Crna svjetlost

06.02.2019., srijeda

Perverznost državnih institucija

Zadnjih nekoliko tjedana moja obitelj ponovo prolazi kroz jedno veliko krizno razdoblje. Dvoje člana obitelji (baka i ujak) prolaze kroz neke bolesti. I to me jako brine. Da sam zabrinuti za njih. Kako su stari, bojim se najgorem. Da nas jednog dana ne napuste zauvijek. I samo se pitam kada će doći taj dan. Znam da će doći jednom taj dan i koliko god se trudio pripremiti za to, nikad se ne ću do kraja pripremiti onako kako treba. Jer taj dan će doći kad tad. Nije moja volja i ja nemam na to utjecaja. Jer to je dio naših života.

Ali ne mogu shvatiti krizu koju prolaze moja sestra i šogor. Nakon što su prije nešto više od dvije godine nakon one tragedije sa salmonelom morali pokopati sina, sad se je i država okrenula protiv njih. I umjesto da glavne i prave krivce naganja zbog prodaje zaraženih jaja salmonelom, država se je okrenula protiv njih i sada njih naganja i krivi za smrt. Kao da nije dosta to što su morali pokopati nevino dijete, još moraju da trpe muko od progona državnih institucija. Državne institucije koje su stvarno postale ne milosne i poremećene, te na strani kriminala, a ne na strani poštenih i običnih građana. I koje su izgubile kompas u svojem djelovanju.

Zato sam i pisao one postove o njima, da izbacim svoje ogorčenje njihovim radom i ponašanjem. I svi bliski koji su, nakon što su saznali, izrazili svoje ogorčenje nad ovakvim postupkom. Da su neki čak i burno reagirali i ostali u šoku, jer ovo je stvarno ozbiljno i jadno. Da su jedva došli k sebi od šoka kojeg su i oni doživjeli. A možete zamisliti kako je onda bilo mojoj sestri i šogoru. A svi znaju koliko su se oni dobro brinuli za sina i bili dobri roditelji. I ne mogu shvatiti državne institucije kako mogu biti tako bezdušni i krivo usmjereni. Kad pišem „svi znaju” mislim na odvjetnike, doktore, učitelje i slične njima. Jer su vidjeli na svoje oči kako se moja sestra i šogor odnose prema djeci i da su bili dobra djeca. Koja su se i međusobno voljela, mada je bilo i pokojih nesuglasica među njima. I ja sam sam se u to uvjerio i stvarno ne mogu da razumijem perverznost naših državnih institucija. Tako da sam još u šoku od svega toga i ne mogu doći k sebi. I boli me u duši i srcu što im bolje ne mogu pomoći. Ali ipak se nadam da će sva na kraju dobro proći.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oznake: institucije, obitelj


- 19:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.11.2017., srijeda

Nalazi u granicama normale

Konačno su svi nalazi prikupljeni i svi su dobri i u granicama normale. Tako da sam sretan zbog toga. Jedna od dobrih stvari ovih dana je ta da sam usput malo napravio i neki mini sistematski pregled. Da vidim koliko sam dobro, unatoč što imam problem sa žučnim kamencom. Da njega nema, bio bih puno bolje. A i EKG sam napravio, jer me je interesiralo da li mi je srce dobro. I sve je u granicama normale, tako da se nadam da će to pomoći da lakše obavim taj zahvat ili kako ga već nazvati. Jer zbog svih tih promjena i događanja zadnjih tjedna, već ne znam kako neke stvari nazvati pravim imenom.

S jedne strane i nije nešto čudno što i ja imam problem sa žučnim kamencom. Osim što sam imao izgleda lošu prehranu zadnjih godina ili koliko već, što i priznajem, u mojoj obitelji je izgleda nasljedno da imamo problema sa žučnim. Jer obje bake su imale problema sa žući, te oba roditelja također, a tata i sa bubrežnim kamencom. Tako da je to genima prešlo na mene, a i na sestru, koja je isto nedavno operirala žuč. Pa je valjda sad red i na mene da se hrvam sa time. Ma što god da netko kaže, izgleda da je kod mene došlo do spoja jednog i drugog. Pri tom mislim na to da sam valjda dijelom naslijedio genski, ili kako već to nazvati, a dijelom i zbog loše prehrane. A da ne spominjem da je u mojoj obitelji i problem sa bolestima srca i raka, što je isto prisutno u mojoj obitelji. Što na žalost možda ne ću izbjeći, ali barem imam priliku da pokušam te probleme umanjiti. Sa ispravnim načinom života.

A to je već drugo pitanje. Ma koliko sam pod pritiskom psihički pomalo zbog tog zahvata, jer nikad u životu nisam morao na neki takvi zahvat, osim na vađenje mandula, nemam opravdanje o tome da se ne trgnem i pripazim na svoju prehranu ubuduće. Tako da ću od sada morati pripaziti i na prehranu i na sve što ide uz zdravlje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: Zdravlje, obitelj


- 17:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

29.10.2017., nedjelja

Nećakinje, vrt, blagdan

Konačno da se malo smirim danas. Jučer mi došle nećakinje sa svojim roditeljima u posjetu. Pa sam imao veselje u kući. Sestra i njena obitelj ima običaj sa mnom da dođe u Varaždin oko Svi sveta. Tako je i ove godine bilo, da je došla malo u Varaždin da obiđemo zajedno grobove svojih roditelja i neke rodbine. I unatoč kratkom vremenu uspjeli smo obići groblje, te se malo proći do vrta jučer, a danas malo i do vraždinske tržnice da kupimo još neko cvijeće za groblje. A i da nećekinje vide malo i varaždinski plac i jako su uživale u tome i jedva dočekale tu šetnju. A i pomognu svom ujaku oko kupnje još one neke sadnice multiflore ili kako se to cvijeće zove posađeno u teglu. Te da uživaju na vrtu u maloj berbi oraha, da se malo kod kuće počaste orasima. A sestra je uživala u branju ovih nekih margareta za groblje. Nešto je pripremila za roditeljima na grob, a ostalo je ponijela kući da odnese nećaku na groblje. Neka mu krasi grob ovih daan. A ostalo ću možda idućih dana odnijeti, ako procvate. Posebno oko Martinja, jer je tih dana godišnjica smrti ocu, pa neka mu bude.

Iznenadila nas je cijena cijena krizantema na placu, od nekih 7 pa do 10 kuna kamad. Zavisi jesu li žute ili bijele. I to me je još dodatno potaknulo da se nastavim baviti pokušajima uzgoja krizantema i sličnog cvijeća za ovaj nadolazeći blagdan. A da ne pričam o užitku uzgoja cvijeća, povrća i voća. A to mnogi moji poznati ne shvaćaju. Jer da shvaćaju ne bi govorili glupost da prodam taj vrt i od tih novaca živim. To ne mogu shvatiti, da mi je želja da se iz hobija bavim tim uzgojem. Jer samo lijeni ljudi ne shvaćaju taj užitak. A da ne pričam o tome kako je hrana svake godine sve skuplja, novaca sve manje, a o tome da je sve više hrane zaraženo i zagađeno svim mogućim otrovima i bakterijama i sličnim. Tako da kad se sve to zbroji i vidi sve više dolazi do toga da se počnemo vračati vrtlarstvu vlastitom uzgoju nekog povrća, voća i cvijeća.

Hvala svima na podršci koju ste mi pružili u svojim komentarima. Znam da će sve na kraju dobro proći i vjerujem u to. Ali ipak ostaje neka briga, jer ovo je nova situacija u mojem životu i koja će me prisiliti da mijenjam navike u životu. Posebno oko prehrane. A i načina života. Kako mi je rekla jedna poznanica, kamenci nisu nastali preko noći i nastali su zadnjih godina. A i ovo malo što sam razgovarao sa sestrom uvidio sam da sam prve simptome počeo imati prije nekoliko godina, ali ih nisam povezivao sa žući. Tako da mi je drago da sam to konačno saznao, te sad mi nema mira dok to ne obavim, dok nisu nastali veći problem. Znam da ću biti nervozan, uznemireni ovih dana. Ali na kraju kada sve ovo završi, još ću se šaliti na svoj račun, da je sve to bio mačji kašalj i uzalud se uznemiren oko svega toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: krizanteme, obitelj, Zdravlje


- 19:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.10.2017., ponedjeljak

Razdire nas

Da, proživjela je moja sestra i šogor teške dane prije godinu dana. I još uvijek im je teško i to nikad ne će zaboraviti. A i ja isto. I ovih dana se dosta čujemo, pošto zajedno ne možemo provesti ove dane. Jer u ovim danima moramo biti zajedno, kao obitelj. Ali na žalost nećemo biti. Što nam je još teže. Ali nema nam druge, nego da ovako pregrmimo ove dane. Jer bol i tuga za nećakom ne prestaje i posustaje. I ostaje nam samo lijepo sjećanje na njega i svi lijepi trenuci koji nas vežu uz njega. Koje moramo njegovati, jer su nam samo oni preostali.

Ali ima nešto što me je danas dosta ražalostilo i uznemirilo. Sestra i ja imamo još živu baku (po majčinoj strani), o kojoj se trudimo brinuti koliko možemo, s obzirom na sve brige, obaveze i probleme koje imamo u svojim životima. A uznemirilo me je to da je ta naša baka nazvala sestru i opet oplela po meni, kako sam dosta negativno nastrojeni prema njoj i još neke stvari. I da li bi sestra mogla me nekako urazumiti ili što li već. Što je bilo stvarno podlo od nje i žalosno, jer umjesto da pokuša sestru utješiti ovih dana i pokušati joj pružiti riječ utjehe, ta naša baka pokušava uvesti razdor između moje sestre i mene. A koliko puta sam joj donio lijekove kad me je molila da joj donesem, a da o nekim namirnicama ne pišem. I onda se čudi da kad čujem za takvo što, da sam dosta uznemireni i joj moram očitati lekciju. Jer umjesto da sestru i mene podrži da si budemo bolji, ona pokušava uvesti razdor između nas. A da ne pišem o mnogim drugim situacijama koje je svojim ponašanjem uznemirila sve nas. I koliko god joj govorio da se smiri i da nas pusti na miru da sami riješimo svoje probleme i da se ne upliče tamo gdje joj nije mjesto, ona uporno to e želi čuti. I samo nam komplicira svojim ponašanjem život. Mada, danas je opet imala slične manevre, ipak sam joj donio neke lijekove, jer ipak želim ostati čovjek. I možda još napišem koji redak o svemu tome, ali živi bili pa vidjeli.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: obitelj


- 21:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.04.2017., srijeda

Vračanje u normalu 2. dio

Nadam se da su bili dobri moji zadnji postovi. Nije mi bila želja da ovim putem ikome držim prodike o obitelji i vjeri. Već sam pisao onako kako sam se osjećao u tom trenutku i što sam mislio o tim temama. I iznosio svoje mišljenje. Izgleda da mi u zadnje vrijeme sve više je na cijeni obitelj. Dijelom što sam je izgubio kroz smrt svojih roditelja i malog nećaka. A i što još nisam osnovao svoju obitelj, za kojom jako čeznem. I koju bih volio imati. Ali znam da je ovako ne ću osnovati. Samo odlazeći na posao i kući s posla i u neku nabavu. Previše sam se zatvorio u sebe i svoj stan. Možda dijelom jer sam zadnjih godina doživio neka razočarenja u neke ljude. I zbog kojih pomalo ne vjerujem više u neke stvari. A što ću sad, za time više ne treba žaliti. I morao bih naći neki novi put. Jer drugačije ne ide. Nastaviti živjeti i pronaći neko svoje novo mjesto u ovom svijetu.
Nakon boravka ovog produženog vikenda sa svojom sestrom i njezinom obitelji, polako se vraćam u neku normalu. Sam umoran i iscrpljen sa druženjem sa mojim dragim nećakinjama jedva čekam idući vikend da se odmorim od svega. Jer jučer sam se vratio na posao, na kojem su počela neka nova uzbuđenja i brige i koje ne znam kako će se završiti. Nadam se dobrom završetku. Ali što god da je, ipak ću morati razmisliti o nekom drugom poslu u drugoj firmi. Ali o tome ću morati dobro razmisliti. A i zbog lošeg vremena ne mogu se posvetiti vrtu onako koliko želim. Ali doći će i ljepše vrijeme, pa ću se i njemu moći posvetiti koliko i kako želim.
A u međuvremenu pokušavam da si instaliram neki novi program na svoj kompjuter. Ali mi baš ne ide sve to. Pa sam dosta ljut zbog toga. Ali nadam se da ću i na to uspjeti naći neko rješenje. Jer stvarno bih volio da uspijem u tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: posao, obitelj


- 18:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

17.04.2017., ponedjeljak

Uskrs uz obitelj

Hvala svima na lijepim čestitkama za Uskrs. Ovaj Uskrs sam se odlučio provesti kod sestre i njezine obitelji. Koja se još uvijek oporavlja od one žalosne tragedije prošle godine, u kojoj su izgubili mog jedinog i najdražeg nećaka Mirka. Vi koji me pratite znate o čemu se radi. I umjesto da hodoćastim po crkvama, odlučio sam da radije budem i ovaj blagdan uz moju sestru i njezinu obitelj. Kao mali pokušaj podrške oporavka od ove tragedije. I još uvijek ne mogu da prebolimo gubitak našeg malog Mirka. Nisam protiv vjere, a nisam na žalost neki veliki vjernik. Ali ipak ju nastojim ne zaboraviti. I nekako ovako držati do nje. Ali ovaj put je ipak prevladalo to da budem uz svoju obitelj, koja je najvažnija u životu čovjeka. Naravno uz zdravlje i posao. Jedno bez drugoga ne ide, jedno uz drugo ide rukom pod ruku. I ovaj puta smo išli nećaku na grob upaliti mu svijeću. Jer svima strašno nedostaje. Koliko god je njegov život bio kratak, ipak je ostavio neizbrisiv trag u našim životima.
Slažem se, Uskrs je obiteljski blagdan i moramo ga sa obitelji provesti. A i sam Isus nam je na samrti ostavio poruku da cijenimo i obitelj, i da se volimo kao obitelj. Da živimo i kao i kroz obitelj. Jer bez obitelji smo nitko i ništa. Bez obitelji ne možemo ostvariti mnoge stvari. Uskrs je osim slavljenja uskrsnuća, i slavlje obitelji. Obitelji koja čini čovjeka.
Još uvijek ne mogu da vjerujem da je moj mali nećak Mirko morao napustiti svoju obitelj, kojoj je mogao još puno toga podariti, zbog pohlepe ljudi za zaradom. I koji još uvijek ne žele da priznaju svoj grijeh. Jer Uskrs je i priznavanje svojih grijeha. I darivanja dostojne pokore za to. Ali očigledno je da to ništa ne znači tim pojedincima i koji su proslavu Uskrsa učinili svačim drugim, nego ono što bi Uskrs trebao i značiti. Priznavanjem svojih pogrešaka. Ali oni to ne žele, već žele samo i iz tog Uskrsa uraditi profit za svoj džep. Eto kuda je otišlo ovo naše društvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: obitelj, Uskrs


- 19:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

29.12.2016., četvrtak

Thomas Becket

Danas je u Varaždinu nestao sav snijeg koji je jučer pao. I koji je prohujao s vihorom sjeverca, koji je samo dodatno stvorio još više hladniji dan nego je bio. Ali preživjeli smo ga nekako. Barem ja sam ga preživio, a za ostale ne znam, mislim što se tiče hladnoće. Još uvijek sam pod dojmom boravka kod svojih nećakinja i njihovih roditelja. Koje su me stvarno iznenadile koliko su napredovale od kada sam ih zadnji puta vidio. A to je bilo početkom 7 mjeseca, kada sam bio kod njih zadnji puta i kada je moj nećak Mirko bio još živ. I koji je svima nedostajao za ove blagdane. Ali smo bili na njegovom grobu, da mu svi zajedno upalimo svijeću i da ga se bar tako malo prisjetimo. Jer je bio predivni dječak, koji je sve znao nekako razveseliti i svojom dječjom igrom nas sve razveseliti. Ali sudbina je htjela drugačije, pa se dalje moramo nekako nositi sa time. Sestra dalje nastavlja borbu sa tim žučnim kamencom koji su joj pronašli. Pa sada obilazi te doktore da joj naprave sve što je potrebno da može otići na operaciju vađenja tog kamenca. A ja se polako pokušavam vratiti u neku normalu i rješavati svoje životne probleme. A danas sam pomalo radno proslavio i svoj imendan, naime nosim ime po jedno svecu, Thomas Becketu. Taj svetac se je suprostavio onom engleskom kralju Henriku koji je nekim svojim suprugama odsjekao glavu i to zbog glupog razloga. A to je što mu nisu rodile sina. Nikad ne ću shvatiti taj razlog i prihvatiti ga, jer ne znam što su mu smetale kćeri. Jer kćeri znaju biti stvarno predivne i izrasti u predivne dame i žene, koje oplemenjuju naš svijet. Tako da nikad ne ću shvatiti ljude koji samo žele sinove, kao da će im samo oni roditi unuke, a ne netko drugi. A taj Thomas se je suprostavio tom ludom kralju jednim dijelom zbog toga, a drugim dijelom što se je želio odcijepiti od tadašnjeg pape samo zato što mu nije htio odobriti razvod. Te je osnovao crkvu na kojoj će on biti vrhovni poglavar. Barem sam ja tako shvatio tu priču i nadam se da sam je dobro opisao. Toliko od mene, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: imendan, obitelj, svetac


- 21:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.12.2016., srijeda

Vratio se u snijegom okupani grad

Božićni blagdani za mene su završili. Nakon tri dana što sam ih proveo sa svojim nećakinjama i njihovim roditeljima danas sam se vratio kući, jer su me neke obaveze tjerale da se vratim kući. Teška srca sam se vratio kući, jer uživam u društvu svojih nećakinja. Ali opet nisam mogao duž ostati, jer su me je neka obaveza tjerala da se vratim danas i da je obavim. A i sestra i njezina obitelj imaju svoje obaveze koje moraju da rješavati. Tako da smo se morali rastati do nove prilike kada ćemo se ponovo vidjeti. O tome kako je lijepo biti voljen od djece, ne trebam vam pisati, jer i sami znate kako je lijepo biti sa djecom koja svojom dječjom neiskvarenosti znaju pružiti ono što samo ona znaju. A i lijepo je kada imaš obitelj kojoj možeš doći za blagdane. Ne znam kako je kod vas, ali ovdje u sjeverozapadnom djelu Lijepe naše vrijeme je stvarno postalo ludo. Nakon jučerašnjeg gotovo proljetnog dana u blizini Zagreba, danas sam došao u snijegom okopanom Varaždin. Mada je snijega palo tek toliko da nas podsjeti kako izgleda, ipak vrijeme je prevrtljivo. I čovjek više ne zna kako bi se nosio sa svime time. Ali ipak moramo ići dalje, jer druge nam nema i usput se prilagoditi na to ludo vrijeme. Opet sam pomalo bez neke inspiracije za pisanje ovog posta. Jer još uvijek nekako tražim neku temu o kojoj bih pisao, ali nadam se da od nove godine ću ipak imati neku temu za pisanje. Toliko do mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: obitelj, djeca, snijeg


- 20:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

23.12.2016., petak

Sretan Božić

Božić nam je sve bliže. Taj najradosniji dan u godini. I meni najljepši blagdan u godini. Kako već dugo nisam bio kod sestre za ovaj blagdan, odvažih se da iduće dane provedem sa njom i njezinom obitelji. Da bar u ove dane budemo zajedno, jer Božić je obiteljski blagdan. Na žalost, ovaj blagdan nam ne će nam biti najradosniji, jer nedostajati će nam naš mali Mirko, koji nas je tragično naspustio prije dva mjeseca. I to je jedan od razloga zašto da idem k sestri i njezinoj obitelji, da budem sa njima u ove dane. Jer svima će biti teško. Pa bi bilo lijepo da budemo zajedno u ove dane. Ali ne bih puno o tome, jer ipak nam je došao jedan lijepi blagdan koji je lijepo da provedemo sa obitelji i najbližima. Što nam taj blagdan znači, to vam ne moram pisati. Meni nešto najljepše, što riječima ne mogu izraziti. Znak nade, ljubavi i sreće. Znak kojim putem moramo kročiti kroz život i koje nam je to maleno dijete ukazalo samim svojim rođenjem. Putem ljubavi i obitelji, ljubavi prema bližnjemu i obitelji. Te svim dobrim ljudima koji ove dane slave Božić želim:

BLAGOSLOVLJEN I SRETAN BOŽIĆ



Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Božić, obitelj


- 19:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

13.11.2016., nedjelja

Nećakinje izašle iz bolnice

Od silnog pisanja o mojoj želji da si nabavim veći akvarij i više ribica i želji da se time počnem baviti akvaristikom, zaboravio sam napisati jednu novost. A ta novost je da su moje nećakinje nakon mjesec dana boravka u bolnici došle kući prije nekoliko dana. Što znači da su se dovoljno oporavile da odu kući. Te su i saznale pomalo da im brata više nema. Mada im nije rečena cijela istina, ali s vremenom kako će rasti i sazrijeti, bude im se polako objasnilo sve. Mada će još trebati obaviti neke kontrole i tko zna što još, ali polako ipak idu ka ozdravljenju. A i njihovi roditelji također se polako oporavljaju i uz neke kontrole i liječenja će se isto, te će se uskoro oporaviti i ozdraviti. Tako da sam sretan što su mi nećakinje izašle iz bolnice, jer to je znak da se polako oporavljaju od te tragedije, te sada polako hvatam priliku da odem do njih i da ih posjetim. Jer ih nisam dugo vidio i strašno mi nedostaju. Mada se čujem preko telefona sa njima, ali ipak susret u živo je nešto neprocjenjivo. I unatoč svemu što su sve proživjele zadnjih mjesec dana zadržale su onu svoju zaigranu dječju narav i veselje kojom su obdarene. Tako da me prođe dan, a da nekom svojom šalom ili anegdotom malo roditelje razvesele. Jučer je mlađa nećakinja pitala oca je li njihovo čudovište ima zimske gume, a otac joj odgovorio da samo prednji kotači imaju zimske gume. A nećakinja mu onda kaže, a moraš nabaviti i za zadnje kotače zimske gume, kako ćemo se onda voziti po ovom snijegu koji pada vani. A otac joj odgovori ne brini se, budemo se dobro vozili. Iznenadila me nećakinja tim svojim pitanjima i brigom za i oko auta, da sam ostao iznenađen. Ma koliko je još mala, ipak je počela da shvaća sigurnost vožnje. A čudovištem zovu ovaj novi auto koji su dobili od svojeg ujaka na korištenje prije nekoliko mjeseci na korištenje, da ne stoji tako besposlen auto na dvorištu i da ne propada tako stojeći na dvorištu. Već da propada korisno. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: obitelj, osobno iskustvo


- 11:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #

11.10.2016., utorak

Tragedija

Jučer se je u mojoj obitelji dogodila jedna strašno užasna tragedija, o kojoj još nisam spreman pisati i ne znam kada ću biti spreman pisati. Stoga mi ne zamjerite što idućih dana ne ću moći pisati ovaj blog, dok se ovo sve ne sredi i smiri. I ne saznam sve detalja. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti.

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, obitelj


- 07:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.08.2016., utorak

Kaktusi i bosiljak

Još jedan od mojih omiljenih hobija je uzgoj božićnih i uskrsnih kaktusa. Naime, moja pokojna majka je za svog života uspjela na razne načine doći do nekoliko tih božićnih i uskrsnih kaktusa. O kojima se je voljela brinuti. Jer je ih je obožavala. I nakon njezine smrti odlučih se nastaviti brinuti o njima. Te sam prošle godine počeo da ih razmnožavam pomoću reznica. Na žalost nisu mi baš sve uspjele se primiti, ali ipak sam uspio neke od tih reznica uzgojiti, tako da iz njih sam dobio još nekoliko lončanica tih predivnih kaktusa, koje polako svakim danom sve više napreduju. I nadam se da će me jednog dana nagraditi svojim prelijepim cvijetovima. A druga predivna biljka koja se oduvijek uzgaja u mojoj obitelji jeste bosiljak. Nakon što su mi prije nekoliko godina propale sadnice bosiljka, prošle godine sam uspio na tržnici nabaviti jednu sadnicu bosiljka, koju sam uspio uzgojiti i dobiti sjeme iz nje. Te sam ove godine uspio da ga posijem i za sada mi lijepo napreduje i nadam se da će mi i ove godine taj predivan bosiljak ostaviti sjeme, tako da ga i iduće godine mogu pokušati uzgojiti. Jedino što sam pogriješio ove godine to što sam sjeme posijao odmah u veću teglu, ali unatoč tome uspio mi je bosiljak izrasti, sada mi jedino preostaje nada da će mi uspjeti uzgoj, da iz tih biljaka dobijem sjeme za uzgoj iduće godine. A iduće godine ću pokušati te sjemenke posijati u čaše od jogurta i naknadno ih presaditi u veće lončanice, tako da sam raste bosiljak u svojoj lončanici. Toliko od mene u ovom postu.

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno, obitelj


- 12:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2019  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Travanj 2019 (7)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo