Crna svjetlost

15.09.2020., utorak

Svaštara 2. dio

Od kada sam se zaposlio, nemam baš puno vremena za pisanje tekstova za ovaj blog, a i onaj drugi. Što zbog privatnih, što zbog poslovnih obaveza. Koje mi oduzimaju dosta vremena da im se posvetim. Ali nekako se ti problemi polako rješavaju i nekako se sve polako kreće dalje. I na žalost će potrajati svi ti problemi.

Da, na žalost privatne i poslovne obaveze su me previše okupirale. Pa nemam baš puno vremena za pisanje tekstova za ovaj blog. A i neki drugi također. Ali uspijevam nekako pronaći vremena da vam se javim. I da napišem nekoliko redaka za ovaj blog.

Prošli tjedan u četvrtak sam uspio da konačno nakon dužeg vremena oko usklađivanja vremena sa električarom, HEP-om i mojim rekonstruiram tu razvodnu kutiju sa osiguračima od struje. I to me je masno koštalo. Ali moralo se je to uraditi, jer ove godine sam već nekoliko puta imao problema sa tim osiguračima. Pa sam morao to uraditi. Te sada slijedi nastavak radova na zamjeni ostalih žica od struje u stanu. A i zamjeni prozora, te farbanje zidova i ostalih radova. Da se stan dovede u neko bolje stanje za život. Tako da me očekuje muka i pokora po pitanju uređenja stana.

Mada sam već i sada kada sam mijenjao uz pomoć električara tu razvodnu kutiju uvidio pomalo kolika je ta muka i pokora oko toga. I to je samo bio uvod i upoznavanje što me sve očekuje. I moram priznati da me očekuje puno živciranja, brige i inih stvari oko toga. I puno toga nepoznatog. Jer još ne znam što me sve očekuje, neki nepredviđeni problemi i tako dalje. Ali ne dam se obeshrabriti, jer takav je život, pun neizvjesnosti i nepredvidivosti.

Jedna od utjeha su mi moje ribice i akvarij. I to me tješi i pruža mi neki mir da na trenutak malo zaboravim na brige. Na žalost, ostao sam bez jedne ribice, koju nikako da pronađem gdje je i kako je nestala iz akvarija. Nadam se da ću jednog dana uspjeti otkriti misterij njezinog nestanka. Ali utjeha mi je da su se nekako u mojem akvariju pojavile nekoliko novih ribice. Oko četiri ili pet ribica. Valja sam kod kupovine nekim čudom dobio i mrijest od neke ribice, i iz tog mrijesta mi su mi počele rasti te nove ribice. Što me jako veseli, jer sada ovako mogu pratiti razvoj i rast tih ribice. Što je jedno novo iskustvo za mene. Ugodno iskustvo za mene. A i novo učenje o životu ribica.

Nakon dužeg vremena sam neki dan počeo da čitam neku knjigu. Autor joj je Aleksandar Solženjicin, pod naslovom „Jedan dan Ivana Denisoviča” priča je to o logorašu i logorašima nekog logora u Sibiru, u kojem su bili deportirani neki zatvorenici iz tko zna kojeg razloga. Prema prvim stranicama nekako mi se čini dobra i zanimljiva knjiga i roman. Roman koji priča priču o životu logoraša u zabiti Sibira. A da li je knjiga i roman zaista tako dobar, vidjeti ću kada pročitam knjigu do kraja.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: električar, posaao


- 20:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.09.2020., utorak

Svaštara 1. dio

Opet me dugo nije bilo ovdje. Opet se dugo nisam javljao ovdje na ovom blogu. Mislim da je prošlo oko mjesec i pol od kada sam napisao zadnji tekst za ovaj blog. Mjesec i pol u kojem je bilo svega i svačega. Konačno nakon nekoliko godina sam osjetio čari odlaska na godišnji odmor, na kojem sam imao nekih problema sa nekih institucijama. I još ih uvijek imam. A i osjetio sam čari povratka sa godišnjeg odmora na posao. I puno toga još.

Da, ponovo sam zadnjih nekih mjesec i pol zapostavio pisanje tekstova za ovaj blog. Jednostavno je tako ispalo i što nije bilo u planu. Pojavili se neki dodatni životni problemi. A i bila je prisutna i borba sa nekom državnom institucijom oko ostvarivanja nekog prava. I koja je na kraju ispala dobro za moju sestru i mene. Ne nije vezano uz smrt nećaka, već sasvim nešto drugo. Ali ipak nakon dosta navlačenja sa tom institucijom uspjeli smo ostvariti svoje pravo. I koja se je ponijela jako podlo po mojem mišljenju prema meni i sestri.

O čemu je riječ, pokušati ću pisati jednom prilikom. Jer još nisam spreman za pisanje o tome. Jer još sestra i ja osjećamo gorak okus nakon susreta sa tom institucijom. A i još se natežemo sa jednom vrlom bankom, koja nam radi problema. A i o tome ću pokušati pisati, čim nađem malo vremena za to.

Srećom, još uvijek sam zaposlen. I nadam se da će tako ostati još neko vrijeme. Barem dok se ne stvore prilike za neki svoj posao. Ali to je druga priča. Prije jedno mjesec i pol dana osjetio sam čari odlaska na godišnji odmor, a i povratka na posao nakon njega. Sretan sam što imam posao. Na kojem je i dalje naporno i napeto, kao i uvijek. I to se mora nekako preživjeti. Ako se želi plača zaraditi. Jer živjeti se mora od nečeg.

Za vrijeme godišnjeg odmora sam imao po tko zna koji puta ove godine opet problema sa strujom i osiguračima. I to me je razljutilo da sam se odvažio da pronađem nekog električara i da krenem u zamjenu i popravak tih osigurača. Zapravo se radi o zamjeni razvodne kutije sa osiguračima kod onog brojila struje i još nekog uređaja pored njega. Ali kako je bilo vrijeme godišnjih odmora, na žalost nisam uspio da to uradim prije povratka na posao. Pa će to tek ovih dana biti napravljeno. Ne pitajte me koliko će me to koštati, od same pomisli na taj trošak postaje mi mučno. A mora se to uraditi, jer sve to je staro. I pravo je čudo da nisam imao većih problema. Nadam se da ću još pisati o tome.

Uspio sam preživjeti one paklene vrućine. I dobro sam za sada. I nadam se da će tako i ostati. Jer ima još mnogo toga što bih želio da pokušam ostvariti u svom životu. Ali slijedi i promjena doktorice opće prakse. Jer bivša doktorica je otišla u zasluženu mirovinu, a ova koja je privremeno preuzela ambulantu nekako nije baš neka kvaliteta. A i pitanje je što će biti sa ovom ambulantom. Pa moram da potražim neko bolje rješenje.

Što će biti dalje, nadam se da ću naći više vremena da pišem. Jer problema je puno, a vremena malo. Pa treba sve uskladiti nekako. Pišem ovaj tekst tek toliko da se javim. Mislim na sve vas koje sam ovdje upoznao cijelo vrijeme. Nisam vas zaboravio. To što nisam ostavio komentar, ne znači da vas nisam pratio. Vidim dosta promjena, lijepih i dobrih, a i na žalost tužnih. Život je takav kakav jeste i sa time se moramo nekako nositi i boriti. Druge nam nema, jedna velika borba sa vjetrenjačom života.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

- 21:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2020  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Rujan 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (6)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo