvijeća i jučer sam ih konačno posadio. I sada željno iščekujem da vidim što će iz toga izrasti. Kako je danas bilo nevrijeme, nisam baš puno radio na vrtu. Tek toliko iščupao neki korov i ubrao si još paradajza. Jer u paradajzu dosta uživam. Posebno ga jesti sirovog i malo posoljeni.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: tikvica, povrće


- 19:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.06.2017., nedjelja

Konačno da pumpa proradi

Nakon nekoliko mjeseci potrage i premišljanja oko vrtne ručne pumpe, jučer sam se konačno zainatio i ujutro otišao na neki sajam stare krame koji se odvija svake subote ovdje u Varaždinu i kupio sam dio za vrtnu pumpu, koji nisam mogao popraviti, te neke kože za istu pumpu. I popodne sam te dijelove uspio da montiram na tu vrtnu pumpu. I nakon kratke panike oko toga da se cijev, koja je zabita u zemlju nije iz nekog razloga začepila ili što li već uspio osposobiti konačno tu vrtnu pumpu. I konačno nakon nekih 8 godina ne korištenja te pumpe konačno je ipak potekla voda. I time se je završila ta moja agonija oko osposobljavanje te pumpe. I konačno zalio vrt vodom iz te pumpe. Istina je da ću još idućih dana morati pratiti ponašanje te pumpe, ali ipak sam presretan što sam uspio konačno osposobiti tu vrtnu pumpu. I malo mirnije se posvetiti vrtu, barem što se vode tiče. Jer sada mogu konačno zalijevati vrt vodom koju ću crpiti iz zemlje, a ne svaki puta ići susjedi i moliti je za nešto vode, koja ide iz vodovoda. I koja je puna klora ili čega li već.

A također se i malo mirnije sada posvetiti uzgoju tog nekog povrća za vlastite potrebe. A i proširiti uzgoj povrća i voća i cvijeća. Jer zadnjih dana ozbiljno razmišljam da i još nešto posadim idućih tjedna i mjeseci na tom vrtu. Pokoju voćku, možda i ljekovitu biljku. Tako da sam polako počeo da i ostatak vrta pripremam za to. I čupati taj korov i ostalo što uporno raste. A idući tjedan i štihati taj dio vrta. Ali prije toga, posaditi još nešto luka što mi je sestra donijela sestra neki dan. I kojeg bih volio pokušati uzgojiti. I ako uspije mi taj uzgoj, dati joj ga da si ga iskoristi. A što ću još uzgajati, vidjeti ču. Jer ne sadi sve povrće u isto doba godine. Baš sam neki dan čitao negdje da se češnjak sati negdje na jesen, a i još neko bilje. A češnjak bih isto volio da uzgajam. I nadam se da ću ga uspjeti uzgojiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: vrt, povrće


- 20:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

30.05.2017., utorak

Nekoliko fotki sa vrta

Evo nekoliko fotki sa mog vrta i povrča koje sam počeo uzgajati. Fotke nisu vrhunske, pa mi na time ne zamjerite.



Ovo je jedan od grmova ribizla koje pokušaavm spasiti. I ove godine su počeli polako da daju nove grane, sa kojih idućih godina očekujem prvi urod. Naravno, ako ih u međuvremenu neka elementarna nepogoda ne potrefi.




A ovdje je paradajz, kojeg sam danas nakolio. A možete vidjeti i pored njega i luk koji je polako sve veći. I naravno, ako me posluži sreća ove godine, možda nešto i uberem od tog povrća.



A i tikvice su polako počele rasti, te se i za njih nadam da ću imati neke sreće.

Kada sam kolio danas predvećer paradajz, primijetio sam na jednom grmu da su počeli rasti prvi plodovi paradajza. Što me je ugodno iznenadilo i razveselilo, jer se nisam još nadao da će paradajz početi davati prve plodove. A također sam jučer primijetio da mi je i grh počeo nicati iz zemlje. Te ću ga idućih dana pod hitno nakoliti, da odmah se po tim kolcima počne penjati, sa nadom da će mi podariti neki urod. Tikvice, grah, čili papriku sam posadio radi probe, da vidim kako se to uzgaja. A i da malo obnovim znanje kako to uzgajati. Idućih dana ću pokušati još neke fotke objaviti, naravno ako ih stignem snimiti. Kako možete vidjeti, kao i svaki vrtlar imam rat sa korovom, koji i ove godine raste kao lud. I jednostavno ponekad ne stignem ga čupati, koliko brzo raste i napreduje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotke, vrt, povrće, uzgoj


- 19:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

13.05.2017., subota

Ribizl

Jedno što me je konačno počelo radovati ove godine i razveselilo me je to što su se grmovi ribizla konačno ove godine počeli obnavljati. Naime, prije jedno dvije godine kada sam počeo da krčim taj vrt i obnavljam ga sam uspio pronaći dva grma od tog ribizla koji su nakon godina nemara i zapostavljanja vrta preživjeli. Od neki deset ili petnaest grmova, ta dva su jedino preživjela. Što me je neopisivo razveselilo. Ali i pomalo rastužilo, jer su oba grma bili u jadnom stanju. I tada sam ih odlučio presaditi. I cijelo ovo vrijeme su se nekako jadno držali, ali ipak su neki slabi urod davali. Ali ove godine su me ugodno iznenadili i primijetio sam unazad nekih mjesec dana da su ipak počeli polako da iz korijenja niču nove grane. Tako da sam s veseljem dočekao tu novost. I idućih dana i tjedna sam ih dobro okopao i plijevio sav korov i travu i sve ostalo što bi im smetalo u rastu. Čak sam i neko gnojivo nabavio i počeo ih redovito gnojiti. Što je samo doprinijelo da se te nove grane počnu razvijati. Pa sad polako pratim kako napreduju i što će biti od njih. Nadam se da će se na taj način taj ribizl i obnoviti u onaj stari grm, kakvog ga pamtim iz djetinstva. Jer ribizl daje predivno ukusne, pomalo kiselkaste bobice, koje volim jesti. A nadam se da ću s vremenom uspjeti naći načina da ih i razmnožim, i time si povećam taj uzgoj ribizla, koje je već godinama u mojoj obitelji. I od kada znam za sebe, pamtim da je bio na vrtu uz ogradu. Stoga mi je želja da povećam taj broj grmova sa dva na jedno desetak, a kako se to radi, još moram naučiti i saznati.

Ja se nekako smatram praktičarom, i volim stjecati znanje kroz neku praksu. Jer smatram da kroz taj način nekako mogu bolje naučiti neke stvari. Nisam protiv teorije, i nju cijenim. Ali badava mi je teorija, ako je ne znak kroz praksu primijeniti. Pa zato više mnoge stvari volim učiti kroz praktični dio. A koliko je to uspješno, procijenite sami.

Danas sam si uspio nabaviti i nekloliko sadnica nekih špina, margareta i krizantema. A i još neku čili papriku i feferone. I nadam se da ću ih uspjeti tijekom dana posaditi. Naravno, ako ne bude padala kiša. Sa nadom da će mi se primiti. I onda mi samo slijedi borba da iz što uspješnije uzgojim. Te usput stječem znanje oko tog uzgoja. A i kako da te čili papričice i feferone iskoristim u prehrani.

A i ovih dana ću pokušati ponovo da malo radim na dizajnu ovog blog, sa željom da ga malo ljepše uredim. Još ne znam kako će se to razvijati, ali se nadam da ću uspjeti nekako ga ljepše urediti. Jer su mi pomalo dosadni ovi predlošci. Pa vas molim na razumijevanje ako bude nekih problema. Koje se nadam da ću uspjeti brzo riješiti i popraviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: ribizl, voće, povrće


- 15:13 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.05.2017., petak

Prve sadnice posađene

Hvala vam što ste podijelili dio svog iskustva u uzgoju nekih biljaka. Nadam se da će vam se oporaviti biljke koje su stradale u ovogodišnjem mrazu. I meni se čini da su dosta stradali oni neki grmovi batonika koje sam presađivao prije jedno mjesec dana. Možda sam dijelom pogriješio u tome što sam ih prerano presadio, a još k tome je kumovao i ovaj mraz koji nas je zadesio. Tako da sam jadan i žalostan zbog toga, ali ipak ih nisam vadio iz zemlje, već ostavio u zemlji. Tko zna, možda se ipak oporave ove godine. A i dosta sam sretan što su mi se grmovi ribizla ove godine počeli oporavljati i tjerati nove mlade grane. Na kojima se nadam da će dogodine biti i prvi plodovi, ali to ćemo još vidjeti iduće godine.

Danas sam si konačno nabavi sadnice paradajza, luka i paprike. I popodne sam ih uspio posaditi. Sa nadom da će se primiti i podariti mi nešto uroda. Naravno ako mi se majka priroda smiluje i dade nam lijepo vrijeme ove godine. I to je samo prva runda. Jer još bih želio da si nabavim i neku čili papriku, a i patlidžan. A od cvijeća mi je želja da si nabavim neke krizanteme, špine i margarete. Koje bih volio da pokušam uzgojiti za blagdan Svi sveta. Te da ih iskoristim za aranžman za taj blagdan. Naravno, ako ih uspijem uzgojiti. Jer i sami znate kako je to u vrtlarstvu, voćarstvu i poljoprivredi. Da je to većinom uzgoj na otvorenom i time podložan hirovima prirode. I da svaka godina nije ista. Koliko god da smo uložili truda u taj uzgoj.

Da, planiram samo si nabaviti još povrča za početak povrće koje će mi trebati i koje kanim koristiti u prehrani, jer nisam ljubitelj svog povrća. Zapravo, možda bih i pojeo većinu povrća, da je drugačije pripremljeno nego što su u mojoj obitelji spremali. Jer mi se zgadilo to povrće od prevelikog konzumiranja tog povrća na taj način. A koje sam si još biljke pisati ću u idućim postovima. I na kraju vam prikazujem kako sam to posadio, naravno pogreška je moguća, jer već dugo nisam sadio, a i vjerojatno se svima ne će svidjeti.




Ovo su moje prve sadnice koje sam posadio nakon dugo vremene, na liejvoj fredi su paradajz i paprika, a na desno je posađeni luk...



Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: povrće, vrtlarstvo, sadnja


- 19:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

25.11.2016., petak

Užitak uzgoja

Od kada je ta afera sa tom zaraženom i otrovnom hranom počela, pažljivije sam počeo da na svim proizvodima pogledam na rok valjanosti proizvoda, ma koji on bio. A i deklaraciju također. A i odakle dolaze. Meso ionako ne kupujem u trgovačkim lancima, već imam svog mesara na varaždinskoj tržnici, ali ipak nekako sam i tu postao pažljiviji. A što se tiče povrća, kupovah ga na tržnici uvijek kod istih kumica. I jedna od njih je mlada djevojka, koja zna pomagati svojoj obitelji oko prodaje njihovog povrća. I to mi se jako sviđa, jer teško je naći na tržnici tako vrijednu mladu damu koja se ne boji takvog posla, pa znam i kod nje ponekad kupiti neko povrće. Jer se vidi da je vrijedna mlada dama. Ali ipak, što god da je u pitanju, ozbiljno sam se zamislio i počeo razmišljati da od idućeg proljeća polako počnem da si na vrtu uzgajam neko povrće, samo da ga što manje moram ići kupovati na tržnicu. Nije da sumnjam toliko u naše vrle seljake u njihovu nesposobnost proizvodnje povrća, ali ipak domaće je domaće. I sam si pokušati barem malo uzgojiti ono povrća koje najviše volim konzumirati. A i također neko cvijeće, jer ipak neopisiv je užitak uspjeha kada znaš da si sam nešto uspio uzgojiti. A i sam proizvod je tim više slađi kad znaš da je plod djelo tvojih ruku i muke. A da ne pišem o užitku koji pri tom nastaje kada se brineš o nekoj biljci koja te onda na kraju nagradi jednim predivnim plodom. Pošto je zima sve bliža, imati ću vremena da kroz tu zimu razmislim koje povrće i cvijeće da počnem uzgajati, te si pokušati napraviti neki plan i raspored oko svega toga. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: povrće, tržnica, uzgoj


- 14:08 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.11.2016., četvrtak

Vraćanje vrtu

Ne znam za vas, ali meni je postalo naporno čitati o toj histeriji koju naši vrli novinari po svojim novinama pišu o tom pokvarenom mesu, čak je i prešlo na ostale namirnice ta histerija. Poput mliječnih proizvoda, povrće i tako dalje. Te sve više izbjegavam te članke, i radije se svi više čitam neke druge članke koji mi privuku pažnju. Već je i vrijeme da se odmaknem od te teme i posvetim se drugim problemima i nađem svoj mir. Makar je kasna jesen, ipak sam uspio na vrtu zaštihati jedan dobar dio zemlje na kojoj ću iduće godine pokušati krenuti iznova u uzgoju nekog cvijeća i povrća. Kako već dugo se nisam bavio uzgojem tih nekih biljaka, morati ću se iznova učiti oko tog uzgoja. Jer podosta sam zaboravio. Ali ne želim da me to obeshrabri, jer ako nešto ne pokušaš, ne ćeš znati koliko si zaboravio neke stvari ili jesi li sposoban za to. Tako da ću polako pokušati krenuti u tu avanturu. Kao i prijašnjih godina, i ove sam godine za blagdan Svi sveti kupio neko cvijeće posađeno u lončanice. I prijašnjih godina sam ih donio kući u nadi da će mi izrasti ponovo to isto cvijeće, ali na žalost nije. I propalo je puno prije tog blagdana. A razlog je tome što ih nisam presadio u veću lončanicu. A ove godine sam se odlučio na drugačiji pristup. Svo to cvijeće koje su bile u lončanicama na groblju odnio sam na vrt i posadio sam ih na neku gredu. Sa nadom da će uspjeti preživjeti ovo ludo vrijeme vani ili zimu također. Te ako preživjeti, pokušati to cvijeće uzgojiti na taj način. Te ako uspijem uzgojiti to cvijeće, nekako ih iskoristiti za blagdane iduće godine. A na ostalome ću pokušati uzgajati i još neko drugo cvijeće, a i povrće. Jer nakon ove histerije koju su novinari napravili oko zagađenog mesa i ponekog sira i povrća, bolje mi je da se polako i pomalo vratim vlastitom uzgoju nekog povrća. A i cvijeća. Jer više nisi siguran da kupuješ zdravo povrće, bilo u trgovini ili na tržnici. A i vraćam se tome ne samo zbog te histerije oko te hrane, već iz želje da se nečime korisnim bavim u slobodno vrijeme.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, cvijeće, povrće, uzgoj


- 10:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2019  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo