Crna svjetlost

U današnjem postu ne znam što da pišem, a vuče me da napišem nekoliko riječi. Možda me nešto tjera da izbacim iz sebe neke misli koje me muče. I da neke stvari ne držim u sebi. Mislim da sam jednom priliko negdje čuo ili pročitao da nije dobro sve držati u sebi. I da trebamo to izbaciti iz sebe. Pa ču zato pokušati napisati nekoliko riječi. Jer kako sam napisao, nešto me tjera da napišem par redaka. Danas sam se čuo i sa nećakinjama. I obje su žalosne što su bolesne i moraju biti u bolnici. I pokušao sam ih malo utješiti i ohrabriti neka se drže hrabro da će već ozdraviti. Bilo mi je malo teško ih čuti, jer ipak su one još uvijek djeca. I još je gore što je mlađoj nećakinji danas rođendan. I danas slavi svoj 8 rođendan. I žalosno je da svoj rođendan mora slaviti u bolnici, a ne kod kuće sa svojom obitelji i prijateljima. I još je žalosnije što će joj ovaj rođendan obilježiti žalosni gubitak brata. Kojeg je jako voljela. Jer su svo troje bili povezani i dobri si i voljeli se jako bratskom ljubavi. Mada su se znali i posvaditi, ali ipak su nekako bili povezani bratskom ljubavi. I vidjela se je ta ljubav među njima. Posebno starije nećakinje, koja sa svojih 11 godina sve više pokazuje neku zrelost i kako je starija sve više ta zrelost polako kod nje dolazi do izražaja. Kako je ne viđam svaki dan, već svakih nekoliko mjeseci, tako se i svaki put iznenadim koliko je narasla i koliko je svaki put sve zrelija i nekako pametnije i odgovornije. Naravno i kod mlađe nećakinje ostajem iznenađen koliko je narasla i zrelija. Lijepo je promatrati djecu kako rastu i sazrijevaju. I polako kroče prema svojoj odrasloj dobi. Tako da se svaki puta veselim susretu, ali od sada više ne će biti isto, jer nedostajati će njihov brat, koji je bio vedro i veselo dijete, koje sada uživa sa anđelima i bdije nad svojim sestrama anđeoskom ljubavi koju samo anđeli znaju pružati. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobna iskustva

U sočki sam volonter skoro dvije godine. I upoznao sam i susreo dosta vrijednih volontera. A u toj sočki pomažem iz želje da budem koristan negdje i bar tako pomognem ljudima kojima je potrebna neka pomoć. Mada je bilo prigovora zbog toga od nekih osoba, ali nisam se obazirao i ne želim s obazirati na to. Ako to smeta tim osobama, to je njihov problem, a ne moj. I one se mogu uključiti u neki takav rad, a da ne budu imali susreta sa mnom. Tako da ne znam zašto se bune, jer nisam se aktivirao u toj sočki kao volonter ne da njih uznemiravam, već da svojim dobrovoljnim radom pokušam barem malo nešto korisno uraditi i budem negdje koristan. Ali kako sam dobio i prigovore, tako sam se susreo i da meni netko iskaže dobrotom, koju nisam očekivao i tražio. Naime, kako sam ove godine u nekoliko navrata išao na neke razgovore za posao, morao sam u udaljenija mjesta ići pješice. Pa sam se susreo sa time da su me nepoznate osobe povezle do te firme ili nazad kući. Jer drugačije nisam mogao. Na čemu sam im jako zahvalan, jer su mi time neopisivo pomogle. I to mi je bio poticaj da još više budem aktivan u volontiranju u sočki. I ako mi bude slobodno vrijeme u budućnosti dopuštalo, i dalje ću nastojati da volontiram. Ako to nekome smeta ja mu ne mogu pomoći, i ovim tekstom nije mi namjera da ikoga uznemiravam, već samo želim da svjedočim kako se zna na dobro djelo uzvratiti dobrim. I ovo shvatite kao jedno moje svjedočanstvo i nikako drugačije. A što se fotke iz prošlog posta tiče, upravo zbog te oštrine koju nisam postigao je loša fotka. Ali da je oštrina dobra, fotka bi bila još bolje i ljepša i vrednija. I ljepše bi pričala tu priču o kukcu zabavljenom na uvenulom cvijetu.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobna iskustva