Crna svjetlost

08.12.2016., četvrtak

Možda je to razlog

Nikad ne ću shvatiti te neke firme koje toliko mjeseci traže radnike i nikako ih ne mogu naći među tolikim brojem ne zaposlenih. I ne bih se trebao truditi ih shvatiti. A opet sjećam se da sam čitao neke članke u kojima neki stručnjaci govore da čim te neke firme toliko traže radnike da tu nešto ne štima sa tom firmom. Ili da tu nije nešto u redu. I kad malo razmislim o tome, stvarno bi to moglo biti jedno od objašnjenja zašto te neke firme ne mogu pronaći radnike. Pa vjerujem da je i u ovoj firmi, o kojoj sam pisao u prijašnjem postu, moguće da u toj firmi nešto nije u redu kad ne mogu naći radnike. Tijekom mjeseca Lipnja bio sam silom prilika u dnevnoj bolnici na nekim terapijama zbog jedne bolesti koja me mući već godinama. I tom prilikom tamo sam susreo jednog pacijenta koji je dolazio isto na te terapije. I u pauzama tih terapija malo smo se zbližili i nekako smo došli do teme o poslu. I pri tome sam mu spomenuh tu firmu i rekao mi je da je djevojka jednog njegovog nećaka isto radila u toj firmi i da je zbog te firme i odnosa koji tamo vladaju završila na bolovanju. Naime, pričao mi je da su međuljudski odnosi tamo živa katastrofa. I da pomalo tamo vlada mobing ili nešto slično. A i da su uvjeti rada isto loši. Ne znam koliko je istinita ta priča, ali ipak sada nakon tih nekoliko mjeseci mislim da bi mogla istinita. Te bi vjerojatno i to mogao biti razlog, ali to je samo moje mišljenje, jer ipak to je samo priča jedne osobe, jer do sada nisam dobio potvrdu iz drugih izvora. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Gospodarstvo, osobno iskustvo


- 11:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.12.2016., srijeda

Ne mogu shvatiti tu firmu

U Varaždinu je zadnjih dana dobro zahladnjelo. A i magla ga je okupirala. Što je nakon onih gotovo ljetnih temperatura i južine od prije nekih desetak i više dana puno bolje. Barem meni i moram priznati da mi je ovih dana puno lakše što se tiče osjećaja ugode. Nekako volim ovo hladno vrijeme, mada ne previše. I meni je nekako zanimljivo da ta jedna firma ne može naći radnike za rad na nekim njihovim poslovima. Jer radi se o izradi tekstilnih odječe. A Varaždin je poznat po tekstilnoj industriji. Vjerujem da ste većina vas možda čuli za VARTEKS, VIS, a i po firmi koja je proizvodila cipele VIKO. Tako da ima puno radnika koji se razumiju u te poslove oko krojenja, šivanja i ostalog vezanog uz izradu odjevnih predmeta. I što ima dosta nezaposlenih radnika koji imaju neki oblik iskustva u proizvodnji tekstilnih odjevnih predmeta i ostalih proizvoda od tekstila, a i u izradi obuće. Tako da nikako ne mogu razumjeti i shvatiti da ne mogu među tim silnim nezaposlenima naći vrijedne i dobre radnike. Pa i ja, koji sam završio srednju školu za prodavače, a i neke operatere na računalu, imam nekog iskustva u tekstilnoj proizvodnji, a i nešto u izradi obuće. Jer naime radio sam u jednoj radionici koja se je bavila tim poslovima. Mada je prošlo dosta godina od kada sam radio taj posao, ali vjerujem da bi se s vremenom sve podsjetio i prilagodio njihovom radu. Ali to ne mogu objasniti toj firmi, jer me uporno ignoriraju. Tako da nikako ne mogu shvatiti tu firmu da si ne mogu pronaći radnike. A izgovor koji daju burzi rada da traže radnike zbog povećanog obima posla nije mi neki dobar izgovor. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, Gospodarstvo


- 19:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.12.2016., utorak

I jedni i drugi uporno traže

Da, bilo je lijepo u subotu na toj radionici i akciji koju je priredio foto klub "Varaždin". Tom lijepom gestom i otvorenjem izložbe obično foto klub završava svoje djelovanje u tekućoj kalendarskoj godini. Šteta je i žalosno što takvih humanitarnih akcija nema više tijekom godine. I što se takva i slične akcije svode samo u pred Božićno vrijeme. Jer i tijekom ostatka godine se uvijek može naći nešto čime bi se moglo razveseliti nekoga ili mu pomoći u nečem drugom. Jer problemi se provlače kroz cijelu godinu, a ne samo u ovo doba godine. I trebalo bi stalno raditi na nekoj humanitarnoj akciji. Ali opet, kakva je ekonomska situacija u Lijepoj našoj, pravo je čudo da se i jednom godišnje može ostvariti jedna takva vrijedna akcija. I drago mi je da mogu barem jednom godišnje s foto klubom prirediti jednu takvu akciju. Sve što je lijepo kratko traje, pa smo se svi vratili svojim životima. Moja potraga za novim poslom se nastavlja. Zadnjih nekoliko mjeseci primijetio sam da jedna te ista firma traži stalno iste radnike. I pitam se pri tome što nije u redu sa tom firmom da si već mjesecima ne mogu među tim silnim nezaposlenima naći radnike. Slažem se da ima među tim nezaposlenima onih koji se ne mogu naći u toj firmi iz razno raznih razloga, ali da u ovih nekoliko mjeseci konačno nisu našli radnike, to ne mogu shvatiti. I ja sam im slao molbe na sve natječaje, ali ni na jednu molbu mi nisu odgovorili. A posao koji nude nije težak i komplicirani da ga ne bih mogao raditi i ili naučio raditi. Jer radi se o nekom pakiranju proizvoda i njihovoj kontroli. Tako da nikako ne mogu shvatiti u čemu je problem ili je stvarno istinita ona glasina koja je došla do mene da su međuljudski odnosi tamo na jadnom i niskom nivou. A glasinama nije baš za vjerovati, jer tko zna iz kakvih je pobuda proširena takva glasina. Ali što god da je u pitanju, ipak sam i ovaj puta poslao molbu pa što bude. A ja tražim dalje uporno molbe, jer ne treba se u tome ustručavati. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 17:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.12.2016., nedjelja

Volim zimu

Ne znam što je to sa mnom. Do prije nekih četiri ili pet godina nisam još baš volio zimu. Ali u ovih nekoliko godina nešto se promijenilo u meni, da sam zimu počeo voljeti zbog njezine hladnoće, a ljeto mrziti zbog njezinih paklenih vrućina. Je li to zbog starenja ili nečeg drugog ne znam. Ali kako starim sve više počinjem voljeti zimu. Jer me nakon paklenih vrućina ljeti zna dobro rashladiti. A i ljeti sam počeo sve teže spavati, a zimi sve lakše. Ajde razumijem da mi je ljeti teško spavati zbog tih vrućina, a zimi zbog te njezine svježine. Ali ipak unatoč tome, kako mi godine prolaze, sve više se počinjem okretati kasnoj jeseni, pa hladnoj zimi, te ranom proljeću. Na žalost kako godine prolaze, klima se mijenja, pa nam svake zime ima sve manje snijega. Jer uživam kad navečer snježne pahulje zalepršaju i svojim kovitlanjem po zraku stvaraju čarobne večeri. I na žalost toga ima sve manje. I to mi počinje sve više nedostajati. Znam da te prelijepe snježne pahulje znaju nam zagorčiti život tih dana, ali ja si ne mogu pomoći. Te jedva čekam da dođu i zalepršaju te prelijepe snježne pahulje i barem na trenutak učine moj grad čarobnim. Za kraj vam stavljam jednu fotografiju sa zimskim ugođajem, sa motivom iz svog predivnog grada Varaždina. U idućem postu ću pokušati malo više napisati o ovoj jučerašnjoj akciji. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

28.11.2016., ponedjeljak

Hvala na komentarima

Danas bih se najprije samo želio zahvaliti svima vama dragi i dobri blogeri koji ste mi u svojim komentarima do sada uputili lijepe riječi podrške, kako u zadnjem postu, tako i u svim prijašnjim postovima. Ne zamjerite što nikoga ne bih želio posebno imenovati, jer svi ste mi podjednako dragi i cijenim vas podjednako. Hvala vam na tome najljepše od srca. I tim lijepim pisanim riječima ste pokazali koliko ste dobri i razumijete tuđu žalost, dileme, muke i sve ostalo što mući drugoga. Osim što sam prije malo više od mjesec dana imao jednu žalosnu tragediju u svojoj obitelji, od koje se svi još oporavljamo, muče me i još neki drugi životni problemi, koje na žalost ne bih spominjah ovdje. Jer su takve prirode da nije baš pametno ih spominjati javno od moje strane, da ne bih imao dodatnih problema. I zbog kojih sam morao u nekim slučajevima zatražiti i pravnu pomoć, da mi pomogne se u rješavanju tih problema. Nadam se da ne ću morati puno potrošiti na tu pravnu pomoć, a i po nekom zakonu sam tražio besplatnu pravnu pomoć. Jer na nju ima svatko pravo, posebno ako je u teškoj materijalnoj situaciji. A ovih dana imam i jedan lijepi događaj, foto klub čiji sam član zadnjih nekoliko godina priređuje godišnju izložbu svojih članova. I to krajem svake kalendarske godine, povodom dana grada koji je 06. Prosinca, i tako ujedno čestitamo gradu njegov dan. I moji je nekoliko fotografija ušlo u uži izbor, pa ću pokušati malo pomoći oko postavljanja izložbe, a i nakon toga naravno pokušati pomoći malo u radu socijalne samoposluge. Znam da mi to ne će pomoći oko rješavanja životnih problema, ali barem se nadam da će mi pomoći da se ne osjećam uznemireno. I da se time bar malo riješim osjećaja tipa depresije i sličnih negativnosti koje osjećam u sebi i oko sebe. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.11.2016., petak

Ispravljam se

Najprije bih se želio ispraviti, ovaj post od jučer je inspiriran komentarom Annabony, a ne njom samom. A i ispričati joj se što sam se krivo izrazio. Koja je još jednom ostavila dobar komentar. I na kojeg nemam što dodati. Dobro je slušati savjete stručnjaka oko toga kako pripremati hranu i održavati higijenu kako kod pripreme hrane, tako i kod osobne higijene. I lijepo je ovih dana pročitati njihove savjete. Ali nekako imam dojam da se ovih dana, a i inače, premalo se govori o tome kako se proizvođači i distributeri hrane moraju pridržavati svog djela odgovornosti. Jer da se pridržavaju ne bi bila tolika eskalacija zaraženih prehrambenih namirnica na hrvatskom tržištu u ovih zadnjih nekoliko tjedna i mjeseci. A koliko vidim i u ostalim zemljama EU. Znam da opasnost od tih opasnosti se u potpunosti ne će moći nikad izbjeći, ali prevencije nikad dosta. Ne samo u našim kućama, već i kod proizvođača, ma od kuda oni dolazili. Danas smo se u Lijepoj našoj prisjećali pada grada heroja Vukovara. Grada koji je obranio Lijepu našu. Grad koji je dao tolike žrtve našoj slobodi, da mu se nikada nećemo moći odužiti. I ona je nemjerljiva. I nadam se da se više takva strahota ne će ponoviti. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 19:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Vukovar

- 07:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.11.2016., četvrtak

Higijena

Protiv higijene u kući, a i na samom čovjeku ne ću ništa loše pisati i kakvu ružnu riječ isto. A i niti pravilne i dobre pripreme hrane isto ništa ružno napisati i soliti pamet. Jer protiv toga nemam ništa. A i samo se po sebi zna da ispravna higijena u kući (a i izvan nje, na poslu i javnosti) je pola zdravlja. I kako se treba ta ista higijena primjenjivati. A i oko priprema hrane isto ne bih želio isto nikome soliti pamet, jer zna se da je dobra priprem hrane isto jako važna. Ali želim pisati o tome kako se krupni kapital i društvo odnosi prema proizvodnji hrane i njezinoj distribuciji. I protiv toga pišem u zadnjim ovim postovima. I protiv toga su usmjereni moji postovi. I moje ogorčenje i uznemirenost je usmjerena prema tome kako se danas odnosi taj krupni kapital i njemu slični prema toj proizvodnji hrane i ostalih ne prehrambenih proizvoda. Jer to je stvarno u zadnjim desetljećima postala pošast katastrofalnih razmjera. I na to se treba upozoriti i glasno govoriti. Protiv toga se treba boriti. Ako se smijem tako izraziti okidač je svemu toma ta tragedija koja se je dogodila oko mojeg nećaka. Dok te ne potrefi nesreća i tragedija u obitelji, tako dugo se ne opterećuješ mnogim stvarima. Tek kad ti se dogodi tragedija u obitelji onda se počneš baviti nekim stvarima koje ti prije nisu bile od životne stvari. I to je istina iz stvarnog života, a ne neka izmišljotina. I imate puno primjera iz stvarnosti i iz naše bliže okoline, o kojima sad ne bih pisao jer predugo bi trajalo. I od kad se sve to dogodilo u mojoj tragediji sve više razmišljam da li mogu učiniti nešto više oko toga da se neke stvari znaju i da se posvetim nečemu sa čime bih možda mogao pomoći nekome. A prvo što mi je palo na pamet jest da kroz ove tekstove pokušam nešto. Mada nisu nešto posebno kvalitetni, ali nadam se da ću s vremenom se popraviti. A i kroz to neko volontiranje u socijalnoj samoposluzi ovdje u Varaždinu isto mi je želja da pomalo pokušam da budem od pomoći onima u potrebi i koji su u puno težoj situaciji od mene. Nastavak slijedi...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 22:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.11.2016., utorak

U službenoj statistici

Da, za sada ću poslušati savjet blogerice "Lastavice" i zadržati se na ovom mojem malom akvariju, koji doduše nije okrugli, već šestero-kutni i u koji stane nekih 10 litara vode. I sa njime se za sada zadovoljiti, a i sa ovom jednom ribicom, jer u njega ne stane više ribica. Barem ja tako razmišljam. Možda kupim još neku biljku ribici, ali još ću vidjeti koju ću odabrati jer izbor biljaka je velika. A morao bi o biljci razmisliti ne toliko radi ukrasa, već radi toga što biljka može koristiti kvaliteti vode. A osim ribice u akvariju se nalazi na dnu dosta kamenčića, koje sam uspio sakupiti na vrtu, a i neki umjetni koralj. Tako da riba ima po čemu rovariti, jer to joj je jedna od omiljenih zabava. A i prema onom što sam malo čitao o toj vrsti zlatne ribice, ona pripada u neku vrstu šarana, a oni pak vole rovariti po dnu. A sa velikim akvarijem ću naravno sačekati, jer ne samo zato što nemam novaca, već i zato što još nemam dovoljno iskustva u držanju akvarija. Već ću polako ići sa tim akvarijima. A u međuvremenu polako pokušavam srediti neke druge probleme. I od danas sam i službeno opet na burzi rada i u statistici nezaposlenih. I kako sam napisao prije nadam se da će to biti kratkog vijeka, jer sam već bio i na nekom razgovoru za posao. Koji naravno nisam dobio, jer su mi otvoreno rekli da im na žalost ne odgovaram. Ali ne uznemirujem se time, jer znam da će se pojaviti još prilika za neki posao. Samo trebam biti uporan. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 16:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.11.2016., nedjelja

Nećakinje izašle iz bolnice

Od silnog pisanja o mojoj želji da si nabavim veći akvarij i više ribica i želji da se time počnem baviti akvaristikom, zaboravio sam napisati jednu novost. A ta novost je da su moje nećakinje nakon mjesec dana boravka u bolnici došle kući prije nekoliko dana. Što znači da su se dovoljno oporavile da odu kući. Te su i saznale pomalo da im brata više nema. Mada im nije rečena cijela istina, ali s vremenom kako će rasti i sazrijeti, bude im se polako objasnilo sve. Mada će još trebati obaviti neke kontrole i tko zna što još, ali polako ipak idu ka ozdravljenju. A i njihovi roditelji također se polako oporavljaju i uz neke kontrole i liječenja će se isto, te će se uskoro oporaviti i ozdraviti. Tako da sam sretan što su mi nećakinje izašle iz bolnice, jer to je znak da se polako oporavljaju od te tragedije, te sada polako hvatam priliku da odem do njih i da ih posjetim. Jer ih nisam dugo vidio i strašno mi nedostaju. Mada se čujem preko telefona sa njima, ali ipak susret u živo je nešto neprocjenjivo. I unatoč svemu što su sve proživjele zadnjih mjesec dana zadržale su onu svoju zaigranu dječju narav i veselje kojom su obdarene. Tako da me prođe dan, a da nekom svojom šalom ili anegdotom malo roditelje razvesele. Jučer je mlađa nećakinja pitala oca je li njihovo čudovište ima zimske gume, a otac joj odgovorio da samo prednji kotači imaju zimske gume. A nećakinja mu onda kaže, a moraš nabaviti i za zadnje kotače zimske gume, kako ćemo se onda voziti po ovom snijegu koji pada vani. A otac joj odgovori ne brini se, budemo se dobro vozili. Iznenadila me nećakinja tim svojim pitanjima i brigom za i oko auta, da sam ostao iznenađen. Ma koliko je još mala, ipak je počela da shvaća sigurnost vožnje. A čudovištem zovu ovaj novi auto koji su dobili od svojeg ujaka na korištenje prije nekoliko mjeseci na korištenje, da ne stoji tako besposlen auto na dvorištu i da ne propada tako stojeći na dvorištu. Već da propada korisno. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: obitelj, osobno iskustvo


- 11:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #

12.11.2016., subota

Pratim forume i loše iskustvo

Da, znam da ima mnogo foruma gdje se možeš savjetovati o akvarijima i uzgoju ribica. I neke od njih pratim, a i na fejsu sam našao jednu predivnu grupu o akvaristici gdje svi ljubitelji akvaristike izmjenjuju iskustva. I malo prateći te objave na tom profilu ostao sam zatečeni kolike su mogućnosti oko uređenja akvarija. I koliko mašta nema granica oko uređenja akvarija. I to sve me još više potiče da jednog dana krenem u tu avanturu oko uređenja akvarija. I naravno mnogi od njih se rješavaju svojih starih akvarija, ali uglavnom su do sada za njih tražili nešto novaca. Što je povoljnije nego kupiti da se upustim u kupovinu novog, ali ipak će još malo pričekati jer prije toga moram riješiti neke druge probleme, koji me još koće oko kretanja u tu avanturu. Evo i danas sam poslao još neku molbu, a i prijašnjih dana sam poslao neke molbe, ali do sada još ništa ni od poziva. Čak i nazvao neku firmu da dogovorim se za neki intervju za neki posao te su mi rekli da će mi se javiti naknadno oko termina jer su zauzeti, ali mi se nisu javili do danas. Ali neka im bude, jer ako oni ne žele ni intervju za posao zakazati, pojaviti će se već druga firma koja će mi pružiti priliku za neku suradnju, a i za intervju također. Zvao bih ja i još koji puta, ali iz iskustva znam da se ne će javljati. Već mi se je dogodilo to nekoliko puta. Pa čak su mi jednom prilikom odbrusili, da sam ostao bez riječi i nakon toga sam odustao od takvih pokušaja, jer više ne želim da doživim neki novi bezobrazluk od neke druge osobe, pa samo zovem jednom i ako pokažu volju za terminom oko intervjua, barem, onda se nađemo, ako ne onda idem dalje. Jer nema smisla da puno gubim vrijeme na uzaludne pozive. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 13:43 - Komentari (9) - Isprintaj - #

09.11.2016., srijeda

Učenje o akvarijima i ribici

Mislim da sam već pisao kada sa se susreo prvi puta sa ribicama u akvariju, ali za one koji nisu čitali ukratko. Negdje prije jedno tri ili četiri godine na poticaj jedne prijateljice sam si nabavio prvu ribicu, tada je to bila Black molly. Ali kako nisam imao nekog iskustva oko brige ribica u akvariju, nakon nekoliko mjeseci mi je umrla, a nakon toga sam još nekoliko puta promijenio ribica, dok nisam odustao od držanja ribica kao ljubimca. Tom prilikom sam si kupio jedan manji akvarij od nekih deset litara. Ali ovo godine u ljetu sam ponovo počeo da razmišljam o tome da si nabavim neku ribicu za ljubimca. I nakon dužeg vremena odlučih se na zlatnu ribicu. I krajem mjeseca kolovoza sam si kupio jednu zlatnu ribicu i od tada je držim u tom akvariju. I nakon toga sam počeo da malo bolje proučavam razne članke što na Internetu, što neke drugdje sve sam se više počeo interesirati o tom hobiju akvaristici. I sve sam više postao zagrijani za taj predivni hobi. I čitajući malo o tim ribicama i što je sve potrebno za taj hobi shvatio sam koliko je toga potrebno za držanje ribica u akvariju. Jedna od tih stvari je ta da mi je ovaj akvarij premali. Jer za tu zlatnu ribicu je potrebno minimum nekih 30 litara vode. Da bi ona mogla imati dovoljno vode za svoj život i rast. Tako sam počeo pomalo razmišljati da krenem u nabavku većeg akvarija. Za početak mi je želja si nabaviti akvarij od nekih 50 ili 60 litara vode, naravno sa pripadajućim filterom za vodu, rasvjetom i ostalim što je potrebno od tehnike. Te nakon toga ga polako početi uređivati iznutra sa raznim biljkama koje mogu se uzgajati u akvariju, te kamenčićima i ostalim. A i možda si nakon toga nabavim i još koju ribicu. Jer mi je želja da pored te zlatne ribice si nabavim još neku ribicu. A drugi je razlog razmišljanja o nabavci većeg akvarija u tome što znam da ovako mali akvarij nije dovoljan za tu ribicu, jer joj je potrebno puno više vode, a i taj nekakav filtar za vodu i pokoja biljka. I što joj želim osigurati bolje uvjete za život. Pošto za sada još ne mogu krenuti u avanturu oko nabavke većeg akvarija, morati ću se nekako snaći ovako sa tim akvarijem. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, osobno iskustvo


- 16:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.11.2016., utorak

Tečajevi, molbe i ribice

Da, ima nekih dobrih tečajeva za dokvalifikaciju, ali nema novaca za njih. Neki su povoljni, neki nisu. Sve zavisi za što se želiš do-kvalificirati. Ja sam prije jedno 10 godina sam završio neke tečajeve za operatera na računalu i nakon toga još neke naprednije tečajeve, ali mi nisu puno pomogli u dobivanju posla. Jer poslodavci uvijek nađu neki razlog da me ni s time ne zaposle. A i razmišljam da još pokušam završiti neke tečajeve, ali moram naći nekako novaca da ih si mogu priuštiti. Jer nisu baš tako jeftini. Ali se nadam da ću ih nekako uspjeti nabaviti, pa da završim još neke tečajeve koje bi volio da završim. I naravno koji se upisuju u radnu knjigu. A što se traženje posla tiče, da stvarno se trudim slati svugdje molbe. Naravno, ne javljam se na poslove poput knjigovodstva ili komercijale, kada nemam blage veze u tom poslu. A i većina poslodavaca traže radno iskustvo od dvije ili više godina, a ja to nemam. Nije da ne bih želio raditi te poslove, ali stvarno nemam pojma kako se rade ti poslovi. Pa sam prisiljeni da takve natječaje izbjegavam. Da se ne dovedem u neugodnu situaciju. Ali poslovi u skladištu, trgovini, radnik u proizvodnji i na liniji mogao bih raditi, jer već u nekim tim stvarima imam nekog iskustva. A i u još nekim poslovima. Pa se i na takve poslove javljam. Priznajem da sam možda ograničeni u takvom stavu, i zbog toga teško dolazim do posla, ali stvarno ne znam kako da uspijem u nekom poslu kojeg ne znam raditi. Ali se barem trudim slati na te neke natječaje za posao u kojem bih znao raditi. Ne prođe tjedan a da ne pošaljem nekoliko molbi. A što se tiče ribica, akvarija, prehrani ribica i opremi, naravno da ću pisati o tome, ne bojite se. A i o još nekim temama. Samo nikako da se zbog tih nekih obaveza koje mi stalno iskrsnu ne planirano, konačno ozbiljnije krenem u pisanje postova o tome. A i nisam još neki stručnjak u tom području, već neki početnik, pa nekako nemam nekog osobitog iskustva. Ali nadam se da me to neće spriječiti da polako počnem pisati o tome. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, posao, tečajevi, ribice


- 23:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Molbe i volontiranje

Da, posao mi je najvažniji i njega si najprije moram naći, to mi je prvo na listi. Što prije to bolje. A s vremenom će i ostalo doći, tu se slažem. I uporan sam u slanju tih molbi, te vjerujem da će mi ta upornost donijeti i nekog rezultata uskoro. Ali dotle, u međuvremenu ću se ipak pokušati informirati o ribicama kroz razne načine. Kako kroz čitanje raznih knjiga o njima ili na Internetu, dok se ne stvore uvjeti da krenem u nabavku većeg akvarija. Što bih jako volio, jer ono malo što sam vidio kroz proučavanje članaka na internetu i ove neke knjige to je lijep hobi. I volio bi se okušati u njemu. A posao? Tu ne znam što će biti i koliko dugo će mi trebati da ponovo nađem neki posao, i svaki dan očajno pregledavam na web strani burze rada za nekim novim natječajem na koji bi se mogao javiti. Naravno ne mogu se javiti na svaki, jer ili nemam dovoljnu kvalifikaciju za to ili nešto drugo. Ali na one koje mislim i smatram da bih znam i mogao raditi, javljam se molbama uporno. Ali uporno mi se ne javljaju mnogi od njih odgovorom. Pa na žalost ne znam u čemu je problem, osim da možda ima netko tko ima bolje uvjete u tom natječaju pa dobije posao od mene. Ali što god da je u pitanju, uporan moram biti, jer negdje se mora i meni posrećiti što se posla tiče. Jučer sam nakon dužeg vremena išao malo volontirati u socijalnu samoposlugu ovdje u Varaždinu. I to pomoći oko slaganja razvrstavanja namirnica i ostalih potrepština koje su potrebni onim mojim sugrađanima koji su se nesretnim okolnostima našli u teškoj situaciji. Mada sam i ja u teškoj situaciji, to ne mogu poreći, ali znam i vidim da ima puno ljudi i obitelji koji su u puno težoj i goroj situaciji nego sam ja. I upravo zbog njih sam se uključio prošle godine u rad te udruge koja vodi tu socijalnu samoposlugu, da barem tim volontiranjem oko slaganja i razvrstavanja namirnica i ostalih potrepština i pripreme za podjelu barem malo pomognem u radu te samoposluge, te da se tako pomogne svim tim nesretnim ljudima kojima je potrebna takva vrsta pomoći. Jer znam da im nije lako, samo ne znam koliko im je teško. A i ne mogu gledati da dok neki ljudi imaju sve, a drugi se muče sa preživljavanjem. Pa mi je želja da bar tim malim radom pomognem da im se pokuša koliko je moguće. Jer znam da i ja se mogu naći u njihovoj situaciji. I to me potiče da pokušam barem tim malim i kratkim radom pomoći u radu te udruge. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, posao


- 15:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.11.2016., ponedjeljak

O Zagorki, ribicama i molbama

Da, Zagorkini romani su stvarno predivni i isplatilo bi se ih pogledati i u filmskoj i u TV seriji. I ja bih volio da ih vidim i u tom obliku, mislim filmskoj verziji i kao seriji. To bi po meni bilo odlično i fenomenalno. Za sada ću malo da uzmem pauzu od Zagorke i počeo sam da čitam neku knjigu o akvaristici, pošto mi je želja da si jednog dana nabavim neki veći akvarij i u njemu si pokušam uzgajati i držati još neke ribice, osim što imam tu zlatnu ribicu. Jer kao što sam pisao u prijašnjim postovima, u ovih nekoliko mjeseci što imam tu ribicu, stvarno sam se zagrijao za taj hobi bavljenja akvarijima i držanjem ribica kao kućne ljubimce. I kroz čitanje ono malo članaka na Internetu me je još više potaklo da se pokušam odvažiti da krenem u tu avanturu držanja ribica kao ljubimce, a i bavljenja akvaristikom. Znam da to nije jeftin hobi, ali kad se nešto hoće onda to nije teško za ostvariti. Samo treba upornost i strpljivost oko učenja o toj predivnoj znanosti, a i ostalog za postizanje tog cilja. I jedini problem je trenutno financije, ali za to se nadam da će se uskoro riješiti pronalaženjem novog posla. Što se nadam da će se uskoro i ostvariti. Jer ponovo uporno šaljem molbe na natječaje gdje mislim da bih mogao i znao da radim. Znam da će početak biti težak na tom novom poslu, ali ako budem dovoljno strpljiv i uporan, naučiti ću ga raditi. A i ako ću uporno slati molbe i biti strpljiv isto mi se može posrećiti oko pronalaženje novog posla. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, ribice, molba za posao


- 15:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.11.2016., nedjelja

Nije ni meni bilo po volji

Priznajem da i meni nije bilo pravo što je taj pas bio na lancu, i radije bih da je slobodno šetao dvorištem. Ali to nisam mogao zlovoljnoj baki nikako objasniti, a niti ostalim članovima obitelji. Jer su bili tvrdoglavi. Znam da ne smijem tako pričati o pokojnim roditeljima, ali takvi su bili. A i baka je dalje takva i ponekad se stvarno moram svađati oko nekih stvari, ali uporno je i dalje tvrdoglava. I dalje ne želi si dokazati neke stvari. A što ću, kad je takva starica. Ne želim biti bezobrazan prema njoj i trudim se ne biti, ali ponekad stvarno svojim ponašanjem čovjeku digne živac da poludiš. Ali dosta o tome. A što se tiče psa, zato sam ga i puštao sa lanca da se istrči i barem tako mu olakšam život. Jer nisam volio da cijelo vrijeme bude pod takvim terorom. I možda je zato bio veseo kad sam došao, jer je znao da ću ga pustiti i zabaviti se njime malo. I ponekad mi se čini sada da je mene i još neke članove obitelji više volio nego baku, jer nas je više volio zbog toga što smo ga puštali da bude slobodan. A dok ga je baka samo hranila i ništa više. Pa je ponekad nije šljivio ni pet posto. Pa je zbog toga baka bila ljuta na mene i otale, što nas pas više voli nego li nju, koja ga hrani. Ali tko joj je kriv zbog toga kad se je tako odnosio prema njoj i ona prema njemu da ga je držala na lancu. Inače, moram se i ispričati ako sam u prošlom postu preimenovao jednu pasminu pasa. Naime, napisao sam zlatnodlaki rotvajler, a mislio sam na retrivera. To pokazuje koliko poznajem imena pasmina nekih pasa. Priznajem da mi ta imena pasmina pasa i još nekih životinja nisu jaka strana. Pa vas molim za oproštenje. Tko bi sve to mogao i znao pamtiti. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.11.2016., subota

O psima i macama!!!

Inače, od životinja u zadnje vrijeme nekako najviše volim mačke. I to one sive tigraste. Na žalost, ne znam im pravo ime. I jednu od njih bih jako volio da imam za ljubimca. Nekako ne mogu opisati što me kod maca to toliko privlači, da od svih životinja koje se mogu imati za ljubimce, mace najviše volim. Možda to što se vole maziti ili što su umiljate ili nekog svog mačjeg karaktera. Ali što god da je u pitanju, nekako mi se mace najviše sviđaju, i to posebno ove ove sive tigraste (kako ih ja volim zvati). Mace su mi bile uvijek nekako zanimljive i umiljate. Pomalo podmukle, ali kod mene omiljene. Od psa volim njemačkog ovčara, a i lijep mi je i škotski ovčar. A ni zlatnodlaki rotvajler nije loš. Od svih vrsta pasa koje postoje. Pse volim jer su privrženi i vjernosti svom gospodaru i što mu mogu pomoći u nekim situacijama. Ove prijašnje vrste (ili kako već to zvati) koje sam napisao su mi najljepši. Njemačkog ovjara sam najviše zavolio, jer ga je imao moj djed po očevoj strani i on je bio obiteljski prvi ljubimac i sa mnom je bio jako dobar. Mada i ovi bakini (baka po maminoj strani) su isto bili dobri. Posebno ovaj zadnji, koji se je ljutio ako sam prvo baki išao unutra, a ne njemu prvo da se pozdravimo i poigramo. Znao je toliko bjesniti da bi iz kože izašao van i lajao je kao ludi. Pa sam morao k njemu izići i pozdraviti ga i pustiti ga malo sa lanca da se istrči i igra sa mnom, što opet baku ljutilo, jer je pas želio mene samo za sebe. I na mene nikad nije lajao kad sam došao baki i otvarao si vrata da uđem u dvorište, samo je veselo mahao repom, jer je znao da mu sada slijedi veselica sa mnom. Ali na sve druge je lajao kao ludi, jer ih nije trpio. Posebno poštara zbog računa za režije. A ljeti je volio se sjesti k nama na dvorištu kada smo sjedili u hladovini i uživao u našem društvu. Čak se je i na stolac sjeo i slušao o čemu pričamo i koji put svojim lajanjem i on nešto morao reći. Tako da smo ga morali voljeti, jer nas je znao zabaviti. Ali na žalost zbog neke bolesti i starosti, valjda, morali smo ga uspavati. Što je svima teško palo, jer nam se toliko zavukao pod kožu, da smo ga jedva preboljeli. A i ostao nam je u lijepom sjećanju. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, kućni ljubimci, pas, mačka


- 13:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #

04.11.2016., petak

Zašto baš ribica?

U mojoj obitelji je uvijek bio neki kućni ljubimac. Kako sam sa roditeljima živio u stanu, kod bake (koja je živjela nedaleko od nas u svojoj kući) imali smo dva psa i mačke, a i pokoju kokoš. Psi ne znam znam koje su vrste bili, ali mace su bile neke domaće. Prije malo više od deset godina smo zbog starosti i bolesti zadnjeg psa morali odnijeti veterinaru da ga uspava. Pa od tada nije bilo ljubimaca u obitelji. A i sada moja baka ima neku macu da joj pravi društvo i donosim joj hranu za nju kada me zamoli. A i zabavim se macom kako se stignem. Ali nakon toliko godina bez kućnoga ljubimca u meni je tinjala želja da si nabavim nekog ljubimca. I na poticaj jedne bivše prijateljice prije jedno 4 godine nabavio sam si jedan manji akvarij i tada prvu ribicu black molly. Ali na žalost zbog pomankanja znanja umrla mi je. A nakon nje sam udomio ponovo jednu istu ribicu, koja mi je isto uginula, ne znam iz kojeg razloga. Tako sam sve do ove godine i ljeta bio ponovo bez nekog kućnoga ljubimca. Ali ovo ljeto me je ponovo uhvatila želja da si nabavim nekog ljubimca. I nakon razmišljanja odvažih se ponovo na ribicu, pošto sam već imao akvarij, pa da mi ne stoji neiskorišteni kupio si sadašnju zlatnu ribicu. I u ovih nekoliko mjeseci našeg druženja i brige oko nje, počeo sam razmišljati da se odvažim i nekako si nabavim veći akvarij (naravno sa kompletnom opremom, grijač, filter i slično) i u njemu si držim tu ribicu sa još nekoliko ribica. A zašto baš ribice, nekako mi se čini u ovom trenutku najbolja opcija. Jeste da u početku treba malo veća investicija, ali kasnije nije toliki problem u održavanju akvarija. Ali ipak neka briga. Nisam toliko protiv psa ili mace ili ptice. I dalje mi je želja da si jednog dana nabavim jednu macu, a i neke ptičice možda. Ali nekako smatran da za macu još nisam spreman, jer nekako je sa njom veća briga negoli sa ribicama. Ponajviše oko nabavke hrane. Tako da sam zasada odgodio da si nabavim macu i radije se posvetim ribici, te joj nekako pokušam stvoriti bolje uvjete za život sa mnom, te neko društvo. A s vremenom kada mi se malo životne okolnosti poprave, možda nabavim i neku macu i koju ptičicu. Psa bih volio imati i volim te životinje, ali u ovih zadnjih nekoliko mjeseci se je pokazalo da psu ne bih mogao posvetiti toliko brige i pažnje, koliko ribici. Tako da zasada pas ne dolazi u obzir. A kako sam malo prije napisao, s vremenom si možda i koju macu i ptičicu nabavim. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, osobno iskustvo


- 17:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.11.2016., srijeda

Sjećanje na nećaka Mirka!!!

Da, pronaći ćemo snage moja obitelj i ja za nastavak života nakon ove tragedije. Vjerujem u to. Zbog ovog blagdana koji je bio neki dan, osjećao sam se dosta žalosno, jer najljepše sjećanje me baš veže uz mog nećaka Mirka, koji je zadnji puta bio kod mene za blagdan Svi sveta prošle godine i kada je izveo na svoj veseli dječji način neke vragolije. Prva je bila vezana uz ručak koji smo jeli. A jeli smo neke čevape koje smo si spekli. I sa užitkom ih je jeo. I nije želio da ih podijeli sa ocem. A kad je svoju porciju pojeo, pokazao je prazan tanjur prema meni i rekao mi "Nema više." i pitam ga "Hoćeš još si nešto pojesti?" i odgovori mi potvrdno i donesem mu neku pečenu piletinu. A kako njegov tata ne voli ju jesti, prvo što je uradio da je uzeo komad nekog bijelog mesa i počeo da njime hrani oca, valjda ga je želio potaknuti da si je pojede i vidi koliko je dobra. I njegov tata se je tata jedva obranio od njega da ne pojede taj komad mesa. Tako da sam se morao nasmijati u susjednoj prostoriji kako je to izveo, jer sam znao da će to napraviti da oca ponudi sa piletinom. I kako su se natezali oko toga hoće li ju pojesti ili ne. Ali ipak je nećak na kraju odustao i otišao se drugim stvarima zabavljati. I ta slika mi nikako ne izlazi iz sjećanja. A druga slika je ta, kada su njegove sestre gledale neke fotke na mojem kompu i starija nećakinja si je približila stolac bliže kompu da si sjedne i da nastavi mlađoj nećakinji pokazivati i objašnjavati neke forke, ali kako se odmah nije sjela i nije vidjela da se je pojavio Mirko nazad u dnevnu sobu i približio si drugom stolu taj isti stolac i sjeo na njega i počeo da jede kruh, starija nećakinja se odluči sjesti i umjesto da sjedne na stolac sjela se je na pod. A Mirko samo nas je blijedo gledao što se smijemo, jer smo se morali nasmijati kako je to po tiho i neopazice napravio. A starija nećakinja ostala zabezektnuto na podu sjediti i gledajući što se je dogodilo. I samo rekla Mirko ne zafrkavaj. Tako da smo svi morali biti nasmijani kako je to izveo i sa licem da nije ništa kriv i nedužan za to. A nećakinja se ništa nije ljutila na njega, jer je znala da nije zlonamjerno to napravio. I kako onda ga ne bi voljeli, kad nas je tako znao nasmijati i zafrkavati, jer je bio veselo i razigrano dijete. Ne zamjerite što sam pisao o ovim zgodama svog nećaka, ali morao sam ih podijeliti, jer po takvim zgodama ću ga najviše pamtiti. Toliko od mene, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 23:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Dušni dan

Danas je dušni dan. I moram priznati da baš ne znam što danas slavimo, jer pored tih svih blagdana i praznika koje imamo u ovoj Lijepoj našoj više se ne snalazim oko toga što koji dan slavimo. Tako da sam pomalo izgubljeni oko pojma nekih blagdana, ali znam da je vezan uz jučerašnji blagdan Svi sveti. Priznajem da nisam neki zagriženi vjernik zadnjih godina, pa sam zaboravio mnoge stvari vezane uz vjeru. Ali opet nisam prestao biti vjerovati, jer ne mogu poreći postojanje Boga i onog što je pisano u Svetom pismu. I nastojim to poštivati i vjerovati u to. Na žalost, za ovaj blagdan Svi sveta nisam se našao sa svojom sestrom i njezinom obitelji, jer su imali običaj da dođu u Varaždin, da sestra obiđe grobove svoje obitelji. Ali zbog ove tragedije koja nas je zadesila prošli mjesec na žalost morali smo to izostaviti. Inače, svi se polako oporavljaju od ove tragedije, ali ipak će nas obilježiti za ostatak života. I polako se vratili u neku normalu (ako se smijem tako izraziti) i učimo se živjeti u novom životu bez našeg malog Mirka, koji više ne će biti isti kao prije. Da, na žalost još sam žalostan i jadan zbog tog tragičnog događaja koji je zadesio moju obitelj. Mada moj mali nećak nije mi bio direktno moj sin, ali toliko sam ga volio da ga nikad ne ću moći preboljeti u potpunosti. Jer makar se nismo viđali svaki dan, ali ipak smo se čuli svaki put kada sam ih nazvao, jer se je i on morao čuti sa svojim ujom. Gotovo ni jedan razgovor sa njegovim pozivima nije mogao proći a da se i on nije javio i izmijenio nekoliko riječi sa mnom. Inače bi bio jako uvrijeđen što mu nisu roditelji dali da se čuje sa svojim ujom. A i kad smo se vidjeli, morao se obavezno sa mnom igrati i zafrkavati. I toga više ne će biti. Ah, toliko od mene u ovom postu čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 15:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.11.2016., utorak

Svi sveti

Danas je blagdan Svi sveti. Dan kada se prisjećamo svih svoji pokojnih u obitelji i među prijateljima, a i ostalih dobrih ljudi koji su svojim životom svjedočili svoju vjeru u Boga ili svojim životom nas ostale uputili kako moramo živjeti. Stoga na današnji dan posječujemo grobove svojih bližnjih i prijatelja i prisjećamo se ih. Ovo mi je jedan od najljepših blagdana u godini. Jer volim na današnji dan obići groblje i grobove svoje obitelji. I barem tako se ih prisjeti. Mada idem tijekom cijele godine na grob svojoj rodbini, ali na današnji dan mi je najdraže ići, jer cijelo je groblje u znaku tog blagdana. I volim promatrati grobove punih raznovrsnih aranžmana i svijeća. Posebno volim obići groblje navečer, kada je mrak i promatrati lampaše kako svijetle na grobovima u znak sjećanja na pokojnike i svojim svijetlom plamena dodaju neku posebnu čar, koju riječima ne mogu da opišem. Ovaj današnji dan će mi biti dosta težak, jer sam prije nekoliko tjedna izgubio svog jedinog i najdražeg nećaka Mirka. Kojeg sam jako volio i uvijek se radovao kad je došao k meni u posjetu sa svojim sestrama i roditeljima. Ili sam ja otišao k njima da ih obiđem da ih vidim i malo se družim sa njima. I što ga više ne će dolaziti da sa mnom ode po vodu da zalijemo aranžman ili upalimo svijeću njegovoj baki i djedu. I koji se isto veselio da sa mnom, svojim ujom, a i roditeljima i sestrama, sve to obiđe. A kad smo došli k meni kući svojom zaigranošću i veseljem nas sve zabavljao i igrao se sa mnom. I toga više ne će biti, jer je zbog tragičnih i nesretnih okolnosti otišao negdje na neko ljepše mjesto. I sa ostalim anđelima nas čuvati i promatrati nas. A biti će teško i njegovim roditeljima i sestrama, jer su i oni ga voljeli više kao roditelji i sestre. I svi su bili povezani sa ljubavi koja se riječima ne može opisati. Ma gdje bio moj mali nećaku Mirko, počivaj mi u miru Božjem.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, svi sveti


- 11:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

31.10.2016., ponedjeljak

Noć vještica

Noćas je Noć vještica. Mene nikad to nije zanimalo, a niti izrezivanje bundeva povodom tog događaja. Ne znam zašto, ali nikad me to nije toliko zainteresiralo da se i ja aktivnije posvetim tome. Osim da pratim preko medija što se sve piše i govori o tome. A niti sam neki zagriženi vjernik koji bi se protivio tome. Tako da nikad nisam bio te kulture oko tih izrezivanja bundeva i slavljenja Noći vještica. A niti sam protiv, nit za takvo što. Već prepuštam svakom za sebe neka se bavi time, jer ja imam dosta svojih briga kojima se moram posvetiti. Te sam samo toliko napisao tih nekoliko redaka o događajima koji su postali dio kulture oko blagdana Svi sveti. Ali sam od kada znam za sebe u svojoj obitelji bio vezan uz slavljenje ovog prekrasnog blagdana Svih svetih, dana kada se prisjećamo svoji pokojnika i svih ostalih dobrih ljudi i svetaca koje ne slavimo baš svaki dan. Od malena se u mojoj obitelji uzgajalo cvijeće poput krizantema i špina, od kojih smo onda kreirali razne aranžmane i nosili na grobove svojih pokojnika. Ali kako sam već prije pisao, zbog bolesti koja se uvukla prije dosta godina u moju obitelj, na žalost prekinuli smo sa uzgojem i radije počeli kupovati i tako se nekako snalazili. Ali od iduće godine razmišljam ponovo krenuti u uzgoj tog predivnog cvijeća sa nadom da ću uspjeti obnoviti to znanje i ponovo pokušati uzgajati to cvijeće da imam što odnijeti na grob svojim pokojnicima. Ali o tome iduće godine. A i ove godine sam kao i svake godine kupio jednu teglu nekih špina i jednu teglu krizantema, da ih stavim na grob svojim roditeljima. I polako sam ih počeo nositi na grob, da im uljepšaju ovaj blagdan grob. Na žalost ne ću svima moći odnijeti cvijet, ali barem ću si dati truda da im upalim svijeću. Jer neki od njih su mi u životu stvarno bili dobri. I barem tako se prisjetiti svih njihovih dobrih djela koje su mi uraditi za svog života. A grijehe im pokušati oprostiti, jer ni ja nisam baš neki svetac za svog života. Toliko do mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, noć vještica, svi sveti


- 13:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

30.10.2016., nedjelja

Lončić uspješno očišćen

Da, nikako u zadnjim postovima da izrazim svoje misli onako kako sam želio. Valjda sam još pod utjecajem tih nemilih događaja koji su mi se dogodili zadnjih tjedna. Ali morati ću se vratiti u tu neku normalu i po tom pitanju, jer vidim da sve to ne vodi nikamo. Naravno, te nemile događaje ne mogu izbrisati iz svog sjećanja i prošlosti, ali vjerujem da ću se upornošću se srediti, i krenuti nekom normalom. Jer živjeti se mora dalje. I cijelo vrijeme nakon povratka kući pokušavam se vratiti u neku normalu, ali nikako da se to ostvari. Početkom tjedna sam pokrenuo neko rješavanja jednog obiteljskog problema, ali na žalost opet sam ga morao odgoditi zbog neke bolesti jednog člana obitelji. I ponovo me uznemirilo ta odgoda, jer volio bih konačno da se to riješi sad dok još imam vremena i novaca. Nadam se da će se poslije blagdana uspjeti konačno to riješiti. Zaista ne volim te odgode rješavanja problema zbog tih nekih nepredviđenih događaja, ali očigledno je da mi ove godine nije za pisano u sudbini da ga jednostavno riješim, jer stalno se pojavi nešto zbog čega ga mora odgoditi. A imam hrpu drugih problema koje bih želio posvetiti. Ali nadam se da će se sve to uskoro popraviti. Ovih dana je sve u znaku tog blagdana Svi sveti. I polako sam počeo da odnosim cvijeće na grob svojih roditelja. Ove godine to ću morati sam da uradim, jer sestra zbog tog nemilog događaja ne će biti u stanju doći, pa ne mogu računati na njezinu pomoć, a i moram joj tako isto nekako olakšati. A i biti će mi teško, jer nedostajati će mi moj mali nećak, jer je bi sav sretan kada je mogao sa mnom, sa svojim ujom i starijom sestrom, ići po vodu da zalijemo svo to cvijeće. Nikad to ne ću zaboraviti kako je bio sretan zbog toga i kako je volio da mi pomogne i da odemo po vodu. I po tome ću ga pamtiti. Inače, ovih dana sam konačno uspio da primijenim onaj vaš savjet oko čišćenja lončića za kavu od kamenca sa octom, soli i vodom. I moram priznati da mi je pomogao. Mada sam morao dva tri puta ponoviti postupak, ali odlično je ta mješavina očistila kamenac. A lončić spašen. Te ga preporučam i ostalima da ga iskoriste. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.10.2016., subota

Novi posao će se već naći!!!

Da, pronaći ću ja posao uskoro negdje. Ne gubim nadu, mada sam još u radnom odnosu do kraja ovog mjeseca jer koristim neke slobodne dane, onda si moram jedan dan ići podići dokumente. Tako da i tako raščistim sa tom firmom. Već na veliko pregledavam oglase za posao na nekom web portalu i na neke sam već poslao neke molbe. Možda mi se uspije neki posao dobiti u toj nekoj firmi. Čitam i vaše komentare i vjerujem da vam je žao zbog gubitka mog posla, ali ne brinite se, kako je ovaj posao otišao, tako će i neki novi posao doći. Samo ne smijem gubiti nadu. I ponovo uporno slati molbe. A i vi isto ne gubite nadu oko svog posla, jer nada umire zadnja. Tako bar kažu. A unatoč tome što sam ostao bez posla, nekako potaknut ovom svojom osobnom tragedijom, počelo mi se je motati ovo pitanje iz naslova prijašnjeg posla. Da li mi je ta tragedija neka poruka da pomognem i drugima. Da se i njima ne dogodi ista tragedija. Jer ovo je previše da bi se obitelj sama nosila sa time. Pa zato sam postavio i ovakav naslov, da osim svojoj obitelji pomognem i ostalima koliko mogu. Jednim djelom ću pokušati kroz socijalnu samoposlugu, da se tamo ponovo aktiviram. A za ostalo ću još vidjeti. Naravno, i svojoj sestri moram pomoći, i nastojat ću im nekako pomoći. Trenutno za sada je to da za ovaj blagdan uredim grob naših roditelja, jer sestra ne će moći doči na grob roditelja. A i još neke probleme riješim, da ne mora se i sestra time mučiti. A nakon toga, vidjet ćemo. Mada me muči savjest što ovih dana nisam mogao ostati kod njih, zbog nekih svoji obaveza, koje su tražile da im se posvetim morao sam se njima posvetiti. Ali ipak neka grižnja savjesti me muči. Mada imaju tamo podršku dobrih ljudi, ipak se nadam da će se naći načina da im se vratim i pomognem koliko mogu. Jer ipak mi je to jedina obitelj. Makar mi je imam još neke članove obitelji žive, ali ipak sestra i njezina obitelj mi je jedina bliska obitelj koju imam i moram se boriti za njih. Da, i u ovom sam tekstu skrenuo sa onog što sam želio napisati, ali ipak ću se morati vratiti na ono što sam želio pisati. Toliko do mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 22:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Gdje se aktivirati???

Najprije bih se želio malo osvrnuti na komentar blogerice " y" iz prijašnjeg posta. Ne moraš biti u dilemi da li si morala ostaviti ovakav komentar, sasvim si dobar i lijep komentar ostavila i nema ništa lošeg u tome. I ja dijelim tvoje mišljenje. A i slažem se da je potrebna osnovna edukacija svih nas u vezi bolestima sa kojima se susrećemo u našim životima. Jer premalo znamo prepoznati simptome nekih težih bolesti, pa zbog toga svi stradamo puno teže nego što smo trebali. I da imamo to znanje možda ne bi bilo toliko tragedija u našim životima da smo imali bolje znanje u tim bolestima. Svakako bi ih bilo, ali ne u tolikoj mjeri. Zato nakon ove tragedije počeo sam pomalo razmišljati o tome da se pokušam uključiti u neke udruge ili slična mjesta gdje bih pokušao da pomognem u tom educiranju. Jer znanja nikad previše. Znam da nisam dovoljno educirani po tom pitanju, ali voljan sam i to pokušati. Ali nikako da smislim gdje bi se uključio. Znam da to ne će vratiti mog malog nećaka u život, i ništa nema što bi ga povratilo u život. Ali mislim da bi bilo vrijedno pokušaja da pokušam pomoći nekome u tome. Zadnjih mjeseci se što zbog posla, što zbog privatnih obaveza nisam mogao posvetiti u volontiranju u socijalnoj samoposluzi koliko sam želio, ali sada kada sam ostao ponovo bez posla i nakon ove tragedije uključiti u rad te socijalne samoposluge ovdje u Varaždinu. I ova tragedija mi je još jači poticaj da se ponovo uključim u rad te udruge, koja pomaže ljudima i obiteljima u najtežim životnim situacijama. Znam da ne ću moći svima pomoći, ali barem ono malo što bih pokušao pomoći nadam se da bi pomoglo. A gdje još bih se mogao uključiti u volontiranje, još ću vidjeti. A što se tiče pisanja ovakvih mojih postova, nekako osjećam da moram pisati takve tekstove, i ne držati neke stvari u sebi. Nekima ne će biti pravo, neki će se složiti. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ali meni je pomalo olakšavajuće da se pomalo izbacim iz sebe neke stvari i podijelim neke dobre stvari sa drugima. Koliko je dobro sve to, neka svatko sam procijeni. Ja ne želi osuđivati druge blogere zbog njihovih postova, jer to je njihova stvar. Ako mi se sviđa pročitati ću ga i možda ostaviti koji komentar, a ako mi se ne sviđa, produžit ću dalje. Tolik od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 14:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.10.2016., petak

K anđelima otišao mali Žumberčan

Danas mi je moja sestra skrenula pažnju na jednu web stranicu na kojoj se je našao jedan članak pod naslovom "K anđelima je otišao malo Žubmberčan" i u kojem se je gospodin divno oprašta od mojeg malog nećaka Mirka. Znam da ne će pročitati ovaj post, ali želim mu se najljepše zahvaliti na ovim predivnim riječima. A web adresa ove stranice je:


K anđelima otišao mali Žumberčanin


Ovih dana je sve u znaku blagdana Svi sveti. Ovaj blagdan će biti prvi nakon smrti mojeg malog nećaka, kojem sam se uvijek veselio kad je sa svojim dobrim sestrama došao mi u posjetu. I uvijek mi je na groblju pomogao oko nekih stvari. Čak je prošle godine sam bez roditelja sa starijom sestrom sa mnom otišao po vodu, da zalijemo aranžmane i bio je jako veseli kad mi je mogao ići pomoći uzeti vode, da ih odnesemo do groba. A u ostalo vrijeme je bio veseli što se je mogao malo zabaviti sa mnom, jer smo uživali u druženju zajedno sa njegovim sestrama. Ali ove godine ga ne će biti, jer otišao je k anđelima da sa njima pazi na svoje sestre i roditelje, spletom nesretnih okolnosti i zbog pohlepe nekih trgovačkih lanaca. Dragi moj Mirkec, uživaj sa anđelima u igri i zajedno sa njima čuvaj svoje sestre, koje si tako jako volio i bio im privržen.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 13:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.10.2016., četvrtak

Hvala na savjetima

Najprije bih se zahvalio na savjetima kako očistiti onaj kamenac u lončiću za kavu. I pokušao primijeniti neke od njih. I moram priznati da su imali neke koristi, ali ću si morati još dati truda oko čišćenja tog kamenca. Jer ipak bih volio spasiti taj lončić koji je još dobar. Inače, polako rješavam neke zaostale poslove. Ovih dana sam uspio da podmirim neke zaostale račune od komunalija, tako da će sada biti mir za ovu godinu. A i vrtu sam se ponovo počeo posvećivati. Neki dan sam uspio posaditi neke tulipane, koje sam ljetos izvadio i nadam se da će mi iduće godine izrasti i dati one svoje lijepa cvijetove. Tulipan je moj najdraži cvijet, pa bih volio da mi uspije. A i dobio sam još neke lukovice nekog luka, za kojeg se nadam da će mi isto uspjeti izrasti, da imam što odnijeti roditeljima na grob. A i neki korijen srčeka. A danas sam presadio i dvije sadnice nekog jorgovana, da ga pokušam isto spasiti i razmnožiti, jer mi je prelijepi. A i dva lješnjaka da pokušam od njega dobiti neke plodove za osobnu upotrebu. Pa ako mi uspije sve to možda s vremenom krenem i u veću proizvodnju. I time polako mi završava sezona na vrtu. Još jedino što ću pokušati, a to je da obavim ono jesensko štihanje zemlje, da je tako pripremim za proljetnu sadnju, jer bih želio da na proljeće iduće godine krenem sa još nekim uzgojem nekog cvijeća i biljaka. Ali o tome ću razmišljati iduće godine. Moja ribica je još živa i uživa kada sam pored nje. Moja želja za većim akvarijem i dalje je živa, ali moram prije još neke stvari riješiti, pa da polako krenem u tu investiciju nabavke većeg akvarija. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 17:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.10.2016., srijeda

Vračam se na burzu

Slažem se sa svakim vašim komentarom koji ste ostavili iza svakog posta. I ja sam pomalo želio i u ovom postu napisati neke od tih stvari, ali ne bih se želio ponavljati za vama, već se samo složiti sa vama i ostale uputiti da pročitaju vaše komentare. Ali želim napisati ovo, moj život moja stvar, pa se pojedinci iz moje okoline nemaju što buniti. Ali odvažio sam se pisati u ovih zadnjih dva-tri posta da vam pokušam opisati sa čime sam se susreo ovih dana. I to me je uznemirilo. Nekim ljudima sam već okrenuh leđa i nemam sa njima posla već godinama. Ali volio bih znati koji su to još ljudi da znam i njih ignorirati i blokirati ih, jer više nisu zaslužili moju pažnju. I da ih izbjegavam. Jer im je očigledno previše dosadno u njihovim životima, pa se moraju baviti sa tuđima. A to će im se kad-tad obiti o glavu, ali tada ne bih želio biti u njihovoj blizini. Da, trebao sam baki reći što je ide, ali bude već prilike da joj odbrusim. A i već sam joj znao pošteno odbrusiti, da je ostala zgrožena da znam biti takav. Jer obično sam mirne naravi. Inače, ja se uvijek trudim biti pristojan sa svima i prema svemu sa nekim poštovanjem odnositi, ali ponekad kad mi pukne, e onda je bolje ne biti u mojoj blizini. Znam da starije moram poštivati, i trudim se poštivati ih. Ali i ja tražim od drugih da i oni mene poštuju i da me ne podcjenjuju. Inače, u utorak sam zaključio bolovanje. I na žalost dobio sam otkaz, jer sezona je gotova, pa su i meni kao i ostalim sezonskim radnicima dali otkaz. Tako da čim dobijem na pismeno otkaz i ostale papire, vraćam se na burzu rada, ako u međuvremenu ne nađem neki novi posao. Očekivao sam taj događaj, tako da me nije pogodio. A i znao sam da ne ću dugo ostati u toj firmi, pa se ne brinem zbog toga i nisam uznemireni. Jer znam da ču uskoro možda naći neki drugi posao u drugoj firmi. I tamo se truditi nastaviti raditi što najbolje znam i umijem. Ma koliko mi teško bilo. I još samo jednu stvar, da li mi netko može savjet dati u komentaru kako lončić za kavu očistiti od kamneca koji se je nakupio u njemu. Jer mi se je u njemu nakupio neki kamenac i to mi je ogavno, a uobičajena sredstva baš ne pomažu. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 18:58 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.10.2016., utorak

Podcijenjivanje 1. dio

Jučer sam nakon nekoliko dana koje sam morao se posvetiti sestri i njezinoj tragediji išao da posjetim baku po majčinoj strani. Da vidim kako je i što joj treba nabaviti. Ma kakva god da je kao osoba i baka, ipak joj želim pomoći u njezinoj starosti. A i da joj se barem time da joj donesem lijekove ili neke namirnice iz trgovine ili nekim drugim stvarima pomognem koliko mogu i znam, da joj se barem tako pokušam zahvaliti i odužiti za to što se je brinula o meni dok sam bio mali. Jer to cijenim. A i baku nastojim da je poštujem najviše koliko mogu. Ali me je opet povrijedila riječima koje mi je uputila da se navodno priča o meni da sam lijenčina i tko zna što još. I kad sam ju pitao tko to priča, nije željela da kaže. I samo je mahnula rukom. Kao da to nije važno. Na što sam ostao bez riječi, jer nije bilo ugodno čuti. Znam da nisam savršen i da imam svojim mana, a i ne želim se opravdavati. Jer znam da to pravdanje nema smisla. Ali ipak ostao sam ogorčeni time da me i baka tako vrijeđa, a zna i vidi da joj pomognem koliko mogu u svakoj situaciji. I što ne želi da stane u moju obranu. A i boli me to što ne mogu saznati tko su ti ljudi koji me tako vrijeđaju iza leđa i tako mi zagorčavaju život. I što mi ne mogu u lice reći na pristojan način što ih mući. A sami nisu ništa bolji od mene i možda su puno gori od mene po svim pitanjima. I rado bih im nekako na pristojan način začepio te zle jezike, jer ne znaju cijelu istinu o meni i oko mene. Znam da sam se morao ovih zadnjih dana posvetiti i ovom sadašnjem poslu, ali nakon što se je dogodila ova tragedija u mojoj obitelji, na žalost od šoka se nisam mogao posvetiti poslu koliko i kako sam morao. A i moram sam se posvetiti i sestri i njezinoj obitelji, jer ova tragedija sa nećakom nije bila mala stvar. I morao sam im priskočiti u pomoć. Obitelj i posao su mi na prvom mjestu. I nikada nisam znao kako da sve to uskladim. Ali ako me zbog toga pojedinci osuđuju, onda pokazuju svu svoju podlost i oholost. I da zapravo nisu ništa puno bolji od mene. Jer teško je uskladiti obaveze prema obitelji i poslu. I još samo ovu stvar, nalaz od hormona kod nas u Varaždinu dobiješ isti dan poslije 15 sati. Tako da sam i ja dobio i nisam baš zadovoljan njime. Toliko od mene u ovom postu, pišem u idućem postu još neke stvari o toj temi. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

24.10.2016., ponedjeljak

Vračanje u normalu

Nadam se da sam dovoljno jak. Moram biti jak, druge mi nema. Trudim se biti jak, mada i ja ponekad posrnem i pokažem svoju slabost i dilemu i očaj. Ne možemo stalno biti jaki. Dođu trenuci u životu kada ponekad moramo posrnuti, ali nakon toga moramo naći načina da se ponovo uzdignemo i nastavimo dalje. Tako i ja sad nakon ovih tragičnih događaja moram polako krenuti dalje. Makar sam još uvijek pod dojmom tuge i svih tih žalosnih događaja, ipak polako pokušavam dovesti u red svoj život i naučiti kako da živim dalje bez svojeg malog nećaka. Psihički se polako spremam za povratak na posao i suočavanje sa svime što taj posao mi donosi. Jer priznajem da sam napeti zbog njega, kako će taj povratak proći i kako se suočiti sa time da ću raditi taj posao još samo kratko vrijeme. I da mi idućih dana slijedi otkaz. A u međuvremenu se suočavati sa ostalim životnim problemima koje imam u životu. Jer život ide dalje. Polako se pripremam i za blagdan Svi sveti, jer treba se sjetiti i ostalih pokojnih u mojoj obitelji. A i sa nekim živim članovima obitelj raščistiti neke stvari koje se vuku već mjesecima, a i godinama. Predugo ih zavlačimo. Ponajviše zbog financijske situacije. Danas sam ponovo bio u bolnici, radi kontrole štitne žlijezde. I puna čekaonica laboratorija ljudi koji su čekali na vađenje krvi. I svi u nevjerici kolika je gužva. Da je jedan gospodin pitao ima li uopće zdrav u ovoj državi. I ja se nakon toga pitao ima li uopće koga zdravog u mojoj okolini. Očigledno nema kada je laboratorij bio toliko pun. Sad čekam nalaz da vidim kakav je da se znam dalje ravnati u liječenju, naravno u dogovoru sa liječnikom. I sutra idem da se dogovorimo oko toga i da zatvorim bolovanje. Te da se vratim na posao da vidim što ću sa njime. Pa da se i tu znam ravnati dalje u životu. Toliko do mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 14:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.10.2016., nedjelja

Rješavanje ostalih problema

U petak sam se vratio kući, teška srca. Jer nerado sam pustio sestru i šogora da budu sami i da se sami bez mene moraju nositi sa tom tragedijom, ali barem su neki njihovi prijatelji uz njih da im pomognu. Ali morao sam se vratiti, jer su me čekale obaveze kod doktora u bolnici i opće prakse taj dan. Jer sam imao već zakazane termine od ranije. Tako da sam to morao obaviti. I rekao sam doktoru opće prakse da me muče proljev i povračanje. I dao mi je neki lijek da mi pomogne da se oporavim od te viroze, koja me je izgleda uhvatila. Tako da ću ostati kod kuće preko vikenda i odmarati se i pokušati se oporaviti od te bolesti. A i idući tjedan ću morati ići da pokušam riješiti neke probleme koji me muče i traže da ih pokušam riješiti. I kojima se unatoč tragediji moram posvetiti. I sestra me tjera da se njima posvetim. Mada bih radije njoj pomogao. Ali moram poštovati njezinu želju. Za jedan problem imam jednu pomoć, i tu osobu moram idući tjedan ići da zamolim da ga nastavi rješavati. Jer to se mora riješiti, jer se već dugo zavlači. Pa sad dok imam uvjeta to želim da dovršim. Jer tko zna što me još čeka. A ostale probleme će mi biti nešto lakše rješavati jer nisu tako komplicirani. A i pitanje posla isto moram riješiti, jer sezona se bliži kraju ili je već gotova. Pa moram vidjeti kada će biti gotova i za mene i kako se dalje postaviti. Danas sam se osjećao bolje i pa sam se odvažio i otišao kupiti neku lončanicu sa nekim špinama, da imam kod kuće spremno, tako da za blagdan Svi sveti imam što odnijeti roditeljima na grob. A i nekoliko maćuhica isto. Možda ih već danas popodne odnesem na grob, da im kroz ove dane one ukrase grob. Ako mu bude dobro, mada me još malo mući taj proljev, ipak polako moram se vratiti svojim brigama i problemima. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.10.2016., subota

Zahvaljujem

Najprije bih želio najljepše zahvaliti jednoj sestrinoj i šogorovoj prijateljici i njezinom zaručniku na velikoj podršci koju su pružili sestri i šogoru ovih dana najveće tragedije koju su proživljavali. I dali sve od sebe žrtvujući svoje vrijeme da im olakšaju muke u ovim danima. Ne ću spominjati njihova imena, jer nemam njihovu dozvolu da ih objavim, a i žele da ostanu anonimni. Ali ipak im želim zahvaliti na svemu, jer su puno pomogli i nikad im nećemo moći dovoljno se odužiti na tome. Hvala im najljepše. Dok su neki pojedinci im zagorčili život u tom mjestu svojim izjavama, umjesto da im pomognu, ti dobri ljudi su im pomogli koliko su najbolje znali i mogli. Neka su ti dobri ljudi uzor svima nama kako se treba ponijeti prema nekome koji se nađe u takvoj tragediji. Također bih želio i zahvaliti i svima ostalima koji su došli na sprovod mojem malom nećaku, i izrazili sućut. I svojim prisustvom na sahrani uveličali oproštaj od našeg neprežaljenog sina i nećaka. Nećaka, koji je svojim kratkim životom razveselio naše živote i pokazao nam kakvi svi moramo biti u životu. Veseli i dobra srca prema bližnjemu. Također bih želio da se i zahvalim i svim ostalim prijateljima obitelji koji su isto nam izrazili sućut i pomogli koliko su mogli, makar nisu zbog svojih obaveza nisu mogli doći na sahranu nećaka. Ali moram izraziti i ogorčenje i žalost prema nekim članovima svoje obitelji, koji nisu se udostojali doći na sahranu, a mogli su barem poslati nekog kao izaslanika (da se tako izjasnim). A pomogli smo im u nekim problemima. I još očekuju da ih shvatimo u tome. A da su si dali malo truda u organizaciji slanja tog jednog člana između sebe, mogli su barem tako pokazati susječanje prema našoj boli. Ali neka im bude. I njima će doći na račun neke stvari. Ovime im ne želim zlo, jer znam da se to isto zlo mi može vratiti u puno gorem obliku. Nikad nemojte bližnjemu svome željeti zlo, ma koliko vam teško bilo, ili dobro. Jer znajte da vam se može vratiti u puno gorem obliku. Već pomognite svakom u nevolji, ma koliko vam teško bilo. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, tragedija


- 11:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.10.2016., petak

Pokopali nećaka

Evo me nakon nekoliko dana. U utorak su moju sestru i šogora pustili kući iz bolnice. S time da sestra ide najvjerojatnije nazad u bolnicu, jer su joj pronašli žučni kamenac. Pored svih nevolja koje ima u ovih dva tjedna, još i ta pokora. A pustili je da toliko pokopa sina. Sprovod je bio jučer negdje kod Samobora. I sestra i šogor su se jedva nosili sa time i ne znam kako su izdržali. Čak smo i sestru morali voditi doktoru da joj da nešto za smirenje. Jer je morala ići preuzeti sina i nakon toga joj je pozlilo. A ni šogoru nije bilo puno lakše, tako da se čudim kako su uspjeli sve to izdržati. Čak je i meni u crkvi skoro pozlilo. I kad smo imali karmine nakon sprovoda i dalje mi je bilo zlo, tako da sam se jutros vratio kući, da idem u bolnicu na neku kontrolu, a popodne svojoj doktorici, da joj pokažem nalaz i da je pitam što dalje, jer sam dobio proljev i u nekoliko navrata povratio. Tako da nisam ni za što. A da bude još i gore šogora su ovih dana gnjavili i sa policije i sa još nekih mjesta da je gotovo planuo na sve njih, da ih puste ovih dana u miru, da dostojno sina pokopaju. Šogor može dosta podnijeti, ali ovo mu je bilo previše. A i mene su gnjavili iz firme jučer, sa pitanjem kada ću se vratiti i skoro sam i ja planuo, jer i meni je bilo dosta. Tako da smo svi jadni i trebati će nam vremena da se oporavimo. Dosta vremena. Toliko od mene za ovaj puta, javim se kad se malo oporavim. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

18.10.2016., utorak

Ispiranje mozga završilo

Nakon što se je jučer pročulo u medijima o toj tragediji koja se je dogodila bilo je mučno gledati što sve govori, pišu i prikazuju u medijima. I mnoge stvari koje su naveli nisu istinite i pretjerali su. Naravno, trgovački lanci se sada izvlače na sve moguće načine. I ne žele biti krivi. I ne želim ih optuživati bez dokaza, ali to iznenadno povlačenje jaja iz prodavaonice ipak nešto govori. Zatajivanje stvari. i tko zna što su uradili sa njima. Svakakve su informacije dolazile do mene privatnim kanalima, i još će dolaziti, ali ne želim ih iznositi u javnost. I ne ću ih iznositi u javnost. I bilo mi je neugodno gledati sve to, da baš u takvoj tragediji morala moja obitelj je doći u javnost i pod takvim okolnostima. A i čudno je bilo da su tako dugo trebali da saznaju takvo što i razapnu tu vijest u svim medijima. Ali što je tu je, to sve je bilo neugodno i samo dodatna sol na ranu (kako narod zna reći). Jučer je bila senzacija, a danas više nije. Što mi je drago, jer nam nije trebala ta medijska buka oko naše tragedije. I u miru se možemo posvetiti našoj tragediji i naći mir da nastavimo živjeti što najbolje znamo. Sestra njezina obitelj su za sada dobro i stabilno, mada su i oni osjetili malo tu medijsku pozornost. Ali su izdržali i bili sačuvani od novinara. Ma koliko su bili u medijima, uspjeli su ih dobri ljudi sačuvati od svega toga. Da u miru se oporave. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.10.2016., ponedjeljak

U medijima i oko njih

Najprije da kratko odgovorim na jedno pitanje iz prijašnjeg posta. Jaja su kupljena u KAUFLANDU, koji se nalazi u Samoboru. Jer moja sestra živi u okolici Samobora i obično zna sa šogorom tamo i u obližnjim trgovačkim centrima kupovati si namirnice koje su im potrebne. Tako da su oni baš imali taj peh da u toj trgovini nalete na ta zaražena jaja. A kako taj trgovački lanac dolazi do tih jaja i kako ih čuva, skladišti to je upitno. Ne želim ih osuđivati bez dokaza, ali prema ovome i onom što sam čuo preko medija (ako su te vijesti istinite) onda u meni stvarno postoji sumnja na ispravno postupanje hranom i ostalim namirnicama u tim trgovačkim lancima. Ali to je druga priča, o kojoj u ovim trenucima ne mogu razmišljati, jer sam previše okupiran mislima na događaje koji mi slijede ovaj tjedan. A danas me je pogodilo i to što su i u medijima objavili tu tragediju. A što se tiče članka, u njemu se iznosi dosta neistina koje moram ovim putem demantirati i razjasniti. Događaj se dogodio prošli vikend i ponedjeljak. Isprva su mislili da svi imaju virozu, pa su misliti da će ih to brzo proći. Ali kako ne znaju sve simptome salmonele, nisu odmah povezali sve to sa salmonelom, pa se je na žalost dogodila ta tragedija. A prema onome što sam saznao o salmoneli, ima dosta slične simptome sa virozom, naravno priznajem da nisam stručnjak u tim bolestima, i ja bih prvo posumnjao da je u pitanju viroza. A to što se je navela njihova susjeda oko kuće i kredita je velika neistina. Sestra i šogor su tu kuću kupili prije 8 godina na kredit u švircarcima, a prošle godine nakon što je ispao problem u švicarcima krenuli su i oni u taj postupak, i sad otplaćuju u EUR-ima. A to da je kuća trošna nije istina. Ona izvana izgleda da je trošna, ali iznutra je sasvim solidno uređena i stalno je dotjeruju. I sestra i šogor stvarno vode brigu o urednosti i čistoći u toj kući, a i oko djece i njih sami. Ja sam kroz te godine bio kod njih nekoliko puta godišnje i stvarno sam vidio da je kuća iznutra uredna i čista. A i djeca su isto uredna i čista. I ne može se tvrditi da je kuća trošna i jadna, kako tvrdi ta gospođa. I stalno je uređuju, kako dođu do novaca. Prošle godine su uredili jedan dio krovišta, a i iznutra su još dodatno uredili. A i planiraju da i dalje kako će doći do novaca urediti je do kraja. Naravno da se kuća ne može preko noći urediti, za to treba vremena i novaca. A to da su živjeli u siromaštvu isto nije istina. Jest da ih je kredit muči, ali uvijek su imali novaca da djeci priušte solidan obrok i da nisu gladni. A i dobri susjedi i ljudi su im još dodatno pomogli. A i njihov župnik. A i obitelj od šogora isto, a i ja isto. Tako da se ne može reći da su bili u potpunom siromaštvu, ali su uvijek nekako živjeli. Već sam razgovarao sa nekom novinarkom koja je željela da prenese tekst, i objasnio sam joj neke stvari. Sa željom da se čuje i naša strana istine. A još ću možda pokušati da se javim nekim novinarima da im iznesem neke stvari. I nadam se da će ta novinarka iznijeti dodatne ispravne informacije. Što ću već danas nadam se saznati, kada objavi članak. I moram priznati da su sestra i šogor stvarno brižni i dobri roditelji i ne može ih se optuživati da su se loše odnosili prema djeci. I to sam svugdje spreman potvrditi i boriti se za tu istinu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 13:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #

U novinama 2. dio

Zahvaljujući komentaru jedne blogerice u koje me je uputila kako obaviti link evo ponovo objavljujem link sa člankom ovoj tragediji koju su i mediji počeli prenositi:

Tragedija

a i još jedan članak o istoj tragediji:

http://www.24sata.hr/news/djecak-5-umro-od-salmonele-nakon-sto-se-otrovao-jajima-495388


Nadam se da će te sada moći pročitati ovaj članak.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

U novinama

Evo malo prije sam naletio na ovaj članak koji govori o tome što se dogodilo. Moram se ograditi od nekih dijelova koje su napisali u ovom članku i razmišljam da ih u nekim stvarima moram demantirati. Samo još moram razmisliti kako...




http://www.jutarnji.hr/vijesti/crna-kronika/peteroclana-obitelj-vidovic-zarazila-se-salmonelom-djecak-5-preminuo-kupili-su-jaja-u-velikom-trgovackom-centru-a-uvezena-su-iz-poljske/5146076/

Oznake: osobno iskustvo


- 10:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.10.2016., nedjelja

Kako prihvatiti?

Slažem se sa jednim komentarom u prijašnjem postu, život ide dalje. I mog preminulog nećaka ništa ne će više vratiti u život. Mada još toga nisam svjestan i ne mogu riječima opisati taj svoj osjećaj oko toga vjerovanja da ga nema. Možda će mi trebati vremena da to shvatim. Možda sam u takvom nekom duševnom i psihičkom stanju koje mi ne dozvoljava da to još prihvatim. A i slažem se oko toga da nakon ovog tragičnog događaja treba nastaviti živjeti, naučiti živjeti bez nećaka i shvatiti i prihvatiti da ga nema. I nikad ga ne zaboraviti. Znam da će biti teško i nikad se ne ćemo oporaviti od ovog tragičnog događaja u potpunosti. Jer bol će ostati, ma koliko ona teška bila i svi mi je prihvatili. Nećakinje još ne znaju za brata i što mu se je dogodilo. I po savjetu nekih stručnih ljudi još im se ne će ništa govoriti, dok se potpuno ne oporave. A to je samo još jedan u nizu događaja sa kojima se svi moramo suočiti. Objasniti nećakinjama da im brata više nema. A kako, još ne znam. Nadam se da ćemo naći nekako snage im objasniti, a i naći neku pomoć u vezi toga. Jer će biti potrebna. Ako ona uopće postoji. Samo sam toliko se čuo sa nećakinjama da me čuju i znaju da mislim na njih i da ih nisam zaboravio i da ih ohrabrim. Jer i moju podršku kao ujaka trebaju. Barem ja tako mislim i osjećam. Jer su još ranjive i male da bi se znale nositi sa takvom tragedijom kakva je gubitak malog djeteta. I biti će im potrebna potrebna pomoć nas odraslih, ma koliko teško to bilo. Ne zamjerite mi što toliko pišem o ovoj tragediji, ali od kada se je dogodila nekako ne mogu misliti na ostalo. Znam da bih morao misliti i na posao i još neke probleme, ali nekako se još ne osjećam spreman suočiti sa svime time. A morati ću se, jer kako sam na početku pisao, život mora ići dalje, ma koliko teško bilo. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 13:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.10.2016., petak

Oporavljaju se

Moja sestra i njezini se polako oporavljaju od te salmonele. Lijekovi i infuzija im je pomogla i pomaže. Mada još uvijek imaju neke tekobe i trebati će im još nekoliko dana da se oporave i da ih sve polako otpuste iz bolnice. Moj šogor je izgleda malo gore prošao, doktori mu rekli da su mu bubrezi malo dobili, tako da sam malo zabrinuti da ne će imati problema sa njima. Te ga idući tjedan vode na još neke pretrage, valjda da budu sigurni da nema nekih većih komplikacija. Neki doktor je pričao mojoj sestri da na žalost koliko god dobro skuhali jaja ili spekli ili kako ih već pripremili nisu sto posto sigurni od salmonele, pa čak ni oni sami doktori isto, a i u bolnici. Te da rizik uvijek postoji kod salmonele. Tako da mi se iz te priče čini da je ta salmonela neka opasna i prokleta bakterija (jer to ona i jeste), kad može preživjeti pripremu jaja za jelo. I zato uzalud ne pričaju u medijima svi ti doktori i ostali stručnjaci vezani uz medicinu da treba dobro pripremiti hranu. Opreza nikad dosta, ali ipak neki rizik uvijek postoji, jer u svježim namirnicama nikako ne znate što se krije. Ali što je tu je, jesti se mora i ne treba paničariti oko toga. Inače, trenutno smo nekako svi mirni i malo se smirili nakon prvotnoga šoka, ali to je možda samo zatišje pred buru, jer još uvijek treba obaviti još jedan najteži posao. A to je pokopati to malo dijete, mojeg slatkoga vedrog anđela Mirka. Što me malo zastrašuje, jer u pitanju je malo dijete, a dijete je najteže pokopati. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 17:02 - Komentari (9) - Isprintaj - #

13.10.2016., četvrtak

Nepoznanica

Nekako kako vrijeme prolazi i saznajem neke nove detalje ove tragedije, sve više spoznajem da je mogla biti puno gora tragedija nego je bila. I kako vrijeme ide, nekako sve više postaješ pomalo svjestan što se je još moglo dogoditi. Ali srećom nije. I to sve zbog prokletih zaraženih jaja. Mada još nije sve službeno, ali ipak mora biti zbog tih prokletih jaja koja su jeli u subotu navečer. Jer nakon toga im postalo loše i sve krenulo po zlu i u užasnu tragediju, koja je mogla biti i gora da nisu na vrijeme reagirali. Barem si ja tako tumačim. Čitam vaše komentare i hvala vam svim tim lijepim riječima. Znam da ne možete pronaći prave riječi koje bi napisali u komentaru. U takvoj tragediji ne mogu se pronaći prave riječi, ni ja ih ne mogu pronaći. I ne znam pronaći. Posebno prema svojoj sestri i njezinom mužu, kojima je najteže. I nikad ih ne ću moći pronaći i nikad ih ne ću znati i moći utješiti. Jer nikad nisam bio u takvoj situaciji i nikad nisam se nadao da ću se naći u ovakvoj situaciji, da će mi sestra i šogor morati pokopati vlastito dijete. To nitko nikada ne očekuje i nada se tome. Život je jedna velika nepoznanica, budućnost je jedna velika nepoznanica i misterij. Ni nakon toliko tisućljeća još uvijek ne možemo naći odgovore na mnoga pitanja. I pitam se hoćemo li ih ikad pronaći na ovome svijetu. Možda su mnoga pitanja osuđena da im nikad ne pronađemo odgovor i da nam ostanu jedan veliki misterij i nepoznanica. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.10.2016., srijeda

Krivac salmonela

Nekako se sve više konačno otkriva što se je zapravo dogodilo. I prema onom zadnjem što sam saznao od sestre, na kraju će ipak biti kriva neka jaja koja su kupili u nekom trgovačkom centru. I na koja su baš moja sestra i šogor ne znajući da su zaražena salmonelom morali naletjeti. Jer je sve više nalaza koji potvrđuje da su zaraženi salmonelom i da su moguće od tih jaja je dobili. Ali ipak još moramo sačekati nalaz stručnjaka, jer su uzeli sve moguće briseve iz kuće, a i ta jaja i odnijeli ih na testiranje. Da vide da li je baš u njima ta salmonela ili nije. Ali vjerojatnost je velika. Inače, moja sestra se dobro oporavlja. A i šogor mada je još uvijek dehidrirani, prema zadnjim informacijama. A što se nećakinja tiče, i njima pomalo ide na bolje, ali ipak će im ostati trauma na ovaj tragičan događaj koji su proživjele. Bile prisiljene proživjeti. Pored što sam zabrinuti za sestru (i šogora) kako će se oporaviti i preživjeti sve to, trenutno sam najviše zabrinuti za nećakinje koje su stvarno preživjele užasan šok. Jer one su još uvijek djeca koja nisu zaslužila da u ovoj svojoj dobi dožive takvo što. Na kraju sam se jučer uspio i sa sestrom čuti navečer. Po glasu je malo bolje, ali ipak osjećam da joj nije lako. Ne ispitujem je, već joj puštam na volju da sama mi priča o svemu tome, kako bude spremna. Jer i za nju je to užasan šok i ne znam kako će ići sve dalje. Nekako puštam da sve ide korak po korak. Znam da moram brinut i za sebe, ali u ovoj tragediji moram biti jak radi tih nećakinja i sestre i šogora. Toliko od mene za sada. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #

11.10.2016., utorak

Užas se nastavlja

Teško je. Teško mi je. Znam da sam jutros napisao da se neću javljati ovdje zbog ove tragedije koja je zadesila moju obitelj dok ne saznam sve detalje. Ali ipak na kraju moram napisati još nekoliko riječi. Još se ne znaju točno sve informacije. Danas ujutro sam se čuo kratko sa šogorom i zadnja informacija je da doktori sumnjaju na salmonelu. I svi dobivaju neku infuziju. Sa nećakom ne znam još uvijek što je bilo i što se je točno dogodilo, samo to da su ga jučer rano ujutro našli u krevetu da ne diše. I da je bila policija i hitna kod njih. I da im je kuća zapečaćena. Tako da ne znaju kada će se moći vratiti kući, a niti kada izaći iz bolnice i obaviti sve ostalo. A mene je sve to jučer toliko pogodilo da sam morao zatražiti liječničku pomoć i čak su me poslali u bolnicu na neki pregled. A danas sam išao svom doktoru opće prakse i otvorio bolovanje, jer još uvijek sam pod nekim šokom ili što li je već to. Da se smirim i sredim i vidim što i kako dalje. Do sestre ne mogu još uvijek, jer je u bolnici u Zagrebu. Jutros sam se čuo sa njom i šogorom i po glasu sam osjetio da nisu dobro. Osim što primaju infuziju svi odreda, vjerojatno su i pod nekim sedativima, jer ova tragedija je užasna i ne znam kako će je prebroditi. Mislio sam ići danas do njih, ali sestra mi je rekla da ne dolazim, jer nemam gdje biti. Pa sam je poslušao, dok mi ne javi kada da dođem do nje. Tako da mi je užasno teško što ne mogu do nje da je vidim uživo i da joj pružim riječ utjehe. Ali ću barem pokušati da je nazovem i da joj barem tako budem podrška, ako će baterije mobitela toliko izdržati. Hvala svima vama dragi blogeri na iskrenim riječima sućuti i podrške. I te riječi mi puno znače. Hvala vam od srca. Znam da su riječi preslabe u ovim trenucima ove teške tragedije, ali vjerujem da su iskrene i od srca. I nemojte mi zamjeriti što riječima ne mogu opisati ono što osjećam i proživljavam, a i moja obitelj. Jer ovo je stvarno užasna tragedija koja nas je zadesila. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 16:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Tragedija u obitelji

Dragi moji blogeri, kao što sam jutros napisao, jučer se je dogodila jedna tragedija u mojoj obitelji. Na žalost, još nisam u potpunosti spreman da pišem što se je dogodilo, jer sam u strašnom šoku, ali pokušati ću napisati nekoliko riječi. Naime, u nedjelju je moju sestru i njenu obitelj potrefila kako su prvo mislili viroza. I jučer ujutro su mislili da odu sa djecom doktoru da vide kako da se svi izvuku iz toga. Ali to na žalost nisu doživjeli. I jučer kada sam išao kući nazvao sam sestru i javila mi je užasnu vijest, umro je moj jedini i najdraži nećak Mirko. Ne znam kako se to dogodilo i što je bilo, jer se sve to još uvijek istražuje. Jer informacije dolaze do mene na kapaljku. Tako da sam ostao u užasnom šoku, koji me još drži. Na kraju su i nećakinje tijekom dana završile u bolnici, a navečer su i moju sestru i šogora zadržali u bolnici jer i njima nije dobro. Tako da smo svi u šoku i ne znamo što bi mislili. Najteže je svima njima. A i meni dosta, jer još do njih ne mogu. Da ih vidim i čujem što je bilo, jer mi je stalo do njih. Stoga vas molim da mi ne zamjerite ako ne pišem sve i odmah, jer ovo je teško razdoblje za sve nas. Sa kojom se moramo nekako nositi i pokušati je nekako prebroditi. Morao sam ipak ovo napisati, jer ne mogu više sam nositi svu tu bol koja se nadvila nad moju obitelj. Hvala svima na izrazima sućuti. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost
vjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 09:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Tragedija

Jučer se je u mojoj obitelji dogodila jedna strašno užasna tragedija, o kojoj još nisam spreman pisati i ne znam kada ću biti spreman pisati. Stoga mi ne zamjerite što idućih dana ne ću moći pisati ovaj blog, dok se ovo sve ne sredi i smiri. I ne saznam sve detalja. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti.

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, obitelj


- 07:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.10.2016., nedjelja

Kontrola

Da, imam hipotireozu. I ne bih baš sto posto krivio Černobil za tu svoju bolest. Možda ima nekog malog utjecaja, ali prije bih rekao da sam tu bolest dobio od stresnog života zadnjih godina i ovih nekih bolesti koje sam spomenuo u prijašnjem postu i još nekih problema koji se već godinama vuku. I koje nikako da riješim. Na žalost ne ću ozdraviti, ali barem mogu da pokušam svojim načinom života držati tu bolest pod kontrolom. A to je ponekad teško, jer nikad ne znaš što te može uznemiriti ili što li već. Pa to utječe na štitnjaču. Odlazim redovito i na kontrole i po nekoliko puta godišnje. Znam ići i po tri ili četiri puta na kontrolu. A kada je svaka iduća kontrola to zavisi kakva je zadnji nalaz bio. Ovo proljeće je opet bio malo povišen taj neki TSH hormon. Pa sam morao početi piti pojačanu dozu tableta. I ovih dana moram nekako se organizirati da obavim kontrolu. Jer baš me interesira kako mi sad radi štitnjača kada imam posao. I kad sam pod opterećenjem fizičkog rada na poslu. Jer svi ovi dosadašnji nalazi su mi bili rađeni kada sam bio bez posla i svega što on donosi. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 15:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.10.2016., subota

Štitnjača

Negdje prije četiri godine zaposlio sam se u jednoj firmi koja se je bavila sortiranjem smeća. I tada počinje moj problem sa jednom bolesti. I to sa štitnom žlijezdom. Naime, kako je to bio odvratan posao koji je izazivao neka zdravstvene probleme, ostavio je traga na toj žlijezdi, a i kasnije neke stresne situacije koje sam prošao. Prvo sam na tom poslu dehidrirao, pa sam dobio bronhitis, pa sam dobio neku bakterijsku bolest na bubrezima, a završilo je sa sindomom iritabilnog debelog crijeva. A cijelo vrijeme me i anemija mučila. To sve sam nekako prebolio i oporavio se. A onda su počele stresne situacije, poslodavac nije isplačivao plaču, nakon čega nam je dao otkaz. Pa sam doživio neke probleme sa nekim računima, pa neke kvarove u stanu, pa mi je netko auto razbio i do dan danas nisam saznao tko je ta divna osoba koja mi je to uradila. Te je sve to ostavilo traga na mojoj štitnoj žlijezdi. Nakon nekoliko odlaska na neke kontrole, dijagnosticirano mi je da imam problema sa nekim lučenjem hormona u štitnjači. I morao sam početi da pijem neke tablete za nju. Danas je sa štitnjačom u nekoj normali uz pomoć tih tableta. I za sada nemam nekih drugih ozbiljnijih problema sa zdravljem. Osim ponekad sa prehladom i sličnim. Tako da se od tada borim sa tom bolesti, koja je neizlječiva, ali se može živjeti sa njom i imati je pod kontrolom, tako dugo dok pijem te neke tablete i idem na kontrolu kod doktora. I nekako se za sada dobro nosim sa tim problemom i nadam se da će tako i ostati. I na kraju svim dobrim ljudima u Lijepoj našoj želim Sretan Dan neovisnosti. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 13:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.10.2016., petak

Kiša i svježije vrijeme

Sjedim za stolom i za kompjuterom, i pokušavam smisliti neki tekst za ovaj post. Surfam mrežom svih mreža u potrazi za inspiracijom, ali nikako da je nađem. O poslu mi se ne da pisati, jer nema ništa novo. Sve je po starom i odvija se tako kako se i odvija. A i pomalo sam se zasitio pisati o poslu. Gledam kroz prozor van i pitam se da li će početi padati kiša ili ne. Bio sam malo prije skočiti do grada nešto riješiti, i usput osjetio prve sitne kapljice kiše. I pitam se da li ću morati na posao po kiši ili ne. Ova kiša je stvarno postala dosadna. Nikako da se odluči koliko i kada će padati. Neka se već jednom odluči, pa da imamo malo mira od nje. Nisam protiv kiše, treba nam da natopi zemlju. Ali da tako bude dosadna, to mi nikako ne ide u glavu. Vani je sve hladnije, pa se čovjek mora sve toplije oblačiti. Moram idućih dana da izvadim zimske jakne, da vidim koliko ih treba očistiti i pripremiti za zimu. A i poplun isto izvaditi, da se malo prozrači, da ga mogu koristiti. Jer noći su sve hladnije, a noću još uvijek ne držim upaljeno grijanje. Nekako mi još nije potrebno. A i volim da mi u stanu preko noći malo bude svježije, jer nekako lakše i bolje spavam. Zadnjih godina imam malo problema sa spavanjem, valjda zbog tih životnih problema koji me muče. Barem jednim dijelom. Ali od kada radim, noću lakše zaspim i spavam. Jer posao me dosta iscrpi, pa zaspim gotovo u trenu. Unatoč što ponekad i kavu popijem prije spavanja. Što mi je drago, jer ne moram popiti tabletu za spavanje. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

06.10.2016., četvrtak

Miješanje zaršilo

Evo, jučer sam konačno polagao tu neku zaštitu na radu. I nadam se da sam je uspio položiti. Što ću saznati valjda idućih dana. I samo zbog toga su me jučer prebacili u jutarnju smjenu, zajedno sa još nekoliko kolega, da ne moram dolaziti posebno u firmu zbog toga. Što je s jedne strane dobro, a s druge strane bilo je malo naporno. Jer sam dan prije bio u podnevnoj smjeni, pa nije baš bilo puno vremena za odmor. Ali preživjeli smo i sada polako možemo ići dalje. Kako sa poslom, tako i sa ostalim stvarima. Na poslu je ovih dana nekako puno bolje nego prijašnjeg tjedna i sve ide nekim svojim mirnijim tokom. Miješanje salate je izgleda gotova. Tako da će mi ostati u dobrom sjećanju, a i u nekom dobrom iskustvu, jer sam konačno vidio kako se u nekoj tvornici radi ta miješana salata. Te tako stekao jedno novo iskustvo. Mada moram priznati da nije neka velika mudrost u slaganju te miješane salate. Staviš u nju nekoliko vrsta povrća, dobro promiješaš, ubaciš u neke flašice sa nekom tekućinom i malo ih prokuhaš i salata je spremna za prodaju. A moj jedini doprinos je bio u tome da sam je morao dobro promiješati. A što se tiče zaštite na radu, da to polaganje zaštite na radu je obvezno i moraš ići polagati svaki put kada poslodavac traži od tebe. Makar ju polagao tko zna koliko puta, ipak se moraš odazvati tome, jer u protivnom ti poslodavac može dati otkaz. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.10.2016., srijeda

Osvrti

Na početku ovog posta sam pomalo u dilemi o čemu da pišem. Ali najprije malo da se osvrnem na vaše komentare. Drago mi je čitati vaše komentare. I mnogi od njih mi se sviđaju i hvala vam na njima. I na riječima podrške. Cijenim ih. U nekima sam našao inspiraciju da napišem neke dijelove prijašnjih postova. Ako se tko osjetio uvrijeđeni time, molim ga za oproštenje i ispričavam se što sam ih iskoristio kao inspiraciju. Nije mi bila namjera da ikoga uvrijedim, već da se dijelom složim sa komentarom ili da pokušam iznijeti slično mišljenje. Koliko sam uspio, procijenite sami. Da, bude malo lakše na poslu kada imaš nekog kolegu ili kolegicu sa kojim se znaš. I kada je taj kolega koliko toliko bolji od nekih drugih. Ne možemo svi biti savršeni i slagati se međusobno. Bilo bi tada previše lako nam u životu. Ali moramo nekako se međusobno i prihvaćati jedni druge takvi kakvi jesmo i nastojati ići naprijed. Jesam zadovoljan sam većinom događaja koji se trenutno odvijaju ili su se dogodili. Mada je moglo možda biti i bolje, i može biti bolje, ipak ne mogu nezadovoljan. Ne pišem o svakom događaju u svom životu koji se odvijaju trenutno u mom životu ili su se dogodili, jer nisu za javnost. I nekima od njih nisam zadovoljan, jer nisu se trebali dogoditi. I nisu mi trebali u životu, ali pošto su se dogodili i odvijali tako kako i jesu, moram se nekako nositi sa njima i naučiti nositi sa njima. Jer neki od njih nisu lagani i trebati će mi mnogo truda da se nosim sa njima. I nadam se da će s vremenom se pozitivno riješiti. I zauvijek ostati u prošlosti. I više mi ne komplicirati sadašnji i budući život. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 17:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

04.10.2016., utorak

Novi kolega na poslu

Unatoč što imam kišobran sa sobom kada pada kiša, znam pokisnuti. Tako da od njega baš nema neke koristi. Ali kako se od kiše namočiš, tako se i osušiš. Ovih dana malo čitam neki knjigu o zaštiti na radu, jer firma traži da ju polažem ovih dana. Čitam ju tek toliko da se podsjetim o nekim stvarima. Unatoč što sam malo nervozan, mislim da ću je položiti. Bar se nadam. U koju god sam firmu došao raditi, ponovo sam moram polagati tu neku zaštitu na radu. Tako da ni tome nikad kraja. Ali ne žalim se, jer glavno je da radim i da sam dobio posao. Makar je na mjesec dana produžen ugovor i da možda mi ne će biti ugovor produžen, ali sretan sam da radim i da znam da će mi plača doći. Na kraju je jučer na poslu prošlo sve dobro. Bilo je nekih malih problema, ali sve u svemu bilo je dobro. Tako da sam se uzalud brinuo. Te mi je to poticaj da danas i idućih dana ne budem zabrinuti i odem na posao mirniji. Dobili smo nekog novog kolegu na poslu, sa kojim sam radio ponovo na mješanju te neke salate. I sve je išlo dobro i radio sam sa tim novim kolegom puno bolje nego sa onim bivšim. Tako da nije bilo problema i prigovora na naš rad. Što znači da je taj problem bio najviše zbog tog bivšeg kolege. A taj novi kolega mi je već poznat iz neke bivše firme, tako da smo se razveselili što smo se vidjeli nakon dužeg vremena i što ponovo možemo zajedno raditi. Ipak ima i dobrih stvari koje mogu doživjeti na tom poslu. I moram priznati da sam se ugodno iznenadio tom kolegi. Sa kojim sam se prisjetio nekih stvari, a i saznao neke nove. Tako da sad imam neko novo društvo na poslu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost
vjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.10.2016., ponedjeljak

Napetost na početku tjedna

Na početku svakog radnog tjedna osjećam neku nervozu zbog posla. Što će mi taj tjedan donijeti na poslu i koje sve dobre i loše situacije. Ali na kraju tjedna osjetim neko olakšanje, jer ipak je tjedan prošao koliko toliko je prošao dobro. Neki dani su bili bolji, neki lošiji. Ne mogu svi biti isti. Tako i na početku ovog tjedna osjećam se pomalo nervozno zbog početka radnog tjedna, koji ne znam što mi donosi. Znam da ne mogu biti prorok i vidjeti budućnost. Ali ipak znam da će na kraju sve proći dobro i da sam se uzalud brinuo. Ljeto nam je prošlo i odavno završilo i u Varaždinu su nastupili prvi jesenski dani. Pa će na poslu biti malo lakše raditi. jer ne će nas mučiti vrućina. Ali će je zamijeniti svježina ovaj tjedan. Koja će nam malo olakšati rad na poslu, a zimogroznima zagorčiti rad. Ali ja se ne žalim jer nekako ova svježina mi odgovara. Nije onako vruće kao u ljeti, a opet nije ni užasno hladno kako zna biti u zimi. Stoga po ovakvom vremenu puno lakše radim i živim. Ali ne volim baš kišu. Zapravo kada po kiši moram ići nešto u grad obaviti, pa onda pokisnem. Tako i danas, kod mene pada kiša kao luda, a ja sam morao ići da platim neki račun u grad. Pa sam pokiso kao kišna godina. Ali osušiti ću se ja do odlaska na posao, gdje ću opet da budem okružen vodom i biti sav mokar. Tako da mi je početak ove jeseni obilježen vlagom i sušenjem. Toliko od mene. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.10.2016., nedjelja

Kolega je dobio otkaz, ja novi ugovor

Da, na žalost nitko ne voli loše, i još k tome bezobrazne i svadljive radnike. Na žalost, ja pomalo ne žalim takve radnike, jer znaju takvim svojim ponašanjem dovesti dobre i poštene radnike isto u nevolju i povesti ih u nevolju. Tako da ih pomalo ne mogu žaliti. Ne zamjerite mi na ovakvom stavu, ali ja to ne mogu podnijeti. Slažem se da i njima jedan takav jednostavan i ne zahtjevan posao dobro dođe. Ali ne moraju svojim ponašanjem da ugrožavaju one ostale dobre i poštene radnike koji samo žele svojim radom u toj firmi zaraditi za svoj kruh i ostale potrebe koje imaju u svojim životima. Jer ostali radnici koje sam tamo upoznao i susrećem su dobri radnici i ljudi. Koji samo žele mirno raditi i obaviti što je bolje svoj dio posla. Na kraju je taj radnik dan kasnije u petak, dobio otkaz sa još nekoliko radnika, a ja sam dobio novi ugovor na potpis i koji mi traje do kraja Listopada. A što se mene tiče, kao što sam rekao dobio sam novi ugovor i nastavio sam raditi u toj firmi. Dan kasnije, u petak sam vraćen na taj posao mješanja salate koji sam bolje radio nego dan ranije. A i idući dan radio na nekim drugim poslovima koji su bili potrebni. Naime, priroda ovog posla je da svaki dan ne radim uvijek na istom poslu. Te me šefovi, kao i ostale radnike, prebacuju na poslove koji su potrebni da se obave taj dan. Tako sam jučer, u subotu, radio na dovršenju pakiranja limenki punih cikle u neke pakete. Te na liniji pakiranja nekih feferona u neke bačve, u koje se je još dodala neka tekućina, da se tako pripreme ta slaganje ajvara i još nekih proizvoda u kojima su potrebni tako pripremljeni feferoni.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.10.2016., subota

Novi ugovor i nevolje

Nakon što sam zadnjih nekoliko dana pisao malo o svojoj ribici i želji da se počnem baviti akvaristikom, i nakon dužeg vremena malo ću opet pisati o poslu. Zadnjih nekoliko dana je bilo naporno na poslu. Pošto ovaj tjedan većinom radim na liniji pripreme miješane salate, i to negdje na početku linije, gdje sa još nekoliko kolega miješam tu miješanu salatu, nakon što nam jedan kolega ubaci u neku veliku posudu namirnice potrebne za miješanu salata, jedan dečko i ja te namirnice moramo sa nekim vilama dobro promiješati te namirnice. I kako smo zbog tog kolege jednom priliko loše miješali tu salatu i nakon što se je on počeo pravdati sa nekim kolegicama i kolegama i ja sam ispao kriv, tako da su nas premjestili na drugo radno mjesto. Tako da sam i ja ni kriv ni dužan isto ispao loš, i mene su premjestili. I morao sam raditi neki drugi posao. I nakon toga sam bio jadan i ljut zbog tog kolege, jer sam ispao i ja loš. Tako da ne znam što će sa njim na kraju se dogoditi. Ali ja sam nakon toga samo šutio i nisam se želio išta žaliti, jer nisam želio doljevati ulje na vatru. I mirno išao da što bolje pokušam do kraja smjene raditi taj posao. A taj kolega se i na tom nekom novim poslovima nešto pravdao i nastavio svaditi sa još nekim kolegama. Pa je čak i neki bazen za štopao u kojem se čiste i peru patliđani za ajvar. Tako da su neke kolege bile nervozne i ljute na njega. A ja se nisam želio petljati u sve to i samo sam šutke u miru pokušao dalje raditi taj svoj posao oko rezanja patliđana za ajvar. Jer nisam želio da još više stradam zbog tog genijalca. Ako on želi da si stvara neprilike neka samo izvoli, meni one ne trebaju, ja samo želim mir od takvih ljudi i što bolje raditi svoj dio posla. A što će se dogoditi sa tim kolegom, vidjeti ću idućih dana. Jer naime danas su nam počeli davati na nove ugovore na potpis. I meni su ga donijeli i potpisah ga na idućih mjesec dana. Tako da sam bio zadovoljan zbog toga, jer to je znak da imam ovaj posao na idućih mjesec dana. I nadam se da ću ga raditi do kraja. Jer tko zna što će biti u međuvremenu. Jer ipak se sezona bliži kraju. Pa je moguće da će to biti to. I to je jedina lijepa i dobra stvar koja mi se je dogdila ovih dana. Ali o svemu ostalom drugom prilikom. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 15:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.09.2016., srijeda

Prve ribice i akvarij

Ni meni nije lijepo držati ribicu u staklenoj kugli. Ni ja ne bih to poželio ni najgorem neprijatelju. Čitajući malo neke tekstove na Internetu, u nekoliko njih sam primijetio da autori članaka su pisali da to nije život ribice, držanje je u nekoj staklenoj kugli, već mučenje. Sa čime se i ja slažem. Već da ih treba držati u puno većim akvarijima uz adekvatnu opremu. Kada sam prije nekoliko godina si nabavljao prvu ribicu, kupio sam u toj trgovini taj neki šesterokutni akvarij u koji navodno stane 8 litara vode, i u kojem sam držao tada prvu ribicu, i sada držim ovu ribicu. Za sada je držim, jer još nisam financijski spreman da si nabavim veći akvarij u kojem bi držao tu ribicu, a i još poneku ribicu kada ću si ih nabaviti. Tako da se za sada moram zadovoljiti sa time. Mada moram priznati da mi nije pravo da je držim u tako malom akvariju. Zato mi je želja da si jednog dana nabavim veći akvarij u kojem bi je držao, a i te neke filtere za vodu. Jer stvarno želim da toj ribici (a i onima koje si želim nabaviti) priuštim dobar život. A i jedan od razloga zašto s vremenom želim nabaviti veći akvarij, pa čak i neke filtere jest dobrobit ribice. Što se nadam da ću i uspjeti s vremenom, jer stalo mi je do te ribice. Te mi je ta briga za tu ribicu još jedan dobar poticaj da si nađem što prije novi posao, koji ću duže moći raditi. Želio bi se zahvaliti blogeru "sagittariuclassic" na brzom tečaju iz akvaristike. To sam i ja već zaključio iz tekstova koje sam čitao na Internetu. Te se nadam da ću jednog dana si moći priuštiti jedan tako veliki akvarij u kojem ću moći postići taj biološki ciklus i samo održivi akvarij. Ali o tome drugom prilikom. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, osobno iskustvo


- 15:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.09.2016., utorak

Početnik u akvaristici

Da, možda je to ona prava zlatna ribica koja će mi jednog dana ispuniti neku želju. Nikad se ne zna. Za sada ovu zlatnu ribicu imam u akvariju od 8 litara. I ono malo koliko sam čitao i proučavao neke tekstove na Internetu to je premali akvarij za tu ribicu i trebao bih imati puno većeg. Pošto si razmišljam nabaviti još nekoliko ribica, pa će mi ionako trebati veći akvarij. Za sada razmišljam da si nabavim od nekih 40 litara. Tako da njime dobijem više mjesta za neke nove ribice. Ali s obzirom da sam još početnik, ova jedna ribica mi je dosta. A kao početnik radim neke početničke greške, kao taj da imam možda premali akvarij za tu ribicu, pa ću morati poraditi na tome da si nabavim taj veći akvarij, koji mi je za sada preskupi, ali kako ću doći do novaca nabaviti ću ga jednog dana. A i nabaviti si neke filtere za vodu i zrak, jer njih nemam. Ali pošto su oni malo jeftiniji, možda ih nabavim i ranije, čim zaradim neke novce. Ali jedina stvar koju u međuvremenu mogu nabavljati jest kamenčići za akvarij. Što već skupljam polako po vrtu i sličnim mjestima, kako mi se svidi koji kamen, tako ga pokupim i odnesem kući gdje ga očistim i držim u nekoj posudi dok ne bude došlo vrijeme da ih iskoristim. A i koliko sam shvatio iz tih nekih tekstova na Internetu neki akvaristi sami si nabavljaju neke stvari za akvarij. Tako i ja polako sakupljam te kamenčiće za budući akvarij. A što se tiče biljaka u akvariju, sa njima ću još sačekati i jednog dana ću možda i njih staviti u akvarij. Ali prije toga moram pokušati steći što više iskustva u tom području, jer to je veliko područje koje se mora savladati. A koliko sam još iz tih članaka uvidio tu je i briga oko kakvoći vode i sličnim stvarima. Tako da nije lako ući u to područje akvaristike. Toliko od mene za sada. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, hobi


- 17:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #

25.09.2016., nedjelja

Kraj još jednog radnog tjedna

Najprije bih se želio zahvaliti svima koji su čestitali rođendan mojoj nećakinji. Lijepe su čestitke i prenijeti ću ih Jeleni. Samo neka je zdravlja i pameti pa će se sve ostalo već nekako riješiti. Evo još jedan radni tjedan je završio i lijepo se uživa u nedjelji. Malo sam nakon tjedan dana ponovo bio na vrtu i počeo sam da pripremam gredu za sadnju nekih lukovica tulipana, kao što sam pisao želja mi je da na neku novu gredu na novom mjestu ih posadim. Sa nadom da će mi izrasti iduće godine. Tako da se nadam da ću to uspjeti idući tjedan obaviti. Ako mi posao i još neke obaveze dozvole. Jer nas izluđuju šefovi sa promjenama smjena usred tjedna. Tako da su sve kolege na poslu pomalo ogorčene sa time. Ali koliko god se bunile, ne mogu si baš puno pomoći. I mene to mući, ali ne želim se puno uznemiravati sa time, već se nadam da ću pronaći neki novi posao u drugoj firmi. Pa se nadam da ću se riješiti tog problema. A dok se to ne dogodi, valjda se posvetiti drugim obavezama koje me muče u životu. Osim tog vrta imam još hrpu drugih problema, koje moram nekako riješiti. Ali oni nisu za ovako veliku javnost. Ali se nadam da će se riješiti. Uskoro je blagdan Svi sveta, pa moram jedan dan ići urediti grob svojih roditelja, koliko ću moći. Mada bi trebalo više novaca za njegovo uređenje, ali o tome ću razmišljati na proljeće, jer sada ide zima polako k nama, pa se ne isplati o tome puno razmišljati. A i jesen je stigla, pa treba naći malo vremena da se snimi koja dobra fotografija u ovo vrijeme, sa promjenama boje listova na krošnji drveća. U Varaždinu ima nekoliko parkova, pa se nadam da će se naći neki dobar motiv za slikanje. Mada bi bilo ljepše da odem malo negdje u šumu izvan grada. Ali kako imam to ludo radno vrijeme, ne mogu baš planirati neki izlet. Ali kako sam pisao možda nađem neki dobar motiv u nekom parku u Varaždinu da ga uslikam. Sa nadom da će se negdje iskoristiti. A sad idem da poberem biljku bosiljak i smjestim je u neku papirnatu vrećicu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 14:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.09.2016., subota

Na jučerašnji dan

Na jučerašnji dan prije 11 godina postao sam prvi put ujak. Na jučerašnji dan se je rodila moja najstarija nećakinja Jelena, koja je jučer slavila 11 rođendan. I koja je svima nama jedno veliko veselje, a i briga. Danas je ona jedna vesela jedanaestogodišnja djevojčica, učenica četvrtog razreda osnovne škole. I dobra je učenica, tu se ne mogu požaliti. A i dobra je ona nećakinja, koja voli sve zafrkavati ponekad, ali zna biti i dobra, posebno prema svojoj sestri i bratu. Stoga bih joj i ovim putem poželio Sretan rođendan sa puno zdravlja, ljubavi i pameti. I da ima sretno i zdravo djetinstvo. Sa nadom da će izrasti u prelijepu mladu pametnu djevojku i damu. Prije 11 godina je ušla u naše živote i iz temelja ih promijenila, ali na ljepše i na bolje. Mada je bilo puno brige i problema, ali ipak i puno veselja sa njom. I veselio se svakom druženju sa njom i još uvijek se veselim kada je čujem na preko mobitela ili je vidim uživo. Pa smo se i jučer čuli i čestitah joj barem tako rođendan. Jer živi u drugom gradu, a zbog posla na žalost nisam je mogao ići vidjeti. Ali se nadam da će doći uskoro sa svojom sestrom i bratom i tada se malo zabaviti. Osim nećakinje Jelene imam još jednu mlađu nećakinju Nikolinu i nećaka Mirka. O kojima ću pisati jednom drugom prilikom.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.09.2016., petak

Upornost i nada

Da, na žalost zbog životnih okolnosti moram biti uporan u traženju posla, jer računi za struju, plin, vodu, smeće i tako dalje se ne će sami platiti. A da o ostalim životnim troškovima ne pišem. A i boriti se za neki bolji posao i posao općenito. Jer raditi se mora, živjeti se mora. Bio sam nezaposlen skoro četiri godine i moram priznati da u tih četiri godine sam uvidio da život bez posla nije dobar. I da to na čovjeku ostavi traga. Tako i na meni je dosta ostao taj trag, jer taj život bez posla nije život, već mučenje sa svakodnevnim problemima i svime i svaćime. I već sam postao sam sebi težak. Tako, da mi je ovaj posao baš došao u pravom trenutku, jer barem ću na kratko biti zaposlen i ne ću se baviti nekim pitanjima u životu koja me ionako muče kada sam bez posla. I dokazuje mi da ipak ima neke nade u životu. I da se upornošću može nešto postići. Tako da se nadam da će mi se uskoro posrećiti da dobijem neki novi i bolji posao. Stoga treba biti uporan, jer upornost ipak nešto donosi. Možda ne odmah, ali donosi. Pa sam evo i danas poslao još neke molbe. Mada je ista firma u pitanju, ali ipak sam poslao sa nadom da će ipak nešto biti. Kažu da nada umire zadnja, tako se i ja nadam da mi nada ne će umrijeti tako brzo. I da će mi donijeti neki novi bolji posao. A što se tiče dobrog naslova, da on može privući čitatelja u čitanju nekog teksta. I treba pametno koristiti riječi za naslove i imati će se dobra publika. Ali treba i dobar tekst napisati ispod naslova, jer badava ti dobar naslov, ako si loš tekst napisao. I time si samo uprskao stvar. I opet si na nekom početku, koji je možda gori nego je bio prije. Toliko od mene u ovom tekstu, čitamo se.
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.09.2016., četvrtak

Kaotičan tjedan u smjenama

Da, bit će posla i auta, samo neka je dobra zdravlja. Tu se slažem. A ako ima zdravlja, onda je i ostalo nekako u nekom redu. Jer zdravlje je najvažnije. Što će ti sva bogatstva svijeta, ako ti je zdravlje nesređeno i jadno. Tako da zdravlje treba čuvati. A onda će biti i posla. Da, tražim dalje i tražiti ću dalje neki novi posao. Ne biram puno djelatnost firme, ma bavila se tekstilom ili nečim drugim, važno mi je da nađemo zajednički jezik i da započnemo jednu poslovnu suradnju. Nadam se dobru i da jedno prema drugome budemo što bolji. Mislim na odnos između vlasnika firme sa mnom i odnos šefova između mene i njih. Već sam naišao na nekoliko novih natječaja za posao. I na neke od njih ću već danas poslati molbe, što poštom, što putem elektronske pošte, sa nadom da će biti što od toga. Jer treba biti uporan u slanju molbi, jer nikad ne znaš gdje ti se može posrećiti. Makar i više puta slao molbu u istu firmu, ali ponekad se upornost isplati. Jer se na kraju može dobiti posao u toj firmi. I meni se je isplatila ta upornost, jer sam zadnjih nekoliko godina slao molbu i u ovu firmu u kojoj trenutno radim i dobio sam posao, makar je posao samo na mjesec dana, ipak se je upornost isplatila. A što se tiče ovog sadašnjeg posla, pomalo je kaotičan što se tiče smjena i rada. Nakon što sam dvije noći radio noćnu smjenu, jučer i danas sam slobodan. I pokušavam doći k sebi od tog noćnog rada, jer mi je bioritam poremećeni. A sutra već moram popodne ići raditi, a za subotu uopće ne znam da li ću raditi. A za idući tjedan uopće ne znam da li ću raditi i kako i kada. A imam jednu važnu obavezu idući tjedan, koju ne znam kako ću ispuniti. O toj obavezi ne bih pisao o čemu se radi. Ali samo mogu reći da ne znam kako ću je obaviti. Ali na kraju će već nekako se ispuniti. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 13:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

21.09.2016., srijeda

Posao nisam dobio

Najprije bih se želio zahvaliti svima na lijepim željama u vezi ovog razgovora. Ali, na žalost, nisam ga dobio. Kako mi je ovaj sadašnji posao kao blagoslov uletio u život i pružio mi priliku da radim i da zaradim neke novce, tako mi je trenutno izgleda i smetnja i sputavanje u dobivanju nekih novih poslova. I bio je smetnja u dobivanju ovog posla. Naime, na razgovoru za taj posao ispalo je da trebaju hitno radnike, koji bi već sutra u četvrtak počeli raditi. Što ja na žalost ne mogu, jer ne mogu preko noći dati otkaz u ovoj firmi i prijeći u drugu firmu. Ipak su tu i prekovremeni sati radnog vremena, a da o otkaznom roku i ostalome ne pričam. Tako da na žalost nisam dobio ovaj posao, te moram tražiti dalje. Sa nadom da će se pojaviti neki novi posao u nekoj novoj firmi. Ali ne treba gubiti nadu, jer nada umire zadnja. I nije ovo jedina firma koja će trebati radnike. I dalje ću pregledavati natječaje, jer stalno se pojavljuju neki novi natječaji za posao, pa će se među njima i pojaviti neki natječaj na koji ću se javiti i dobiti taj posao. A tko zna, možda drugom prilikom ipak dobijem posao i u toj firmi. A radi se o firmi u kojoj se proizvode tekstilni predmeti. I tražili su pomoćne radnike za rad u krojnici, u kojoj bi se izrezivale neke tkanine i ostali poslovi koji su potrebni u radu krojnice. A što se tiče auta, da imati ću ponovo jedan lijepi crveni auto. Možda čak i povratim ovaj svoj stari crveni auto, jer mi je stvarno dragi i ovo malo što sam ga koristio stvarno se pokazao kao dobar auto. A sad polako idem dalje u potragu za nekim novim poslom, pretraživati natječaje u nadi da ću naići na neki posao koji ću moći dobiti.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 15:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.09.2016., utorak

Ide se na razgovor za novi posao

Kako sam pisao u jednom prijašnjem postu, unatoč što sam dobio ovaj trenutni posao, ipak moja potraga za poslom se mora nastaviti dalje. Jer ovaj posao je samo na kratko vrijeme, samo na ovaj mjesec, kao sezonski posao. I na žalost ne znam da li ću nakon ovog mjeseca ostati još na ovom poslu i ne. I ako da, koliko još dugo. Tako da si ipak moram tražiti posao dalje u nekoj drugoj firmi. Te sam ovaj vikenda naišao na jednu tekstilnu firmu koja je isto tražila neke radnike na određeno vrijeme. Stoga sam se odvažio i poslao im molbu. I već su me jučer ujutro zvali na razgovor za posao danas. Tako da ću ići da čujem i vidim što će biti od svega toga. Sa nadom da će mi se posrećiti u dobivanju ovog novog posla. Što bi me jako veselilo, jer ipak je lijepo da se zaposlim u nekoj drugoj firmi u kojoj bih mogao možda raditi na duže vrijeme, da ne moram svaki čas tražiti neki novi posao. A i da mogu početi rješavati neke nagomilane probleme koje ne mogu riješiti zbog financijske prirode. Tako da popodne idem pomalo sa optimizmom, a pomalo i sa nervozom na taj razgovor za posao, sa nadom da će nešto dobro izaći na kraju od njega. Da, jednom davno imao sam jedan lijepi crveni auto. Kojeg sam neizmjerno volio, i još uvijek ga volim, jer je stvarno bio dobar auto. Ali kako jednom davno nisam imao novaca da mu platim produljenje registracije, morao sam ga odjaviti i spremio sam ga kod neke rodbine na čuvanje. I kako su ove godine moja sestra i šogor ostali bez auta, zbog jednog velikog kvara na njemu poklonio sam ga sestri i šogoru na korištenje, da ne propada tako u garaži beskorisno stojeći. Tako da ga sada sestra i šogor koriste, jer njima je najpotrebniji zbog djece i mnogih drugih razloga. A jednog dana kada se svi mi (mislim sestra, šogor i ja) oporavimo financijski nešto ćemo iz kemijati da nabavimo još jedan auto, tako da se ja nastavim koristiti ovim autom ili tim novim autom. Ali o tome ćemo još vidjeti.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 12:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.09.2016., nedjelja

Fotka kukca i sočka

Ah, nisam ja baš tako vrijedan bio kao taj kukac. Ali se ipak pokušavam truditi da budem što bolji i vrijedan. Mada to mnogi ne cijene. A što se tiče tog kukca, on se nije obazirao na mene uopće, dok sam ga pokušavao uslikati i vrijedno je nešto radio na tom uvenulom cvijetu. Već je problem zašto mi fotka nije uspjela u tome što sam fotkao sa mobitelom i ja nisam imao mirnu ruku. Pa mi zato nije uspjela fotka. Koju možete vidjeti na kraju ovog teksta. A što se tiče volontiranja, jučer navečer sam nakon dužeg vremena konačno malo išao pomoći u sočku oko nekog utovara i istovara. I bilo mi je drago da sam pomogao. Naime, svake subote sočka sakuplja u nekim trgovačkim centrima naimirnica za socijalno ugrožene sugrađane grada Varaždina. Tako su i ove subote u dva centra sakupljali namirnice vrijedni volonteri te socijalne samoposluge. A ja sam sa još dva vrijedna volontera išao da pomognem da se te iste namirnice prevezu iz tih trgovačkih centara u socijalnu samoposlugu, gdje će opet jedni drugi volonteri razvrstati te namirnice po artiklima i složiti ih na police. Tako da sve bude spremno za podjelu. Kako na žalost imam tijekom tjedna moram raditi, na žalost ne ću moći ići im pomoći. Ali ništa zato, već će se to srediti. Ipak i za sebe moram imati vremena. Toliko od mene.



Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 17:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.09.2016., subota

Berba i kukac i volontiranje iznenadno

Evo, berba oraha polako napreduje. I svaki puta sve više oraha nakupim, tako da me i ove godine očekuje lijep urod. I još me čeka nekoliko berbi oraha, jer ga još ima dosta na orahu i samo treba sačekati da padnu sa stabla na zemlju i da si dam truda da ga pokupim. Usput kada sam brao te orahe, na jednoj ruži sam vidio jednog kukca kako uživa na uvenuloj ruži. I pokušao sam ga uslikati, ali baš nisam bio sreće, jer stalno se je nešto vrpoljio po njoj. Pa nikako da se toliko smiri da ga uslikam. Tako da mi je upropastio jedinstvenu priliku da snimim ga kako uživa u tom cvijetu. Očigledno nije bio baš raspoložen za slikanje. Ali bude se pojavila već neka druga prilika da uslikam nekog drugog kukca. Nakon što sam danas kratko radio u smjeni i kako mi se čini da su nas neke uzalud zvali da dođemo raditi, moći ću kratko da odem pomoći u jednu udrugu. Naime, prošle godine sam se uključio i u rad socijalne samoposluge ovdje u Varaždinu, koja će ove godine proslaviti čini mi se tri godine rada u Varaždinu. A želja mi je bila da pošto imam viška vremena da budem barem malo koristan u nekom volonterskom radu i da pomognem onima koji su u potrebi. I tako nakon što sam tako iznenađen kratkim radom dobio priliku da nakon dužeg vremena budem malo i koristan u jednoj takvoj predivnoj udrugi koja je posvećena radu pomoći socijalno potrebitima i da barem ovu večer pametno iskoristim, i da pomognem oko prijevoza namirnica koje su vrijedni volonteri danas skupljali u nekim trgovačkim centrima u socijalnu samoposlugu da ih idući tjedan mogu te iste namirnice dijeliti nekim svojim korisnicima. Toliko od mene u ovom tekstu, a sada idem da pomognem oko nekog utovara istovara.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 19:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.09.2016., petak

Ah, te promjene u smjenama

Da, morati ću uzeti par dana da se i od bloga odmorim. I razmislim o temama o kojima bih pisao. A i da pronađem još koju temu o kojoj bih pisao. Ne samo o fotografiji koju sam zbog posla ovih tjedna morao malo zapustiti. A i održavanje vrta. Jer šefovi na poslu nikako da formiraju te smjene kako treba. I ne može da prođe tjedan, a da ne naprave neku rošadu u smjenama. Da više nema neke logike. Evo i jučer su opet napravili promjene u smjeni. Nekima su do ponedjeljka dali slobodno. A nekima danas slobodno, a sutra popodne moraju doći na posao. Pa su opet do ponedjeljka slobodni. A neki moraju raditi, bez obzira jeli nedjelja ili nije. Tako da više ne znam što bi rekao na sve to. A i kolege na poslu ostale ogorčene na sve to. Ne svi, ali ni oni više ne znaju što bi rekli. Tako da je i mene zahvatila ta promjena. Danas sam slobodan, a sutra popodne moram na posao. A od ponedjeljka u noćnoj smjeni. Tko zna koliko ću pak u toj noćnoj smjeni raditi. Ali preživjeti ću. Sve to će se nekako zaboraviti, kada dobiješ plaču na ruke i vidiš da se nisi uzalud mučio. Ali barem ću tijekom popodneva pokušati malo otići do vrta da pokupim što više tih oraha, da mi ne propadnu baš svi. A orah je stvarno lijepo rodio ove godine, pa ću imati lijepu berbu, nadam se. Jedino kod tog oraha ne moram imati neku posebnu muku oko brige, osim da pazim da mi ga ne napadne neka bolest. Posebno neka orahova muha ili kako je već zovu. Jer sam čuo zadnjih godina da je dosta ta orahova muha napala orah i da radi štetu. Pa su ljudi dosta jadni zbog toga. Ali nadam se da će se ta pošast nekako riješiti, jer plod oraha je stvarno ukusan. Toliko od mene, odoh ja da se spremim polako u berbu oraha, pa koliko uberem uberem.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 14:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.09.2016., četvrtak

O svemu mu pomalo

Da, pročitao sam tvoj komentar "samo nebo zna" i već sam im poslao molbu. A što će iz toga nastati, vidjet ću idućih tjedna. I ja se nadam da ću uspjeti u tome da si nađem neki posao na duži rok. Jer i meni se mora posrećiti oko toga. Evo i ovaj tjedan polako ide. Na poslu je sve uobičajeno. I nema ništa novo i dalje je naporno. Što je i obično za ovaj tim posla. Imam pomalo dojam da zadnja dva dana je nekako lakše na poslu. Jer dolazim kući manje umoran. Ali ne žalim se, samo pišem kakva je trenutna situacija. Pomalo sam opet u nekoj krizi inspiracije o čemu pisati. Ujutro sam malo otišao do vrta, kojeg sam zanemario zadnjih jedno dva tjedna, najviše zbog posla. I posao mi se opet pomalo gomila. Ali se nadam da ću idućih dana nekako uspjeti posvetiti njemu, jer šteta bi mi bilo da mi propadne ovaj trud koji sam do sada uložio u njega. Ali kako mi je trenutno ovaj posao važniji, moram se tom poslu posvetiti. A kako popodne radim već cijeli tjedan, na žalost ne stignem da odem na vrt. Jer ujutro imam neke druge obaveze koje moram rješavati. Ali ću već naći vremena da bar napravim ono što sam mislio napraviti ove jeseni. Orasi mi sve više padaju, ipak jesen se polako bliži sve više, pa je počela polako i jesenska berba nekih plodova. Toliko od mene u ovom tekstu.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.09.2016., srijeda

Treba biti uporan

Da, žalosno je da ljudi koji su voljni raditi i vrijedni su radnici ne mogu dobiti posao za stalno. Žalosno je da se takvi ljudi podcjenjuju kao radnici. I svakodnevno podcjenjuje odbijanjem od posla. A za vrijednog i dobrog radnika bi se trebalo boriti da dođe raditi u neku firmu na posao i da ostane raditi u toj firmi. Barem je to moje mišljenje. I nekako imam dojam da baš današnji poslodavci nisu tog mišljenja, jer ne bi olako davali radnicima otkaze. A i žalostan sam kada vidim da mladi čovjek koji se je mučio da završi neki fakultet ne može dobiti posao nakon tog studiranja, ne mogu dobiti posao u toj struci za koju su se školovali. A i žao mi je tih njihovih roditelja koji su se isto mučili da toj djeci pomognu da završe neki studij. Pa ti mladi ljudi moraju prihvaćati poslove koji su ispod razine struke za koju su se školovali. Na žalost, takvo je stanje u državi, da se znanje i škola ne cijeni i sve se podcjenjuje. I onda nije ni čudo da smo u toj nekoj krizi iz koje se nikako ne možemo izvući. I dok ne promijenimo takav stav, ne će nam biti dobro i krenuti na bolje. Ja sam u zadnjih godinu dana posao na stotine molbi, i nastaviti ću ih slati, dok mi se opet negdje ne ukaže neka prilika za raditi. Čak sam u jednu te istu firmu znao slati molbe svaki puta kada su tražili nekog radnika. Ali bez uspjeha. Ali to ne znači da mi se jednog dana ne će ipak ukazati prilika da počnem raditi u toj firmi. Mada kažu neki ljudi koji se bolje razumiju u to zapošljavanje, da to stalno ponavljanje oglasa za radnicima u nekoj firmi treba izbjegavati, jer je to znak da sa tom firmom nešto ne štima. Što je dijelom i istina, jer stvarno neke firme su očajne prema svojim radnicima. Ali opet to ne mora značiti da su loše firme. Možda je problem u nečemu drugom. Ali to je druga priča. A ja ću nastaviti sa slanjem molbi, pa mi se možda posreči negdje nekako.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.09.2016., utorak

Traži se dalje

Da, moram tražiti posao dalje od cikle i patlidžana. I moja potraga za nekim novim poslom nastavlja se dalje. Jer brzo će doći kraj tom poslu oko cikle, patlidžana i feferona. Jer sam naviše na tom povrću radio do sada. Tako da ipak dalje prelistavam web stranice burze rada u potrazi za nekim novim poslom. Nastojim da ne budem izbirljivi po pitanju posla, niti sam izbriljivi. A opet znam da svaki posao ne mogu i ne znam raditi. I do sada sam radio razne poslove, od skladišta preko proizvodnje, pa čak i sortiranje smeća. Da, onog smeća koje bacate u kante za smeće kod kuće. Bio je gadljiv posao, ali sam preživio. I ponovo bih ga radio, sortirao smeće, samo da radim i da dobijem redovito plaču. I da poslodavac bude koliko toliko pristojni. A ne kao ovaj kod kojeg sam sortirao smeće. Koji je nama radnicima zgadio posao dodatno. Da još uvijek neki od nas imaju noćne more od tog posla. Ali ipak ja bih ga ponovo radio, samo da redovito plaču dobijem i da počnem rješavati svoje probleme polako. A važni je biti uporan i uporno slati molbe, jer kao što sam prije pisao, negdje će se već pojaviti prilika da se ponovo zaposlim. Nadam se ovaj puta na duži rok. Jer nije stalno riješenje raditi mjesec ili dva u nekoj firmi, pa onda opet biti na početku. A rijetko se pojavi sreća da naletiš na firmu koja ti je spremna dati ugovor za stalno nakon probnog roka.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 11:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.09.2016., ponedjeljak

Cirkus se nastavlja

Ah, ne znam kako bih komentirao rezultate ovih jučerašnjih izbora. Kao da su preslika prošlih izbora, samo je razlika u par mandata. Tako da se ovaj cirkus oko vlasti i politike u lijepoj našoj nastavlja. Te ponovo postoji šansa da bi u idućih godinu dana mogli ponovo na izbore. Ali to ćemo još vidjeti, jer budućnost nije izvjesna. A mali čovjek i dalje mora muku mučiti sa svojim životnim problemima. Jer oni ne pitaju tko si i što si, već traže da ih se konstantno rješava. A evo počeo je i novi radni tjedan, koji će isto biti naporan za svakog od nas. Pomalo sam napeti od neizvjesnosti što me očekuje ovaj tjedan na poslu. Mada znam što bih sve mogao raditi na poslu, ali ipak se ne mogu oteti toj neizvjesnosti i napetosti koja dolazi svakim početkom tjedna. Ali ipak na kraju će sve ispasti puno bolje nego što sam očekivao. Taman se čovjek navikne na jednu ekipu na poslu i sa njom se uigra, i onda te šefovi odvoje od te ekipe. Tako da svaki tjedan moraš početi ispočetka se navikavati na neku novu ekipu. Ali što ćeš, tako je to na poslu. I moraš biti sretan što ga imaš. Makar na jedno kratko vrijeme. Jer nikad ne znaš koliko će ti vremena trebati da si nađeš neki novi posao. I ta potraga za novim poslom je stalna i nikad ne prestaje. Jedina ta stalna potraga za nekim novim poslom je jedina stalna izvjesnost za koju znaš da će se odvijati. I jedina firma u kojoj nećeš dobiti otkaz jest burza rada, već samo neki novi posao. I ta burza rada je jedina najbolje firma na svijetu, koja nikada ne će propasti. Jer potreba za radnicima i poslom je stalna. Toliko od mene za ovaj početak novog radnog vremena.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.09.2016., nedjelja

Nema šefice i posao se obavi

Evo i jučer sam sa istom ekipom radio na liniji spremanja feferona. I jučer te šefice nije bilo ni blizu, a ni traga od nje. I cijelo smo vrijeme radili nešto laganijim tempom i bez neke nervoze i ludosti. I više smo spremili više i bolje te feferone, nego dan prije, kada je pod kraj šefica napravila katastrofu. Tako da je to znak da nije sve u sili i brzini, već se neki poslovi moraju napraviti polakše i bez neke nervoze. Znam da se posao treba napraviti, tu se slažem. Ali silom se ništa ne će postići. Tako da na kraju jučer smo svi bili nekako mirniji, jer nas nije nitko silio u poslu. I tako nakon napornog tjedna na poslu, došao mi je konačno i slobodan dan. Kada se čovjek može malo opustiti od posla. Koliko god da sam sretan što sam dobio priliku nakon dužeg vremena da radim i zaradim koju kunu, ipak sam se razveselio ovom danu. Da se barem malo odmorim. O politici ne želi pisati, jer nekako mi je muka od nje. Posebice zadnjih godinu dana. Ovo što nas je zadesilo prije deset mjeseci i nakon toga je stvarno sramota i žalost. I nije nam to trebalo. Umjesto da se posvetimo stvarnim problemima u životu, mi se moramo baviti još uvijek ovom sramotom i jadom koji su nam priuštili neodgovorni pojedinci, kojima nije stalo ni do čega, nego da zagorče nama običnim ljudima dodatno život, koji je ionako dovoljno jadan i očajan i bez njih. Najviše tko je stradao u ovih zadnjih nekoliko mjeseci jesu mi mali ljudi koji samo žele da žive u miru i da zarade nešto novaca za puko preživljavanje. Jer kako drugačije nazvati ovaj život koji nas je zadesio zadnjih godina, nego puko preživljavanje. I to je još blago i pristojno napisano. Ah, toliko od mene za ovu nedjelju. Idem ja radije da se odmaram i pripremam za idući radni tjedan.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 14:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

10.09.2016., subota

Katastrofa

Kada nešto na silu i na brzinu uraditi, onda iz toga može nastati katastrofa. Tako to uvijek bude. I tako je jučer na poslu bilo. Kako sam sa još nekim kolegama i kolegicama radio na liniji spremanja feferona, gotovo cijelo radno vrijeme je bilo koliko toliko dobro i cijela ekipa je uhvatila jedan dobar tempo spremanja. Nije bio baš neke vrhunske brzine, ali išlo je nekako i nije bilo nekih velikih gubitaka. A i štete, ali negdje pred kraj radnog vremena došla je neka šefica, koja je nabila neki ludi tempo oko pakiranja, jer je navodno bila nezadovoljna koliko smo spakirali. I kada je došla nakon nekih sat vremena u kontrolu ostala je zgrožena koliko je završilo izvan trake, a ne u kantama u kojima smo pakirali. Tako da smo na kraju smjene svi jedva dočekali da odemo i da se odmorimo. Jer ovo je stvarno na kraju ispala katastrofa. Ja se nisam želio ništa prigovarati, jer sam vidio da nema smisla da išta govorim. Jer svi ti događaji su sami za sebe dovoljno govorili. Jedna od stvari koju sam naučio tijekom rada u raznim poduzećima, je ta da se ništa na brzinu i silu ne može dobro uraditi i iz toga mora nastati katastrofa. Znam da se posao mora uraditi, ali ako želiš nešto napraviti što bolje i kvalitetnije, onda na silu i brzinu nećeš ništa postići. Tako je i jučer na kraju smjene ispalo. Ali što ćeš, kada nekim glavama ne možeš objasniti neke stvari.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 09:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #

09.09.2016., petak

Poigravanje

Evo, i mene je zahvatila promjena na poslu. Gotovo svaki drugi dan nekoga su premjestili u drugu smjenu. Tako su i mene jučer premjestili u drugu smjenu. Što mi je zapravo i dobro došlo, jer barem sam danas ujutro si uspio otići riješiti neke probleme, koje nisam mogao da idem pokušati riješiti dok sam radio ujutro. A i barem sam se malo duže odmarao noćas. Tako da je barem nešto dobro od toga. A na poslu je uobičajeno, tako da nema ništa novo. U jednoj smjeni me znaju premjestiti na nekoliko poslova, tako da barem zbog toga ti brže prođe vrijeme na poslu i ne stigneš misliti koliko je sati. Mada radim tek nekih tjedan dana, još uvijek sam u nekoj prilagodbi oko posla i privatnog života. Pa će mi trebati još vremena da si sve to nekako uskladim. I baš kada ću si uskladiti sve to dobit ću otkaz. Tako to obično bude. Ali što god da bude, nadam se da će se pojaviti neki drugi posao u nekoj drugoj firmi, da nastavim raditi. Jer računi se samo od sebe ne će platiti, a o ostalom da ne pričam. A i na poslu usput čujem razne priče ljudi sa kojima radim. I svaki čas nešto novo čuješ i saznaš. Nekako na početku smjene, a i pod pauzom volim se sjesti među ljude i usput slušati (naravno diskretno) što pričaju i tako barem saznaš novosti. A i kroz razne razgovore sa tim istim kolegama i kolegicama. Što i nije loše. Ipak smo svi mi tamo u nekoj istoj muci i moramo si nekako razbiti i olakšati monotoniju i muku kroz koju prolazimo na poslu. Inače, gotovo svaki drugi dan su nekoga na poslu prebacili u drugu smjenu raditi, nakon što su prošli tjedan objavili raspored radnika po smjenama za ovaj tjedan. Što baš i nije mi nekako baš fer. Znam da je svima posao važan, ali nekako se ne mogu oteti dojmu da to baš i nije nekako najbolje izvedeno. Jer ipak svi ti ljudi imaju i neke svoje privatne probleme koje si žele riješiti u slobodno vrijeme, a i planirali si riješiti. A onda se prema njima tako ponesu. Ali što ćeš, ne možeš se baš puno žaliti, jer si sretan da imaš posao i da si zaradiš neke novce za život.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 10:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.09.2016., utorak

Dosadna kiša

Na žalost, ovih zadnjih nekoliko dana zbog posla i inih obaveza ne mogu vas baš posjećivati na vašim blogovima koliko bih želio. Ali kako će me vrijeme poslužiti, posjećivati ću vas i čitati vas. Te vam pokušati ostaviti neki komentar. Jer stvarno uživam u čitanju vaših blogova. Ovo vrijeme u Varaždinu danas je stvarno ludo. Tako da smo svi na poslu pitali kaj je to za vrijeme vani. Ali nismo našli odgovor na to pitanje. A i ja sam ostao ogorčeni tom kišom, jer želio sam da idem si malo na vrt pokupiti ohraha koji su pali, da si ih spremim za zimu. A i možda pokušam koju kilu prodati. Jer prošle godine cijena kile očišćenih oraha na tržnici ovdje u Varaždinu je bila 80 kuna. Tako da malo razmišljam da pokušam prodati koju kilu. Da bar malo tako zaradim. Ali kako je ta dosadna kiša uporno padala, morao sam odgoditi sve to za jedan drugi dan. Ali barem me kiša malo zadržala kod kuće, da se malo odmorim i pokušam napraviti neke stvari kod kuće. Barem neka korist od te kiše danas. Da me natjera da si nešto i kod kuće napravim. Evo, jučer je počela i škola. Te time počela i nervoza svima koji su vezani uz školu. Ja direktno nisam vezan uz školu, ali imam dvije drage nećakinje koje su jučer krenule u školu. Tako da imamo u obitelji veselje. Starija je krenula u četvrti razred. A mlađa u prvi razred. Tako da nekako kroz njih i njihove roditelje i ja pomalo prolazim kroz te slatke brige oko početka škole. I jedva svaki dan čekam da čujem kako im je bilo i što ih mući. Naravno i ovaj početak školske godine ne prolazi baš najbolje, ali nadam se da će se s vremenom i to nekako dovesti u red. Ipak je svakom roditelju početak školske godine najteži. Te bih na kraju svima vama koji imate školarce, poželio sretan početak školske godine. Znam da je sa zakašnjenjem, ali bolje ikad neko nikad.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 19:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.09.2016., ponedjeljak

Još se usklađujem oko svega

Ove pisane riječi koje sam pisao u prošlom postu o mojim iskustvima sa kolegicama nemojte shvatiti kao neko hvalisanje, već kao jedno poslovno iskustvo koje sam stekao u svom radu kroz posao u raznim poduzećima. Naravno da se nastojim držati ljudi za koje vidim da su OK. I sa njima nastojim održati jedan pristojan odnos, koliko najviše mogu, znam i umijem. I uvijek nastojim da svima pristupam sa pristojnošću, ali ako s vremenom vidim da sa nekim se ne mogu u poslu slagati, da je ta osoba loša, onda je se nastojim držati dalje od nje što je moguće. A i koliko sam primijetio s vremenom, nekako da svi mi uživamo raditi sa suprotnim spolom. Što mi je pomalo drago i doživljavam kao nešto lijepo. Da, navikao sam se već na miris cikle. A i na noćnu smjenu ću se nekako ponovo naviknuti. Ovaj tjedan sam u jutarnjoj smjeni, pa bi trebalo nekako biti lakše. Pa će se nekako lakše podnijeti muke po poslu. A i nekako mi se čini da je nastalo neko kratko zatišje od cikle, jer smo izgleda svu preradili, pa su nas rasporedili na neke druge poslove. Ah, malo sam se previše raspisao o tom poslu. Ali što ću, kad je zadnjih nekoliko dana mi tako lijepo uletio u život, pa mi je postao trenutno životna okupacija. Te sam dosta morao zapustiti neke druge obaveze, ali nadam se da ću s vremenom se njima vratiti. I naći načina da sve to nekako uskladim. A to će doči samo od sebe. Bar se nadam. A i moj vrt mi je već počeo nedostajati. Danas sam nakon nekoliko dana uspio konačno malo do njega otići. I vidio sam da mi je orah počeo polako bacati orahe na zemlju. Tako da mi je jedan od prvih poslova da što više tih oraha pokupim i spremim najprije na sušenje, da se dobro osuše, da ih kroz jesenske večeri mogu polako čistiti od ljuske. Te da ih spremim za zimu. A i polako početi raditi prve jesenske radove. Sadnja nekih biljaka (o čemu sam već pisao u prijašnjim postovima), te obaviti još neke zaostale poslove, koje nisam stigao zbog posla i nekih drugih stvari. Toliko od mene za ovaj put, umor me počeo savladavati, pa nisam više u stanju napisati koju pametnu riječ.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 20:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.09.2016., nedjelja

Vrijedne kolegice

Evo, konačno odradio ovaj radni tjedan u noćnoj smjeni. I ne ću se stići okrenuti, već sutra ujutro opet jurim nazad na liniju, da uživam u mirisu cikle. Možda opet u mirisu cikle, jer noćas sam bio pošteđeni toga i ako me opet ne prebace negdje drugdje raditi. I noćas prebacili me malo na kupanje i pranje patlidžan u jednom velikom bazenu, tako da ih dvije mlade kolegice, mogu narezati i pripremiti za ajvar. Da, noćas sam bio na liniji ajvar, jednoj predivnoj namirnici. Meni omiljenoj za jesti. Posebno ako je pripremljen u domaćoj režiji. A ni ovaj nije loš, ali kako sam prije pisao u jednom postu, ne može se mjeriti sa onim domaćim. A kad sam kod kolegica na poslu, moram priznati da imam nekoliko baš zgodnih i mladih kolegica. Koje su mi još jedan poticaj da idem na posao. A i moram priznati da su stvarno vrijedne i marljive. Kao pčele. I barem mi malo uljepšaju smjenu na poslu, jer lijepo je biti uz tako vrijedne mlade dame. A ni ostale su vrijedne i dobre. Jer lijepo mi je raditi i sa njima. To ne mogu poreći. Nekako sam u zadnjih nekoliko poslova u raznim firmama uživao u radu sa kolegicama više, nego li sa kolegama. Jer su neki od tih kolega bili dosta neugodni i dosta su mi se zamjerili. Pa sam radije radio u društvu kolegica, jer su one bile puno ljubaznije i kulturnije. Tako da s većinom kolegica sa raznih poslova imam pozitivno iskustvo. Mada sam i sa nekim kolegama imao dobru suradnju. Jer nisu svi bilo neki nervozni tipovi. I uvijek sam se trudio da ako vidim i osjetim da sa nekim se može dobro surađivati, da i ja budem nekako što bolji. Jer me to nekako tjera da budem bolji u poslu. Toliko od mene u ovom postu, a vama ugodan ostatak dana.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, karijera


- 17:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.09.2016., subota

Posao je morao doći

Ma nemam ja ništa protiv mirisa cikle i volim miris cikle, a pogotovo je jesti. I nema ništa loše u mirisu cikle. Ali nakon što sam cijelu noćnu smjenu proveo nad tom ciklom, tek izašlom iz kotla, sa puno pare, onda mi već pomalo je počela i smrdjeti. A možda je stvar i u tome što sam se odvikao od tolikog uživanja mirisa cikle u jednoj smjeni. Prošlo je već podosta godina koliko nisam radio taj posao, a u međuvremenu sam promijenio nekoliko poslova. Pa se trebam ponovo naviknuti. I moram priznati da mi je već danas bilo puno lakše podnijeti taj miris, jer sam se navikao na njega i gotovo ga i ne osjećam. I dalje pomalo uživam u jutarnjim odlascima sa posla kući. I uživanju promatranju buđenju dana i grada. Već dugo nisam u to vrijeme išao gradom, pa se ne mogu zasititi toga. Ali ne ću se žaliti. A i moram priznati da pomalo usput i vidim neke jutarnje rituale svojih sugrađana koji odlaze na posao nekako u isto vrijeme. A i jednu predivnu mladu damu koja se bavi trčanjem u to vrijeme. I nekako pomalo jedva iščekujem svaku jutro da je vidim. Mada je ne poznajem, ali divim joj se, toj njezinoj upornosti da održi svoju kondiciju trčanjem. I u to doba dana. A i kako ne bi uživala, kada su jutra ovih dana nekako posebno svježa. Ne znam kako da opišem miris cikle, ali kada dođe do mog djela linije, ima onaj svoj specifičan miris kada se skuha i očisti od kore i ostalih nepotrebnih dijelova za spremanje u flašice. A i nema miris po zemlji. Jer ako se je dobro oprala i očistila od zemlje i ostaloga prije kuhanja, onda cikla ima svoj specifičan miris. Tako bih odgovorio na upit u jednom komentaru prijašnjeg posta kakav miris ima cikla. Ne znam kako je kod ostalih, ali barem je tako tu gdje radim. Evo dođe i ovom radnom tjednu kraj. Meni na žalost još nije kraj tjedna, jer i noćas moram ići raditi. A što ćeš, sretan sam da sam uopće dobio posao, koji ne uletio u moj život na vrat na nos. A i bilo je za očekivati da će prije ili kasnije mi neki posao ove godine uletjeti u život. Jer od trećeg mjeseca na ovamo gotovo mi nije prošao tjedan ili dva, a da me neko nije zvao na neki razgovor za posao. I ove godine sam bio više na tim razgovorima, nego zadnjih nekoliko godina. I bilo je samo pitanje vremena kada će doći dan kada će mi se zalomiti neki posao. Tako da se nadam da će se i nakon ovog posla nastaviti isti trend, i da će se ponovo pojaviti neki novi posao koji ću raditi. Nadu ne treba gubiti i sa optimizmom gledati na budućnost.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 18:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.09.2016., petak

Miris cikle i jutarnji odlasci kući

Već dva dana se ne mogu riješiti mirisa cikle nakon kuhanja koji osjećam na poslu. Naime, već dva dana sam na liniji čišćenja cikle, prije nego ode na rezanje i spremanje u flašice. I taj miris mi se već nakon prvog dana (noćne smjene) toliko zavukao pod nos, da cijelo vrijeme mislim da smrdim na ciklu od kad odem iz pogona. I kao da mi se čini da ga se nikad ne ću riješiti. Nije da se želim žaliti i jadikovati, ipak je i to posao kojeg trebaš raditi i na njemu zaraditi plaču. I nisam od onih koji koji se žali na sve i svašta. Ali samo želim opisati kako se osjećam ujutro i ostatak dana kada napustim pogon i dođem kući. Ipak je to miris posla, i ako kojem prolazniku za smrdim kada idem kući nakon posla neka začepi nos dok ne prođe pored mene. Jer ipak sam radio nešto na poslu, pa je normalno da ponesem neki miris sa tog posla kući. Da, slažem svaki je posao dobar i vrijedan raditi, dok god ga se pokušava raditi što je najbolje moguće u uvjetima koji su ti dati. I da me je sram raditi, ne bih ga prihvatio raditi. I moram pomalo priznati, da nekako mi se jutarnji odlasci kući dosta sviđaju. Oduvijek su mi se sviđali jutarnji odlasci kući, nakon odrađene noćne smjene. Nekako ta jutarnja svježina oko 6 sati koja vlada i to jutarnje buđenje grada i izlasci sunca su mi nekako čarobni. Makar sam sav umoran i iscrpljen od napornog noćnog rada u pogonu, ispunjenoga bukom i razno raznim mirisima i inim stvarima, ta jutarnja šetnja i pješačenje kući su mi nekako opuštajuća terapija. I nekako volim usput malo pratiti i gledati kako se grad budi, kako zgodne mlade trkačice trče svoj rano jutarnji trening, kako se ljudi polako zavlače u svoje automobile i kreću putem svojeg nekog posla ili kuda već idu. Te taj izlazak sunca na istoku, to ne mogu opisati. I tako, koliko god mi bilo naporno ujutro pješačiti kući, ipak pomalo usput nastojim usput uživati u jutru koje se polako budi nad gradom.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo


- 12:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo