Crna svjetlost

28.10.2018., nedjelja

Tužni blagdan

Sjedim i večeras pred kompjuterom i razmišljam o čemu da pišem u ovom postu. Na žalost, ne čitam trenutno nikakvu knjigu. Na mreži svih mreža uobičajene novosti. Nema baš ništa zanimljivo. Politika, najava nevremena na obali, problemi u gospodarstvu i tako dalje. Unatoč što je vikend na mreži svih mreža ništa novo.

Jutros se malo prošao tržnicom u mom predivnom Varaždinu i sve je u znaku idućeg blagdana Svih svetih. Tržnica je puna cvijeća povodom tog blagdana. Multiflora od 20 do 30 kuna, krizanteme od 5 do 8 kuna, a ostalo je cvijeće otprilike tu negdje po cijeni. Vi koji ste vjernici ili držite do ovog blagdana pretpostavljam da znate sve o ovom blagdanu. Za ovaj blagdan obilazimo groblja i grobove svojih najbližih. Pa ću i ja obići grobove svojih bližnjih.

Na žalost ni ove godine ne ću biti u mogućnosti da odem na gron svom jedinom i najdražem nećaku. Koji je umro prije dvije godine od posljedica trovanja salmonelom. I zbog toga mi je žao, jer jako mi nedostaje. Njegovu dječju razigranost i onu njegovu nevinost ništa mi ne će nadomjestiti. Kada su mi roditelji umrli, a i još neki članovi obitelji nisam plakao, jer znam da su oni proživjeli svoj život i ostvarili nešto u svom životu. Ali kad je moj nećak umro, na njegovom sprovodu sam plakao kao kišna godina. I još uvijek plačem. Jer on nije zavrijedio da ode na početku svog života. Za nikim nisam toliko plakao kao za svojim nećakom.

Ali dosta o tužnim temama. Pisao sam malo prije da mi nedostaje čitanje. I to je istina. Nakon zadnje pročitane knjige pomalo sam se zasitio čitanja. Ali sada nakon nekoliko tjedana ponovo sam se za želio čitanja. I među knjigama koje imam kod kuće sam u potrazi za nekom novom knjigom. Kako sam na žalost u jednoj maloj financijskoj krizi, ne mogu si priuštiti članarinu u gradskoj knjižnici. Pa se moram nekako snalaziti sa ovim knjigama koje imam kod kuće. S jedne strane to je i dobro, barem ću pročitati te knjige koje imam kod kuće. Da uzalud ne stoje na polici.

Nekako ne volim pisati duge tekstove. A opet volim pisati. Od kada sam počeo čitati, postao sam strastveni zaljubljenik u pisanu riječ. I ne mogu vam opisati koliko su mi predivne te riječi napisane na komadu papira. U te predivne knjige koje te odvedu u jedan poseban svijet knjiga, mašte, priča i svijeta koji u stvarnosti ne postoje. I ta stvarnost te ispuni onim što ponekad ne možeš naći u stvarnom svijetu. Žao mi je da prije nisam to shvatio, ali drago mi je da sam sada to shvatio. I volio bih da i vi to možete shvatiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: blagdan, svi sveti


- 20:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.10.2018., nedjelja

Popova muda

Na kraju sam uspio saznati ime one biljke sa fotografije u prošlom postu. I na žalost jedan do naziva im nije baš lijep, a zove se popova muda. Ako sam dobro shvatio pravo ime joj je bunika ili velebija. A narod je poznaje i kao popova muda.

Ali ipak postoji da sam možda pogriješio u shvaćanju teksta, pa se ispričavam. A ono što sam shvatio jest da je ta biljka vrlo otrovna i da se čak koristi u izradi jedne droge. Jer je bogata halucinogenim tvarima. Stoga sam se odluči da je idućih dana pokušam nekako uništiti, jer ne želim imati sa njom posla. A koliko ću uspjeti još ću vidjeti.

A za informaciju o imenu se moram zahvaliti prvo blogeru „gogoo” koji me je prvi uputio na to ime. Te članovima grupe vrtlara na Facebook-u. Koji su mi isto uputili na imena te biljke. Pa sam lakše se mogao informirati na Iinternetu o njoj.

A što se tiče fotografije iz prošlog posta, moram napomenuti da nije slikana da se prikazuje na nekim izložbama. Već toliko da mi pokuša poslužiti da preko Interneta otkrijem o kojoj je biljci riječ.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: popova muda, bunika


- 19:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.10.2018., subota

Prijava i sadnja

Evo ide kraju i ovaj tjedan. Koji za mene nije počeo baš najbolje. Jer sam morao odustati od onog posla. Na kraju nisam našao onog poslodavca u upravi, tko zna gdje je bio. A gospođa koju sam tamo zatekao rekla mi je da prvo pokušam nazvati, jer da nema novaca, a i da ne zna što uraditi. Što mi je znak bio da sa njim ne ću lako izaći na kraj i da ću ga morati naganjati da mi plati za ova dva dana. Stoga sam odmah otišao na inspekciju rada i prijavio ga. Pa ćemo vidjeti što će ispasti od svega toga.

Ja sam se uspio oporaviti od tog napora. Mada su me neki žuljevi ostali za uspomenu, koji će kroz nekoliko dana se povući. Ali će ostati jedno neugodno iskustvo. Koje ću dugo pamtiti. Jer javio sam se za radnika u skladištu, a ne da tamo radim kao neki građevinac i fizikalni radnik po cijele dane bez prava na pauzu i jelo. A da o ostalom ne pišem. Ipak neke granice postoje, a i pravila igre u poslu.

Nakon ovog neugodnog iskustva vratio se ja i vrtu. Zadnjih nekoliko tjedna bavim se uglavnom presađivanjem nekih grmova. Sa željom da sa njima malo uljepšam vrt. I da na nekim dijelovima stvorim hladovinu. Naravno kada ti grmovi izrastu. A i neke jorgovane presadio. Te se nadam da ću idućih dana da još presadim još neke lješnjake. Sa nadom da će mi jednog dana podariti svoje plodove. Volim jesti lješnjak u nekim slasticama. Ne znam za vas, ali imam mi nešto fino u tim plodovima. Na žalost ni ove godine ne ću uživati u orahu, jer su podovi i ove godine nekako crni i truli. Što je očit znak da je orah bolestan. I definitivno će morati otići sa vrta. Na žalost.

Ima jedna biljka koja je samonikla na mom vrtu. I na žalost nikako da skužim kakva je to biljka. I kako izgleda raste u stablo. I na njemu sam našao neke crvene bobice. Koje možete vidjeti na fotografiji koju prikazujem u postu. Ako netko od vas možda prepoznaje biljku po tim bobicama ili zna nešto o njoj, volio bih da mi javi u komentaru. Jer ne znam da li da je ostavim. Ili da je maknem sa vrta.




Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: inspekcija, vrt, orah


- 22:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.10.2018., srijeda

Kad ne ide, onda ne ide

Moja potraga za nekim koliko toliko normalnim poslom se dalje nastavlja. Ali i dalje dosta sa problema. Nakon što sam na jednom razgovoru prije nekih mjesec dana doživio od jednog potencijalnog poslodavca bezobrazluk (ako smijem se tako izraziti) da sam im nekako prestari, prošli tjedan sam naišao na neki natječaj za nekakvog skladištara. I bio sam pozvan na razgovor i nakon toga na probni rad. Nakon kojeg sam morao odustati, jer je taj poslodavac nametnuo nemoguće uvjete rada.

Ne znam da li sam pisao o ovom prvom poslu ili ne ovdje. Ali radilo se o poslu na održavanju nekih zelenih površina u mom gradu. I odvažih se javiti na natječaj. I kada sam došao na razgovor, ta neka gospođa mi je rekla da joj nekako izgledam prestaro za taj posao. I da traže mlađeg radnika i još k tome sa dosta iskustva. Dobro je da sam sjedio, jer bih se sigurno sjeo na pod nakon što sam to čuo. Istina je da sam već u godinama, koje predstavljaju problem kod zapošljavanja. Ali to nije opravdanje da se ne mogu zaposliti. I da budući poslodavac bude pomalo bezobrazan prema kandidatu koji im je došao na razgovor. Dan kasnije sam čuo od jednog bivšeg kolege da je i on bio isto kod njih na razgovoru. I koji je nešto mlađi od mene i da su i njima rekli da im je prestari.

A da stvar bude još smiješnije i ljepša, žale se da ne mogu naći radnike. I nakon ovoga još više ne mogu shvatiti mnoge od tih poslodavaca. Da se s jedne strane žale kako ne mogu naći radnika, a s druge strane kandidate koji im se jave na natječaj tako podcjenjuju. U današnje vrijeme kada ljudi bježe iz ove države glavom bez obzira, naši poslodavci su još uvijek bahati. Istina je da zbog ovog stanja u državi ljudi bježe i ne pomišljaju se vratiti, poslodavci se još uvijek bahato ponašaju.

A što se drugog natječaja, poslodavac je tražio skladištare. I usput, pored svih poslova oko skladištenja i pripreme proizvoda za dostavu, te sama dostava, očekivao je da mu pomognem sa ostalim radnicima oko uređenja jednog prostora. I to da radim po cijeli dan. Bez pauze i sličnog. Pokušao sam raditi dva dana, ali drugi dan mi je pozlilo, da više nisam mogao izdržati. Jer me je uhvatio takav grč i takvi bolovi u predjelu gdje sam bio operirani, da sam morao odustati. I evo tek danas popodne sam uspio doći koliko toliko k sebi. A da ne pišem da u ovih dva dana nisam ni pošteno jeo ni pio.

Tako da nakon što sam ovo doživio, više ne znam što bih mislio. Nisam izbirljiv što se posla tiče, jer da sam izbirljiv što se posla tiče prije dosta godina ne bih čak radio neki posao oko sortiranja smeća. Ali za sve postoje neke granice i red. Ali da radim gotovo cijeli dan neki posao, bez poštene pauze i obroka, to ne dolazi u obzir. A da ne pričam o tome da svaki od tih radnika sa kojima sam tamo radio, pa i ja sam, ima neke svoje privatne obaveze i probleme kojima se mora posvetiti. Tako da na žalost nakon ovoga sam još više deprimirani i pitam se ima li smisla oko svega toga ili ne.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: poslodavci, rad, uvjeti rada


- 21:49 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.10.2018., subota

Hvala na komentarima

Najprije bih se želio zahvaliti svima vama na lijepim komentarima podrške u zadnjem postu. Drago mi je bilo ih pročitati i vidjeti da nismo sami u ovoj tuzi. Koja nikada ne će posustati i nestati. Čak s vremenom postaje i jača. Posebno kada dolazimo do novih spoznaja u ovom slučaju. A i odnosu institucija, odvjetnika, nekih poduzeća i inih aktera prema tom slučaju. I prema našoj obitelji. Prema tom nevino preminulom djetetu.

Da, to je jedna velika mafija, umrežena mafija, kojoj nije stalo do ničeg drugog negoli do besramnog stjecanja kapitala, moći, i zataškavanja. A da ne pišem do malih ljudi kao što smo svi mi. Pod „svi mi” mislima nas male ljude koji samo želimo mirno živjeti (i preživjeti) svoj život. Da imamo za sve one svoje osnovne životne potreba. Toj mafiji nije stalo do ničeg drugog, osim do samih sebe. Samo da je njima dobro. Pri tome gazeći sve pred sobom.

I pitam se pri tome kako se onda boriti protiv toga? Kako izaći na kraj sa svom tom mafijom? Nikako da dođem do ikakvog odgovora. Ako uopće ovi odgovori postoje. Jer pitanja su preteška, a odgovori možda još teži. Iskreno više ne znam što je od toga istine, a što laž. Jer sve je postalo toliko zamršeno, da se čovjek mora izgubiti u tome.
I kako onda ostati normalan u svemu tome? Nikako. Nije čudo da je društvo postalo tako nezainteresirano i jadno. I da bježe od glavom bez obzira iz ove države. Jer žele zadržati ono malo razuma što im je ostalo, ono malo mira što ga imaju. Ako uopće još imaju sve to.

Skrenuo sam sa teme o kojoj sam želio pisati. A možda sam i morao ovo napisati, jer tako se i osjećam. I takvo mišljenje vlada u meni ovih dana o aktualnim događajima. Mi se i dalje pokušavamo boriti. Jer drugo nam nema. Morat ćemo pokušati nešto, jer ako ne pokušamo priznajemo poraz.

Još jednom hvala svima na podršci kroz komentare. Kako u ime moje obitelji, tako i moje osobno ime. Naravno, još ću pisati o svemu ovome. I nastojat ću pisati, dok god ću moći. Jer iskustvo me ući da šutnjom ne ću puno toga postići.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: zahvala, mafija, politika


- 21:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.10.2018., utorak

Druga godišnjica

Ovih dana je druga godišnjica od tragedije koja je zadesila moju obitelj. Već druga godina prolazi od agonije koja je zadesila moju obitelj. I kojoj još nema kraja. Vi koji me čitate svih ovih godina znate da je prije dvije godine umro moj jedini i najdraži nećak Mirko od posljedica trovanja salmonelom. I to samo zato što su njemu i njegovim sestrama njegovi (i njihovi) roditelji željeli priuštiti malo jaja za poslasticu, ne znajući da su zatrovana salmonelom. I od tih prokletih jaja je skoro stradala cijela ta obitelj. Ali srećom u nesreći nije. Bogu hvala.

Već dvije godine traje ta agonija borbe sa razno raznim institucijama i inim akterima da se pravda istjera na vidjelo. Ali nitko ne trza na to. Ni institucije, ni poduzeća, ni javnost ne trza više na to. I sve je otišlo u zaborav. Sve se je zaboravilo. Institucije se danas bave sa ponovnim progonom tamo nekakve prostitucije, koja se već po tko zna koji puta reciklira u javnosti, a ovakav slučaj polako odlazi u zaborav i otišao je u zaborav. I to je znak koliko smo jadno društvo postali. Jer je sve spalo na tu jadnu obitelj, koja se sama mora boriti sa prostitucijama, odvjetnicima, pohlepnim kapitalom i tako dalje i tako dalje.

Dvije godine su prošle od te tragedije, a bol nikako ne jenjava. Ona krilatica (ili što li je već) da vrijeme liječi je potpuna laž. Svakim danom bol ne jenjava i ne nestaje, samo je ponekad sve snažnija. Svakom novom spoznajom je sve snažnija. Svi se borimo sa tom boli i mada je prošlo već dvije godine, još uvijek se učimo nositi sa tom boli. Boli koja nikad ne će nestati iz naših srca.

A ni moj jedini i najdraži nećak Mirko nikad ne će nestati iz naših srdaca. Da je još živ, sada bi već bio prvi razred osnovne škole. Te se veselio i uživao sa svojim sestrama u školi. Ali na žalost nije. Još uvijek mi je živo u sjećanju njegova dječja zaigranost, veselja i spremnost na spontanu izvedbu neke šale ili vragolije. Njegove nevinosti koja je tada iz njega izvirala u svoj svojoj nevinosti. Još uvijek se sjećam koliko je bio sretan kada smo bili zajedno i kako se je volio igrati i družiti sa mnom. I uvijek kada sam se čuo sa njegovim roditeljima, i on se je morao čuti sa mnom i pohvaliti se nečime. I jako bi se naljutio ako i njemu ne bi dali da se čuje sa mnom.

I ovih dana me posjećuje u snovima. Kao da mu nedostajem, kao da nije sretan što nas je napustio i da bi volio da je sa nama. Da se istjera pravda oko njegovog odlaska. Da bi radije bio sa nama, nego u nekom raju sa anđelima. I meni nedostaješ moj najdraži nećače. Ta tvoja dječja nevinost i zaigranost. Jer te nema, jer se nemam sa kime igrati i družiti. Nedostaje mi tvoja pojava i dječja nevinost.

Počivaj mi u miru Božjem dragi Mirko. I čuvaj sa svojim prijateljima anđelima svoje sestre i bdij nad svojim roditeljima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: salmonela, godišnjica


- 21:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

07.10.2018., nedjelja

Vratio se goblenima

Zadnjih nekoliko tjedna sam dosta zapustio ovaj blog. Ne nije problem u vama, već sam želio da uzmem malo odmora od njega. I pokušam se posvetiti nekim drugim stvarima. Bilo je dosta toga u ovo vrijeme, ali ne ću pisati o svemu. Ponajprije ovo vrijeme vani je stvarno poludjelo i dosta osjećam njegove posljedice. Ne, ne žalim se i ne cmizdrim na njega. Ali takvo je vrijeme. Možda i vi imate sa njim problema. Ovo prijelazno razdoblje iz ljeta u jesen dosta je podmuklo, pa zna izazvati zdravstvene probleme kod čovjeka.

Srećom nisam pokupio nikakvu virozu ili slično. Ali imam dosta grčeva i bolova na mjestu gdje sam operirani zbog promjene tog vremena. Ali nosim se nekako sa njime. Uskoro za koji dan imam neku kontrolu u bolnici, pa kad ju riješim savjetovat ću se sa svojom doktoricom kako da se nosim sa time. Čujem od dosta ljudi koji su isto tako operirani da imaju slične probleme. Pa je valjda i kod mene isti problem.
Ovih dana vratio sam se jednom svojem starom hobiju, goblenima. Nabavio sam si nekoliko njih koje sada polako izrađujem. I moram priznati da mi je nedostajao taj hobi. I drago mi je da sam se vratio njemu. Jer stvarno me dosta opušta i smiruje. I kojeg ću pokušati nekako nastaviti raditi, jer me dosta ispunjava. Te sam polako počeo ponovo stvarati neki kutak u svom domu gdje ću ga raditi. A i ne samo njega, već se i sa drugim hobijima isto baviti.

A i ovih dana pomalo pokušavam da obnovim znanje u informatici. I nekim programima. A i steći neka nova znanja. Otkrio sam neke aplikacije sa kojima ću se pokušati naučiti služiti, jer sam stekao dojam da bi mogle biti korisne. Ne samo u privatno, već možda i poslovno. Čovjek nikad ne će doći na zelenu granu sa znanjem u informatici, jer stalno se nešto novo mijenja i nadograđuje, pa se čovjek mora neprestano educirati u tome. Svatko ima neki interes u tom području pa se posveti učenju u tome. Tako i ja se nastojim usavršiti u nekim stvarima. A koliko ću uspjeti, vrijeme će pokazati.

Na vrtu je sve u znaku jeseni. Uspio sam dobar dio zemlje obraditi za jesen i zimu. A i još ima dosta toga što treba da obavim. Uglavnom sada mi slijedi presađivanje nekih grmova na neka nova mjesta. Jer želim malo da sa njima uljepšam vrt sa novim rasporedom. A i da sa njima pokušam stvoriti s vremenom neki hlad tamo gdje ga nema.

Mačak Garfild mi i dalje pravi društvo na vrtu. Kao i obično provjeravao je da li imam dobru lopatu za obradu zemlje, da li sam dobro pokosio neku travu, a i sa neviđenim užitkom se je valjao po zaštihanoj zemlji. A i provjerava isto tako da li sam dobro presadio one neke grmove. Ne znam svima ime, ali dva tri grma su od nekih divljih ruža, te jedan grm od nekih japanskih jabuka. Kao i obično za sada se još drže nekako ofureno, ali nadam se da će s vremenom se primiti i dobro ukorijeniti. A Garfild, osim što provjerava moje radove i pazi da imam pauze u radu, dosta se mota pod mojim nogama i tako od mene izmoli i neko maženje. Dosta se je udebljao i ojačao od početka ljeta. A i krzno mu se dosta linja. Valjda se priprema za zimu. Nakon toliko vremena koje smo zajedno proveli, ne znam kako bih bez njega. Prirastao mi je srcu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: garfield, gobleni


- 21:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2018 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo