Crna svjetlost

28.11.2018., srijeda

Umor i iscrpljenost

Posao koji trenutno nije kompliciran za raditi. Mada sam prvi dan kada sam došao u taj pogon bio dosta prestrašen od brige kako ću se snaći i gdje će me staviti raditi, a i kako se radi taj posao. Jer skoro ništa nisam znao o tom poslu. Ali nakon ovih skoro desetak dana koliko radim sam uvidio da nije kompliciran. Već naprotiv vrlo jednostavan. Mada sam već dva radna mjesta promijenio. Tako da sam se uzalud brinuo i imao paniku.

Ali jeste dosta fizički naporan, jer ipak moraš osam sati stajati na jednom mjestu i premještati neke kutije. Posebno sada kada je ovako hladno, a u pogonu nema grijanje. Jer priroda posla jest takva da na žalost ne smije se koristiti grijanje. I to što tu smjenu provedeš stojeći i krećući se po toj hladnoći dosta te iscrpi taj rad fizički. I na kraju smjene sa radošću odeš kući da se ugriješ. Ne želim se žaliti zbog toga i ovo nije neka žalopojka. Ali ipak se čovjek nakon odrađene smjene veseli odlasku u topli dom. Gdje se ugrije i odmori.

A i sve će se lakše podnijeti kada na kraju idući mjesec dobiješ plaću. A i moraš biti sretan da imaš u današnje vrijeme priliku da radiš nešto i zaradiš. A i da si među ljudima. Koji se isto trude da nešto zarade i da rade. I kada čuješ da nisi jedini koji ima životne probleme.

I gotovo svaku večer kada legnem u krevet da se odmorim za idući radni dan sanjam kako radim taj posao. I jedva ga izbijem iz glave, da lakše zaspem. To bih nazvao početak profesionalne deformacije. A opet zaspem sa tim mislima o poslu, jer sam ga dobio i da ga radim.

Naravno da je svaki početak u novoj firmi težak. Ali što se želi to se i može savladati. Samo treba biti uporan i strpljiv. I ako si dovoljno uporan možeš očekivati neki rezultat. Ma koliko težak bio.

Ipak, kada sam išao kući, od jedne kolegice sam čuo da još nekoliko radnica razmišlja o odlasku. Jer navodno ne mogu više izdržati nakon nekoliko godina rada u ovom pogonu. Ne zamjeram im. Ne osuđujem ih. Možda bi i ja na njihovom mjestu isto razmišljao. Jer ipak nakon nekoliko godina na ovom poslu ljudi se istroše. Tako da nije ni čudo da razmišljaju o odlasku. A što se mene tiče, pokušat ču ga raditi što duže mogu. Unatoč napornom radu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrave

Crna svjetlosti

Oznake: umor, posao


- 18:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.11.2018., subota

Preživio prvi tjedan

Evo preživio sam prvi radni tjedan na novom poslu. Posao jest fizički naporan i ponekad dosta monoton, ali ne žalim se. Sretan sam da radim. Sretan sam da sam dobio priliku da se pokušam dokazati na ovom poslu i u ovoj firmi. Jer ga shvaćam kao izazov. Kojeg moram pokušati savladati.

Kao i obično, prvi su dani najteži. Posebno mi je bio prvi dan najteži, jer sam sa velikim strahom došao na posao. Jer ovo je nova radna sredina, novi posao, nove kolege. Ali na kraju taj posao nije tako strašan kako neki pričaju. Ali ipak vrijedan da ga se radi. Ma koliko fizički težak bio. Naravno problemi postoje i javljali su se i bili su. Ali za sada se nekako savladavaju. I vjerujem da će se s vremenom savladati. Istina je da još puno toga moram naučiti i steći neku rutinu. Ali i to će se s vremenom popraviti.
A i već sam doživio i to da je jedna starija radnica dala otkaz. Ne znam razlog, ali nije važno. I koliko sam čuo od jednog radnika, i ovdje koliko god novih radnika došlo, toliko radnika i ode. Tako da nije ni čudo da muče muku sa radnicima u toj firmi.

Sa ovom firmom sam vodio rat oko zapošljavanja skoro desetak godina. I sada sam konačno shvatio zašto su mi konačno pružili priliku, ne mogu pronaći radnike, pa su valjda bili prisiljeni da mi ipak na kraju pruže priliku. Tako da ću si sada morati dati truda da me što duže zadrže i ne daju otkaz. Jer posao mi treba. Računi se sami ne će platiti, a da o ostalom ne pišem.

Ne zamjerite mi što ne spominjem ime ove firme. Naime, nisu mi platili propagandnu poruku. Pa na žalost ne mogu ih spominjati. A ne želim im raditi besplatnu reklamu i propagandu. Kolege na poslu su za sada dobri i ništa bolji ili lošiji od prijašnjih kolega. Ali s vremenom će se i tu sve pokazati koliko se kome može vjerovati.

Toliko od mene večeras, jer umoran sam i odoh polako na počinak.

Lijep pozdrave

Crna svjetlost

Oznake: posao


- 20:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #

20.11.2018., utorak

Promijenila se vremena

Evo preživio sam prvi dan na poslu. Nakon što sam jučer konačno dovršio neki liječnički pregled, otišao sam u to poduzeće i potpisao sam ugovor o radu. I danas počeo raditi. Konačno nakon nekoliko mjeseci da ponovo radim. Mada je ugovor na mjesec dana, ne ću se žaliti.

Posao jest fizički naporan i monoton, ali sretan sam da sam dobio priliku da se pokušam dokazati. Dovoljno dokazati da me zadrže što dulje na ovom poslu. Mada je za prvi dan bilo i problema i učenje u snalaženju na poslu, tko je tko, gdje se što nalazi i slični problemi u tome. Ali uspio sam preživjeti. Mada ću još puno toga morati savladati i naučiti, ali vjerujem da će se i to s vremenom posložiti. Ne možeš već prvi dan sve saznati i naučiti. A i steći neku rutinu. Tako da mi slijede dani stjecanja rutine na poslu i oko posla. Ali i to će se posložiti. Glavno je da sam počeo raditi i sretan sam zbog toga.

Da vremena su se promijenila. I koliko sam danas uvidio, ni ovaj poslodavac nema više nema puno izbora oko radnika, jer svi bježe iz ove države, bez obzira na svoju dob. Tako da su počeli primati i radnike nazad koji su ih napustili, a i dob radnika im nije važna. Ali ipak negdje sam čuo da se i dalje poslodavci loše ponašaju prema radnicima. Tako da se i to mora promijeniti. Treba se boriti da se i to promijeni, jer to ponašanje poslodavaca više nije za toleriranje.

Mada moram priznati da sam ovih dana, a i danas, bio dosta nervozan kako će biti na ovom poslu prvi dan. Ali na kraju nije bilo tako strašno. I posao nije toliko strašan. Barem u ovom pogonu gdje sam počeo raditi. I kao i obično, uzalud sam bio nervozan i uznemiren. Samo si sada moram dati truda da ga što bolje radim i da se naviknem i na ovaj posao. Što prije i što bolje. Pa ćemo vidjeti kako će sve ići dalje.

Danas dobiti posao je kao osvojiti jack pot na lutriji. A još ga je teže zadržati. Ali što se hoće i želi, nije teško. Jer lijepo je biti zaposlen. I dobivati svoju plaču, makar nije velika. Ali dobrano i uz puno muka i truda zarađena. I lijep je osjećaj dobivati plaču, ma koliko mala bila.

Toliko od mene večeras, jer umoran sam i odoh polako na počinak.

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oznake: posao


- 21:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.11.2018., nedjelja

Zapošljavanje

Evo nakon napornog tjedna, ako smijem tako se izraziti, konačno da uhvatim malo vremena da napišem par redaka za ovaj blog. Naporan je bio, jer sam bio na nekoliko razgovora za posao. Te sam morao da prikupljam neku dokumentaciju. A i obaviti još neke obaveze koje nisu za javnost.

Naime, u utorak sam bio na jednom razgovoru u jednoj varaždinskoj firmi koja se bavi proizvodnjom hrane. Ne ću pisati njezino ime, jer nije mi platila propagandnu poruku. I nažalost bio je tek polovično uspješan. Jer posao nisam dobio u toj firmi i za to radno mjesto za koje sam se natjecao. Ali kako ta firma ima još nekoliko firmi u svom vlasništvu ponudili su mi da me predlože direktoru u jednoj od tih firmi. Pa ako prihvati da će me pozvati na razgovor. I već isti dan sam nakon nekoliko sati su me zvali iz te firme da dođem do njih idući dan na razgovor. Na koji sam otišao. I sve je išlo normalno, dok nisam sa ostalim kandidatima morao obaviti individualni razgovor, nakon kojeg sam morao sačekati u hodniku sa ostalima.

Naravno ništa mi nije bilo jasno. Ali kad su završili sa ostalim, gospođa nas je povela u kadrovsku. Što mi je opet bilo čudno i ništa jasno. Pa što nas odmah vode u kadrovsku. Kad bi tamo nam dali neke uputnice za neki pregled i spisak koju dokumentaciju koju moramo donijeti. I nakon toga ostao sam paf, iznenađen. Pa oni su nas sve odmah i primili, nakon obavljenog razgovora za posao. A ta predstava sa intervjuom je bila samo predstava. Da se valjda zadovolji forma. A mogli su nam odmah reći da smo primljeni i da ovo samo rade da se upoznamo.

I tako u iduća dva dana prikupljao dokumentaciju, otišao na prvi dio pregleda. I odnio dokumentaciju u firmu. Te obavio i polaganje zaštite na radu. I ostao sam dalje iznenađeni što se sve to ovako odvijalo brzo. Da još uvijek ne mogu doći k sebi i shvatiti što se to događa. Te da bih možda počeo da već idući tjedan raditi. Mada moram napomenuti da je sve to još uvijek neslužbeno. Jer ugovor o radu nije potpisan. I tek mora biti potpisan. I da se do tada može dogoditi puno toga.
Jer dok ne potpišem ugovor o radu i ne počnem raditi, te dok isti taj ugovor o radu nemam u rukama, ne mogu reći da sam se zaposlio i vjerovati da radim. Tako da su ovi dani ovog tjedna bili stvarno šokantni. Jer ne mogu vjerovati da su me u ovom koncernu zaposlili. Jer sa njima se hrvam oko zapošljavanja već jedno desetak godina. I nikako da se potrefimo da me zaposle. A da ne pišem koliko smo se natezali oko zapošljavanja. I cijelo vrijeme se pitam što se je to promijenilo da su mi na kraju pružili priliku da se zaposlim kod njih? To nikako ne mogu shvatiti. Ali nije ni važno. Glavno je da imam priliku da vidim da li sam za taj posao u toj firmi i kako će dalje sve to ići.

Pisao bih danas o Vukovaru, našem gradu heroju, koji je dao svoju najveću žrtvu u obrani Lijepe naše. Ali moje riječi bile bi samo višak, jer o toj žrtvi se puno zna. Ali ipak na kraju bih se želio prisjetiti ovog herojskog grada, Vukovara. Da njega nije bilo, njegove herojske žrtve, tko zna kako bi danas izgledali ovi prostori? Kako bi izgledala Lijepa naša? Jer žrtva Vukovara nadilazi granice Lijepe naše i jasna je poruka da se na ovaj način ne rješavaju problemi među narodima.

Toliko od mene večeras, jer umoran sam i odoh polako na počinak.

Lijep pozdrave

Crna svjetlosti

Oznake: Vukovar Grad Heroj, Vukovar


- 20:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.11.2018., ponedjeljak

Razgovori, gobleni, knjiga

Nakon onog razgovora za posao uspio sam se smiriti. Ali taj razgovor nisam zaboravio i ne ću zaboraviti. A i tog poslodavca. Kojem želim puno sreće sa budućim djelatnikom. A i taj sadašnji djelatnik izgleda ih napušta, jer je uvidio kakav je taj vrli poslodavac. Barem si ja tako tumačim, jer da ne trebaju novog radnika onda ga ne bi tražili. A što se tiče komentara u prijašnjem postu, svi ste na svoj način u pravu i u svakom komentaru ima neka istina sa kojom se slažem.

Istina je da je i na meni problem što u nekim firmama ne mogu dobiti posao. To priznajem. Dijelom zbog godina, dijelom zbog zdravlja. A i ja imam krivi pristup na nekim razgovorima. Ali kako mene procijene u prvim trenucima poslodavci, tako i ja njih mogu brzo procijeniti. Nakon toliko silnih obavljenih razgovora za posao, vjerojatno sam stekao i ja iskustvo da prepoznam poslodavca da li je vrijedan da sa njim imam kakvu poslovnu suradnju ili ne. Ne shvatite ovo kao neku samohvalu, jer i vi bi ste nakon toliko silnih obavljenih razgovora stekli to neko iskustvo.

Ali dosta o ovoj temi, jer život ide dalje. I dalje tražim posao. I već za ovaj tjedan imam nekoliko razgovora, pa se nadam da će se negdje zalomiti neki posao. Ali ono što želim pisati je o jednom starom, novom hobiju kojeg sam nakon nekoliko godina obnovio. A to je izrada goblena. I moram priznati da mi je nedostajao. I da ponovo uživam u njemu. Trenutno radim jedan goblen sa motivom nekog peseka, a čeka me već i idući goblen sa motivom jedne lijepe mace. I oba goblena razmišljam da poklonim svojim jedinim i najdražim nećakinjama. Ne znam da li će biti gotovi do ovog Božića, jer ih želim što ljepše napraviti. A i pitanje je da li ću ih uspjeti na vrijeme uokviriti.

Nakon jedno dva mjeseca sam isto počeo i da čitam jednu knjigu. Pod naslovom „Sluge palih Bogova”, autora Thomas H. Knight. Odličan krimi roman o serijskom ubojici i nekakvom Udruženju. A radi se o nekom serijskom ubojici koji ritualnim ubojstvima želi vratiti neke Bogove u život. Barem sam takav dojam stekao prema onome što sam pročitao. I jedva čekam da vidim da li je uspio u naumu. A i da li ga je policija uspjela uloviti na kraju. A da li su uspjeli, pokušat ću pisati u jednom od idućih postova, kada knjigu pročitam do kraja.

Toliko od mene večeras, jer umoran sam i odoh polako na počinak.

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oznake: sluge, bogovi, knjiga


- 18:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.11.2018., utorak

Neugodnosti


Jučer sam ponovo bio na jednom razgovoru za posao. I ovaj puta sam doživio neugodnost, ako tako smijem napisati, od gospodina sa kojim sa razgovarao. Ovaj puta su bile problem moje godine. A i zdravlje. Jer mu je to smetao i nekoliko puta spomenuo te stvari. I usput se ispričavao. A zapravo je stvarno mislio. I tako se je zapravo pokazao kakav je kao šef i poslovni čovjek. I da sa njime mi nije pametno imati posla. Tu mislim samo na poslovni dio kod njega, što ne mora značiti da je i privatno takav. A možda i jeste. To nikad ne ću saznati.

Naravno nije on jedini koji je takav, dosta diskriminacijsko orijentirani. Prošli tjedan sam bio kod jednog drugog poslodavca na razgovoru za posao. I tamo je gospođa sa kojom sam razgovarao procijenila da sam osoba sa invaliditetom. I to samo zato što sam radio u jednoj zaštitnoj radionici, gdje rade osobe sa invaliditetom. A zapravo sam radio tamo iz razloga da ja, sa još nekim kolegom, kao zdrava osoba potegnem u poslovima u kojima ti invalidi ne mogu raditi. I kad sam joj rekao da nemam priznati invaliditet, te da sam bio zaposlen kao radnik koji će tamo potegnuti u poslovima koji ti invalidi na žalost ne mogu. I da je to neko pravilo koje se mora poštovati po zakonu.

I sad se pitam kako pored takvih ljudi da dobijem i izborim se za neki posao. Kad te tako pojedinci doživljavaju. Pored takvih ljudi nemam mi budućnosti i nade da se izborim za neki posao. Jer ako me tako pojedinci doživljavaju onda mi ne treba ikakva poslovna suradnja sa njima. Te se maknuti od njih.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oznake: diskriminacija, neugodnost


- 22:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

03.11.2018., subota

Najljepši posjet

Jučer su me lijepo iznenadile moje jedine i najdraže nećakinje Jelena i Nikolina, sa svojim roditeljima, u posjeti. I barem nakratko mi uljepšale ove tužne dane. Naime, svake godine o blagdan Svih svetih dođu mi u posjetu i onda zajedno obiđemo groblje, gdje upale svijeće baki i djedu, te još nekoj rodbini.

Moram priznati da su lijepo narasle od zadnji puta. A i dobro su me izmučile sa svojom igrom i radošću kojom su zračile. Tako da sam tako umoran, da će mi trebati ostatak vikenda da dođem k sebi. I sad tek vidim koliko mi nedostaju i što nisam više sa njima. Jer uvijek nešto iskrsne da ne mogu k njima otići , a i one meni doći. Ti susreti sa njima mi puno znače i sad tek vidim koliko propuštam. Tako da ću si morati dati truda da ubuduće više idem k njima.

A da ne pišem da su mi donijele i dosta knjiga da pročitam. A i ja njima sam dao nekoliko, da imaju što pročitati. I nadam se da će uživati u njima. A i spremam još neko iznenađenje za njih. Koje će malo potrajati da im ga izradim. Ali o tome ne ću pisati. Da ne pokvarim iznenađenje.

Toliko od mene večeras, jer umoran sam i odoh polako na počinak.

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oznake: nećakinje


- 21:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo