Crna svjetlost

24.08.2019., subota

Polagano oporavljanje

Polako se oporavljam od operacije bruha, polako svakog dana sve manje osjećam onu bol nakon operacije. I osjećam da se polako sve vraća u normalu. Ali ipak će trebati još vremena da se potpuno oporavim od operacije i vratim u neku normalu.

Bila je to klasična operacije. Koja mi je došla iznenada. Možda sam znao da imam bruh mjesecima, ali nisam imao potvrdu od doktora da je u pitanju bruh. Baš je zanimljivo da sam krajem petog mjeseca bio na nekom sistematskom pregledu i da mi ga nisu pronašli i upozorili me na njega. A doktorica na ultrazvuku je nekoliko put prošla preko tog mjesta i nije ga primijetila. To me iznenađuje cijelo vrijeme. Pitam se nakon toliko mjeseci čemu sam išao na taj sistematski pregled, ako mi to na vrijeme nisu mogli pronaći. Mislim da vide da imam bruh i da mi predlože da to riješim.

Znam da ima puno težih bolesti od bruha na pupku. Ali meni je ovo bilo jedno iznenađujuće neugodno iskustvo koje sam prošao. Jer dan nakon operacije sam čak i povratio toliko da su sestre bile iznenađene. I na preporuku doktora sam primio i neku sondu koja mi je bila postavljena kroz nos do želuca. I na taj način sam dosta tekućine izbacio iz sebe. I koja se nadam da je pomogla. I bilo je neugodno biti sa tom sondom nekoliko dana u sebi. I kada su mi je izvadili sa neopisivim užitkom sam popio prvu čašu vode. Te nakon toga dalje pio i jeo. Znam da je to iskustvo sa bruhom bilo ozbiljno i da nisam obavio tu operaciju mogao sam dobro zaglibiti. Ali i znam da ima i puno težih bolesti i operacija koje ljudi moraju proći. Tako da se pomalo osjećam i kao neki sretnik u toj nesreći, jer sam ipak dobro prošao.

Najviše me boli optužbe poslodavca da ga nisam obavijestio o svom zdravstvenom stanju. A jasno sam mu rekao za sve bolesti koje sam znao i sa kojima se hrvam zadnjih nekoliko godina. A za ostale bolesti mu nisam mogao reći, kada nisam ni znao. Tako i za taj bruh. Tako da nakon ovoga sumnjam da ću nastaviti sa suradnjom sa tim poslodavcem, jer jasno je stavio do znanja da mi ne vjeruje. A i svom silom mi želi dati otkaz pod bolovanjem. Tako da je naše povjerenje narušeno. A i da ne pišem o tome da me je uznemiravao ovaj tjedan oko toga što sam na bolovanju i što za to primam plaču. A ja tu bolest nisam tražio i očekivao. Koja se je baš sada morala pojaviti.

Ove dane na bolovanju pomalo prikraćujem nove knjige, legendarnog pisca Paula Coelho „Valkire”. Predivne knjige, pune mističnih razgovora, duhovnosti i riječi nad kojima se čovjek mora zamisliti. Kada pročitam knjigu do kraja, pokušati ću napisati neki svoj osvrt na tu knjigu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: bruh, valkire


- 18:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.08.2019., četvrtak

Godišnjica

Ovih dana sam trebao da proslavim mislim treću godišnjicu pisanja ovog bloga. I ne samo ovog bloga, već i još jednog drugog bloga. A ja sam se morao hrvati sa operacijom bruha, kojeg nisam želio. Koji je došao iznenada, kao grom iz vedra neba. I koji je izazvao kaos u mom životu.

I baš kada sam se počeo pomalo veseliti što sam ponovo počeo raditi. Ponadao sam se da ću možda početi rješavati neke životne probleme sa ovim poslom, ja sam se moram hrvati sa oporavkom od operacije. Operacije koju nisam želio. Ali život je takav, ošamarite kada se baš najmanje nadaš. I onda se moraš sa time hrvati kako znaš i umiješ. Ali ne žalim se.

Da, već jedno tri godine ponovo pišem blog i družim se sa svima vama. Bilo je lijepih trenutaka, a bilo je i kritičnih, i sami to znate i sjećate se svega toga. Sretan sam zbog tog pisanja bloga, koji me dosta ispunjava. Koji me ispunjava svojom ljepotom pisanja i druženja sa ljudima koji isto cijene i ljube i vole pisanu riječ. Lijepo je biti bloger. Lijepo je pisati riječi u jednu predivnu priču. Lijepo je stvarati jedan ovakav blog. Biti bloger je puno više od života, to je smisao života, životni stil i ljubav i prijateljstvo. Koje ti donosi jedno lijepo poznanstvo sa dragim blogerima.

Nisam vas zaboravio. Čitam vas kad stignem. To što ne ostavljam vam komentare i što baš u zadnje vrijeme nisam baš prisutan ovdje na blog servisu, to ne znači da sam vas zaboravio. Uvijek sam u mislima sa vama. Ali eto, neki životni problemi i događaji su odlučili drugačije za ove dane i tjedne. Ali to ne znači da se trebamo predati i zaboraviti sve. Već hrabro krenuti putem kojim još nismo se kretali.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: godišnjica, blog


- 17:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.08.2019., srijeda

Famozni pupčani bruh

Prošli tjedan u ponedjeljak predvečer oko pauze na poslu uhvatila me je neka bol u predjelu pupka. Koja nije bila tako strašna da ne odradim smjenu do kraja. Ali na kraju mi nije dala da zaspim kako treba. I oko 3 sata u noći sam otišao do bolnice na hitni prijam. Prvo misleći da mi se je pokvario neki namaz od sira, kojeg sam pojeo za pauzu. Ali na kraju kada me je doktor pregledao, rekao je da to pupčani bruh. Koji je tada, da se tako izrazim, eskalirao. I morao sam ostati u bolnici da hitno idem pod nož.

I tako ostao sam u bolnici, te me tijekom utorka pripremili za operaciju, koju sam imao negdje popodne. Jer se baš ne sjećam točno vrijeme kada su me odvezli na operaciju i vratio se sa operacije u sobu. A i sve se je tako nekako odvijalo da nisam mogao sve povezivati u jednu smislenu misao. I tako sam preživio operaciju i oporavljao se od operacije. Te se tijekom srijede uspio koliko toliko oporaviti, da bi me predvečer uhvatilo povraćanje. I povratio u nekoliko navrata neku tamnu tekućinu. Što sam prijavio sestrama i doktoru, koji je odredio mi se uvede kroz nos do želuca neka sonda. Sa kojom sam paradirao do petka kada su mi je izvadili, jer su neki nalazi bili puno bolji. Te sam tijekom subote polako počeo i jesti.

A cijelo vrijeme sam imao muku sa stolicom, koju nikako da dobijem. Da sam skoro bio sa sestrama i doktorima na rubu svađe, jer u tih nekoliko dana nisam ništa konkretno jeo. Pa nisam znao odakle da imam stolicu. Ali kako sam u subotu počeo jesti, tako se je do večeri i stolica pojavila. Mada nije bila bog zna što, ali ipak dovoljna. Te kako je kroz vikend mi bilo sve bolje, u ponedjeljak sam tijekom popodneva došao kući. Gdje nastavljam svoje liječenje, kroz kućnu njegu i odlaske na kontrole.

To je ukratko priča koju sam prošao u zadnjih tjedan dana u vezi bruha na pupku. Znam da ima i težih bolesti i operacija, ali i ovoje bilo dosta neugodno iskustvo i dovoljno da mi napravi pakleni tjedan i boravak u bolnici. Jer moglo je biti i puno gore. Jer su mi doktori rekli da ako ne idem pod nož odmah mogu i bez crijeva ostati. Tako da sam sretan nakon ovog iskustva da sam puno bolje. A oporavak će s vremenom doći.

Ali ima jedna stvar koja me je ovom prilikom jako zaboljela i uvrijedila. A to je što me je sadašnji poslodavac doslovce optužio da sam mu zatajio da sam bolestan. Na što sam mu rekao da nije istina, jer da sam krajem svibnja bio na nekom sistematskom pregledu i da tom prilikom nisu mi ništa našli po pitanju bruha i da me doktori nisu upozorili da imam bruh. Mada je već i tada bilo prisutno ispupčenje. A kako mi doktori nisu tada ništa rekli ja nisam imao razliku da dižem neku paniku. Tako da sada ovih dana umjesto da se posvetim ovom oporavku i liječenju od operacije, još se moram i sa sadašnjim poslodavcem hrvati, koji kako izgleda da mi daje otkaz pod bolovanjem. Jer sam završio na bolovanju od bolesti koju nisam ni znao da ću imati ovih dana. I od doktora nisam imao nikakvo upozorenje da ću morati na operaciju bruha na pupku.

Te mi slijedi kako sada stvari stoje svađa sa sadašnjim poslodavcem oko otkaza i ostalih prava koja bi mi kako izgleda mogla biti povrijeđena. A i time pokazuje ovaj poslodavac da nije mu više za vjerovati i da nema smisla imati bilo kakvu poslovnu i inu suradnju. Te mi slijedi daljnja borba oko svega toga. Baš mi se je ovih tjedna lijepa kaša zakuhala u životu. Oprostite što je ovaj post dosta zbrkan i tekst i priča nisu najbolji, ali još sam pod utjecajem svih ovih događaja koji su se zbili zadnjih desetak dana.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: bruh, pupak


- 12:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.08.2019., utorak

Još sam živ, ali jedva

Samo se kratko javljam da sam još živ. Ali jedva. Prošli utorak sam završio na operaciji pupčanog bruha i jučer sam pušten kući. Bilo je teško i gadno, ali za sada ide na bolje. Sada se oporavljam od operacije i boravka u bolnici. Kada se malo bolje oporavim javim se sa više informacija.

LP

Crna svjetlost

Oznake: bruh, pupak


- 18:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2019 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo