Crna svjetlost

07.10.2018., nedjelja

Vratio se goblenima

Zadnjih nekoliko tjedna sam dosta zapustio ovaj blog. Ne nije problem u vama, već sam želio da uzmem malo odmora od njega. I pokušam se posvetiti nekim drugim stvarima. Bilo je dosta toga u ovo vrijeme, ali ne ću pisati o svemu. Ponajprije ovo vrijeme vani je stvarno poludjelo i dosta osjećam njegove posljedice. Ne, ne žalim se i ne cmizdrim na njega. Ali takvo je vrijeme. Možda i vi imate sa njim problema. Ovo prijelazno razdoblje iz ljeta u jesen dosta je podmuklo, pa zna izazvati zdravstvene probleme kod čovjeka.

Srećom nisam pokupio nikakvu virozu ili slično. Ali imam dosta grčeva i bolova na mjestu gdje sam operirani zbog promjene tog vremena. Ali nosim se nekako sa njime. Uskoro za koji dan imam neku kontrolu u bolnici, pa kad ju riješim savjetovat ću se sa svojom doktoricom kako da se nosim sa time. Čujem od dosta ljudi koji su isto tako operirani da imaju slične probleme. Pa je valjda i kod mene isti problem.
Ovih dana vratio sam se jednom svojem starom hobiju, goblenima. Nabavio sam si nekoliko njih koje sada polako izrađujem. I moram priznati da mi je nedostajao taj hobi. I drago mi je da sam se vratio njemu. Jer stvarno me dosta opušta i smiruje. I kojeg ću pokušati nekako nastaviti raditi, jer me dosta ispunjava. Te sam polako počeo ponovo stvarati neki kutak u svom domu gdje ću ga raditi. A i ne samo njega, već se i sa drugim hobijima isto baviti.

A i ovih dana pomalo pokušavam da obnovim znanje u informatici. I nekim programima. A i steći neka nova znanja. Otkrio sam neke aplikacije sa kojima ću se pokušati naučiti služiti, jer sam stekao dojam da bi mogle biti korisne. Ne samo u privatno, već možda i poslovno. Čovjek nikad ne će doći na zelenu granu sa znanjem u informatici, jer stalno se nešto novo mijenja i nadograđuje, pa se čovjek mora neprestano educirati u tome. Svatko ima neki interes u tom području pa se posveti učenju u tome. Tako i ja se nastojim usavršiti u nekim stvarima. A koliko ću uspjeti, vrijeme će pokazati.

Na vrtu je sve u znaku jeseni. Uspio sam dobar dio zemlje obraditi za jesen i zimu. A i još ima dosta toga što treba da obavim. Uglavnom sada mi slijedi presađivanje nekih grmova na neka nova mjesta. Jer želim malo da sa njima uljepšam vrt sa novim rasporedom. A i da sa njima pokušam stvoriti s vremenom neki hlad tamo gdje ga nema.

Mačak Garfild mi i dalje pravi društvo na vrtu. Kao i obično provjeravao je da li imam dobru lopatu za obradu zemlje, da li sam dobro pokosio neku travu, a i sa neviđenim užitkom se je valjao po zaštihanoj zemlji. A i provjerava isto tako da li sam dobro presadio one neke grmove. Ne znam svima ime, ali dva tri grma su od nekih divljih ruža, te jedan grm od nekih japanskih jabuka. Kao i obično za sada se još drže nekako ofureno, ali nadam se da će s vremenom se primiti i dobro ukorijeniti. A Garfild, osim što provjerava moje radove i pazi da imam pauze u radu, dosta se mota pod mojim nogama i tako od mene izmoli i neko maženje. Dosta se je udebljao i ojačao od početka ljeta. A i krzno mu se dosta linja. Valjda se priprema za zimu. Nakon toliko vremena koje smo zajedno proveli, ne znam kako bih bez njega. Prirastao mi je srcu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: garfield, gobleni


- 21:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.08.2018., srijeda

Vrućine i odmor

Nakon onih kišnih dana došle su nam opet vrućine. Ne znam za vas, ali ja ih sve teže podnosim. I ove godine muku mučim sa njima. I noću slabo spavam. I ne znam kako sve to podnosim. Danju na litre vode popijem, i jedva mi to pomaže da izdržim dan. Dok sam bio na poslu, barem mi je tamo malo lakše bilo, jer objekt ima klimu, a i dosta sam u frižidere išao, pa sam nekako dio dana izdržao. Ali sada od kada sam na nekim slobodnim danima, ponovo se teže nosim sa time. Ali morati ću nekako izdržati, jer druge mi nema.

Na vrtu se i dalje mučim sa tim korovom, i jedva ga stižem čupati. Kao da mu ove vrućine nimalo ne štete. Kao da ta borba sa korovom nema nikakvog kraja. Ali već ću ja njemu stati na kraj. Unatoč tome što sam imao tu pošast sa puževima golačima ovo ljeto, danas sam si ipak nabavio neke nove sadnice kelja. I to onog kelja pupčara. Ipak sam si ga nabavio, sa nadom da će preživjeti najezdu puževa. I da ću uspjeti da ga uzgojim navodno i preko zime raste. Pa se nadam da će preživjeti slijedeću zimu. I da ću imati neki urod. A ovo preostalo povrće koje mi je preostalo, nekako ipak je preživjelo. I imam dojam da će nekako ipak iz njega biti nešto. Samo ću morati dosta pužomora koristiti, da svo to povrće zaštitim. Sa nadom da će se oporaviti. Već skoro dva tjedna pratim kako mi napreduje prvi patlidžan na vrtu. I što dani prolaze i što ga više polijevam, nekako je sve veći. Što me raduje. I jedva čekam da ga uberem i pogostim se sa njime.

Nakon samo mjesec dana rada u novoj firmi, već su me prisilno otjerali na neke slobodne dane. Sa objašnjenjem da navodno nema baš posla, pa su mi rekli neka se malo odmorim. Što mi je pomalo dobro došlo i nisam se bunio. Jer neki umor me drži. Pa kad već su ponudili, odoh ja na odmor.

A mačak Garfild mi dalje pravi društvo na vrtu. Mada primjećujem da i njemu ne paše ova vrućina i da se drži dubokog hlada. A nije ni čudo da mu je vruće, kada i ljeti mora nositi ovu dlakavu bundu na sebi. Tako da i on jedva čeka neko osvježenje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: kelj pupčar, garfield, vrucina


- 18:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.07.2018., subota

Soli na rep

Hvala svima vama koji ste mi u komentarima dali svoje dobre savjete za borbu protiv bolesti povrća. Mada sam zakasnio u toj primjeni. Pa sumnjam da će imati kakve koristi. I ja sam čuo za mlijeko kao sredstvo zaštite. I od iduće godine ću si morati dati truda da na vrijeme to primijenim. A moram priznati da ovih dana se moram boriti i protiv nekih štetnika, životinjica, koje mi jedu povrće.

Naime, jučer mi je sestra savjetovala da oko kelja, korabe i ostalog sličnog povrća rasipam malo soli. I danas sam se odvažio na taj eksperiment, da vidim da li će imati uspjeha. Nadam se da noćas ne će biti kiše, da mi sol ne ispere sa zemlje. Teko da tim životinjicama stavim soli na rep, da mi ne rade toliku štetu. I da pokušam spasiti ono što se spasiti dade. Mada me malo brine da mi sol svojim djelovanjem ne našteti zemlji. Jer znate kakva je sol i kako djeluje na okolinu. A poslije mi je pala i ideja o tome da sol ima i jod. Pa se nadam da će i ta jod malo pomoći oko svega. Mada ću morati da malo istražim o djelovanju joda na biljke. I ljekovitost i korisnost joda uopće na biljke.

Mačak Garfild i danas mi je pravio društvo na vrtu. I proučavao što radim sa soli. I nije mu se baš svidjelo. Ali je preživio. Posebno se radovao nekoj suhoj hrani koju sam nabavio specijalno za njega. Sa nekim okusom ribe. I zadnjih dva dana se je nekako oraspoložio nakon što si ju je pojeo. Toliko se oraspoložio da je ponovo preo kada sam ga mazio. Da Grfild mi je postao najbolji i najdraži prijatelj. Do sada se sa ni jednim mačkom nisam toliko sprijateljio, kao sa Garfildom. Tako da će mi biti žao ako me napusti. Pa ću morati se dobro potruditi oko njega. A i počeo sam ga hraniti što bolje mogu, da ga tako nekako pokušam zadržati uz sebe. A i žao mi je da bude gladan. Jer moram priznati da sam zavolio tog mačka da ne znam kako bih živio bez njega. I pitam se kako sam uopće živio bez njega do sada. Mačke su predivne životinje. Ma što god ljudi pričali o njima. I ne mogu shvatiti zašto su protiv mačaka, kada one znaju čovjeku pružiti jedno predivno iskustvo, druženje i prijateljstvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: sol, jod, garfield


- 21:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.07.2018., utorak

Na djelima se poznaju junaci

Hvala svima koji su mi u komentarima u prošlom postu preporučili preparate sa kojima da tretiram paradajze. Pokušati ću ih jednom prilikom primijeniti. Danas sam na svu strku jednog člana obitelji poprskao sa nekim sredstvom te svoje paradajze, da pokušam spasiti ono što se da spasiti. Jer dva grma paradajza su mi gotovo uništena. Pa sam pokušao sa tim sredstvom spasiti preostale paradajze. Mada mi nije po volji, ali sam ipak pokušao. A koliko sam uspio, vidjeti ću idućih dana i tjedna.

Ne ću vam pisati o stanju u mojoj obitelji, jer nije baš vrijedno da pišem puno. Dosta su naši odnosi narušeni. Posebno nakon smrti mojeg neprežaljenog nećaka. I o tom sam pisao prije skoro dvije godine. I tada se je pokazalo kakvi su odnosi nekih članova obitelji prema mojoj sestri i njezinoj obitelji, a i meni. Ima jedna poslovica ili kako je već nazvati i otprilike glasi: „Na djelima se poznaju junaci”. I tada su pokazali kakvi su to ljudi. I još uvijek pokazuju kakvi su ljudi. Ali dosta o tome. Ne vrijedi puno pisati o tome.

Vratiti ću se radije vrtu i mom prijatelju Garfildu. Sada mi slijedi da vidim da li sam pogriješio u korištenju tog sredstva na paradajzu ili ne. A moram priznati da je urodio lijepim urodom. Ali kako izgleda da će ga ta bolest dobro pokositi. Tako je to sa vrtlarstvom i uzgojem povrća. Ali ima i lijepih vijesti. Danas sam ponovo ubrao dvije lijepe i velike tikvice. Koje su tako velike, da su moje podlaktice mačji kašalj prema njima. Tako da ću ih sutra pokušati spremiti u duboko smrzavanje, da ih tako sačuvam za zimu. Da ih i tada mogu uživati u njima. A i jagode mi daruju lijep urod. I ne prođe mi dan da se sa pokojom jagodom ne počastim. Svježe ubranom sa onog malog grmića. A i jagode su počele da se sa onim svojim izdancima množe. Tako da ako dobro ih presadim, možda povećam broj jagoda na vrtu. Koje su stvarno ukusne i imaju onaj pravi i mirišljavi miris i okus po jagodama.

A Garfild? On mi dalje pravi društvo u vrtu. Čak mi i pomaže oko odabira jagoda kada se gostim sa njima. I zna mi pokazati koje su dobre. A ponajviše se raduje kada mu donesem neku mokru hranu sa okusom lososa. Ne mogu vam riječima opisati tu scenu kada mu sa jedne strane stavljam tu hranu u neku posudu iz koje jede, a on sa druge strane od nestrpljenja već gura glavu da se što prije počne gostiti sa njome. Neizmjerno obožava da jede tu hranu sa okusom ribe. Pa mu je znam donijeti, da ga razveselim. A i lijepo ga je vidjeti kada završi sa gozbom kako se umiva po licu i glavi. Te mi nakon toga se pridruži u radu po vrtu. I svojim postupcima nasmijava.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: jagode, garfield


- 21:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.06.2018., srijeda

Nije mi sjeo

Ovaj produženi vikend nije mi sjeo baš najbolje. I jedva sam dočekao ove radne dane, da si mogu rješavati neke životne obaveze koje iziskuju moju pažnju. Uspio sam podmiriti neke zaostale račune od režija. Mada još moram neke da podmirim. Ali vjerujem da ću i njih podmiriti. Samo da dođem do novaca prije.

Prošao sam i neki sanitarni pregled. I predao sam neke dokumente u novu firmu. I ako nešto ne iskrsne, možda već idući tjedan počnem raditi na novom radnom mjestu. A prije toga obaviti neke pravne stvari. Ne osjećam neku uznemirenost ovih dana oko promjene posla i firme. Niti uzbuđenje ili uzbuđenost. Nekako sve smireno prolazim. Mada pomalo ima i trunke uzbuđenosti. Koja prođe kako dođe. Ne znam kako bi taj osjećaj opisao i protumačio. I da li je dobar ili ne. Ali što god da je, moram dalje ići, jer druge mi nema. Računi se sami od sebe ne će platiti, jesti se mora, živjeti se mora dalje.

Moj vrt nije bog zna što. Veći dio je još uvijek pod travom ili pod orahom. Tek jedno desetak gredica na kojima je posađeno neko povrće, i nekoliko gredica sa ružama, koje pokušavam nekako spasiti i održati na životu. Da ih jednog dana mogu presaditi i dalje ih uzgajati. Danas sam uspio si nabaviti još nekoliko sadnica kelja pupčara i zelja. Te ih posadio. Sa nadom da će mi uspjeti u uzgoj. Te da ću uživati u njihovim plodovima. Ne moram vam pisati o onom osjećaju ispunjenosti i ponosa kada si sam nešto uzgojio, bez korištenja pesticida i onda možeš uživati u konzumiranju tih plodova. Osjećaj je neopisiv.

Zapravo, želim napisati to da unatoč što mi vrt nije u punom zamahu i onoj slavi u kojoj je bio do prije nekih dvadesetak godina. I da još nisam odličan i dobar vrtlar. Ali ipak, meni puno znači, jer mogu nešto uzgajati i nešto pokušavam na tom komadu zemlje. Pisao sam da su mi mnogi predlagali da ga prodam. Što me je jako ljutilo, jer ti prijedlozi su dolazili od ljudi koje ne znam kako bih opisao. Ljudi koji su stvarno glupi i žele ti muku i pokoru. I samo pokazuje više kakvi su odvratni ljudi. Umjesto podrške i savjeta, oni ti žele propast.

Mačak Garfild i dalje mi pravi društvo na vrtu. Ne mota mi se oko nogu toliko više. Ali ipak je uz mene i obično si negdje leži. Ili naganja leptire. Imam dojam da su mu ti leptiri postali dosta zanimljivi, jer kad vidim kako ih naganja i kakve vratolomije izvodi pri tome, jednostavno mi se popravi raspoloženje. I kako onda čovjek ne bi volio mačke, kad vidi što mačka zna izvoditi. I dignuti ti raspoloženje. A zadnjih tjedana mu je dosta postala zanimljiva ona hrpa od korova, granja i sličnog, što ja zovem kompostište. Dosta se mota oko nje. I kao da provjerava da li je sve u redu sa tom hrpom. Čak i na tim nekim granama svoje pandže održava. A i počeo ih je grickati. Kao da misli da će time potaknuti te grane da brže propadnu. Ali ne će. Znam da te grane ne će brzo istrunuti. I da će im trebati više vremena da istrunu. Ali kako mi se ne da ih kuriti, onda mi druge nema. A ionako će s vremenom istrunuti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, povrće, garfield


- 22:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.05.2018., petak

Počele mi rasti biljke

Ovih dana kiša mi baš i ne daje da se bavim vrtom onoliko koliko bih volio da se bavim. Što mi pomalo nije žao, jer kiša je najbolja za zalijevanje vrta. Ali i dobra je stvar što su mi polako počele rasti neke posijane biljke.

Sjećate se da sam negdje prije jedno mjesec i pol obrezao neke ruže. E one su mi konačno podarile prelijepe cvijetove, koje možete vidjeti na fotkama koje slijede. Ne znam da li će se vidjeti na forkama njihova puna lijepota, ali uživo su stvarno prelijepe, barem meni. I drago mi je da sam ih toliko obrezao, jer se je pokazalo da će stablo biti lijepo razvijeno, a cvijetovi još lijepši.





A izgleda da mi je i prvi krumpir počeo se razvijati. Kako ga već dugo nisam uzgajao, pomalo sam zaboravio kako izgleda njegov nadzemni dio. A kako izgleda, možete vidjeti na ovoj fotki. Ova biljka mi daje nadu da sam možda dobro posadio nešto krumpira, a koliki će mi biti urod i uspjeh, vidjet ćemo kroz nekoliko mjeseci.



A izgleda da ću i ubrzo i prve tikvice možda ubrati, jer kako izgleda da je neko sjeme nekim čudom preživjelo u zemlji ili je ona neka tikvica koju nisam ubrao i samo je zakopao u zemlju ostavilo sjeme i sad mi je prva biljka te tikvice počela rasti. Pa se veselim skorijem prvom urodu.



I tako unatoč kiši koja me sprečava oko bavljenja vrtom, ipak ne tugujem, jer ipak neki dijelovi vrta me vesele. Jer pokazuje da se trud isplati. I potiće me da se strpim i da ću upornim radom imati nekog uspjeha. Mačak Garfild i dalje se veseli mojem društvu na vrtu. I svojim ponašanjem me veseli i tješi. I danas se je motao oko mojih nogu kada sam snimao ove fotke. Jer je jedna velika maza.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: ruže, garfield


- 19:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.05.2018., srijeda

Garfild vragolan

Jučer sam uspio da si nabavim neko sjeme od nekih tikvica i na vrtu sam ih uspio posaditi. I pri tome mi je moj prijatelj Garfild pomogao. I ovaj put je morao da izvede neku svoju vragoliju. A ta je da kada sam iskopao rupe u koje bih sam posadio te sjemenke, Garfild se je olakšao u jednu od tih rupa. I kada je to obavio počeo ju je zatrpavati. I time pokazao mi što misli o tom mom sađenju tih tikvica. Kad sam to vidio da radi, skoro sam poludio. Jer nisam za njega iskopao tu rupu, nego za sjemenke. Tako da sam morao izbjeći tu rupu. Jer ne priliči mi da sam posadio u nju te sjemenke. I što sad napisati na tu njegovu vragoliju?

A danas se je Garfild jedno izležavao na onoj gredi gdje sam posadio krumpir. Te ga nisam nikako mogao otjerati sa te grede. Jer sve je doživio kao neku igru. Te sam morao odustati od toga i pustiti ga da sam ode. I nadam se da mi nije uradio neku štetu. Tako da mi nikad nije dosadno na vrtu sa tim mojim mačkom Garfildom.




Danas sam malo fotkao ovo neko samoniklo cvijeće, koje raste u sjeni jorgovana. Nisam ga pokosio, jer mi je jako lijepo. I uživam u njihovoj ljepoti.



A i ove batonike ili kako se već zovu ovih dana su mi podarile svoje lijepe cvijetove. Tako da mi ovo moje cvijeće ovih dana je podarilo svu svoju ljepotu. Jer je stvarno predivno. Barem meni. Samo još moram nekako da uredim malo na vrtu oko tih cvijetova i još nekako uljepšam si taj dio vrta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: garfield


- 21:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.04.2018., subota

Kos i Garfild

Ovaj moj prijatelj je mačak Garfild je pravi zafrkant. I danas se je motao oko mojih nogu kada sam štihao na vrtu. Da sam morao paziti da i njega ne zaštiham u zemlju. A kad mu je dosadilo onda se je zavalio ispod nekog mladog lješnjaka i drijemao. Dok sam ja štihao i mučio se da si pripremim taj dio za sadnju krumpira. Kojeg ove godine ću nakon dugo vremena sam pokušati uzgojiti. A kako se je Garfild izvalio možete vidjeti na fotki.



A danas me je iznenadio i posjetom ovaj mali kos. Ne znam kako, ali shvatio je i nanjušio nekako da bi si lako na ovom sveže zaštihanom dijelu mogao naći neku glistu. I uspio ju je naći i odletjeti. Kasnije sam ga još jednom uslikati i naganjao sam ga po vrtu. Ali nikako nije želio ostati miran. Pa mi je prilika za dobrom fotkom pobjegla sa njim. A i njega možete vidjeti na ovoj fotki, jer samo sam nju uspio snimiti, par trenutaka prije nego je uhvatio glistu i pobjegao.



Na žalost nisam imao prilike snimiti kako mi se Garfild mota oko nogu kada sam danas štihao i pomaže mi oko štihanja. Jer nisam imao nikoga tko bi nas uslikao. Jer ponekad ima lijepih scena kada mi se mota oko nogu Garfild, da se im moram nasmijati. Ali što ćeš, tako to. I drago mi je da bar njega ovo proljeće imam na vrtu da mi pravi društvo. I da mi je samo još jedan poticaj da idem na vrt. Jer Garfild mi je predivan. I nadam se da će naše prijateljstvo potrajati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: garfield, vrt, krumpir


- 21:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.04.2018., utorak

Opuštajući radovi i druženje

Uz sve obaveze koje imam u zadnje vrijeme dosta sam okupiran ovim svojim mačkom Garfildom. I svaki dan me dočeka kada dođem na vrt. I svaki put me nekom svojom vragolijom nasmije ili iznenadi. Danas nije baš želio da jede iz one posude u koju mu stavljam hranu. Mali vražičak je nanjušio da ju nisam oprao. Pa valjda nije želio da jede iz prljave posude. Mali gospodin se je umislio. Jer je nisam oprao. Pa se valjda ljutio. A možda je bio i sit, jer je negdje dobio hranu. Tko bi ga znao.

Ali ipak i dalje se družimo. I pomaže mi oko štihanja greda. I danas je opet kopao po onom dijelu koji sam već obradio. Tako da smo stvarno postali vrtlarski par koji uživa u ovim lijepim i vrućim danima na vrtu. Čak me tjera da se u pauzama igram sa njime i da se malo odmorim od posla u vrtu. I vidi se još da je zaigrani i traži pažnju od mene. Ponekad se malo naljuti pa ode nekud, pa se vrati i opet mi pravi društvo. Imati macu za društvo je predivno iskustvo. Koje me opušta i tjera umor od mene. Kao i ova obrada vrta.

Znam da sam vam već dosadan sa ovom mačkom i vrtom. Ali trenutno mi je pisanje o ovim temama najinteresantnija tema. Posebno ovo druženje sa Garfildom. Druženje koje tjera neku tjeskobu i depresiju od mene. I pomaže mi da se malo opustim i odmorim. Jer zadnjih dana me dosta drži taj neki umor od svega. A i samo obrađivanje vrta također. Jer nekako imam dojam da zemlja iz mene izvlači taj umor i depresiju i tjeskobu. I što ne znam kako da objasnim. Izgleda da nešto takvo izvlači iz čovjeka sve ono negativno. I tjera ga da ne bude toliko umoran i tjeskoban. I opušta ga.

A i ono što voliš raditi nekako te opušta. A i to druženje sa mačkom isto. I stvarno ima neke istine u tome da mačke utječu pozitivno na čovjeka. A i ribice u akvariju. A za ostale životinje ne znam. Jer nemam neko iskustvo sa njima, kao sa ovom mačkom i ribicama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: mačak, garfield, vrt


- 21:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.04.2018., subota

Majčina dušica

Nedostaje mi čitanje knjiga. Već skoro 4 mjeseca nisam ni retka pročitao. Ponajviše zbog posla. Ali i zbog nekih privatnih obaveza. A sad kada je došlo vani lijepo vrijeme i njime radovi u vrtu, još manje imam vremena za čitanje. Jer zbog posla dođem sav umoran kući, pa dok si nešto uradim po kući, obavim kratki i brzinski šoping, te malo i na vrtu nešto uradim, dan projuri i već polako moram na počinak. Dani jednostavno prolete kad imaš puno toga za obaviti, a malo vremena. Ali već ču i za ponovno čitanje knjiga naći vremena.

Danas sam si nabavio sadnice majčinu dušice i smilja. Nisam ih još posadio u vrt, već u neku veću teglu. Da vidim kako se moram brinuti o njima. Pa ako ću imati uspjeha i još malo proučim o njihovom uzgoju i svemu ostalom, možda ih preselim na vrt. I tamo ih počnem uzgajati. A vrt je sav u proljeću. I posla ima i previše. Na žalost ostao sam bez onih špina, margareta i krizantema. Izgleda da ih je onaj jedan mraz prije Uskrsa uništio, pa ću morati da si nabavim nove sadnice ove godine. I početi iznova ih pokušati održati. Srećom nisu baš skupe sadnice, pa ću si ih moći priuštiti.

Garfild mi je i danas pomagao u vrtu. Ali je bio dosta nestašan, jer sam kosio ručnom kosom. Pa sam morao biti pažljiv da i njega ne pokosim ili ozlijedim. I danas je izvodio neke svoje vratolomije po vrtu. Danas je naganjao neke kukce ili što li već je bilo. A neko vrijeme se ja zavalio pod ruže i uživao u hladu koje su ruže pružale i taj mali nestaško je sa užitkom me promatrao kako se ja mučim oko košnje. I još k tome na svježe zaštihanoj zemlji ispod ruža. I baš uživa u toj svježe zaštihanoj zemlji.

A evo i fotke na kojoj možete vidjeti kako Garfild uživa u hladu dok se ja mučim na suncu sa košnjom.




Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: garfield, vrt, majčina dušica, smilje


- 21:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.04.2018., ponedjeljak

Garfild i uznemirujući poznanik

I večeras sjedim pred kompjuterom i razmišljam što da napišem u ovom tekstu. O vrtu mi se ne da baš pisati, jer nema ništa novo. Jednostavno jedva stižem da išta uradim. Unatoč nekom trudu da si nađem vrijeme, nikako da ga nađem i stalno mi bježi kroz prste. Razapeti sam između poslovnih i privatnih obaveza. Dobro je s jedne strane da samo tjeram jutarnju smjenu. I nekako sam se navikao da samo ujutro radim. I to mi se sviđa. Popodne me neke privatne brige mi oduzimaju vrijeme da odem na vrt. Ali ipak uspijevam da ulovim malo vremena da nešto uradim i na vrtu.

U subotu me je jedan poznanik razljutio. A razljutio me time da me je ujutro dok sam bio na poslu već počeo gnjaviti i moliti da dođem pomoći u neku socijalnu samoposlugu pomoći. Nisam protiv toga da pomognem, ali jednostavno ne stignem i već sam imao planirano što da obavim to popodne. Tako da sam mu grubo morao odgovoriti da me pusti na miru, jer da sam imao vremena već bih se prije javio i ne treba me još on gnjaviti oko toga. Jer imam i ja svoje neke brige i obaveze kojima se moram posvetiti. Čak me je jednom prilikom i oko 22 sata gnjavio da idući dan dođem nešto pomoći. Što me je samo dodatno uznemirilo, jer sam u to vrijeme već sam sav jadan od umoran od posla bio taj dan i onda se pojavi on sa gnjavažom da dođem volontirati idući dan. A ja imao neke obaveze da riješim taj dan, koje nisam mogao odgoditi. Što pokazuje kakva je osoba, da ne poštuje tuđe vrijeme. I da ne zna za neki bonton da se u to doba ljude ne gnjavi sa nečim takvim, osim ako nije od životne važnosti. Ajde razumio bih da me je molio da mu pomognem oko vožnje nekog njegovog u bolnicu hitno zbog bolesti. Razumio bih to da me moli. Ali za ostalo nije od tolike važnosti. A glumi nekog velikog vjernika. Ako si vjernik onda bi morao poznavati neke osnove bontona i pristojnosti. I znati nekog reda.

Mačak Garfild i dalje me s veseljem očekuje. Jer već pomalo zna da će dobiti nešto od mene da si pojede. I svoju porciju maženja kod mene. A zadnjih dana nekako posebno voli da se valja po nekoj gredi koju sam zaštihao na vrtu. Imam dojam da mu se sviđa ta svježe zaštihana greda i mekana zemlja. Čak mi pomaže i oko grabljanja. Da se je jedna susjeda nasmijala kako Garfild uživa u skakanju oko grablja i te trave i sličnog. Jer nas je promatrala kako se zabavlja sa mnom. Pomalo ga nastojim i razmaziti sa tim hranjenjem. I da ga sa time potkupim da bude više uz mene i da mu se svidim. I moram priznati i da ja uživam u tome da mu donesem nešto za jesti. I da se tako brinem o njemu. Jer mi ga je pomalo žao. A i nekako sam se zaljubio u njega. Tako da se nadam da će naše prijateljstvo se tako nekako nastaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: garfield, mačak, pristojnost


- 21:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.04.2018., četvrtak

Po njemu je dobio ime

Moram prvo da ispravim jedan komentar iz prijašnjeg posta. Zapravo ime mačka kojeg ste vidjeli na fotografijama. Naime, nije "Garfield", nego "Garfild". Mada je ime dobio po onom poznatom mačku iz crtića Garfieldu, ja sam svom mačku odlučio dati malo izmjenjeno ime. Zapravo izostaviti to slovo "e". A kako je dobio ime? Nije ništa komplicirano. Neke od tih fotografija sam objavio i na Fejsu. I kako je moja sestra mi tamo isto prijatelj, vidjela je te fotografije i pokazala nećakinjama. I moja mlađa nećakinja je rekla da joj je sličan tom mačku Garfieldu. Pa kako mi se je svidio njezin prijedlog, odvažio sam ga i tako nazvati.

Inače, taj mačak mi i dalje pravi društvo na vrtu. I dalje pomaže u njegovom održavanju. I svaki put kad dođem dočeka me na vrtu kod zdenca. Jer se je izgleda naučio na to da će od mene dobiti neku hranu. Naime, počeo sam ga pomalo hraniti i ja. Mada dobije već hranu od jednog člana obitelji kod kojeg živi. Jer vrt je baš uz kuću tog člana obitelji i kojeg živi. I uvijek kada dođem mu posjetu i on me dočeka. I pomalo smo se sprijateljili kroz te posjete. A na vrtu me taj mačak sve više iznenadi sa svojim ponašanjem. Kako sam neki dan počeo štihati neke grede u sklopu proljetne obrade tla, i on se je pridružio. I jako su ga dojmile neke gliste koje su štihanjem izašle van. I koje su ga jako zainteresirale, da se je sa njima počeo zabavljati i šapicama premetati i tapšati. Što je bilo jako smiješno za vidjeti. Ali na žalost nisam uspio da to snimim. Jer taj mačak ne može jako dugo biti na miru. A i jako ga interesira sve što grabljama pokupim. I mora sve pregledati i proučiti. I ispraviti me. Da se je sve to svidjelo i jednoj susjedi, koja se je na sve to nasmijala. Jer se joj je svidjelo kako mi pomaže u grabljanju.

Na vrtu moji radovi polako idu dalje. Mada mi ova kiša ne da puno raditi na njemu. Tako da pomalo zaostajem u radovima. Ali već ću ja nekako nadoknaditi sve to. Nadam se, samo da ne bude puno kišnog vremena. A i slobodnog vremena. U međuvremenu pomalo pripremam spisak što ću ove godine da pokušam posaditi. Ne će biti ništa posebno. Pomalo paradajza, paprike, čilija, tikvica i sličnog. Kako prošlu jesen zbog nekih opravdanih razloga nisam uspio nabaviti si neke voćke, a i ovog proljeća također. Pa ću na mjestu gdje sam to planirao posaditi nešto krumpira, da vidim kako će mi to uspjeti ove godine. Jer ga dugo nisam uzgajao. Pa će mi to biti novo iskustvo. A kako će biti, još ćemo vidjeti tijekom godine.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: mačak, garfield, vrt


- 21:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2019  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo