Danas bi slavio 8 rođendan
Ponovo sam dosta zapustio pisanje ovog bloga zadnjih mjesec dana. Dijelom zato što sam pokušao da sredim neke privatne probleme. A dijelom i pitanje posla. Jer još uvijek sam bez posla i muku mučim sa pronalaženjem novog posla. I dalje šaljem molbe i obilazim firme na razgovorima za posao. I dalje se sve svodi na te razgovore za posao.
Uglavnom se pojavljuju jedne te iste firme koje traže radnike. Barem su u većini te neke firme. Pa mi je sužen prostor u potrazi novog posla. A razlog je što se te firme toliko pojavljuju sa natječajima za posao u tome što ne pružaju radnicima baš dobre uvjete rada. I što su na glasu kao loši poslodavci. A to se u sredini kao što je moj Varaždin dosta brzo može saznati. Jer Varaždin nije baš tako veliki grad, da se neke stvari ne bi mogle saznati. Pa tako se lako može saznati i kakav je tko poslodavac. Pa ljudi bježe od takvih poslodavaca, jer ne žele imati posla sa njima. A i ja sam imao neka loša iskustva sa njima, pa ih izbjegavam. Ja se raspisao o lošim firmama u mom dragom Varaždinu, a želim se u ovom postu prisjetiti svog neprežaljenog nećaka Mirka Vidović. Nećaka koji se je rodio na današnji dan prije 8 godina i koji bi danas (da je živ) slavio 8 rođendan. Ali na žalost nikad ga ne će proslaviti, jer je zbog pohlepe nekih pojedinaca, firmi i kapitala izgubio život prije tri godine. Pisao sam o tome dosta tada, a i još uvijek pišem. Da, danas bi u mojoj obitelji bilo slavlje i veselje, ali umjesto toga je žalost i tuga. Jer još uvijek ne možemo prežaliti taj gubitak. Da je moj nećak živ, sada bi već išao i u školu. I uživao sa svojim sestrama u školskim danima. Te savladavanju znanja i učenju i sve ostalo što bi boravak u školi donio. Ali život je takav kakav i jeste, okrutan i mučan. I živjeti moramo dalje sa sjećanjem na mog nećaka. Koji je bio veseli dječak i koji je volio svoje sestre i roditelje. I koji nikada ne će nestati iz naših srdaca. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se... Lijep pozdrav Crna svjetlost |
Bliži se godišnjica
Ovih dana se približava godišnjica smrti mojeg jedinog i najdražeg nećaka, koji je umro prije skoro godinu dana u tragičnim okolnostima. Pisao sam o tome dosta prije godinu dana. Nadam se da se sjećate. Prošla je gotovo godina dana od kada nas je napustilo to drago, nježno i veselo dijete. Prošlo je godinu dana u tuzi i sjećanju na to divno stvorenje, koje je zbog pohlepe pojedinaca otišlo. Nije prošao dan a da se nisam sjetio njega. I pustio dosta suza za njime. I pitao se kako bi bilo da nas nije napustio. Uvijek s iznova sjećajući svih prelijepih trenutaka koje nam je priuštio, kako svojim roditeljima i sestrama. A i svojem uji, koji nije mogao nazvati njegove roditelje, a da se i on nije javio na telefon. I izmijenio koju riječ sa mnom. Sjećam se prelijepih trenutaka koje smo proveli u igri i kako je uživao kada je bio uz mene, jedva čekajući da nešto izvede sa mnom neku vragoliju. I ostati će u mojem sjećanju do kraja mog života, jer ma koliko god imao kratak život, ostavio je veliki pečat na meni, a i na svoje roditelje i sestre. Koje je jako volio i uvijek se radovao nakon škole kad ih je vidio i zagrlio. Nema riječi kojima bih opisao svu tu njegovu radost i veselje i ljubav koju je širio svojom dječjom nevinosti, koju samo djeca znaju pružati. I pitam se što je sve još mogao ostvariti i pružiti nam, samo da nije bilo te pohlepe pojedinaca za dobiti (ili što li već). Ovi dani koji će uslijediti biti će teški, kako za njegove roditelje i sestre, tako i za mene. Ma gdje god da bio, moj dragi nećače nadam se da počivaš u miru Božjem.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se... Lijep pozdrav i hvala na posjeti Crna svjetlost |
< | veljača, 2021 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv