Crna svjetlost

04.03.2020., srijeda

Garfild i ljubimci

Netko me je u jednom prijašnjem postu pitao za mog prijatelja mačka Garfilda, koji mi je pravio društvo na vrtu. I moram priznati da ga već skoro nekih godinu dana nisam vidio. Ali vjerujem da je dobro. Naime, taj mačak je zapravo ljubimac moje bake. A vrt se nalazi uz njezino dvorište.

Nadam se da se sjećate da sam pisao o mojem druženju sa jednim mačkom, kojem sam dao ime Garfild. I koji mi je pravio društvo kada sam obrađivao vrt. Kako prošle godine zbog nekih problema nisam baš mogao baviti vrtom kako sam želio, tako je i moje druženje sa njim privremeno prestalo. Naime, taj mačak je zapravo ljubimac moje bake. A vrt koji sam obrađivao graniči sa dvorištem moje bake, koja živi u nekoj kući.

I tako kako sam prošle godine na žalost zapustio dosta taj vrt, tako je moje prijateljstvo sa tim mačkom isto dosta se zapustilo. I moram priznati da mi jako nedostaje to druženje sa tim mačko. Kojeg sam jako zavolio. I žao mi je da ga odmah, kada je bio mali nisam udomio. Jer stvarno je predivan mačak, unatoč svim njegovim mušicama koje ima. Tako da na žalost ne znam što je sa njime. Ali vjerujem da je dobro i da je u dobrim rukama.

Moram priznati da me je taj mačak natjerao da ponovo i više zavolim mačke. I od kada sam ga upoznao čeznem za time da si udomim jednog mačka. Koji bi mi pravio društvo u mom domu. Ali kako je prošla godina mi bila jedna od težih godina u životu, po svim pitanjima, morao sam dosta zapustiti obrađivanje vrta. Za kojeg se nadam da će mi uskoro postati ponovno jedna predivna aktivnost. Ali prije toga moram riješiti neke životne probleme.

A nadam se da će mi se ostvariti želja da jednog dana udomim neku macu. Jer nedostaje mi jedno takvo društvo u obliku mačke kao kućnog ljubimca. A i akvarij i ribice u njemu. Jer akvarij mi je isto tijekom prošle godine isto dosta stradao. Pa se nadam da ću i taj akvarij tijekom ove godine uspjeti ponovo aktivirati. Jer lijepo je imati neki akvarij sa ribicama i brinuti se o njima. I promatrati ih kako se razvijaju u njemu i kako žive i uživaju u njemu. Ne mogu vam riječima opisati taj užitak.

Tako da jedva čekam da riješim neke probleme u životu, pa da si mogu nabaviti neke kućne ljubimce. Jer život bez kućnog ljubimca je pusti život.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: Garfild, kućni ljubimci, akvarij


- 20:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.11.2016., subota

O psima i macama!!!

Inače, od životinja u zadnje vrijeme nekako najviše volim mačke. I to one sive tigraste. Na žalost, ne znam im pravo ime. I jednu od njih bih jako volio da imam za ljubimca. Nekako ne mogu opisati što me kod maca to toliko privlači, da od svih životinja koje se mogu imati za ljubimce, mace najviše volim. Možda to što se vole maziti ili što su umiljate ili nekog svog mačjeg karaktera. Ali što god da je u pitanju, nekako mi se mace najviše sviđaju, i to posebno ove ove sive tigraste (kako ih ja volim zvati). Mace su mi bile uvijek nekako zanimljive i umiljate. Pomalo podmukle, ali kod mene omiljene. Od psa volim njemačkog ovčara, a i lijep mi je i škotski ovčar. A ni zlatnodlaki rotvajler nije loš. Od svih vrsta pasa koje postoje. Pse volim jer su privrženi i vjernosti svom gospodaru i što mu mogu pomoći u nekim situacijama. Ove prijašnje vrste (ili kako već to zvati) koje sam napisao su mi najljepši. Njemačkog ovjara sam najviše zavolio, jer ga je imao moj djed po očevoj strani i on je bio obiteljski prvi ljubimac i sa mnom je bio jako dobar. Mada i ovi bakini (baka po maminoj strani) su isto bili dobri. Posebno ovaj zadnji, koji se je ljutio ako sam prvo baki išao unutra, a ne njemu prvo da se pozdravimo i poigramo. Znao je toliko bjesniti da bi iz kože izašao van i lajao je kao ludi. Pa sam morao k njemu izići i pozdraviti ga i pustiti ga malo sa lanca da se istrči i igra sa mnom, što opet baku ljutilo, jer je pas želio mene samo za sebe. I na mene nikad nije lajao kad sam došao baki i otvarao si vrata da uđem u dvorište, samo je veselo mahao repom, jer je znao da mu sada slijedi veselica sa mnom. Ali na sve druge je lajao kao ludi, jer ih nije trpio. Posebno poštara zbog računa za režije. A ljeti je volio se sjesti k nama na dvorištu kada smo sjedili u hladovini i uživao u našem društvu. Čak se je i na stolac sjeo i slušao o čemu pričamo i koji put svojim lajanjem i on nešto morao reći. Tako da smo ga morali voljeti, jer nas je znao zabaviti. Ali na žalost zbog neke bolesti i starosti, valjda, morali smo ga uspavati. Što je svima teško palo, jer nam se toliko zavukao pod kožu, da smo ga jedva preboljeli. A i ostao nam je u lijepom sjećanju. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, kućni ljubimci, pas, mačka


- 13:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2020  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Rujan 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (6)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo