Crna svjetlost

28.11.2018., srijeda

Umor i iscrpljenost

Posao koji trenutno nije kompliciran za raditi. Mada sam prvi dan kada sam došao u taj pogon bio dosta prestrašen od brige kako ću se snaći i gdje će me staviti raditi, a i kako se radi taj posao. Jer skoro ništa nisam znao o tom poslu. Ali nakon ovih skoro desetak dana koliko radim sam uvidio da nije kompliciran. Već naprotiv vrlo jednostavan. Mada sam već dva radna mjesta promijenio. Tako da sam se uzalud brinuo i imao paniku.

Ali jeste dosta fizički naporan, jer ipak moraš osam sati stajati na jednom mjestu i premještati neke kutije. Posebno sada kada je ovako hladno, a u pogonu nema grijanje. Jer priroda posla jest takva da na žalost ne smije se koristiti grijanje. I to što tu smjenu provedeš stojeći i krećući se po toj hladnoći dosta te iscrpi taj rad fizički. I na kraju smjene sa radošću odeš kući da se ugriješ. Ne želim se žaliti zbog toga i ovo nije neka žalopojka. Ali ipak se čovjek nakon odrađene smjene veseli odlasku u topli dom. Gdje se ugrije i odmori.

A i sve će se lakše podnijeti kada na kraju idući mjesec dobiješ plaću. A i moraš biti sretan da imaš u današnje vrijeme priliku da radiš nešto i zaradiš. A i da si među ljudima. Koji se isto trude da nešto zarade i da rade. I kada čuješ da nisi jedini koji ima životne probleme.

I gotovo svaku večer kada legnem u krevet da se odmorim za idući radni dan sanjam kako radim taj posao. I jedva ga izbijem iz glave, da lakše zaspem. To bih nazvao početak profesionalne deformacije. A opet zaspem sa tim mislima o poslu, jer sam ga dobio i da ga radim.

Naravno da je svaki početak u novoj firmi težak. Ali što se želi to se i može savladati. Samo treba biti uporan i strpljiv. I ako si dovoljno uporan možeš očekivati neki rezultat. Ma koliko težak bio.

Ipak, kada sam išao kući, od jedne kolegice sam čuo da još nekoliko radnica razmišlja o odlasku. Jer navodno ne mogu više izdržati nakon nekoliko godina rada u ovom pogonu. Ne zamjeram im. Ne osuđujem ih. Možda bi i ja na njihovom mjestu isto razmišljao. Jer ipak nakon nekoliko godina na ovom poslu ljudi se istroše. Tako da nije ni čudo da razmišljaju o odlasku. A što se mene tiče, pokušat ču ga raditi što duže mogu. Unatoč napornom radu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrave

Crna svjetlosti

Oznake: umor, posao


- 18:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo