Crna svjetlost

13.08.2018., ponedjeljak

Još malo o godišnjici

Hvala svima koji su mi izrazili lijepe čestitke povodom druge godišnjice ovog bloga. A i na riječima podrške. Uživao sam u ove dvije godine u pisanju postova za blog, mada je bilo i trenutaka kada sam pomišljao da odustane. Ali ipak sam nastavio. I u pisanju ovog bloga stekao neka dobra iskustva. Bilo je ponekad i teško pisati neke postove, jer sam morao da ih napišem. I kroz njih izraziti svoje osjećaje, a i iskustva. Iskustva koja sam želio podijeliti sa vama koji me čitate i pratite. Upoznao sam među vama i dobro ljude, kojima se želim zahvaliti na podršci. A o onim lošima, ne želim pisati.

Moram priznati da je i meni postalo pisanje ovog bloga dio mog života. I ne znam kako bih bez toga. Više ne mogu zamisliti život bez pisanje ovog bloga. A i čitanje vaših postova i blogova. Blogerska zajednica je predivno društvo i u kojem sam se našao. I moram priznati da nije mi žao što sam ušao u nju. Kao i u stvarnom životu ima dobrih i lijepih trenutaka, a ima i teških. I sa kojima se moramo nositi.

Znam da nisam ponekad pisao baš najbolje postove, ali se nadam da sam ipak uspio napisati neke dobre tekstove. Nadam se da ću s vremenom postati još bolji. Uvijek moramo težiti boljem. Ma koliko teško bilo. Život nikad nije lagan. A i pisanje postova za blog. Kako već napisao, razmišljam ponovo, po tko zna koji put o novom dizajnu. Ali i učenju o dizajnu, te fotografiji i sličnim aktivnostima. Na žalost, zadnjih godinu dana sam dosta zapustio fotografiju, koja je i dalje moja ljubav. Naime, kako mi je već dosadio taj stari foto aparat, odlučio sam se za nabavu novog, makar i polovnog, ali barem boljeg foto aparata. Ali do sada nikako da krenem u nabavku, zbog financija. I ta želja mi je samo poticaj da konačno trajnije riješim neka pitanja oko financija i posla. I za koja se nadam da ću uspjeti naći rješenje.

Naravno i pitanje vrta, jer mi je i taj hobi postao omiljeni. Jer lijepo je raditi na zemlji i sa zemljom, jer ma koliko muke tražilo od mene, ipak mi donosi neko veselja i nadu da ću si stvoriti komad raja na tom komadu zemlje, u kojem ću moći uživati jednog dana. A da ne pišem i o uživanju čitanja knjiga i romana.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: blog, hobi


- 16:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.02.2018., nedjelja

Goblen i mačak

Već dugo nisam ništa napisao za ovaj blog. Previše privatnih i poslovnih obaveza imam preko tjedna, pa ne stignem baš napisati neki post za ovaj blog. Ipak posao i brige su mi najvažnije. Na žalost, od kada sam opet počeo raditi nakon operacije i bolovanja, nemam puno vremena ni za čitanje knjiga. Ali naći će se vremena i za to.

Ovaj tjedan sam se sjetio izrade goblena. Da, do prije nekoliko godina sam se bavio izradom goblena. I to je jedan predivan hobi, koji me je znao ispunjati. Izradio sam ih dosta tijekom godina. Neke sam uspio uramiti, a neki još čekaju da ih stavim u neki okvir. Možda konačno ove godine i uspijem ih uramiti. Ali vidjet ću s vremenom da li ću uspjeti, jer šteta je da samo tako stoje u ormaru.

A i zadnjih tjedna dosta razmišljam da udomim jednog mačka, žuto bijele boje. I koji se nalazi kod neke rodbine i sa kojim sam se izgleda dosta zbližio. Jer jedva dočeka da dođem i da se poigram sa njime. I koji mi je postao jako drag. Ali problem je da još za sada nisam spreman da ga dovučem kući, jer nikako da počnem pripremati stan za njegov dolazak. A i nije mala odluka oko toga da se udomi jedna takva životinja. Jer ipak je velika briga taj mačak, ali opet ako si spreman na takvu jednu obavezu, onda ništa nije teško. Ali vidjet ću još.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: goblen, mačak, hobi


- 18:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

14.11.2016., ponedjeljak

Vraćanje na burzu rada

Bloger "More ljubavi" je lijepo i ukratko napisao u svom komentaru u prošlom postu što je sve potrebno oko akvarija i kolike su brige oko njega. I ja sam došao do istog zaključka čitajući te silne članke i neke knjige. Nije sve to tako jednostavno sa akvarijem. Kako piše u tom komentaru treba prvo smisliti planski što je sve potrebno u akvariju, pa ga polako početi formirati u praksi, počevši od biljaka, supstrata, kamenčića, pa čekati da bakterije započnu svoje, pa pratiti jedno vrijeme je li sve dobro krenulo, pa onda polako sa ribicama krenuti. A da ne pričam koliko je kasnije još brige oko svega toga. Tako da baš nije jednostavno krenuti u jednu takvu avanturu, posebno nekome poput mene, koji još samo u fazi razmišljanja i započinjanja izučavanje jedne divne znanosti i umjetnosti kao što je akvaristika. Ne, nisam još odustao od toga da si jednog dana nabavim veći akvarij i polako započnem sa uzgojem biljaka u njemu, a i ribicama, a i njegovim održavanjem. Samo sam odlučio još malo da sačekam, dok ne nađem novce za početno bavljenje tih hobijem, a i ne riješim neke životne probleme, poput pronalaska posla i još pronalaženja nekih rješenja za neke životne probleme. Inače, danas sam bio ponovo u toj firmi u kojoj sam radio, i podigao te neke dokumente i ponovnog prijavljivanja na zdravstveno. Te mi još preostaje da sutra ujutro odem na burzu rada i na još neko mjesto da se i tamo prijavim. Pa da i službeno postanem dio statistike nezaposlenih. I za koju se nadam da će biti kratka vijeka. Jer polako je počelo sa razgovorima za posao, i već sam bio danas na jednom, ali nakon razgovora ipak sam shvatio da taj posao ne će možda biti za mene, zbog njegove prirode posla. Ali nikad se ne zna. Možda mi ipak bude dobro u tom poslu. Ali što god da bude, moja potraga ide dalje. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno


- 17:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.11.2016., petak

Akvarij i knjige

Da, može se reći da sam strastveni čitač. I gotovo mi ne prođe dan a da ne pročitam nekoliko stranica neke knjige. Ja sam još jedan od onih ljudi koji koji voli primiti knjigu u papirnatom obliku i čitati takve knjige. Na žalost, zadnjih dva mjeseca nisam se baš mogao posvetiti čitanju knjiga onoliko koliko sam želio. Što zbog posla, a što zbog nekih drugih privatnih obaveza, a i ove tragedije koja je zadesila moju obitelj prije mjesec dana. Ali sam uspio nekako da poneki dan pronađem vremena da pročitam nekoliko stranica neke knjige. Jer su me opuštale od svakodnevnih briga. A i dalje nastojim da nađem vremena da pročitam nekoliko stranica neke knjige. Trenutno sam u fazi čitanja nekih knjiga o akvarijima i ribicama. Jer još uvijek mi je želja da se počnem baviti jednim takvim lijepim hobijem. Koji će još malo pričekati, dok se još malo financijski ne oporavim i riješim neke druge životne probleme. I moram priznati da čitajući te knjige o akvarijima, a i još neke članke na Internetu dobio sam puno vrijednih informacijama. A i ideja. Te uvidio koliko mnogo mogućnosti ima u i oko uređenja akvarija. I koliko lijepih prizora se može stvoriti u akvarijima sa tim prekrasnim ribicama i biljkama. Stoga jedva čekam dan kada ću moći krenuti u uređenje svog akvarija. Ali ipak osim što sam u potrazi za tim nekim knjigama koje bi mi pomogle oko bavljenja akvarijima i ribicama, pomalo pokušavam skupljati neke kamenčiće sa kojima bih uredio dio akvarija. I polako mi se skuplja ta kolekcija, i nadam se da će mi uskoro poslužiti oko tog uređenja akvarija. A što se tiče knjiga, pošto ih je teško dobiti u knjižarama, pomalo razmišljam da sve više posjećujem stara sajmišta, sa nadom da ću i tamo naći neku dobru knjigu o ribicama i akvariju. Jer se i tamo mogu naći dobre knjige, makar su korištene i poneke stare, ali ipak se nadam da će mi poslužiti.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: knjiga, akvarij, hobi


- 10:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.11.2016., srijeda

Učenje o akvarijima i ribici

Mislim da sam već pisao kada sa se susreo prvi puta sa ribicama u akvariju, ali za one koji nisu čitali ukratko. Negdje prije jedno tri ili četiri godine na poticaj jedne prijateljice sam si nabavio prvu ribicu, tada je to bila Black molly. Ali kako nisam imao nekog iskustva oko brige ribica u akvariju, nakon nekoliko mjeseci mi je umrla, a nakon toga sam još nekoliko puta promijenio ribica, dok nisam odustao od držanja ribica kao ljubimca. Tom prilikom sam si kupio jedan manji akvarij od nekih deset litara. Ali ovo godine u ljetu sam ponovo počeo da razmišljam o tome da si nabavim neku ribicu za ljubimca. I nakon dužeg vremena odlučih se na zlatnu ribicu. I krajem mjeseca kolovoza sam si kupio jednu zlatnu ribicu i od tada je držim u tom akvariju. I nakon toga sam počeo da malo bolje proučavam razne članke što na Internetu, što neke drugdje sve sam se više počeo interesirati o tom hobiju akvaristici. I sve sam više postao zagrijani za taj predivni hobi. I čitajući malo o tim ribicama i što je sve potrebno za taj hobi shvatio sam koliko je toga potrebno za držanje ribica u akvariju. Jedna od tih stvari je ta da mi je ovaj akvarij premali. Jer za tu zlatnu ribicu je potrebno minimum nekih 30 litara vode. Da bi ona mogla imati dovoljno vode za svoj život i rast. Tako sam počeo pomalo razmišljati da krenem u nabavku većeg akvarija. Za početak mi je želja si nabaviti akvarij od nekih 50 ili 60 litara vode, naravno sa pripadajućim filterom za vodu, rasvjetom i ostalim što je potrebno od tehnike. Te nakon toga ga polako početi uređivati iznutra sa raznim biljkama koje mogu se uzgajati u akvariju, te kamenčićima i ostalim. A i možda si nakon toga nabavim i još koju ribicu. Jer mi je želja da pored te zlatne ribice si nabavim još neku ribicu. A drugi je razlog razmišljanja o nabavci većeg akvarija u tome što znam da ovako mali akvarij nije dovoljan za tu ribicu, jer joj je potrebno puno više vode, a i taj nekakav filtar za vodu i pokoja biljka. I što joj želim osigurati bolje uvjete za život. Pošto za sada još ne mogu krenuti u avanturu oko nabavke većeg akvarija, morati ću se nekako snaći ovako sa tim akvarijem. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, osobno iskustvo


- 16:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.11.2016., petak

Zašto baš ribica?

U mojoj obitelji je uvijek bio neki kućni ljubimac. Kako sam sa roditeljima živio u stanu, kod bake (koja je živjela nedaleko od nas u svojoj kući) imali smo dva psa i mačke, a i pokoju kokoš. Psi ne znam znam koje su vrste bili, ali mace su bile neke domaće. Prije malo više od deset godina smo zbog starosti i bolesti zadnjeg psa morali odnijeti veterinaru da ga uspava. Pa od tada nije bilo ljubimaca u obitelji. A i sada moja baka ima neku macu da joj pravi društvo i donosim joj hranu za nju kada me zamoli. A i zabavim se macom kako se stignem. Ali nakon toliko godina bez kućnoga ljubimca u meni je tinjala želja da si nabavim nekog ljubimca. I na poticaj jedne bivše prijateljice prije jedno 4 godine nabavio sam si jedan manji akvarij i tada prvu ribicu black molly. Ali na žalost zbog pomankanja znanja umrla mi je. A nakon nje sam udomio ponovo jednu istu ribicu, koja mi je isto uginula, ne znam iz kojeg razloga. Tako sam sve do ove godine i ljeta bio ponovo bez nekog kućnoga ljubimca. Ali ovo ljeto me je ponovo uhvatila želja da si nabavim nekog ljubimca. I nakon razmišljanja odvažih se ponovo na ribicu, pošto sam već imao akvarij, pa da mi ne stoji neiskorišteni kupio si sadašnju zlatnu ribicu. I u ovih nekoliko mjeseci našeg druženja i brige oko nje, počeo sam razmišljati da se odvažim i nekako si nabavim veći akvarij (naravno sa kompletnom opremom, grijač, filter i slično) i u njemu si držim tu ribicu sa još nekoliko ribica. A zašto baš ribice, nekako mi se čini u ovom trenutku najbolja opcija. Jeste da u početku treba malo veća investicija, ali kasnije nije toliki problem u održavanju akvarija. Ali ipak neka briga. Nisam toliko protiv psa ili mace ili ptice. I dalje mi je želja da si jednog dana nabavim jednu macu, a i neke ptičice možda. Ali nekako smatran da za macu još nisam spreman, jer nekako je sa njom veća briga negoli sa ribicama. Ponajviše oko nabavke hrane. Tako da sam zasada odgodio da si nabavim macu i radije se posvetim ribici, te joj nekako pokušam stvoriti bolje uvjete za život sa mnom, te neko društvo. A s vremenom kada mi se malo životne okolnosti poprave, možda nabavim i neku macu i koju ptičicu. Psa bih volio imati i volim te životinje, ali u ovih zadnjih nekoliko mjeseci se je pokazalo da psu ne bih mogao posvetiti toliko brige i pažnje, koliko ribici. Tako da zasada pas ne dolazi u obzir. A kako sam malo prije napisao, s vremenom si možda i koju macu i ptičicu nabavim. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, osobno iskustvo


- 17:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.11.2016., četvrtak

Ponovo o ribicama

Osim što žalujem još uvijek za svojim nećakom Mirkom, nastojim se nekim aktivnostima smiriti i oporaviti (koliko je to moguće) od te tragedije posvetiti nekim aktivnostima koje bi mi pomogle da se nekako nosim sa tom boli. Jedna je i ta da se informiram i naučim još nešto o akvaristici. Nekako me je uhvatila ponovo želja da se više bavim tim hobijem oko uzgoja i držanja tih ribica u akvariju. Za sada nastojim da što više steknem neko teorijsko znanje. Jer akvaristika je opsežno područje u kojem treba imati dosta znanja, kako ono teorijsko, tako i praktično. Ona moja zlatna ribica je još živa, i nekako smo se naviknuli jedno na drugo i pomalo sam stekao neku sigurnost u održavanju njezinoga akvarija i brige oko nje. Pa si razmišljam da se odvažim da krenem na neki viši nivo oko njezinoga uzgoja, a i da si nabavim još neke ribice i veći akvarij i dodatnu opremu. A i još nekoliko ribica. Jer vidim da je to lijep hobi. Koji može pružiti puno lijepih trenutaka i užitaka. Tako da mi je želja da se okušam u toj akvaristici. A i da imam ribice kao kućne ljubimce, jer sam oduvijek želio da imam nekog kućnoga ljubimca. A ribice mi trenutno najljepše životinjice, jer ne grizu i grebu namještaj kao pas i mačka. Mada i njih volim, i volio bih imati i neku macu za kućnoga ljubimca, ali trenutno još nisam spreman da je imam, jer traži malo veću brigu nego ribice. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, hobby, akvarij


- 16:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

30.09.2016., petak

Malo o ribici

Da, akvaristika je skup hobi i zbog toga nije lako i jednostavno započeti se baviti sa tom predivnom animacijom. Već se polako kreće u tu avanturu, koja uz puno truda može uzvratiti lijepim užitkom. A i iziskuje puno znanja o ribicama koje se uzgajaju i drže kao ljubimci. A i o kemiji vode, biljkama koje su u akvariju i tako dalje. Tako da ću još puno stvari oko svega toga morati da naučim prije nego krenem ozbiljnije u akvaristiku. A što se tiče ove moje ribice, u ovih mjesec dana što je imam nekako sam je polako upoznao i još upoznavam. I primijetio sam da je dosta razigrana i vesela ribica. Veselo pliva akvarijem kada sam kod nje. Naime, akvarij držim na radnom stolu, tako da mogu uživati u promatranju te ribice kada si nešto radim na kompjuteru. I da mi bude stalno na oko, A taj akvarij je na nekom drvenom okruglom pladnju, jer sam naišao na podatak da akvarij nije poželjno da bude direktno na stolu ili sličnom. Pošto nemam neko pametnije riješenje, moram se poslužiti time. A ribica kada želi skrenuti pažnju na sebe, počne da cmokće na površini vode. A čak i neki kamen prevrtati. Samo da privuče moju pažnju. A i stalno nešto mota oko tih nekih kamenčića koji se nalaze na dnu akvarije. Kao da nešto traži. Ne znam što, ali uvijek nešto se mota oko tih kamenčića. Dajem joj dosta hrane, pa sumnjam da je baš toliko gladna. Tako da ne znam kako bih to protumačio. A i moram priznati da imam dojam da je nekako narasla od kada sam si je nabavio. Što mi je drago. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno


- 15:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.09.2016., srijeda

Prve ribice i akvarij

Ni meni nije lijepo držati ribicu u staklenoj kugli. Ni ja ne bih to poželio ni najgorem neprijatelju. Čitajući malo neke tekstove na Internetu, u nekoliko njih sam primijetio da autori članaka su pisali da to nije život ribice, držanje je u nekoj staklenoj kugli, već mučenje. Sa čime se i ja slažem. Već da ih treba držati u puno većim akvarijima uz adekvatnu opremu. Kada sam prije nekoliko godina si nabavljao prvu ribicu, kupio sam u toj trgovini taj neki šesterokutni akvarij u koji navodno stane 8 litara vode, i u kojem sam držao tada prvu ribicu, i sada držim ovu ribicu. Za sada je držim, jer još nisam financijski spreman da si nabavim veći akvarij u kojem bi držao tu ribicu, a i još poneku ribicu kada ću si ih nabaviti. Tako da se za sada moram zadovoljiti sa time. Mada moram priznati da mi nije pravo da je držim u tako malom akvariju. Zato mi je želja da si jednog dana nabavim veći akvarij u kojem bi je držao, a i te neke filtere za vodu. Jer stvarno želim da toj ribici (a i onima koje si želim nabaviti) priuštim dobar život. A i jedan od razloga zašto s vremenom želim nabaviti veći akvarij, pa čak i neke filtere jest dobrobit ribice. Što se nadam da ću i uspjeti s vremenom, jer stalo mi je do te ribice. Te mi je ta briga za tu ribicu još jedan dobar poticaj da si nađem što prije novi posao, koji ću duže moći raditi. Želio bi se zahvaliti blogeru "sagittariuclassic" na brzom tečaju iz akvaristike. To sam i ja već zaključio iz tekstova koje sam čitao na Internetu. Te se nadam da ću jednog dana si moći priuštiti jedan tako veliki akvarij u kojem ću moći postići taj biološki ciklus i samo održivi akvarij. Ali o tome drugom prilikom. Toliko od mene u ovom postu. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, osobno iskustvo


- 15:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.09.2016., utorak

Početnik u akvaristici

Da, možda je to ona prava zlatna ribica koja će mi jednog dana ispuniti neku želju. Nikad se ne zna. Za sada ovu zlatnu ribicu imam u akvariju od 8 litara. I ono malo koliko sam čitao i proučavao neke tekstove na Internetu to je premali akvarij za tu ribicu i trebao bih imati puno većeg. Pošto si razmišljam nabaviti još nekoliko ribica, pa će mi ionako trebati veći akvarij. Za sada razmišljam da si nabavim od nekih 40 litara. Tako da njime dobijem više mjesta za neke nove ribice. Ali s obzirom da sam još početnik, ova jedna ribica mi je dosta. A kao početnik radim neke početničke greške, kao taj da imam možda premali akvarij za tu ribicu, pa ću morati poraditi na tome da si nabavim taj veći akvarij, koji mi je za sada preskupi, ali kako ću doći do novaca nabaviti ću ga jednog dana. A i nabaviti si neke filtere za vodu i zrak, jer njih nemam. Ali pošto su oni malo jeftiniji, možda ih nabavim i ranije, čim zaradim neke novce. Ali jedina stvar koju u međuvremenu mogu nabavljati jest kamenčići za akvarij. Što već skupljam polako po vrtu i sličnim mjestima, kako mi se svidi koji kamen, tako ga pokupim i odnesem kući gdje ga očistim i držim u nekoj posudi dok ne bude došlo vrijeme da ih iskoristim. A i koliko sam shvatio iz tih nekih tekstova na Internetu neki akvaristi sami si nabavljaju neke stvari za akvarij. Tako i ja polako sakupljam te kamenčiće za budući akvarij. A što se tiče biljaka u akvariju, sa njima ću još sačekati i jednog dana ću možda i njih staviti u akvarij. Ali prije toga moram pokušati steći što više iskustva u tom području, jer to je veliko područje koje se mora savladati. A koliko sam još iz tih članaka uvidio tu je i briga oko kakvoći vode i sličnim stvarima. Tako da nije lako ući u to područje akvaristike. Toliko od mene za sada. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osobno iskustvo, hobi


- 17:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.09.2016., ponedjeljak

Zlatna ribica

Ne znam da li se to već može nazvati nekim hobijem ili ne, ali ipak se možda može nazvati jedan početak jedne divne animacije. A to je akvaristika i držanje ribica kao kućnih ljubimaca. Naime, prije nekoliko godina sam na nagovor jedne osobe si kupio neki akvarij i jednu ribicu Black moly. Mislim da se tako zvala. Ali nakon nekih godinu dana mi je iz nepoznatih razloga uginula. Te sam dugo bio bez ikakve ribice u kući. Prije jedno mjesec dana sam nakon dugog razmišljanja ponovo odvažio da si nabavim neku ribicu, jer ovo ljeto me je ponovo uhvatila želja da si nabavim neku ribicu za ljubimca i da ponovo ispočetka počnem se baviti akvaristikom. Ovaj puta sam si nabavio zlatnu ribicu, jer nekako mi se je ona svidjela. I kupio sam je u nekoj trgovini kućnih ljubimaca sa nekom hranom za nju. A odvažio sam se na to, jer već godinama mi je želja da imam nekog kućnoga ljubimca. Zapravo već godinama mi je želja da imam nekog ljubimca. Kako živim u stanu i kako ponekad dugo znam izbivati iz stana tijekom dana, i razmišljanja kojeg ljubimca da si nabavim odluka je pala na ribice. Jer kako sam nakon razmišljanja shvatio, pas i mačka traže puno veću brigu, nekako mi se je činilo da je ribica dobar izbor. I tako sam si nabavio jednu za početak. Naime, baš nemam nekog iskustva iz područja akvaristike i držanja ribica, to mi je dosta za početak. I u ovih mjesec dana druženja sa tom ribicom i brigom oko nje, nekako mi se je ponovo svidjelo imati ribicu za ljubimca. I kako vrijeme ide, sve si više mislim da počnem polako istraživati to područje akvaristike i uzgoja i držanja tih malih ribica, jer nemam neko znanje iz tog područja. Tako da jednog dana se mogu odvažiti na veći akvarij i još koju ribicu te polako počnem se baviti i akvaristikom i da imam te divne ribice za ljubimce. Jer u ovo malo vremena sam uvidio da su te male ribice predivna stvorenja, da je ta zlatna ribica prekrasno i divno stvorenje koje mi je ispunilo dom i život. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno


- 16:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.09.2016., srijeda

Vitez slavonske ravni

Jedan od mojih omiljenih hobija je čitanje romana različite tematike. Nekako najviše volim čitati romane sa povijesnom tematikom. Ali, rado ću pročitati i roman iz znanstvene fantastike ili slične tematike. Kako već jedno godinu dana ne mogu si priuštiti članstvo u gradskoj knjižnici, odlučio sam da pročitam ove neke knjige koje imam kod kuće. Naime, moji roditelji su kupovati knjige za svog života. Tako su kupili djela Ive Andrića, Miroslava Krleže, Marije Jurić Zagorke i još nekih autora. A i knjige poput enciklopedija i atlasa i slične tematike. Tako sam do sada pročitao neka djela od L. N. Tolstoja, a i Agathe Christie. A ovo ljeto sam počeo da čitam djela od Marije Jurić Zagorke. Do sada sam pročitao romane "Kći Lotrščaka" i "Revolucionari". A evo danas sam konačno završio sa čitanjem romana "Vitez slavonske ravni". Jednog lijepog romana koji govori o dvoličnosti gofova i baruna i njihovih obitelji. Te o oholosti i mržnji nekih ljudi tog staleža prema običnim građanima. Te borbi pojedinaca protiv razbojnika koji su terorizirali kako obične ljude, tako plemiće raznih staleža. I kako obično bude, dobrota, ljubav i poštenje pobjeđuje. I moram priznati da sam uživao u ovom romanu, jer lijepo prikazuje kakvi su ljudi nekada bili. Mada i danas nisu ništa bolji. A i roman "Kći Lotšćaka" mi se isto se svidio, jer je pokazao svu pohlepu i raskalašenost pojedinih plemića prema običnim ljudima tadašnjeg vremena. A što se tiče naše vrle i fenomenalne Marije Jurić Zagorke, moram priznati da ta njezina djela koja sam do sada pročitao, stvarno pokazuje da ta autorica zaslužuje titulu najbolje hrvatske književnice. I žao mi je da prije nisam pročitao ta njezina djela. Jer su stvarno fenomenalna. I preporučio bih svima vama koji do sada niste do sada niste pročitali djela Marije Jurić Zagorke, da je pročitate, jer ne će te požaliti.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Književnost, hobi


- 19:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.09.2016., četvrtak

Prisjećanje na zimnicu iz djetinstva

Najprije se želi svima zahvaliti na lijepim i dobrim željama oko ovog sadašnjeg posla, te na daljnjoj potrazi za nekim novim poslom. Nadam se dobrim poslom, jer na ovom poslu me očekuje muka i pokora. Ma koliko god bio težak posao, ipak se ne želim žaliti. Sretan sam da sam napokon dobio priliku da da radim neki posao i da zaradim neke novce, koji su svima potrebni da bi preživjeli ovo užasno teško vrijeme, pa tako i meni. Meni je pomalo i zanimljiv posao, jer se radi na pakiranju nekih paprika, krastavaca i sličnog povrća za zimnicu. Svi ti predivni mirisi koji nastaju prilikom slaganja, primjerice paprike za zimnicu, uvijek su mi bili nekako privlačni. Ovdje mislim na te mirise koji su nastali kod kuće kod pripreme zimnice, jer ovi mirisi koji nastaju u tom pogonu nekako mi nisu tako privlačni. I pomalo sa nostalgijom se sjećam djetinstva i mladosti, kada se je u mojoj obitelji pakirala paprika i krastavci i još neko povrće za zimu. A posebice domaći ajvar, kojeg sam obožavao jesti, jer domače je ipak domaće. I taj ajvar se nije mogao mjeriti sa onim kupljenim. Mada sam kasnije u životu se susreo sa nekim kupljenim ajvarom koji je bio skoro kao domaći, ipak nije to bilo to. Na žalost, zaboravio sam kako se radi. Možda bi morao da nekako izvučem od svoje stare bake, koja je još uvijek živa, taj recept, tako da ga jednog dana pokušam ponovo pripremiti. Jer bilo bi šteta ga izgubiti, tako da ga sačuvam za budućnost. A i možda za pokoji još recept. Da mi ostanu u lijepom sjećanju. I tako, evo preživio sam svoju prvu noćnu smjenu, nakon ohohoj godina bez posla. I moram priznati da sam sretan zbog toga. Jer ipak je lijep osjećaj kada imaš posao, i još k tome kada za to dobiješ plaču, užitak je neprocijenjiv. Barem meni, mada znam da plača ne će biti velika, ali biti će lijep osjećaj kada dobiješ plaču i znaš da si ju svojim rukama zaradio. A posao nije bio toliko naporan, barem ne za prvi dan. I cijelo sam vrijeme radio sa ciklom, tako da kada sam išao kući, svuda oko mene se je osjećao miris cikle koja se je spremala za pakiranje u flašice za zimnicu. I unatoč tome, što sam se kod kuće dobro oribao pod tušem, nisam se mogao osloboditi tog mirisa. Jer mi se je dobro zavukao u nos. Ali ništa zato, jer ipak je važnije da sam počeo nešto raditi. A sad odoh se još odmoriti, tako da smognem snage za daljnje radne pobjede.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: osoba, karijera, hobi


- 12:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

31.08.2016., srijeda

Pakiranje zimnice počelo

Drago mi je da se slažemo u i oko uzgoja povrća. Nema boljeg i ukusnijeg povrća od onog kojeg sam uzgojiš. A i znaš što jedeš. Domaće je ipak domaće. I slažem se svim vašim komentarima u prijašnjem postu, dijelim svoj vaša mišljenja, zapravo i ja tako mislim. A da bude još ljepše, danas navečer počinjem raditi u jednom pogonu koji se bavi baš proizvodnjom povrća, zapravo njegovim pakiranjem za zimnicu. Tako da nakon dužeg vremena ponovo se vraćam na neki posao, što me jako veseli. Mada znam da ne ću dugo raditi, da ću samo kratko biti na tom poslu. Ali i to je bolje, nego da se samo mučim kod kuće. A u međuvremenu možda iskrsne neki novi posao. Što bi bio i red, da se negdje zaposlim na duži rok. Jer mi je ova nezaposlenost postala pravo mućenje i noćna mora koju doslovce živim. Stoga sam kratak danas.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Osobno, hobi


- 15:03 - Komentari (9) - Isprintaj - #

30.08.2016., utorak

Vrača se grad u normalu

Da, blogeru "Moslavac" pravo zboriš. I moram se složiti sa tvojim komentarom. Ima nešto u tim ljudskim glavama što se tako jadno odnose prema svemu oko njih. I to je po mojem mišljenu jedan od problema u našem društvu, pa onda nije ni čudo da smo tu gdje i jesmo. A da o ostalome ne pričam. I ne bih pričao i pisao o tome za sada, da mi ne dođe zlo od svega toga. Da, lako je reći fućkaš poljoprivredu, neka Kinezi kopaju. Ali to nije riješenje, ne možemo se tako lako odnositi prema tim i mnogim drugim stvarima. A da ne pričam i pišem o kakvoći i tako dalje. Meni osobno nema ljepšeg kada znam da sam sam uzgojio si neko povrće. I kako mi je to povrće ukusnije nego ono kupljeno u trgovini, koje tko zna od kuda dolazi. Ali dosta o tome za sada. Špancirfest je prošao i završio. I grad se polako vraća u neku svoju normalu. Sada slijede završne pripreme za školu, koja počinje idući tjedan, pa su svi pomalo nervozni zbog toga. Ali to je normalno i kada se to oko škole dođe u neku normalu, proći će i te brige. Pa polako počinju slatke brige oko berbe grožđa, naravno onih koji imaju što brati. Nadam se da će imati dobru kapljicu vinogradari. Unatoč svim brigama koje su imali ove godine. A u Varaždinu uskoro počinju i Barokne večeri. I gradom će odjekivati zvuci predivne barokne glazbe. I pomalo jedva čekam da ti zvuci ispune grad i tako barem malo ga uljepšaju. A ja se evo polako vraćam svojem vrtu. Kako abš zadnjih nekoliko dana nisam se njime bavio, ponovo sam u nekom zaostatku. Ali bude se i to polako nadoknadilo. Jučer sam malo neke ruže obrezao, tako da možda još jednom prije zime daju novu generaciju cvijetova. A i vidim da su neke počele da se oporavljaju sa novim granama. Ono gnojivo koje sam im dao prije jedno dva tjedna je možda uradilo svoje. Tako da se nadam da će se barem malo oporaviti ove godine, još koliko stignu. A na proljeće iduće godine ću vidjeti kako ih dalje pokušati spašavati, jer su mi nekako dosta slabe i treba im nekako pomoći da se oporave i nastave mi davati svoje predivne cvijetove. Toliko od mene za sada, čitamo se...
Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: Osobno, hobi


- 11:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

29.08.2016., ponedjeljak

Obrada zemlje i komentar na aktualno stanje

Da, neki se radovi radi i u jesen na zemlji. Bilo oranje ili štihanje ili još neke druge stvari. I kažu ljudi da je isto dobro da se i na jesen na zemlju razbaca stajsko gnojivo, da je ono najbolje za zemlju. Te da se bilo oranjem ili štihanjem unese u zemlju. Tako da se kroz zimu dobro usitni. Naravno, ako preko zime bude dosta hladno i zemlja pokrivena snijegom, tako da ta hladnoća smrzne zemlju i tako usitni to gnojivo pomiješano sa zemljom. A i ne bude toliko korova raslo u proljeće. Ali kako je ta priroda ćudljiva zadnjih godina, neka ta pravila iz područja agronomije koja su vrijedila u vrijeme naših očeva i djedova, polako više nisu baš neke koristi. Jer smo zemlju zagadili raznim umjetnom gnojivima i otrovima, a i inim stvarima, pa se je zbog toga promijenila klima. I zbog toga se više ne možemo pouzdano primijeniti neke stvari u vrtlarstvu i agronomiji. Vrtlarstvo, poljoprivreda, voćarstvo i agronomija općenito je tvornica tih svih biljaka u povrću, voćarstvu i ostalim granama agronomije zapravo tvornica na otvorenom, pa je svake godine proizvodnja tog voća i povrća i ostalog podložna tom ćudljivom vremenu (mislim na ovo meteorološko vrijeme), pa svaka godina ne može biti ista i idealna. Kako sam malo pratio ove godine ovo vrijeme, dosta je poharala moj kraj oko Varaždina tuča i olujna vremena i slične ine nepogode. Tako da su poljoprivrednici su očajni i jadni u mojem kraju. A i u ostalim dijelovima lijepe naše domovine. Inače, već godinama volim na radiju slušati jednu poljoprivrednu emisiju nedjeljom ujutro i koja govori o problemima u poljoprivredi. I dosta čujem sa kakvim se sve problemima suočavaju poljoprivrednici i ratari i svima ostalima koji su vezani uz agronomiju. I moram priznati da čujem stvarno žalosne primjere i probleme sa kojima se svi ti ljudi susreću koji rade u tim granama. I stvarno su jadni svi ti ljudi, jer su se zadnjih godina na njih obrušili razni problemi i jad i pokora. Kako od tog meteorološki uzrokovanog vremena, pa do naših vrlih političara. Koji svojim ponašanjem ne pridonose boljitku poljoprivrede. A to je stvarno žalosno, jer od poljoprivrede se može lijepo živjeti, istina je da težak to posao, ali ipak vrijedan.

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno


- 12:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.08.2016., nedjelja

Švrljam malo

Da, jednom bloger, uvijek bloger, kako je netko napisao u jednom komentaru u prijašnjem postu. I ja se slažem sa tim riječima. Drago mi je da me se je netko sjetio i prepoznao sa prijašnjeg blog servisa. A i nekako imam dojam da neka vaša blogerska imena sam već negdje pročitao. Ali se ne mogu sjetiti gdje točno. Možda smo se čitali i tako družili na bivšem blog servisu (nadam se da se tako ispravno kaže za blog), pa su mi od tamo ostala u sjećanju neka imena. Da, na žalost, ne sjećam se o čemu sam sve pisao tamo, znam da sam pisao o svemu i svačemu. Moram ispraviti blogericu "Annabony" u jednoj stvari, imam dvije nećakinje i jednog nećaka, te sam samo o nećakinjama pisao, a možda i nešto malo o nećaku, jer se je baš rodio negdje tada kada sam prestao pisati postove za blog, te o njihovim roditeljima. A i sjećam se da sam pisao i o palmama, koje sam tada uzgajao i još uvijek ih uzgajam. Na žalost, ne uzgajam ih više u tolikoj mjeri koliko sam ih uzgajao prije, ali imam još nekoliko njih o kojima se pokušavam brinuti. A o ostalom me pamćenje ne služi baš najbolje. Drago mi je da me je netko pohvalio da mi se je pisanje popravilo, samo ne znam da li se ta pohvala odnosi na ovaj blog u odnosu na prijašnji blog ili pisanje postova na ovaj blog. Volio bih ćuti malo i vaše mišljenje. Na žalost kako danas završava Špancirfest, ponestaje mi inspiracije o čemu da pišem, pa u zadnjim postovima švrljam u pisanju o svemu i svačemu, samo da nešto napišem za ovaj post i blog, dok opet ne pronađem neku temu za pisanje, a i ne nađem inspiraciju u vrtu za pisanje novih tekstova za post na blogu. A i o još koju novu temu o kojoj bih pisao. Ukoliko ima tko želju da mi se javi i izvan ovog bloga, slobodno me kontaktira na adresu elektronske pošte koja se nalazi na desnoj strani, na dnu kolone. Inače, već mi nedostaje taj vrt. I idući tjedan se moram vratiti njegovom održavanju i daljnjoj pripremi za uzgoj nekog cvijeća i ostalog. Naravno, ako će mi ovaj posao koji bih navodno idući tjedan morao početi raditi, jer još moram prije neki pregled kod doktora obaviti i čekati da mi jave kada i u koju smjenu da dođem raditi.


...evo jednog cvijeta sa krošnje jednog lijepog stabla...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: hobi, fotografija


- 13:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #

27.08.2016., subota

Čitam vas i Menduza

Evo već jedno dva tjedna pomalo pišem i vodim ovaj blog. Što sam sve pisao i koliko sam dobar u tome, sami procijenite. A i u ovih dva tjedna sam pokušao da i vas neke blogere pokušam pratiti, i moram priznati da pišete lijepe stvari. posebno bih pohvalio vas neke blogerice, koje se prelijepo izražavate predivnim stihovima, u kojima istinski uživam. A i primijetio sam pomalo da se i suočavate sa nekim likom koji vas i još neke blogere terorizira. Stoga, se pridružujem protestu da se ukloni taj lik i upućujem uredništvu, naravno ako me bude čitala u ovom postu, i ja molbu da se pronađe taj psihički bolesnik i blokira ga se, te pronađe i zatvori u ludnicu, jer to nije normalno da se netko tako ponaša ovdje na blogu. A što se tiče pitanja jedne blogerice, da li sam ja pisao neki blog na "blogeru.hr". I moram potvrditi da jesam prije nekoliko godina godina na tom blog servisu jedan blog koji se tamo zvao "Menduza". Nadam se da sam nekima ostao nekom dobrom sjećanju. Ne sjećam se što sam sve tamo pisao. Pa mi ne zamjerite ako se ne sjetim svih postova i ostalog što sam tamo pisao. Na žalost obrisao sa tamo blog, jer više mi nije bio interesantan. A i zasitio sam ga se, koliko se sjećam. Ali unazad mjesec dana sam ponovo se zaželio pisati jedan blog i stoga sam se odvažio i vratio se u blogerske vode. I kako onaj bivši blog servis nije više tako aktualan, barem sam ja tako shvatio, odlučio sam se za ovaj "blog.hr". Sa nadom da ću ovdje se uspjeti nekako izraziti pisanom riječi, u koju sam postao zaljubljenik zadnjih godina. Jer sam zadnjih godina postao zaljubljenik u čitanje romana. I to mi je postao jedan od strastvenijih hobija. I moram priznati da ponekad radije provedem svoje vrijeme u dobroj knjizi, romanu, nego da gledam neki film ili što li već. Toliko od mene u ovom postu, a i evo još par fotki sa španciranja:



performerica 1



performerica 2



performerica 3

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, hobi


- 16:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Posao i izložba

Nije, mi jučer ništa strašno bilo. Naime, izgleda da sam se malo iscrpio. Ne toliko od španciranja, već od nesanice sa kojom se borim već poduže, a i prošlu noć me je držala pomalo. Te je još tome kumovalo što sam po najvećoj vrućini morao ići neki dokument izvaditi i sa još nekoliko drugih dokumenata odnijeti u neku firmu. Kako sam bez posla, nezaposleni, jučer mi se je ukazala neka prilika za sezonski posao. Pa sam morao to sređivati po najvećoj vrućini, sa nadom da ću početi raditi tijekom idućeg tjedna. I to me je sve izgleda iscrpilo i nije mi bilo dobro. Ali uspio sam se nekako oporaviti, te nastaviti sa svojim aktivnostima. A što se tog posla tiče, nadam se da ću stvarno početi raditi idući tjedan, jer posao mi strašno treba, a i ta plača koju bih zaradio tamo. Makar je sezonski posao, ali ipak će mi dobro doći. E, sad da se malo osvrnem na jedno otvorenje izložbe na kojoj sam jučer navečer bio. Naime, jedan kolega iz foto kluba imao je jučer otvorenje jedne predivne izložbe pod naslovom "Obrisi virtualne civilizacije". Autor se zove Ante i fotografijom se bavi već podosta godina. I njegov izričaj u fotografiji je vezan uz vlakove, željezničku infrakstrukturi i svega ostalog što je vezano uz taj predivni svijet željeznice. A na izložbi je prikazao vlakove u pokretu na željeznićkim prugama i stanicama i sličnim objektima kroz obrise bojama i svjetlosti. Otvorenje izložbe je bilo fenomenalno, sa jednim predivni preformansom na početku u izvedbi autora izložbe i njegove supruge. Te se kao i obično nastavilo sa predstavljanjem autora i izložbe. Uz izvedbu dviju predivnih izvedbi nekih pjesama autorove supruge. Nakon čega smo se nastavili sa druženjem. U nastavku prikazujem nekoliko fotografija, bilo bi ih i više ...ali krepale mi baterije...pardon ispraznile se... pa na žalost nisam uspio više ih snimiti. Tako je to kad imaš zaboravnu pamet da redovito napuniš baterije. Ali nadam se da će i ove vam barem malo prikazati atmosferu sa izložbe. Mene je ova izložba najviše dojmila i do sada je najbolje i najljepše otvorena na kojoj sam do sada bio. I autoru izložbe čestitam na prelijepoj izložbi i njezinom otvorenju. A evo i malo fotografija:


Autor izložbe...


...dio performansa...


...dio izložbe...


...malo čavrljanja prije otvorenja...


...moralna podrška autoru...


...a nije moglo ni bez fotkanja međusobnog...


Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, hobi, Kultura


- 09:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.08.2016., petak

Masaža i izložba

GB-CB pogledao sam one fotografije koje si preporučio u svojem komentaru i moram priznati da su sasvim odlične. Ima ono nešto u tim fotografijama, što se samo njome može opisati. Jer fotografijom se može puno toga opisati i reći. Danas sumnjam da ću se špancirati, jer nekako mi opet nije baš dobro. Zadnjih nekoliko godina se mučim sa jednom bolest, pa me je sad opet malo primila. Ali preživjeti ću. A i možda me je previše jučer jedna od ovih performerica koju će te vidjeti na ovim mojim fotografijama previše iz masirala, pa danas možda zbog toga osjećam posljedice. Naime, kako sam nešto provjeravao iznenada mi je prišla iza leđa i priuštila jednu dobru masažu. Ali na žalost nije bilo nekog poznatog blizu pa da to ovjekovječi, pa će te ostati uskraćeni za tu fotografiju zajedno sa mnom. Večeras ću samo pokušati da odem na otvorenje izložbe jednog kolege iz foto kluba, koji se bavi fotografiranjem vlakova, željezničkih stanica i ostalog vezanog uz ta divna prijevozna sredstva. I moram priznati da mu ide odlično i radi odlične fotografije. I tu svoju fotografiju je doveo do jedne predivne visine koju je teško dostići. Ali ipak je poticaj, te inspiracija ostalim kolegama u klubu da pokušaju pratiti njegov rad. Toliko od mene za sada. U nastavku slijedi još nekoliko fotografija sa jučerašnjeg španciranja.



Dama u crvenom...



...divljenje fotografiji...



...a i mlinar je ovdje...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti
Crna svjetlost

Oznake: fotografija, Osobno, hobi


- 15:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

25.08.2016., četvrtak

Komentar na komentar

Na žalost, izgleda da su neki pobrkali informaciju oko "Frajla". Nisam na žalost bio na koncertu tih mladih dama. Ali, prije nekoliko godina sam bio na jednom njihovom koncertu koji su održali ovdje u Varaždinu. I moram priznati da su imale odličan koncert i uživao sam u tim pjesmama koje su tada izvele. Zavirit ću malo u arhivu jednom prilikom i vidjeti da li imam koju dobro fotografiju i pokušati je objaviti. Da, ima pravo jedan bloger u jednom komentaru da ne treba trčati za motivima, već ih treba znati prepoznati. I slažem se sa time. I ja tako razmišljam, samo se još nisam sjetio da ga napišem. Treba znati prepoznati motiv za dobru fotografiju, a i da treba znati ispričati neku dobru priču na toj fotografiji. I ako se to savlada onda se može snimiti neka dobra fotografija. I ja sam još u potrazi da naučim prepoznati neku dobru priču ili motiv i prikazati je. Ne će svima biti pravo i po volji ta fotografija, uvijek se nađu oni kojima će se svidjeti, a i oni kojima se en će svidjeti i naći neku zamjerku. Mene nekako trenutno najviše privlači snimanje performera i da kod njih pokušam uloviti neki dobar motiv. Jer kako sam možda već napisao prije, kod njih sam uočio da mogu uloviti neki dobar izraz lica ili položaj tijela i tome slično. I to mi je ponekad zanimljivije ponekad od fotografiranja prolaznika koji ih gledaju. A što se tiče ljudi koji se nalaze oko mene, nekako još nisam ušao u to da vidim kako da ih snimim i što od njih da snimam. Morati ću još da poradim još na toj temi. A da snimam one ljude kako fotografiraju svoji mobitelima sve što im zapne za oko ili kako po terasama piju tko zna kakve kave ili pive, ili čekaju u redu za neku slasticu, e to mi nije baš nekako zanimljivo. I ne vidim u tome neku korist, barem za sada. A primijetio sam dosta da ljudi oko mene fotografira ili snima neki filmić sa mobitelima i to mi nije trenutno zanimljivo. Ja sam barem to shvatio iz jednog komentara da tog blogera interesira. Naravno, možda sam krivo shvatio i ima pravo na takvo svoje mišljenje i ne ću ga osporavati i protiviti mu se. Ja se još do sada nisam izjasnio da li sam "ulični fotograf" ili "fotograf preformera" ili što li već specifično. Ali još ću vidjeti o tome. A u nastavku evo još nekih novih fotografija sa današnejg snimanja.




Poziranje za snimanje...



Poziranje sa damama u haljinama iz prošlost



Poziranje za selfi...



Poziranje za mene


Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, hobi, Osobno


- 21:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Mala ograničenja

Jučer predvečer sam se opet malo špancirao gradom, i ostao sam jadan i žalostan. Nigdje nekog posebnog performera. Jedva da se je našao neki izvođač u gradu koji se je kreveljio nešto sa nekim kontrabasom ili što li je već to bilo. Tako da sam jedva uspi jednu kakvu takvu fotografiju snimiti. Koju evo prikazujem na kraju ovog teksta. Mislio sam navečer još otići na neki koncert ženske grupe "Frajle", ali na kraju sam bio toliko umoran da sam odustao od odlaska na taj koncert, jer izmorila me je daans jedna posjeta koju sam jučer oko podneva imao. Nakon dužeg vremena me posjetila jedna obiteljska prijateljica, sa kojom sam morao nešto privatno da raspravim, ali nekako mi se čini da nisam baš puno postigao. Jer već je dosta starija osoba, pa nisam siguran da je baš puno toga shvatila. Ali što ću, tako je to sa nekim starijim gospođama. Inače, već nekoliko zadnjih godina pokušavam na Špancirfestu fotografirati performere. Naime, nekako sam primijetio malo ih promatrajući i fotografiranju tih vrlih izvođača da kod njih nekako najbolje mi uspijevaju fotografije, jer baš ih nekako ulovim u nekoj dobroj faci, izrazu lica. A i položaju tijela. Tako da sam se odlučio da na tom festivalu uličnih šetača se najviše orijentiram na te performere. Jer kod njih nekako ulovim neki najbolji trenutak fotoaparatom. Time ne bih želio da uvrijedim ostale izvođače, i kod njih bih možda ulovio taj neki dobar trenutak. Ali zbog slabijih tehničkih mogućnosti nisam u stanju da ostale fotografiram. Jer imam tek neki slabi fotoaparat, kako ga ja zovem "idiotom" među digitalnim fotoaparatima. Ali ipak koliko god bio razočaran njime, i što god rekao i pisao o njemu, ipak se sa njime može napraviti sasvim dobra i odlična fotografija, ali ipak sam dosta ograničeni sa njime. Te se moram nekako sa njime snalaziti u fotografiranju i učenju fotografije, dok se ne s nađem oko novaca i priuštim si malo bolju fotografsku opremu. A u međuvremenu sa ovakvim aparatom pokušati što bolje naučiti se fotografirati, jer što će mi bolji aparat, ako ne znam ništa o fotografiji i fotografiranju. Jer ipak fotoaparat je samo sredstvo za snimanje fotografije, ma koliko ona dobro ispala. A sad dosta za ovaj put, idem dalje svojim poslom, a i da smišljam usput o čemu dalje pisati.



Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, hobi, Osobno


- 12:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.08.2016., srijeda

Još uvijek se učim

Pošto zadnjih dana zbog lošeg vremena u gradu Varaždinu na festivalu uličnih šetača nema baš performera koje bi fotografirao, te još nekih privatnih obaveza, a fotografiranje grupa poput "Opće opasnosti" nije mi nekako interesantan događaj, nisam baš imao i mogao što da fotografiram. Pa na žalost nemam baš neke fotografije da vam pokažem. Ali sam u arhivi našao neke stare fotografije "Anđelinjaka". Jedne divne instalacije u režiji Muzeja anđela, koji djeluje ovdje u Varaždinu već nekoliko godina. Fotografije nisu neke vrhunske, mogu ja i bolje, ali kako baš nemam neku novu fotografiju sa španciranja i dok od tih silnih fotografija koje sam do sada snimio ne odaberem za novu objavu, nadam se da će za silu i ove poslužiti. Unatoč što se već godinama pokušavam baviti fotografijom, ipak još puno toga moram naučiti oko nje i svega što je vezano uz nju. Mada sam zadnjih nekoliko mjeseci dosta čuo na temu kako fotografirati u foto klubu oko kompozicije i bojama i sličnom, još uvijek radim neke greške, za koje se moram još dosta namučiti da ih ispravim i naučim ih primijeniti ili promijeniti. Jer nije samo dovoljno da uperim fotoaparat i okinem fotografiju. Puno je tih detalja na koje se mora obratiti pažnja da se snimi dobra fotografija. Tako da nije baš jednostavno snimiti dobru fotografiju, a da ne pričam o vremenu koje trenutno vlada i sličnim stvarima. Ali što se može, život je konstantno neko učenje, pa tako i u fotografiji. A koliko vidim i u pisanju teksta si isto moram dati puno truda, unatoč tome što zadnjih godina dosta čitam i tako stječem neko znanje u pisanoj riječi, ipak još uvijek se u nekim stvarima ne mogu potpuno izraziti pisanom riječi. I ponekad se dosta mučim izraziti pisanim riječima svoje misli. Ali koliko god će mi biti teško, ipak se moram i oko toga još puno truditi. I nadam se da ću jednog lijepog dana uspjeti u tome. Ovdje bi se i osvrnuo na komentar blogerice "Mela", ne ljutim se na tvoj komentar i zbog toga se ne moraš se brinuti da si me na ljutila. Imaš pravo što se tiče nekih riječi, previše sam ih napisao. Ali bilo je to pomalo ne namjerno. Jednostavno nisam primijetio na taj problem. Još sam bio pod nekim dojmom te predstave iliti performansa i nisam se znao bolje izraziti. I o takvom sam problemu pisao malo prije da me mući. Mada sam već polako zašao u srednju dob, ako se tako smijem izraziti, još uvijek se moram naučiti kako napisati neki koliko toliko solidan tekst. I nekako obnoviti i naučiti znanje iz Hrvatskog jezika i književnosti. Ah, baš sam se raspisao o ovoj temi, pa ću završiti i u idućem tekstu nastaviti o ovome ili nečem drugom.



Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, hobi


- 15:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

22.08.2016., ponedjeljak

Performeri u bijelom na špulama

Evo danas bih stavio još neke fotografije sa Špancirfesta koje sam snimio neki dan. Ovo su performeri "Moonlight invasions" koju su izvodili u tim nekim kostimima na špulama neku svoju predstavu. Nisu izgledali strašno, već predivno. Glazba je bila malo mistična i magična. I stvarno ih je bilo predivno gledati.




Lijep pozdrav
Crna svjetlost

Oznake: fotografija, hobi, Osobno


- 12:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

21.08.2016., nedjelja

Fotke sa radionice

Jučer 20. Kolovoza u Varaždinu se je u organizaciji foto kluba "Varaždin", čiji sam i ja član, bio organizirana foto radionica. Okupilo se nekoliko nas članova i gostiju kluba u prostorijama kluba, gdje smo nakon kratkog dogovora išli u jednu šetnju gradom. Svake godine početkom Špancirfesta foto klub organizira jednu foto radionicu, gdje nastojimo u međusobnom druženju obraditi neku temu. Ove godine je bila na temu detalja. Na sreću poslužilo nas je lijepo vrijeme, pa smo uživali u fotografiranju i španciranju. I snimili smo svaki pregršt fotografija. Na žalost, nemam fotografije drugih sudionika, pa stavljam nekoliko svojih fotografija u nastavku. Fotke ne će biti baš povezane s temom, ali nadam se da će vam se svidjeti.



Predine mlade dame sa foto radionice...



Jedna mlada predivna šetačica na kraljevskom prijestolju...



Svjetlo na biciklu sa kakvim su si nekad biciklisti svjetlili put pred sobom...



Jedan od performera...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, hobi, Osobno


- 16:30 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Malo i o još jednom hobiju!!!

Moram se najprije složiti sa dva komentara koje sam dobio u jedno od prijašnjih postova. Da, istina je, nije bez veze taj kontakt sa zemljom. I moram priznati da sam osjetio nešto posebno u tome što sam radio sa zemljom. Ima neka posebnost u obradi zemlje, koju ne mogu riječima izraziti i koja me je ispunila. Ima neka povezanost čovjeka i zemlje i u toj obradi zemlje i uzgoju tih nekih biljaka. Posebno neko posebno zadovoljstvo kada uspiješ uzgojiti neki plod ili cvijet. I kada znaš da je to plod tvojih ruku. A i u tom nekom uzgoju biljke. I ta neobjašnjiva povezanost sa zemljom i njenom obradom, te uspješnim uzgojem biljke me samo više potiče da pokušam dalje u tom poslu, da nastavim sa tim vrtlarstvom. Moram spomenuti blogera "jelen" koji je prelijepo opisao u svojem komentaru obradu zemlje i uzgoju. I ja tako razmišljam i osjećam. I ta povezanost mi je samo još više poticaj da se nastavim baviti sa vrtlarstvom. Na žalost, ovih dana se ne ću toliko posvetiti vrtu i njegovom održvanju, jer kako je u Varaždinu (u kojem živim) neki dan počeo Špancirfest odlučio sam se malo posvetiti tom festivalu uličnih šetača. I malo pokušati da se posvetim fotografiji, još jednoj mojoj ljubavi zadnjih godina. Naime, već jedno 3 godine se bavim fotografijom, koju sam valjda naslijedio od svog pokojnog oca, koji se je isto bavio fotografijom. Za sada na nisam još postigao neki veliku uspjeh na nekim nagradnim natječajima, ali nadam se da će biti što od jednog dana. I za sada sam samo izlagao neke svoje fotografije na zajedničkim izložbama foto kluba kojeg sam član. Na žalost ne ću ovdje da objavljujem sve svoje fotografije, ali ću pokušati pokoju da objavim. A jučer sam sa nekim članovima foto kluba i nekih gostiju sudjelovao u jednoj foto radionici, koja se evo već tradicionalno odvija svake godine povodom Špancirfesta. Naime, svake godine na početku tog festivala uličnih šetača foto klub organizira foto radionicu na kojoj sudjeluju nekoliko članova kluba, a i nekoliko gostiju koji se odazovu. I tako sam i ove godine sudjelovao na njoj i naglasak je bio na temi detalja, da malo pokušamo steći neko iskustvo u snimanju detalja. Toliko o tome za sada, a i još ću pisati o tom mom hobiju.

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: fotografija, hobi, Osobno


- 13:42 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.08.2016., subota

Borba s korovom

I tako, nakon prijašnjeg pomalo depresivnim postom, danas ću pokušati biti malo vedrijeg tona. Te još malo pokušati pisati o vrtlarstvu do sada. Nakon što sam preživio zimu takvu kakva je bila prošla zima, na proljeće sam polako krenuo sa daljnjim radovima. Prvo što me je najviše mučilo ove godine jest taj korov koji je podivljao zbog ovog vremena koji vlada vani. I zbog njega sam jedva stigao da neke druge stvari radim. A i kako sam čuo od ostalih ljudi sa kojima sam se susretao ove godine i oni su se isto žalili na taj dosadni korov i da su ga se jedva rješavali. Potom sam počeo da radim jednu gredu na kojoj bi presadio neke tulipane koje su mi rasli na drugom mjestu. Kako je zbog zapuštenosti greda bila dosta obrasla travom i korovom, dosta sam se namučio prvo da je zaštiham. Te nakon toga sam se dosta namučio da je održim preko ljeta čistom čupanjem dosadnog korova čistom. Tako da je sada čista od svega koliko toliko, mada i dalje na njoj raste taj dosadni korov. Korov koji je pokora svakog vrtlara i drugog koji se bavi uzgojem biljaka. A i dosta sam se namučio sa ove godine oko košnje trave, jer i ona je rasla kao luda. Ali ove godine sam uspio da je održim u nekom redu. Ali uspio sam na kraju da ipak sve obavim što sam do sada planirao, ali ipak ima još puno posla kojeg treba uraditi, tako da se počnem baviti onim što me interesira. U planu mi je da do idućeg proljeća osposobim vrtnu pumpu, tako da mogu zalijevati sve te silne biljke koje ću pokušati uzgajati. Jer želja mi je da ponovo počnem uzgajati krizanteme, špine i slično. Jer uzgoj tog cvijeća je neka tradicija u mojoj obitelji, pa je želim nekako pokušati nastaviti. Ali morati ću da još puno toga ponovo naučim oko tih krizantema, jer sam pomalo zaboravio. A i ove sam godine konačno uspio da izvadim neke tulipane iz neke grede u kojoj su rasli i koje planiram posaditi u tu gredu koju sam poče da pripremam ove godine. I koju još ću morati da pognojim sa nekim kompostom, i još jednom je prije zaštiham, tako da na jesen mogu posaditi te tulipane u dobru gredu. A i još neko cvijeće koje ću s vremenom pokušati nabaviti. Te mi još slijedi da pokušam neku sadnicu jorgovana presaditi na jedno mjesto uz ogradu, da ga pokušam uzgojiti. Jer mi je cvijet jorgovana nekako predivan i jedan od najljepših cvijetova za koje znam. A i planiram neke sadnice lješnjaka isto presaditi. Da i njega pokušam uzgojiti. Jer želja mi je da pokušam uzgajati lješnjak, od kojeg možda pokušam i neku slasticu raditi.

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno


- 15:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #

19.08.2016., petak

Na naslovnici o temi vrtlarstva!!!

Najprije bih se želio zahvaliti osobi koja me je stavila na naslovnicu. Nisam se nadao da ću tako brzo da dođem na naslovnicu. I to tekstom o vrtlarstvu u obitelji. I to mi je poticaj da pišem o toj temi, vrtlarstvu u obitelji i kojim trenutnim problemima sa kojima se susrećem u ponovnom pokretanju vrtlarstva. Da, od kada znam za sebe, u mojoj obitelji se je bavilo vrtlarsvom. Uzgajali smo skoro od svega pomalo. Moglo se je naći mrkve, paradajza, paprike, špinata, kelja, kupusa i još poneko drugo povrće koje se ne mogu sjetiti. A imali smo jedno desetak ili više grmova ribizla, a i neka jabuka i lješnjak. A i dosta smo cvijeća uzgajali, ruža, božura i krizantema i sličnog cvijeća. Ali kako sam pisao u prijašnjem postu, prije jedno desetak i više godina u moju obitelj se je uvukla podmuklo bolest. Najprije je moj pokojni otac sve više oboljevao sa srcem, koje ga je na žalost izdalo i napustio nas prije nekih sedam godina. Te je dijabetes moju majku napao, koji je i nju prije nekih dvije godine otjerao sa ovog svijeta. A onda sam i ja prije nekoliko godina se počeo hrvati sa jednom bolesti, o kojoj se nadam da ću pisati jednom prilikom. Te smo zbog toga morali napustiti vrtlarstvo. I posvetiti se borbi sa tim bolestima, koje su odvukle moje roditelje u smrt. Ali o tome jednom drugom prilikom. I nakon tih događaja, kada se je sve to smirilo, razmišljajući što bih sa sobom i zbog toga što nisam mogao da više gledam kako taj komad zemlje propada, prošle godine se odvažih da krenem nazad u te vode vrtlarstva. Da pokušam naći u tome neki svoj mir i novi poticaj za daljnji život, krenuo sam sa čišćenjem i krčenjem tog komada zemlje. I do sada sam uspio koliko toliko da ga dovedem u red. Prošle godine sam uspio da spasim dva grma ribizla i presadim ih na drugo mjesto, sa nadom da će se primiti i tako ih spasiti. I kako se čini uspio sam za sada da ih spasim i prošle i ove godine su mi dali prve plodove. A u ostalom dijelu sam uspio da samo travu kosim i neke grmove skrešem. I na tome se je svršilo prošle godine. A što sam dalje radio, nastojati ću pisati u idućim postovima.

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno


- 14:35 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.08.2016., srijeda

Fotografije tako pokušavam zaštitti!

Pitali me u komentaru zašto ovako "tvrdo" stavljam ime posred slike, jednostavno tako želim. Nekako sam mišljenja da ako stavim ime negdje u kutu uz rub slike ime, onda se lako može u tim silnim programima za obradu fotografije odrezati taj dio fotografije i kao takva iskoristiti u neke svrhe. Što naravno ne želim. A i nekako sam primijetio da na nekim fotografijama se gotovo i ne vidi moje ime ako ih stavim u kut, pogotovo ako je dosta tamna fotografija u tom dijelu. Tako da sam počeo da stavljam nasred fotografije svoje ime. Eto to je za sada razlog zašto tako stavljam taj znak na taj način. Ali nisam znao da postoji neki znak za zaštitu fotografije autorskim pravima. Znam da fotografija podliježe pravnoj zaštiti o autorskom dijelu, kao što postoji pravna zaštita za neku pjesmu koju pjeva neki pjevač ili grupa. Volio bih čuti vaše mišljenje o tome u komentaru? Da li postoji neki znak za pravnu zaštitu fotografije? Kako sam član foto kluba ovdje u Varaždinu, znali smo dosta pričati o toj temi na sastancima foto kluba. I koliko sam iz tih razgovora i priča uspio shvatiti, fotografija je isto tako zaštićena po zakonu o autorskom djelu, kao što je neka pjesma koju pjeva neki pjevač ili grupa, a i kao neki tekst, ili roman koji je napisao neki pisac, ili neki znanstveni rad ili slično. I stoga je poželjno da se nekako zaštiti fotografija kada se objavi na Internetu, a za sada najbolja zaštita od nepoželjnog kopiranja za koju znam jeste da se pokuša staviti neko svoje ime kao što ja stavljam. Koliko sam u pravu sami procijenite. A i tu bih želio čuti vaše mišljenje, kako najbolje zaštiti fotografiju koju želite objaviti?

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno, fotografija


- 12:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

16.08.2016., utorak

Kaktusi i bosiljak

Još jedan od mojih omiljenih hobija je uzgoj božićnih i uskrsnih kaktusa. Naime, moja pokojna majka je za svog života uspjela na razne načine doći do nekoliko tih božićnih i uskrsnih kaktusa. O kojima se je voljela brinuti. Jer je ih je obožavala. I nakon njezine smrti odlučih se nastaviti brinuti o njima. Te sam prošle godine počeo da ih razmnožavam pomoću reznica. Na žalost nisu mi baš sve uspjele se primiti, ali ipak sam uspio neke od tih reznica uzgojiti, tako da iz njih sam dobio još nekoliko lončanica tih predivnih kaktusa, koje polako svakim danom sve više napreduju. I nadam se da će me jednog dana nagraditi svojim prelijepim cvijetovima. A druga predivna biljka koja se oduvijek uzgaja u mojoj obitelji jeste bosiljak. Nakon što su mi prije nekoliko godina propale sadnice bosiljka, prošle godine sam uspio na tržnici nabaviti jednu sadnicu bosiljka, koju sam uspio uzgojiti i dobiti sjeme iz nje. Te sam ove godine uspio da ga posijem i za sada mi lijepo napreduje i nadam se da će mi i ove godine taj predivan bosiljak ostaviti sjeme, tako da ga i iduće godine mogu pokušati uzgojiti. Jedino što sam pogriješio ove godine to što sam sjeme posijao odmah u veću teglu, ali unatoč tome uspio mi je bosiljak izrasti, sada mi jedino preostaje nada da će mi uspjeti uzgoj, da iz tih biljaka dobijem sjeme za uzgoj iduće godine. A iduće godine ću pokušati te sjemenke posijati u čaše od jogurta i naknadno ih presaditi u veće lončanice, tako da sam raste bosiljak u svojoj lončanici. Toliko od mene u ovom postu.

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno, obitelj


- 12:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.08.2016., ponedjeljak

Vrtlarstvo u obitelji

Od kada znam za sebe, u mojoj obitelji se bavilo vrtlarstvom, te se je uzgajalo povrće i neko cvijeće, a i poneko voće. I to uglavnom za vlastite potreba. Kako se je prije nekih deset godina u mojoj obitelji pojavila bolest, na žalost morali smo odustati od tog vrtlarstva i taj komad zemlje je postao dosta zapušteni. Te nakon tih nekoliko godina promatranja kako vrt propada, a i zbog svog viška slobodnog vremena prošle godine sam se odlučio polako dovesti taj komad zemlje u red, jer nisam mogao da više gledam propadanje tog vrta. Krenuo sa sa nadom da ču uspjeti polako da uredim taj komad zemlje i s vremenom počnem sa ponovnim uzgojem nekog povrća i cvijeća. A i možda kojeg voća. Ponajprije za vlastite potrebe. Pošto nisam u nekoj jakoj financijskoj situaciji, za sada se bavim time da taj komad zemlje dovedem kakav takav red i da ga održavam u tom nekom redu. Te kako ću dolaziti do novaca polako početi sa nekim uzgojem cvijeća, povrća, a i možda nekog voća. Jer želja mi je da ne samo oćuvam u neko redu taj vrt, već i da sam započnem sa nekim uzgojem cvijeća i ostalog bilja za koje će se pokazati da mi ide od ruke uzgoj. I do sada sam uspio da ga u dobroj mjeri dovedem u neki red i održim u tom nekom redu. Uglavnom je slijedila borba sa visokom travom i izraslim grmljem koje je trebalo da skresati i dovesti u neki red. Što sam i uspio koliko toliko. I sada ću do kraja godine jedino pokušati da taj dio vrta održim u nekom redu. S time da ću negdje na jesen početi da sadim tulipane na jednu gredu koju nastojim održati čistu od korova, a s vremenom i još nešto na njoj saditi. A i presaditi neku sadnicu jorgovana na jedno mjesto uz ogradu sa nadom da će se primiti i s vremenom mi dati svoje predivne cvijetove. A i neke lješnjake presaditi, jer bih želio da pokušam i njega uzgojiti. A kako taj dio vrta izgleda možete vidjeti u fotografijama koje ću staviti ispod ovog posta.

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: hobi, Osobno


- 12:03 - Komentari (13) - Isprintaj - #

13.08.2016., subota

O čemu pisati?

Na žalost još uvijek ne znam o čemu da pišem u ovom blogu. Još sam u nekoj potrazi za nekom temom ili više njih o kojoj bih pisao. Za sada ću možda svaštariti. Zapravo možda sam već u prijašnjim postovima pomalo nagovijestio o čemu bi mogao pisati. O književnosti i romanima koje sam pročitao, jer sam ljubitelj čitanja romana, uglavnom sa povijesnom tematikom. A možda i o fotografiji, jer sam i fotoamater, i zadnjih nekoliko godina se pokušavam baviti fotografijom iz nekog hobija. A možda i o vrtlarstvu, jer sam prošle godine počeo da dovodim u red jedan komad zemlje koji je oduvijek u mojoj obitelji i razmišljam da se polako počnem baviti sa uzgojem nekog cvijeća i voćaka i povrća možda. Sve zavisi koliko ću imati vremna i novaca da si priuštim sve te silne biljke. A možda i o nekim događajima kojima sam prisustvovao, poput otvorenja izložbi, foto radionicama ili nečem sličnom. Ali svakako ću nastojati da napišem koju pisanu riječ o jednoj od ovih prije spomenutih tema. Jer nekako imam uvijek nešto napisati o tim prije spomenutim temama. Znam da se puno piše o tim temama na raznim portalima, ali želim da i ja nešto napišem ponešto i o tim temama iz svog kuta gledanja. A i o svojim doživljajima koje doživim u bavljenju vrtlarstvom, što sam naučio na nekoj foto radionici ili nešto o nekoj knjizi koju sam pročitao.

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: Osobno, hobi


- 20:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

12.08.2016., petak

Zašto baš to ime?

Malo bih pokušao da objasnim zašto sam odabrao ovaj naziv (ili ime; nazovite to kako želite). Naime, kako sam u zadnjih nekoliko godine postao, ako se tako smijem izraziti, strastveni ljubitelj čitanja knjiga i romana, tako sam jednom prilikom naišao u gradskoj knjižnici na knjigu "Odjel 19". U ovoj knjizi ili bolje reći romanu priča se o jedno tajnom odjelu u Engleskoj, koji je poznati i pod imenom "Crna svijetlost", i bavi borbom protiv vampira koji su nastali djelovanjem grofa Drakule. Te me je to ime tijekom čitanja tih triju knjiga zainteresirao. I tijekom čitanja sve mi se je više počeo sviđati ovaj naziv. Te sam tijekom čitanja tih knjiga razmišljao koliko bi bio dobar naziv i mojoj nekoj web stranici ili blogu ili nečem drugom. I na kraju sam se odlučio da ga iskoristim za ime svoje web stranice i bloga. Te sam prije nekoliko godine pokrenuo prvo neku svoju web stranicu u WordPressu pod tim imenom. A sad sam konačno pokrenuo i ovaj svoj blog na kojem se nadam da ću uspjeti da izrazim svoju pisanu kreativnost.

Lijep pozdravila

Crna svjetlost

Oznake: Osobno, hobi


- 19:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.08.2016., četvrtak

Prvi post

Inspiraciju za ime ovog bloga sam dobio čitajući jednu knjigu o jednoj organizaciji koja se je bavila nekom borbom protiv nadnaravnog. Ne neću pisati na ovim stranicama o nadnaravnom ili inim temama. Niti se želim baviti tim nadnaravnim stranicama, niti me interesiraju nadnaravne stvari. Već se želim baviti temama iz stvarnog i svakodnevnog života i običnog svijeta i života koji okružuje mene i sve oko nas. Ponajprije o stvarima koje me interesiraju. A trenutno su to fotografija, književnost, pronalazak posla, vrtlarstvo i slične teme. Naravno kako će se razvijati ovo moje znanje iz područja web dizajna i sličnih područja, tako se nadam da će se razvijati i ovaj blog.

Lijep pozdravila

Crna svjetlost

Oznake: Osobno, hobi


- 22:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2019  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo