Crna svjetlost

22.08.2019., četvrtak

Godišnjica

Ovih dana sam trebao da proslavim mislim treću godišnjicu pisanja ovog bloga. I ne samo ovog bloga, već i još jednog drugog bloga. A ja sam se morao hrvati sa operacijom bruha, kojeg nisam želio. Koji je došao iznenada, kao grom iz vedra neba. I koji je izazvao kaos u mom životu.

I baš kada sam se počeo pomalo veseliti što sam ponovo počeo raditi. Ponadao sam se da ću možda početi rješavati neke životne probleme sa ovim poslom, ja sam se moram hrvati sa oporavkom od operacije. Operacije koju nisam želio. Ali život je takav, ošamarite kada se baš najmanje nadaš. I onda se moraš sa time hrvati kako znaš i umiješ. Ali ne žalim se.

Da, već jedno tri godine ponovo pišem blog i družim se sa svima vama. Bilo je lijepih trenutaka, a bilo je i kritičnih, i sami to znate i sjećate se svega toga. Sretan sam zbog tog pisanja bloga, koji me dosta ispunjava. Koji me ispunjava svojom ljepotom pisanja i druženja sa ljudima koji isto cijene i ljube i vole pisanu riječ. Lijepo je biti bloger. Lijepo je pisati riječi u jednu predivnu priču. Lijepo je stvarati jedan ovakav blog. Biti bloger je puno više od života, to je smisao života, životni stil i ljubav i prijateljstvo. Koje ti donosi jedno lijepo poznanstvo sa dragim blogerima.

Nisam vas zaboravio. Čitam vas kad stignem. To što ne ostavljam vam komentare i što baš u zadnje vrijeme nisam baš prisutan ovdje na blog servisu, to ne znači da sam vas zaboravio. Uvijek sam u mislima sa vama. Ali eto, neki životni problemi i događaji su odlučili drugačije za ove dane i tjedne. Ali to ne znači da se trebamo predati i zaboraviti sve. Već hrabro krenuti putem kojim još nismo se kretali.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: godišnjica, blog


- 17:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.10.2018., utorak

Druga godišnjica

Ovih dana je druga godišnjica od tragedije koja je zadesila moju obitelj. Već druga godina prolazi od agonije koja je zadesila moju obitelj. I kojoj još nema kraja. Vi koji me čitate svih ovih godina znate da je prije dvije godine umro moj jedini i najdraži nećak Mirko od posljedica trovanja salmonelom. I to samo zato što su njemu i njegovim sestrama njegovi (i njihovi) roditelji željeli priuštiti malo jaja za poslasticu, ne znajući da su zatrovana salmonelom. I od tih prokletih jaja je skoro stradala cijela ta obitelj. Ali srećom u nesreći nije. Bogu hvala.

Već dvije godine traje ta agonija borbe sa razno raznim institucijama i inim akterima da se pravda istjera na vidjelo. Ali nitko ne trza na to. Ni institucije, ni poduzeća, ni javnost ne trza više na to. I sve je otišlo u zaborav. Sve se je zaboravilo. Institucije se danas bave sa ponovnim progonom tamo nekakve prostitucije, koja se već po tko zna koji puta reciklira u javnosti, a ovakav slučaj polako odlazi u zaborav i otišao je u zaborav. I to je znak koliko smo jadno društvo postali. Jer je sve spalo na tu jadnu obitelj, koja se sama mora boriti sa prostitucijama, odvjetnicima, pohlepnim kapitalom i tako dalje i tako dalje.

Dvije godine su prošle od te tragedije, a bol nikako ne jenjava. Ona krilatica (ili što li je već) da vrijeme liječi je potpuna laž. Svakim danom bol ne jenjava i ne nestaje, samo je ponekad sve snažnija. Svakom novom spoznajom je sve snažnija. Svi se borimo sa tom boli i mada je prošlo već dvije godine, još uvijek se učimo nositi sa tom boli. Boli koja nikad ne će nestati iz naših srca.

A ni moj jedini i najdraži nećak Mirko nikad ne će nestati iz naših srdaca. Da je još živ, sada bi već bio prvi razred osnovne škole. Te se veselio i uživao sa svojim sestrama u školi. Ali na žalost nije. Još uvijek mi je živo u sjećanju njegova dječja zaigranost, veselja i spremnost na spontanu izvedbu neke šale ili vragolije. Njegove nevinosti koja je tada iz njega izvirala u svoj svojoj nevinosti. Još uvijek se sjećam koliko je bio sretan kada smo bili zajedno i kako se je volio igrati i družiti sa mnom. I uvijek kada sam se čuo sa njegovim roditeljima, i on se je morao čuti sa mnom i pohvaliti se nečime. I jako bi se naljutio ako i njemu ne bi dali da se čuje sa mnom.

I ovih dana me posjećuje u snovima. Kao da mu nedostajem, kao da nije sretan što nas je napustio i da bi volio da je sa nama. Da se istjera pravda oko njegovog odlaska. Da bi radije bio sa nama, nego u nekom raju sa anđelima. I meni nedostaješ moj najdraži nećače. Ta tvoja dječja nevinost i zaigranost. Jer te nema, jer se nemam sa kime igrati i družiti. Nedostaje mi tvoja pojava i dječja nevinost.

Počivaj mi u miru Božjem dragi Mirko. I čuvaj sa svojim prijateljima anđelima svoje sestre i bdij nad svojim roditeljima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: salmonela, godišnjica


- 21:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

11.11.2017., subota

Tužna godišnjica

Hvala svima na lijepim riječima za brzo ozdravljenje. I ja se nadam da ću brzo se oporaviti. Mada moram priznati da me ne boli u nekoj normali žuč, samo kada pojedem nešto ili popijem osjetim neki pritisak u želucu, a i laganu bol u njemu. A i poneke dane na kraju smjene osjetim u predjelu žući laganu bol. Ne znam je li to zbog rada ili se žuč buni što nisam pošteno jeo. Ali ponekad je osjetim. I prestane kada si kod kuće pošteno nešto pojedem, naravno ono što mi ne smeta. Jer izbjegavam hranu nakon koje osjećam probavne smjene. I što god da je, idući tjedan počinjem naganjati doktore po bolnici da mi obave pretrage koje su potrebne da se taj zahvat obavi. A kako će to biti nakon tog zahvata vidjet ću u danima nakon toga.

Ovih dana je jedna tužna godišnjica. Prije devet godina sam na današnji dan pokopao oca, koji je umro nakon teške bolesti. Imao je problem sa srce. Preživio je dva srčana infarkta i ne znam koliko ugradnja i promjena pace makera. Bio je to dan kada se je moj dotadašnji život doslovce preko noći promijenio. Bio je to dan kojeg nikad ne ću zaboraviti. Ali nakon prvih šokova i nekih teških životnih odluka morao sam krenuti dalje i pokušati se snaći u tim novim okolnostima. Otac je bio takav kakav je i bio za života, ali znate kako se kaže, o pokojnima samo sve najbolje. I nadam se da počiva u miru, ma gdje god bio. Mada je mogao još poživjeti i uživati u svojim unucima, ali ipak sudbina je imala druge planove. Znao sam da mi ne će biti lako u nastavku života. I nije mi bilo lako, ali ipak moram sam nastaviti život dalje. Moj otac je bio profesor fizike i matematike. I nakon njegove smrti kada sam gledao te neke njegove knjige iz područja matematika uvidio sam da je matematika jedna lijepa znanost koja se isplati proučavati i baviti. I sada nakon mnogo godina vidim da je bilo glupo što u mladosti se više nisam posvećivao u njezinom proučavanju. Ali to je bila mladost ludost i nad prolivenim mlijekom ne isplati se plakati. I što vrijeme više ide, sve više razmišljam da počnem obnavljati neko znanje iz matematike. A za to nikad nije kasno.

A i danas je rođendan mojem malom nećaku Mirku, koji je na žalost preminuo u tragičnim okolnostima prošle godine. I o čemu sam pisao. Da je živ, dana bi slavio 6 rođendan. Ali i tu je sudbina imala neke svoje planove, koji se možda nisu trebali dogoditi. Ali su se ipak dogodili. I svog dragog nećaka nikad ne ću zaboraviti.

Pitali su me ljudi da li ću slaviti martinje ove godine. I kada sam im rekao razloge zašto ne ću slaviti i ne slavim na današnji dan, samo zašute i pognu glavu, jer shvate zašto mi se je ovaj blagdan zamjeri. Ne toliko zbog oca, već zbog malog nećaka, kojeg nikad ne ću preboljeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: godišnjica, matematika


- 18:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.10.2017., utorak

Tužna godina

Prošlo je godinu dana od kada si nas napustio anđelu moj, moj jedini i najdraži nečeće. Nadam se da počivaš u miru, ma gdje god bio.

Doviđenja dragi, doviđenja

Doviđenja, dragi, doviđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?

Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.


Sergej Aleksandrovič Jesenjin

Oznake: godišnjica, anđeo, počivao u miru


- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.04.2017., subota

Godišnjica smrti

Jučer je bila treća godišnjica smrti moja majke. Već su tri godine prošle od kada smo sestra i ja ostali i bez majke. Već su tri godine prošle od tog događaja, koje nisu bile lake bez nje. Kao i bez oca, koji je pokojan malo više od osam godina. Oba roditelja su nam otišli zbog bolesti koje su ih zadesile. I kojima se nisu mogli odhrvati. Jer su bile preteške. Otac zbog srca, a majka od dijabetesa i otkazivanja bubrega, upale pluća i septičkog šoka. Ali se sada barem nadam da na onom svijetu više ne pate od tih bolesti. Jer nije im bilo lako.
A danas čitam kako nas je napustio Relja Bašić, legendarni gospon Fulir iz meni legendarnog filma "Tko pjeva, zlo ne misli". Legendarni hrvatski glumac, koji nas je zadužio svojim legendarnim filmskim ulogama, koje će nas zauvijek podsjećati na neizmjeran talent u glumi. Ne znam kojim riječima bih opisao njegove uloge i filmove, jer toliko su odlične da ih se riječima ne mogu opisati. Ali najviše ću ga pamtiti po gosponu Fuliru i predivnoj priči ispričanoj u tom filmu. I predivnim pjesmama koje su u tom filmu ispjevane. Nije da su mu ostale uloge bile loše, ali ova uloga mi je nekako najdraža.
Na žalost današnji post mi je depresivan, zbog godišnjice smrti majke, a i odlaska legende hrvatskog glumišta. I nekako to nisam mogao izbjeći. Ali što ću, život je takav, pun radosti i žalosti. I moramo biti zahvalni na svakom trenutnku života koji nam je darovan, jer ne znamo što nas sutra očekuje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: godišnjica, gospon Fulir


- 20:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2019  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo