Crna svjetlost
08.05.2019., srijeda
Winnetou, poriluk, paradajz
I ja sam isprva mislio da Karl May nikad nije posjetio Divlji zapad i Ameriku. Ali kada je napisao knjige o Winnetou je ipak posjetio Ameriku i nadam se obišao te krajeve. Ali ipak to ga nije spriječilo da napiše jedne od najljepše knjige o američkim Indijancima, barem tako ja mislim.
I dalje čitam ovu knjigu o Winnetou. I uživam u pustolovinama glavnih junaka. I u njihovoj domišljatosti, snazi i hrabrosti. Jer tadašnje vrijeme nije bilo lako. I trebalo je znati preživjeti to vrijeme. Puno nemira i turbulentnih događaja. I ih koji se može puno toga naučiti. Inače, ovi zadnji dani i tjedni mi ne dozvoljavaju da se bavim i posvetim vrtu onako i onoliko koliko bih želio. Ali ipak kada stigme obiđem ga i pokušavam barem nešto uraditi na njemu. Ali puno slabije i manje nego prijašnjih godina. Jer našao sam se u takvoj situaciji da ove godine sumnjam da ću puno toga moći na njemu raditi. Ali vjerujem da će se i to popraviti. Danas sam ubrao na vrtu poriluk koji sam prošle godine posadio. I planiram ga nekako spremiti u duboko smrzavanje da ga tako pokušam nekako sačuvati dok ne dođe vrijeme da si ga pripremim za ručak. A kako on izgleda, možete vidjeti na slici. Na žalost, nije baš savršeni i predivni. Ali sretan sam da sam da uspio uzgojiti do ovakvog stanja, pošto sam ga prvi puta u životu sadio samostalno.  Također sam prije jedno mjesec i pol uspio posaditi neko sjemenje paradajza. I do danas mi je lijepo izrastao. I za sada lijepo napreduje. I ako me sreća posluži i ako budem pažljiv u uzgoju, možda mi izraste koji paradajz ove godine. Što bi jako volio, jer paradajz volim jesti. Posebno sirovi, ubrani sa stabljike. A kako ovaj paradajz izgleda, možete vidjeti na slici. U ostalim čašicama koje vidite oko paradajza su posađene one koštice datulje. I za njih se nadam da će uskoro niknuti.  Toliko od mene u ovom postu, čitamo se... Lijep pozdrav Crna svjetlosti Oznake: Winnetou, paradajz, poriluk |
