Crna svjetlost

27.02.2020., četvrtak

Zalomio se stalni

Ovih dana sam dobio novi ugovor o radu. I kako su se šefovi izjasnili, ipak su dali mi ugovor za stalno. Tako da me je ta vijest, taj ugovor ugodno iznenadio i dao mi je poticaj da na poslu budem bolji radnik. Ne mogu riječima opisati svoju sreću oko tog ugovora. Jer je taj ugovor kao da sam osvojio dobitak na lutriji.

Da, ovih dana sam konačno dobio taj famozni ugovor za stalno. I kojem sam se neizmjerno nadao. I šefovi su opravdali danu riječ. Jer potaknut iskustvom, naučio sam da ne vjerujem puno danoj riječi i ne pouzdam se u nju sto posto. Tako da sam bio neizmjerno radosni zbog njega. Ali s tim ugovorom je došla i jedna velika obaveza da opravdam dano mi povjerenje.

Tek sad počinje prava borba za ovaj posao. Jer ovo do sada je bila mačja igra. Kažem tek sada počinje prava borba, jer sad tek treba paziti na svoj posao, kako ga radiš i da ga što bolje radiš. Te da svedeš pogreške na najmanji minimum što je bolje moguće. Tako da šefovi ne dobiju priliku ti soliti puno o greškama i da ne dobiju priliku da ti moraju dati otkaz. Što je u svakom trenutku moguće.

Posebno mi je drago što sam dobio taj posao jer je dosta blizu stana u kojem živim. I lako na posao odlazim pješice. Tako da ne moram koristiti auto, bicikl ili prijevoz javnog transporta. Što je u mojem slučaju dosta ograničavajuće. Ali sada mi se je pružila prilika da pokušam konačno dovesti u red bicikle koje imam, da ih mogu koristiti. A jednog dana i pokušati nabaviti neki auto, sa kojim bih bio pokretniji, mobilniji. I pokušati tražiti posao u nekom udaljenijom mjestu.

Za plaču se ne ću žaliti, makar je mala. Ipak se radi o tekstilnoj industriji. Gdje su oduvijek plače bile male. I treba biti zadovoljan mali. A tko je zadovoljan malim, dobiva puno više. Te težiti i boriti se da te plače jednog dana budu puno veće. Od te borbe ne treba odustati i uvijek pokušati nešto da budu bolje. Nije mi pravo što ću raditi za minimalac. Ali kada si bez posla nekoliko mjeseci i godina, prihvatiš raditi i za taj minimalac. Samo da si priskrbiš neke novce za život. Te usput pokušaš još nešto zaraditi sa strane.

Sada kada je jedan dio problema riješen, da si dobio posao za stalno, treba biti zadovoljan. I primiti se ozbiljnog posla, da održiš i zadržiš taj posao što je duže moguće. Dok ne nađeš neko bolje rješenje. Jer uvijek postoji šansa da iskrsne nešto bolje. Samo treba biti strpljiv i pametan i sve se dade riješiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: posao, karijera


- 20:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.02.2020., utorak

Borba sa nikotinom

Zadnjih nekoliko mjeseci se borim sa nikotinskom krizom. Prije nešto više od 10 godina, na žalost, podlegao sam pušenju cigareta i cigarilosa. Valjda os silnog stresa koji sam proživljavao prije nešto više od 10 godina zbog bolesti roditelja i gubitka oca. A i još nekih drugih stresnih situacija. Ali kako sam zadnjih nekoliko mjeseci nisam baš u dobroj financijskoj situaciji, prisiljen sam se mučiti sa nikotinskom krizom. Jer si ne mogu priuštiti te užasne cigarete.

Prije nekih 15 godina moji roditelji su se teško razboljeli. I nakon nekoliko godina borbe sa bolesti, moji roditelji su na žalost umrli. I to je pomalo bio okidač, pretpostavljam da postanem pušač. A bilo je tu i još nekih problema oko posla i borbe za poslom i nekih inih stresnih situacija. Tako da sam na žalost podlegao početku pušenja. I koja je prešla u strast.

Ali s vremenom i ja sam polako počeo osjećati zdravstvene probleme. Dijelom zbog pušenja, dijelom zbog stresnih situacija oko posla i drugih briga u životu. I tako već nekih 11 godina sam pušač. I to mi je bila jedina aktivnost koja mi je pomagala da se pomalo smirim.

Ali na žalost zadnji nekoliko mjeseci pomalo sam zašao i u financijske probleme. Pa sam prisiljen se mučiti sa tom nikotinskom krizom. Koja mi zadaje dosta muka. I dosta se teško nosim sa njime. I kada god dođem do nekih novaca, uvijek si prvo kupim cigarete da si imam što pušiti. A dok nemam što pušiti moram se nositi sa time da nekako se odviknem od nikotina.

Toliko je to moje pušenje postalo dio mene, da bez cigarete ne mogu obaviti neke stvari. Poput pisanja ovakvih tekstova za blog ili slično. Pa čak ni surfati Internetom ne mogu bez cigarete. I razumno razmišljati o nekim stvarima. Toliko se je moj život počeo vrtjeti oko cigarete. I cigareta utjecati na moj život.

A i počeo sam osjećati zbog nje neke zdravstvene probleme. Naravno nije samo cigareta utjecala na moje loše zdravlje. Bilo je tu zadnjih nekoliko mjeseci, a i godina dosta stresnih životnih događaja. Koji su isto dosta utjecali na moje zdravlje. Tako da sam polako počeo da razmišljam o tome da prestanem pušiti. Ali to nikako da mi krene. I uvijek popustim kupovini cigareta kada dođem do nekih novaca.

I onda uvijek moram sve ispočetka da počinjem. I tako već nekoliko mjeseci. Jedna od dobrih stvari jest ta što sam ovaj mjesec dobio posao koji mi pomalo pomaže da dijelom dana ne mislim toliko na pušenje i cigarete. A dali ću uspjeti barem smanjiti toliko pušenje, vrijeme će pokazati. Ali borba će se ipak dalje nastaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: nikotin, kriza


- 19:09 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.02.2020., nedjelja

Knjige i goblen

U ovih nekoliko mjeseci jednu aktivnost nisam zapustio, a ta aktivnost je čitanje knjiga i romana. I istinski sam uživao u tom čitanju knjiga. Da nije bilo tih knjiga, bio bih izgubljen. Sve knjige koje sam pročitao bile su koliko toliko dobre. Osim jedne.

Da, da nije bilo knjiga ne znam kako bih se proveo. A i goblena isto. Sve knjige koje sam pročitao zadnjih mjeseci su bile koliko toliko dobre. Osim ove zadnje koju sam pročitao i koja mi nije baš sjela. Što ne znači da nije toliko loša. Već možda što nekako nisam našao se u toj knjizi i da je ne bih preporučio. Ime joj je „Doba Šive”. Roman jednog Indijskog književnika. I u kojoj piše o jednoj obitelji koja je živjela od Razdiobe. I koja je prolazila kroz prve dane Indijske povijesti. Priča je to o obiteljskim odnosima i borbi za svoju slobodu. I o kojoj ne znam što bih pisao.

Jedna od knjiga koje mi se je svidjela jest „Vrhunski putevi čovječanstva” ne sjećam se ime autora. I u kojoj autora pokušava opisati napredak čovječanstva od samih početaka nastanka svemira i Zemlje, pa negdje do današnjih dana. Kada smo otkrili atomsku bombu. Autor pokušava opisati kako su narodi i ljudi kroz povijest doživljavali pojam zemlje i svemira. Te prvim nastancima horoskopa, kako su kroz bliži povijest znanstvenici poput Kopernika, Galileja, Newtona i njima slično polako utirali put današnjoj fizici, atomima i inim znanostima. Da bi na kraju znanstvenici otkrili atomsku bombu, najgore oružje današnjice i uopće. Mada iziskuje neko predznanje osnova iz tih područja, ipak se može lijepo čitati.

Također sam uživao i u izradi goblena, koji su me ispunili. I uspio sam napraviti još nekoliko lijepih goblena i dodao ih svojoj skromnoj kolekciji. Mada će proći još neko vrijeme da ih stavim u neki okvir, ipak su me ispunili. Ali sada od kada radim, na žalost nemam baš puno vremena da se bavim njima. Ali to ne znači da sam odustao od njih. Prvo je ipak taj posao koji sam dobio. Da se izborim za produženje ugovora. Ali i to će se nekako srediti, samo treba biti strpljiv i uporan. I sve će se dovesti u red.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: gobleni, knjiga


- 20:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.02.2020., četvrtak

Signali

Da, Godo nije došao, kako je netko spomenuo u jednom komentaru. Ali vjerujem da će meni stići produženje ugovora o radu. Ovih dana sam dobio neke signale da bi se mogao pojaviti taj neki ugovor. Ali kako je to samo još svedeno na riječi, skeptik u meni govori mi da ipak sačekam da se pojavi, pa da vidim kakav će biti. Jer iskustvo mi govori da riječima ne vjerujem puno, već djelima.

Ovih dana sam dobio razne signale da ću možda dobiti neki produžetak ugovora o radu sa tom firmom u kojoj radim eto već treći tjedan. I unatoč svim naporima koji mi taj posao donosi, ipak sam zadovoljan što opet radim. I što sam zaposlen. Ne zamjerite mi što toliko izražavam tu neku sreću i zadovoljstvo, ali nikako se ne mogu smiriti. Jer ovaj događaj sa zapošljavanjem je za mene veliko iznenađenje. Pa nije ni čudo da sam toliko zadovoljan.

Da, na žalost plača će biti minimalac. Što mi pomalo nije pravo, ali opet moram biti sretan što ću dobiti i njega. Jer ipak je i to za početak bolje, nego biti bez ikakvih prihoda. Plača bi ipak biti veća, ali ipak se nadam da če se i to jednog dana popraviti. Morati će se popraviti. Jer to tako više ne može da bude.

Moje zdravlje zadnjih mjeseci je stabilno. I nadam se da će i tako ostati. Mada je bilo nekih problema sa zdravljem, ali sam se oporavio. Osim što je bila to samo neka ozbiljna prehlada, izgleda da sam prohodao i neku upalu. Za koju ne znam kakva je bila i koja u pitanju. Ali ipak glavno je da sam stabilno.

To što sam se zaposlio donosi mi i još jednu dobru vijest, a ta je da ću sada možda i smršaviti. Jer kako sam bio bez posla, opet su mi se nakupile kile. Koje se sada nadam da ću izgubiti. Jer su mi donijele dosta problema u životu. Nekako me taj gubitak pomalo veseli. Jer tek kada ih dobiješ uvidiš koliko su teške te kile za nositi. A i nadam se da će mi taj gubitak donijeti i neko bolje zdravlje. I moram priznati da sam već pomalo počeo osjećati da su mi se kile počele gubiti. Jer osjećam se bolje i lakše. A i vidim da su mi i hlače počele biti sve veće. Pa vjerujem da je sve to signal da se kile gube.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: posao, gubitak kilograma


- 21:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.02.2020., utorak

U iščekivanju

Već ide treći tjedan kako radim u tom skladištu. Nakon nekoliko mjeseci, predivan je osjećaj odlaziti na posao rano ujutro. Te boraviti i raditi na poslu. Na kojem polako sve više toga saznajem kako raditi. Mada sam tek nekih tri tjedna kako radim, ipak ima još puno toga što moram naučiti. Ali sve će to znanje doći s vremenom. Samo da dobijem produžetak ugovora.
Da, prolazi brzo to vrijeme kada imaš neki posao i kada si posvećen nekom poslu. Uglavnom sam uhvatio glavne crte kako se radi. Ali sada samo treba da u praksi sve to počinjem sve više da primjenjujem. Mada ide tek treći tjedan kako radim, još ima puno toga da naučim. Ali polako ću da naučim sve. Ni jedan dan na poslu nije isti. Pa zbog toga mi vrijeme zna proći dosta brzo. Pogotovo mi vrijeme brzo prođe kada radim nešto što mi ne dopušta da obraćam na to koliko je sati. Što je i dobro, jer barem skrenem misli od prolaska vremena i koliko je sati.
Užitak je ujutro odlaziti na posao, i usput voditi trko sa nekim vlakom koji prolazi na djelu moga puta do posla. Jer moram priječi preko pružnog prelaza. I osjećam se lijepo kada stignem priječi pružni prijelaz prije prolaska vlaka. I to mi pomalo smiruje i skreće misli od toga kako će biti na poslu. Da se smirim ujutro pred početak rada. Priznajem da još uvijek odlazim na posao nervozan i sa brigom kako će biti na poslu. Ali kada počnem raditi, smirim se. Jer posao me smiri. I pomaže mi da skrenem misli sa ostalih briga koje me muče u životu. I da nisam toliko nervozan.
Dok sam bio bez posla, bio sam dosta depresivan. Jer su mi tada misli lutale okolo, samo ne tamo gdje trebaju da budu. Bio sam previše zabrinuti kako ću riješiti neke životne probleme. Ali sada kada imam posao, nekako se bolje osjećam, jer sam među ljudima. Jer radim nešto korisno. Jer sam posvećen nečem što mi pomaže da budem smiren. A i zbog toga jer znam da ću idući mjesec dobiti plaču. Plaču koja će mi pomoći da lakše živim. I polako počinjem da rješavam neke životne probleme.
Jedva čekam idući tjedan da vidim da li će mi produžiti ugovor o radu, jer sam dobio ugovor samo do kraja ovog mjeseca. I zbog toga jedva čekam da vidim da li će mi produžiti ugovor, a i na koliko. Jer informacije koje sam dobio su svakakve. A iskustvo me ući da ne vjerujem riječima, već samo praksi i dokazima. Ne mogu riječima opisati koliko napeto očekujem taj novi ugovor. Koliko mi znači taj ugovor. Jer posao mi treba, plača mi treba. Živjeti se mora. Tako da jedva čekam da vidim taj novi ugovor, pa da sa mirom mogu nastaviti sa životom. Posebno ako bude ugovor za stalno.
U iščekivanju novog ugovora, osjećam se poput dvojice likova iz knjige „U iščekivanju Godoa„ (nadam se da sam dobro napisao naslove istoimene knjige), likovi koji čekaju Godoa, a da li je došao ne sjećam se. Gotovo da se i ja tako osjećam. Samo što ne čekam Godoa, već novi ugovor sa pitanjem da li će biti na određeni rok ili za stalno. Ali kako narod kaže, strpljen spašen. Tako da se samo moram strpjeti do idućeg tjedna, pa ću saznati sve o tom novom ugovoru.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...
Lijep pozdrav
Crna svjetlost

Oznake: ugovor, posao


- 20:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.02.2020., ponedjeljak

Nisam vas zaboravio

Evo me nakon nekoliko mjeseci izbivanja sa ovog bloga. Na žalost zbog nekih privatnih problema, obaveza i inih stvari nisam se mogao posvetiti ovom blogu onoliko koliko sam želio. A i praćenju svih vas. Ali se nadam da će se uskoro popraviti situacija i krenuti na bolje. Te se posvetiti ponovnom pisanju ovog bloga i praćenju svih vas.

U ovih nekoliko mjeseci sam imao dosta privatnih problema, a i naganjao sam dosta poslodavce oko zapošljavanja. A i neka teža prehlada me je uhvatila. Pa sam i nju morao da u hodu riješim. A da ne pišem o ostalim problemima, koji nisu za javnost.

Jedina novost je došla ovaj mjesec. A ta je da sam iznenada dobio posao u jednoj varaždinskoj tekstilnoj industriji. Nakon što sam ih već otpisao, oni su me zvali oko početka mjeseca i počeo sam raditi u jednom njihovom skladištu. Što je za mene jedno veliko iznenađenje i uspjeh, jer nakon nekoliko mjeseci muke po traženju posla došlo je i to ugodno iznenađenje. Istina je da sam samo primljeni na mjesec dana i da plaća ne će biti velika, ali Bogu hvala na toj prilici. Prilici za koju se nadam da će rezultirati i produljenjem ugovora o radu.

Ne mogu vam opisati koliko sam presretan zbog toga. I sada mi slijede dani, tjedni borbe da me zadrže što duže na tom poslu. Da se riješim još jedne ustanove koju sam imao za vratom već skoro godinu dana. Jer mi je i ona bila muka. Te da počnem rješavati i ostale probleme koje mi taj posao može donijeti i pomoći.

Ne mogu vam opisati koliko mi je nedostajao ovaj blog i svi vi. Ali na žalost život je takav kakav i jeste. I ne treba se plakati nad njime. Nadam se da ću polako idućih dana i tjedana polako se vratiti pisanju ovog bloga i praćenju svih vas. A što sam sve prolazio, nadam se da ću pisati o tome u idućim tekstovima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: posao, blog


- 20:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2020 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29  

Ožujak 2020 (6)
Veljača 2020 (6)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo