Crna svjetlost

20.05.2019., ponedjeljak

Paradajz i romani

Ovaj vikend sam se odvažio na malo ljenčarenje. I uglavnom sam ga proveo u čitanju nekih knjiga od našeg autora i pisca Janko Matko. Autora koji je pisao romane iz naše hrvatske povijesti. I u kojima je opisivao kroz priče o odnosima između neke vlastele i seljaka. Barem je pisao o tome u knjigama koje sam pročitao. A za ostale ću još vidjeti.

I u tim romanima se spominju vlastela poput gorfova Erdody, Drašković, Oršić i tako dalje. Ima dosta tih poznatih imena, o kojima bi se dalo pisati puno tekstova. I o tome možda ću pisati jednom prilikom.

Ujedno sam ovih dana polako presadio i onaj paradajz u veće lončanice. I stavio sam ih na balkon. I uz njih stavio neke manje kolčiće da im pomognu da što ravnije rastu u vis. Sa nadom da će iz njih što izrasti.

Ove godine sam se odvažio na ovaj pokus, nakon što sam prošle godine imao dosta problema sa uzgojem paradajza na vrtu. Naime, dosta mi je prošle godine paradajz pogodila neka peronospora ili što li je već bila. I to me je jako ražalostilo. Tako da sam se pitao na kraju godine koji je smisao bilo mučenje u vrtu. A da ne pišem kako mi je ostalo povrće poput kelja, zelja i sličnog bilja su poharali neki puževi. Tako da sam nakon sve muke da ih spasim bilo teško. Ali ipak se ne mogu žaliti, jer sam ipak u nekim drugim biljkama imao ipak neku berbu.

Pa sam se ove godine odvažio na pokus da vidim kako će mi paradajz uspjeti na balkonu. Koje sam uspio uzgojiti iz sjemena nekog paradajza koje sam dobio negdje u veljači. I sjeme koje sam našao u tom paradajzu posadio sam u neke jogurtove čašice. I prošli tjedan sam ih presadio u veće lončanice. Da se tamo pokušaju dalje razvijati. I tako si pokušati uzgojiti nešto paradajza. A kako trenutno izgleda, možete vidjeti na fotografiji.




A za ostalo povrće ću još vidjeti i razmisliti. Nakon što pokušam riješiti neke probleme koje me muče.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oznake: Janko Matko, paradajz


- 17:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.05.2019., subota

Paradajz, palme, sadnja

Da, za sada mi paradajz lijepo napreduje. I nadam se da će i dalje napredovati. Ukupno iz pokušavam uzgojiti u 6 jogurtovih čašica. Te se nadam da će mi izrasti nešto od ovog paradajza. Još ne znam da li ću ga saditi u vrtu ili ga na balkonu pokušati nekako uzgojiti.

Gdje ću paradajz uzgajati još ne znam. Pri tome mislim na vrtu ili na balkonu. Nakon što mi ga je prošle godine skoro sve uništila peronospora, ove godine nemam volje da ga sadim u vrtu. Pa razmišljam da ga pokušam ponovo uzgojiti na balkonu.

Ovo ludo vrijeme vani nekako mi ne dopušta da se posvetim vrtu koliko bih želio i onako kako bih želio. Ali nadam se da ću rijekom godine uspjeti nešto uraditi na vrtu. Ali još ćemo vidjeti. Trenutno se moram posvetiti drugim životnim problemima. A ostalo će valjda nekako sa poslom dovesti u red. Posao mi je trenutno najvažniji. Naravno uz zdravlje.

Prije skoro dva mjeseca sam posadio ponovo nekoliko koštica datulja u neke čašice. I nikako da mi niknu i počnu rasti. Što me pomalo brine, jer volio bih da mi konačno niknu iz zemlje. A opet nekako mi je to i uobičajeno. Jer je tako nekako bilo i sa prošlom turom koštica koje sam isto tako posadio u čašice. I dugo ništa, a onda nekako odjednom su počele nicati iz zemlje i rasti. Tako se nadam da će i ovaj puta biti. I kada ču se najmanje nadati, počet će mi iz tih koštica rasti palme. Što jedva čekam.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oznake: paradajz, palme


- 21:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.05.2019., srijeda

Winnetou, poriluk, paradajz

I ja sam isprva mislio da Karl May nikad nije posjetio Divlji zapad i Ameriku. Ali kada je napisao knjige o Winnetou je ipak posjetio Ameriku i nadam se obišao te krajeve. Ali ipak to ga nije spriječilo da napiše jedne od najljepše knjige o američkim Indijancima, barem tako ja mislim.

I dalje čitam ovu knjigu o Winnetou. I uživam u pustolovinama glavnih junaka. I u njihovoj domišljatosti, snazi i hrabrosti. Jer tadašnje vrijeme nije bilo lako. I trebalo je znati preživjeti to vrijeme. Puno nemira i turbulentnih događaja. I ih koji se može puno toga naučiti.
Inače, ovi zadnji dani i tjedni mi ne dozvoljavaju da se bavim i posvetim vrtu onako i onoliko koliko bih želio. Ali ipak kada stigme obiđem ga i pokušavam barem nešto uraditi na njemu. Ali puno slabije i manje nego prijašnjih godina. Jer našao sam se u takvoj situaciji da ove godine sumnjam da ću puno toga moći na njemu raditi. Ali vjerujem da će se i to popraviti.

Danas sam ubrao na vrtu poriluk koji sam prošle godine posadio. I planiram ga nekako spremiti u duboko smrzavanje da ga tako pokušam nekako sačuvati dok ne dođe vrijeme da si ga pripremim za ručak. A kako on izgleda, možete vidjeti na slici. Na žalost, nije baš savršeni i predivni. Ali sretan sam da sam da uspio uzgojiti do ovakvog stanja, pošto sam ga prvi puta u životu sadio samostalno.




Također sam prije jedno mjesec i pol uspio posaditi neko sjemenje paradajza. I do danas mi je lijepo izrastao. I za sada lijepo napreduje. I ako me sreća posluži i ako budem pažljiv u uzgoju, možda mi izraste koji paradajz ove godine. Što bi jako volio, jer paradajz volim jesti. Posebno sirovi, ubrani sa stabljike. A kako ovaj paradajz izgleda, možete vidjeti na slici. U ostalim čašicama koje vidite oko paradajza su posađene one koštice datulje. I za njih se nadam da će uskoro niknuti.



Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oznake: Winnetou, paradajz, poriluk


- 18:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

11.06.2018., ponedjeljak

Gotov je

Danas je konačno gotov taj stari prijenosni kompjuter. Ali je i dalje u katastrofalnom stanju. I ipak si moram nabaviti neki novi. Za prvu silu imam jednu opciju. Koju ću idućih dana pokušati ostvariti. A za nešto bolje moram srediti financije. Jer danas ne možeš više bez IT tehnologije. Barem ja koji sam postao ovisan o njoj. A i mrežom svih mreža. Dobro, jednim dobrim dijelom sam postao ovisan o njoj. Ali, ipak bez nje ne možeš danas funkcionirati. Jer ipak neki poslovi, kako privatni, tako i poslovni, moraš biti ovisan o njoj.

Ima ljudi koji bježe od nje. I tu su u pravu. I lijepo je kada ne moraš u svemu ovisiti o njoj. I ne zavidim tim ljudima koji bježe od njih. A meni je užasno bilo ovih dana bez kompjutera. I nisam znao kuda bih sa sobom. Ali sam bar pokušao da se odmorim od nje. I pokušam se malo odviknuti od nje. I bilo je teško. Ali uspio sam nekako izdržati.

Na vrtu ima posla na pretek. I dalje se hrvam sa korovom i njegovim čupanjem. A danas me je neugodno iznenadio jedan posjetitelj među krumpirom. Od kojeg sam se užasavao cijelo vrijeme. A to je krumpirova zlatica. Primijetio sam i uništio prve dvije bube. Ne volim ubijati životinje, ma koje god da su u pitanju. Ali njih sam sa užitkom uništio, jer ako želim uživati u krumpiru moram je uništavati. Tako da mi ovo ljeto slijedi borba sa tom zlaticom. A kako će ta borba i bitka završiti, vidjet ćemo.


Ali barem me je prva tikvica obradovala. Naime, ovih dana je dozrela prva tikvica. I sutra slijedi pokušaj njezine pripreme. A uskoro će i ostale nadam se dozreti. Pa ću i ove godine uživati u konzumiranju tih proizvoda. A i samo je pitanje dana kada ću i prvi paradajz pobrati. A i papriku i feferon. Tako da uskoro mi polako slijede i prve berbe u tim proizvodima. Samo još moram da vidim kako najbolje spremiti feferone i čili papriku. Jer i oni će valjda uskoro krenuti sa prvim plodovima. A ovih dana mi je i neka vrsta bundeve počela nicati. Naime, prije jedno desetak dana sam si nabavio neko sjeme bundeve zucca. I konačno je ovih dana počela nicati mi iz mojeg primitivnog klijališta. Pa jedva čekam da vidim kako će i koliko izrasti. A i kako nju pripremati. Tako da ove godine ću se morati početi više učiti kuhati.

Jedna od lijepih stvari bavljenja vrtom i uzgojem povrća jest u tome da ću se morati učiti polako sve više i u pripremi tih plodova i kuhanju. Što je dobro, jer bar mi ne će biti dosadno. I naći ču si neku novu zanimaciju. A i neku temu za pisanje ovog bloga. Jer ću pokušati da i o tim mojim kuharskim doživljajima i avanturama pisati ovdje. Još bi bilo ljepše da si nađem jednu vrtlaricu sa kojom bih mogao dijeliti tu ljubav prema vrtlarstvu, uzgoju povrća i njegovoj pripremi. I na tome bih morao dobrano da poradim. Mačak Garfild mi i dalje pravi društvo na vrtu. I svojim vratolomijama i vragolijama mi pravi društvo.


Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: IT tehnoloija, bundeva, tikvica, paradajz


- 21:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.06.2018., subota

Sve više plodova

Vrućine su okupirale i Varaždin. A i kiša i nevrijeme sa grmljavinom svako malo gnjave naš kraj. Bilo je i tuče. Pa se čovjek mora nekako nositi sa time. Dobro je da skoro svaki drugi dan padne kiša, pa mi zalije vrt. Ali opet napravi samo sparinu, koja još dodatno nam zagorči život. Ali nekako se moramo nositi sa time. Zadnjih nekoliko dana osjećam laganu bol u području gdje sam operirao žuč. I to uglavnom zbog promjene vremena vani. I tu bol najviše osjećam prije nevremena. I koja popusti kad počne i prođe nevrijeme. I sad znam kako je to kad ljudi govore da ih boli na mjestu prijašnjih ozljeda i rana. Ali ne ću se žaliti, jer barem po toj laganoj boli mogu znati da li će biti dobro ili loše vrijeme.

Na vrtu su mi polako počeli sve više rasti plodovi na nekim biljkama. I vjerujem da ču do sredine mjeseca polako početi. Brati prve plodove. Mada u jagodama već uživam dosta dugo. Ali jedva čekam da mi i druge biljke podare svoje plodove. Prvi paradajz je sve veći i samo je pitanje kada ću ga ubrati.



A i prvi feferon isto. Samo ne znam jeli sladak ili ljuti. Ali nema veze. Glavno je da dobro sazrije i da ga mogu negdje iskoristiti. A i paprika je sve veća. Pa i nju jedva čekam da počnem brati.





A Garfild i dalje sa mnom uživa na vrtu. Neki dan sam ga ulovio kako nešto njuška oko jedne hrpe granja. Možda je nekog miša nanjušio ili što li već. Uvijek nešto mota po vrtu kada je sa mnom tamo. Ili uživa u hladu, kada se ja mučim na suncu. Ali nema veze, barem mi pravi društvo na vrtu i zabavlja me svojim ponašanjem.



Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: paprika, feferon, paradajz


- 17:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #

05.05.2018., subota

Garfild počeo spačke raditi

Evo počeo je i prvi vikend u ovom mjesecu. Počeo je i svibanj. Dosta burano. Naime, zadnje dvije noći u Varaždinu je bilo dosta jako grmljavinsko nevrijeme, sa jakom kišom. I nakon nekoliko dana, a možda i više, suše, konačno da jedna poštena kiša zalije zemlju. Što mi je sa jedne strane i drago, jer sam iskoristio ju da posadim nešto na vrtu. A opet, nakon ove kiše sve je dodatnu u prirodi buknulo. I još bolje se zazelenilo.

Kako sam malo prije napisao, pokušao sam iskoristiti ovu kišu za sadnju na vrtu. Jer dok sam štihao zadnjih tjedna na vrtu i kod još neke rodbine, vidio sam da je zemlja dosta željna kiše. Jer se je sve prašilo od suše. Tako da je ova kiša dobro došla za vrt i sve one koji si nešto pokušavaju uzgojiti. Tako je i kod mene. Sredinom ovog tjedna sam si uspio nabaviti nešto krumpira. I, jučer u petak, u pauzi između dviju kiša ga konačno uspio posaditi. Jer krumpir nisam sadi više od 10 godina. Pa sam se ove godine odvažio da nakon toliko vremena ga ponovo pokušam saditi. Samo je sada razlika u tome što ga sam sadim. I sam bez uplitanja nekih članova obitelji pokušam uzgojiti. A koliki će uspjeh biti, vidjet ćemo kroz jedno tri mjeseca.

A danas sam konačno uspio si nabaviti i sadnice paradajza, paprike, feferona i čilija. I popodne sam ga uspio posaditi. Potaknut uspjehom od prošle godine i ove godine sam si posadio paradajz. Samo sam ove godine ga na malo šire posadio. Sa nadom da će mi to pomoći i u uzgoju. Čak sam si nabavio i neki paradajz plave ili ljubičaste boje. A na taj korak sam se odvažio na neku priču jednog kolege sa posla, kako je imao uspjeha u uzgoju paradajza. A i želja mi je da vidim kakav je to paradajz u drugoj boji. A i kakvog je okusa i slično. Baš me interesira kako će to ispasti sa njime. A što se tiće feferona i čilija, prošle godine mi je dosta dobro uspio. Pa sam se odvažio da ih malo više posadim. A i u većem razmaku. Pa da vidim koliko će uspjeha biti ove godine.

Pošto mi je ostalo još nekoliko greda slobodno, razmišljam što još da si posadim. Za sada jedna greda ostaje za špine, margarete, krizanteme i slično. A u planu imam još i peršinov list i možda one zelene tikvice. A što ću još saditi, vidjet ću idućih dana. Na žalost nisam snimio kako sam sadio krumpir. Jer sam se žurio. Ali sam snimio paradajz u pripremi pred sadnju. Naravno, i mačak Garfild je pomogao. Provjeravao je da li sam dobar raspored napravio. A kasnije je i nekoliko rupa provjerio da li sam dovoljno velike napravio. Čak je danas i uradio jednu zafrkanciju. Naime, pokušao je skočiti na mene kada sam bio prignuti. Ali kako nije uspio, dobro me je opalio po stražnjici, da sam skoro na gredu opao. Tako da je valjda to bilo smiješno za vidjeti. I što na žalost nitko nije snimio, jer smo samo Garfild i ja bili na vrtu. A na kraju vam prikazujem fotku Garfilda u inspekciji rasporeda paradajza.




Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: krumpir, paradajz, feferon, čili


- 21:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.07.2017., subota

Pečene tikvice

Danas sam konačno ubrao svoj prvi službeni urod. Kako sam već pisao u prijašnjem postu, izrasle su mi prve tikvice i danas sam se odvažio da ih si pripremim za ručak. I malo prije podneva sam otišao do vrta i ubrao ih sa prvim paradajzom ove godine, te onim feferonom. A prije toga sam si nabavio u trgovini i ostale sastojke za današnji ručak.

Recept sam našao na mreži svih mreža i radi se o zapečenim tikvicama, sa jednim jajom i dvije žlice kiselog vrhnja. A i može se dodati i neki sir i meso po želji. I odvažio se danas pokušati pripremiti si te tikvice po tom receptu i koliko sam probao, za prvi puta mi je dobro ispalo. Jer nisam neki vrhunski kuhar i nakon nekoliko godina zanemarivanja kuhanja moram se iznova čuiti kuhati. A tikvice sam pripremio tako da sam ih narezao jednu tikvicu na kolute i stavio ih u tavu za pečenje. Te sam narezao neki narezak i njega stavio na tikvice. Koje sam sve zalio sa dvije žlice kiselog mlijeka i jednim jajom. Te na to rasporedio malo sira. I stavio sam peči u pećnicu na 200 stupnjeva na oko pola sata. Dok gornji dio nije počeo tamnijeti. I kako sam napisao dobro je to jelo ispalo i sasvim ukusno. I moram priznati da su tikvice na ovaj način jako ukusne.


U nastavku vam prikazujem prvu fotku na kojoj možete vidjeti moje prve tikvice, mali paradajz i feferon. Na žalost nije velik i obilan urod, ali za mene je veoma dragocijen. Jer me vesele takve male stvari. Da sam uspio uzgojiti po prvi puta u životu tikvice i paradajz. Koji kako izgleda da će idućih dana polako sve više početi crvenjeti.


A na ovoj fotki možete vidjeti i prvi grah koji je počeo rasti. I kako vidim da bih ga moglo dosta izrasti. Na čemu ću biti sretan, jer ću ga pokušati sačuvati za iduću godinu za sjeme.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: pečene tikvice, paradajz


- 14:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #

01.07.2017., subota

Kad će pocrvenjeti???

Nakon ovih nestabilnih dana i vremenskih prilika danas sam konačno malo radio na vrtu. Nisam ništa posebno radio. Malo sam popravio neki nosač za neku ružu kojeg je ovo ludo vrijeme uništilo. Ali bude još puno posla oko te ruže, koja ima neku posebno crvenu boju. Jer nalazi se naš u sjeni jorgovana i oraha. Ali s vremenom će se i to riješiti, jer orah će jednog dana biti uklonjen sa vrta. Jer se je previše razgranao. A i nekako mi se čini da je bolestan, pa radi više štete nego koristi od njega. Te sam i dalje polako pripremao dio vrta na kojem mislim posaditi neke grmove borovnice, brusnice i aronije. Naravno aku bude sreće u nabavci u jesen i sadnji.

Tikvice su mi u punom cvatu, i jedva čekam da vidim da li će idućih dana polako popeti rasti i te tikvice, da ih polako počnem prirpemati za jelo. A što se tiće paradajza, i on je u punom rodu. Ali oni veći još mi nisu počeli crvenjeti. I svakim danom pratim kada će početi, jer volio bih početi ih jesti. Da okusim tu slast i muku uzgoja. Jer pomalo dosta volim jesti paradajz. Onako samog bez drugog povrća uz neki sendvič ili što li već.

Na kraju sam se uspio oporaviti od one neke glavobolje i ostalog što me je mučilo. Možda je to bila neka reakcija na stres koji sam imao ovaj tjedan na poslu. Jer konačno je došla plača, a i dobio sam produljenje ugovora na mjesec dana. Ali ipak što god da je ipak ću morati pronaći neki drugi posao, gdje možda ne će biti tako stresno. Naravno ako takav posao postoji. Što je teško, jer u većini firmi je slična situacija.


Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti.

Crna svjetlost

Oznake: vrt, paradajz, voće


- 20:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.06.2017., ponedjeljak

Prvi plodovi

Da, sretan sam što imam taj komad zemlje, na kojem pokušavam ponovo urediti si vrt. I trebati će mi još dosta vremena, godina i truda da ga dovedem u neki kakav takav red. Ovu što sam do sada uradio su samo tek prvi sitni koraci koje moram uraditi i koje sam morao uraditi. Ali vjerujem i nadam se da ću uspjeti jednog dana imati ponovo jedan lijepi uređen komad zemlje i vrta.

I dalje ga polako dovodim u red, jer to je stalni posao i nikad nema kraja k tome. Jer stalno treba nešto novo na njemu uraditi. Velik je to posao, ma kako god velik vrt bio. Nakon što sam uspio malo urediti onu mahoniju, slijedi mi daljnja borba sa korovom. A i polako ću morati da počnem uređivati dio vrta na kojem bih želio da pokušam posaditi i uzgajati neko voće. Poput brusnice, aronije i slično voće. A razmišljam posaditi i nekoliko voćki. Ali se još ne mogu odlučiti koje voćke odabrati. Imam vremena da i o tome razmislim. A u međuvremenu ću pokušati da pripremim taj dio vrta.

A ovih dana mi je polako počeo rasti i prvi paradajz i paprika. A i čili paprika mi je polako i stidljivo počela svoje prve plodove davati. Što me jako veseli, jer mi je to znak da sam na dobrom putu i da si dam truda još više truda da se brinem o njima.



Ovo bi trebao biti paradajz šljivar...



A ovo bi trebala biti paprika, ali još ne znam da li će biti paradajz paprika ili babura, ali idućih dana ću saznati koja je vrsta...


Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: paradajz, paprika, voće


- 20:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2019  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo