Crna svjetlost

09.10.2018., utorak

Druga godišnjica

Ovih dana je druga godišnjica od tragedije koja je zadesila moju obitelj. Već druga godina prolazi od agonije koja je zadesila moju obitelj. I kojoj još nema kraja. Vi koji me čitate svih ovih godina znate da je prije dvije godine umro moj jedini i najdraži nećak Mirko od posljedica trovanja salmonelom. I to samo zato što su njemu i njegovim sestrama njegovi (i njihovi) roditelji željeli priuštiti malo jaja za poslasticu, ne znajući da su zatrovana salmonelom. I od tih prokletih jaja je skoro stradala cijela ta obitelj. Ali srećom u nesreći nije. Bogu hvala.

Već dvije godine traje ta agonija borbe sa razno raznim institucijama i inim akterima da se pravda istjera na vidjelo. Ali nitko ne trza na to. Ni institucije, ni poduzeća, ni javnost ne trza više na to. I sve je otišlo u zaborav. Sve se je zaboravilo. Institucije se danas bave sa ponovnim progonom tamo nekakve prostitucije, koja se već po tko zna koji puta reciklira u javnosti, a ovakav slučaj polako odlazi u zaborav i otišao je u zaborav. I to je znak koliko smo jadno društvo postali. Jer je sve spalo na tu jadnu obitelj, koja se sama mora boriti sa prostitucijama, odvjetnicima, pohlepnim kapitalom i tako dalje i tako dalje.

Dvije godine su prošle od te tragedije, a bol nikako ne jenjava. Ona krilatica (ili što li je već) da vrijeme liječi je potpuna laž. Svakim danom bol ne jenjava i ne nestaje, samo je ponekad sve snažnija. Svakom novom spoznajom je sve snažnija. Svi se borimo sa tom boli i mada je prošlo već dvije godine, još uvijek se učimo nositi sa tom boli. Boli koja nikad ne će nestati iz naših srca.

A ni moj jedini i najdraži nećak Mirko nikad ne će nestati iz naših srdaca. Da je još živ, sada bi već bio prvi razred osnovne škole. Te se veselio i uživao sa svojim sestrama u školi. Ali na žalost nije. Još uvijek mi je živo u sjećanju njegova dječja zaigranost, veselja i spremnost na spontanu izvedbu neke šale ili vragolije. Njegove nevinosti koja je tada iz njega izvirala u svoj svojoj nevinosti. Još uvijek se sjećam koliko je bio sretan kada smo bili zajedno i kako se je volio igrati i družiti sa mnom. I uvijek kada sam se čuo sa njegovim roditeljima, i on se je morao čuti sa mnom i pohvaliti se nečime. I jako bi se naljutio ako i njemu ne bi dali da se čuje sa mnom.

I ovih dana me posjećuje u snovima. Kao da mu nedostajem, kao da nije sretan što nas je napustio i da bi volio da je sa nama. Da se istjera pravda oko njegovog odlaska. Da bi radije bio sa nama, nego u nekom raju sa anđelima. I meni nedostaješ moj najdraži nećače. Ta tvoja dječja nevinost i zaigranost. Jer te nema, jer se nemam sa kime igrati i družiti. Nedostaje mi tvoja pojava i dječja nevinost.

Počivaj mi u miru Božjem dragi Mirko. I čuvaj sa svojim prijateljima anđelima svoje sestre i bdij nad svojim roditeljima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: salmonela, godišnjica


- 21:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2018 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo