Crna svjetlost

04.03.2020., srijeda

Garfild i ljubimci

Netko me je u jednom prijašnjem postu pitao za mog prijatelja mačka Garfilda, koji mi je pravio društvo na vrtu. I moram priznati da ga već skoro nekih godinu dana nisam vidio. Ali vjerujem da je dobro. Naime, taj mačak je zapravo ljubimac moje bake. A vrt se nalazi uz njezino dvorište.

Nadam se da se sjećate da sam pisao o mojem druženju sa jednim mačkom, kojem sam dao ime Garfild. I koji mi je pravio društvo kada sam obrađivao vrt. Kako prošle godine zbog nekih problema nisam baš mogao baviti vrtom kako sam želio, tako je i moje druženje sa njim privremeno prestalo. Naime, taj mačak je zapravo ljubimac moje bake. A vrt koji sam obrađivao graniči sa dvorištem moje bake, koja živi u nekoj kući.

I tako kako sam prošle godine na žalost zapustio dosta taj vrt, tako je moje prijateljstvo sa tim mačkom isto dosta se zapustilo. I moram priznati da mi jako nedostaje to druženje sa tim mačko. Kojeg sam jako zavolio. I žao mi je da ga odmah, kada je bio mali nisam udomio. Jer stvarno je predivan mačak, unatoč svim njegovim mušicama koje ima. Tako da na žalost ne znam što je sa njime. Ali vjerujem da je dobro i da je u dobrim rukama.

Moram priznati da me je taj mačak natjerao da ponovo i više zavolim mačke. I od kada sam ga upoznao čeznem za time da si udomim jednog mačka. Koji bi mi pravio društvo u mom domu. Ali kako je prošla godina mi bila jedna od težih godina u životu, po svim pitanjima, morao sam dosta zapustiti obrađivanje vrta. Za kojeg se nadam da će mi uskoro postati ponovno jedna predivna aktivnost. Ali prije toga moram riješiti neke životne probleme.

A nadam se da će mi se ostvariti želja da jednog dana udomim neku macu. Jer nedostaje mi jedno takvo društvo u obliku mačke kao kućnog ljubimca. A i akvarij i ribice u njemu. Jer akvarij mi je isto tijekom prošle godine isto dosta stradao. Pa se nadam da ću i taj akvarij tijekom ove godine uspjeti ponovo aktivirati. Jer lijepo je imati neki akvarij sa ribicama i brinuti se o njima. I promatrati ih kako se razvijaju u njemu i kako žive i uživaju u njemu. Ne mogu vam riječima opisati taj užitak.

Tako da jedva čekam da riješim neke probleme u životu, pa da si mogu nabaviti neke kućne ljubimce. Jer život bez kućnog ljubimca je pusti život.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: Garfild, kućni ljubimci, akvarij


- 20:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.09.2018., srijeda

Svratio da se javim

I ovo večer sjedim za radnim stolom i razmišljam što da napišem u ovom postu. Zadnjih dva tjedna nije mi se dalo pisati za ovaj blog. Pa sam uzeo pauzu od pisanja. Ali uvijek sam bio mislima na ovom blogu. I sa svima vama. Nisam vas zaboravio. Jednostavno mi je trebalo malo vremena za odmor i da pokušam srediti neke svoje misli.

Kod mene nema ništa novo. I dalje muku mučim sa svime u životu. I sa svim tim problemima se pokušavam uhvatiti u koštac. I pokušavam ih se riješiti i popraviti. Ali polako se kreće. I nadam se skorijoj nekoj novoj promijeni. Samo treba uhvatiti priliku i ne predati se. Pa će s vremenom se neke stvari posložiti.

Na vrtu, s dolaskom jeseni, polako se sve priprema za jesen i zimu. Te i ja se polako prilagođavam toj situaciji. Počelo je jesenska obrada tla. A čim bude vremena, biti će i nekog presađivanja. Uglavnom lješnjaka i jorgovana. Samo da bude lijepo vrijeme i bez velikog mraza. Mačak Garfild i dalje mi pravi društvo. Pruža mi moralnu podršku u štihanju. I kao i obično provjerava da li dobro štiham. Ovo će mu biti prva jesen sa mnom u vrtu. Pa se sa mnom uči kako ga obrađivati u jesen. Dosta se je udebljao kroz ovo ljeto. A i ojačao. A s dolaskom svježine postao je ponovo i velika maza. Mada mi se ne da čuvati u rukama, jer nije navikao na to, ipak je još uvijek velika maza. I koji svojim motanjem oko nogu izmami maženje od mene.

Ne mogu riječima opisati koliko mi je drag ovaj mačak. Mada je sav vražji i divlji, ali ipak mi je drag. I ne bih ga mijenjao ni za što. Ali nekako imam osjećaj da će ubrzo doći vrijeme da ga bolje zbrinem. Jer ne će ovako dugo moći živjeti. Ponovo sam u napasti da ga donesem sebi u stan, ali nakon što se je navikao na ovaj način života na dvorištu i vrtu, ne znam kako će se naviknuti na stan. Ali naći ćemo neko rješenje i na to.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Garfild, vrt i terasa, jesen


- 21:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.08.2018., srijeda

Kad se nešto voli, onda ništa nije teško

Da, kad se nešto voli i to se radi sa radošću. Znam da odabir između bloga ili vrta kod svakoga je drugačiji, a kod mene nema dvojbe. Volim oboje. A i čitati knjige i fotografirati. I kad nešto voliš, uvijek ćeš si naći truda da si nađeš vremena da se baviš time. Ma koliko teško bilo. Barem ja tako mislim.

Naravno, nije ni sve tako savršeno. Pa ni kod mene. Lako je pričati priče o svemu tome i razvijati razne teorije oko toga. Ali ostvariti to u djelo je ponekad teško. Pa ni kod mene nije drugačije. Priznajem ponekad sam jak na riječima, ali djelu ponekad i nisam. Pa i kod mene ima tih problema. I zbog nekih obaveza prisiljeni sam neke stvari staviti u mirovanje i zapustiti ih, dok se prilike ne poprave. Ali vjerujem da ću s vremenom i to srediti. Samo si trebam dati truda.

Mačak Garfild mi i dalje pravi društvo u vrtu. Ponekad samo toliko svrati da vidi da li će dobiti nešto za jesti, pa kad se najede zbriše nekamo u skitnju. A ponekad se samo izležava negdje u blizini. I on je osjetljiv na ove vrućine, pa samo se izležava negdje u hladu i pokušava preživjeti ove vrućine. Nije ni mačkama, psima i njima sličnim životinjama koje imaju krzno kroz cijelu godinu živjeti na ovim vrućinama. Pa sam Garfildu pokušao dati vodu u nekoj zdjelici, ali on nije mario za to, već se je radije pokušao rashladiti u vodi iz zdenca iz kojeg sam crpio vodu za zalijevanje. Pa sam ga morao čekati ponekad da se zadovolji sa njom. Nadam se da mu je poslužilo, jer bilo mi ga je žao. I uspio je nekako izdržati i on ove paklene vrućine. Jer i dalje je živahan kao i prije. Čak mi je pomogao i oko nekih ruža koje sam čistio od korova koji se nakupio oko njih. I to mi je bilo zabavno gledati, jer je napravio svoju predstavu kako samo on umije i koju mi je teško opisati.

Vrt i dalje nekako pokušavam održati. Kao i obično morao sam ga dosta zalijevati, da povrću i ružama pokušam tako pomoći da izdrže ove vrućine. I najviše sam se bavio sa tim zalijevanjem. Pa nisam imao baš puno vremena za ostalo. Ali zadnjih dana sam uspio neke ruže plijeviti i osloboditi ih korova, koji uporno raste, unatoč ovim paklenim vrućinama. Ali i njih je izgleda ova vrućina nekako pogodila, pa sam pomalo žalostan. Ali nadam se da će se uspjeti oporaviti. Samo da ne bude toliko paklenih vrućina. I kako izgleda da ću morati nekako idućih mjeseci i godina pokušati stvoriti neku hladovinu za sve biljke. I to nekom sadnjom stabala voćaka i sličnog, jer je dobar dio vrta pod direktnim sunce. A kako ću riješiti ovaj problem, još ću vidjeti. Sve zavisi kako će biti sa zdravljem, vremenom i financijama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Garfild, vrućine


- 22:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.04.2018., ponedjeljak

Garfild

I danas popodne sam pokušao da nešto uradim na vrtu. Ali na žalost kiša me je omela i otjerala sa njega. Tako da sam jedva nešto malo uspio da uradim na njemu. Tek toliko da oko nekih božura (ili što li su već to) malo pokupim travu. Jer počeli su izlaziti iz zemlje. Pa sam želio da im malo uredim oko njih. Ali ta dosadna kiša me je spriječila da nešto više uradim oko njih. Ali bude još prilika za to.

Onaj mačak mi se i danas priključio u radovima na vrtu. Nakon što se je dobro najeo porciju mačje hrane koju sam mu donio. I koju je sa užitkom pojeo. Zadnjih dana nekako pokušavam ga tim porcijama hrane malo i pod kupiti. Da se sa njime malo više zbližim. Jer mi je dosta se zavukao pod kožu i zavolio sam ga. Ne znam zašto, ali postao mi je jako drag. Možda zbog svoje naravi i što me sa veseljem dočekuje i što se uvijek voli maziti sa mnom. A i nekako mi je jako lijep i dražestan. Na žalost nisam stigao da ga fotkam kako jede. Ali sam uspio da ga fotkam kada mi je pravio društvo oko pokušaja uređenja oko onih božura. A kako je bilo možete vidjeti na slijedeće tri fotke.




Na žalost fotke nisu baš odlične, jer su snimane na brzinu. Pa ih iz tog razloga nisam mogao bolje snimiti. I da, konačno je dobio i svoje prvo ime, moja najmlađa nećakinja ga je nazvala Garfild, jer joj dosta liči na onog mačka Garfilda iz popularnog crtića.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Garfild, mačak, vrt


- 20:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (6)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo