Crna svjetlost

31.08.2018., petak

Oporavak

U ovih nekoliko dana sam uspio doći k sebi. I vratiti se u neku svoju normalu. Izgleda da mi je prije nekoliko dana kroz to otežano disanje i pritisak u prsima bila poruka organizma da se malo smirim i ne brinem toliko. Te pripazim malo bolje na sebe. A i dosta su me neki ljudi dosta uznemirili svojim ponašanjem, i tko zna što sve još. Nikad ne ću točno saznati što je bio okidač za takvo što. Ali glavno je da su mi srce i pluća dobro. I da nije baš u pitanju alergija na ambroziju kako su posumnjali doktori u bolnici na hitnom prijemu.

U dogovoru sa doktoricom idem na jedan pregled, i za kojeg sam dobio termin tek negdje početkom mjeseca listopada. Nije važno koji je pregled, glavno je da ga obavim. Jedino što me ljuti jest to što skoro mjesec i pol moram čekati na taj pregled. Srećom pregled nije od životne važnosti, ali ostaje gorčina kako imamo loše organizirano zdravstvo. A i da smo sve bolesnije nacija. Jer prema onom što vidim, što se tog dijela medicine tiče, navala je na te preglede kod tih doktora. Zbog općeg stanja međuljudskih odnosa u našoj vrloj Lijepoj našoj.

Danas, nakon nekoliko dana konačno da sam mogao posvetiti nekim radovima u vrtu. Unatoč što je ovo ljeto bilo takvo kakvo je i bilo, previše kiše, zbog koje su neki napasnici (puževi) podivljali, peronospora doslovce paradajz uništila, kako izgleda ipak ću na kraju možda imati neku berbu. Neki dan sam si ubrao karfiolu i papriku. I sa grahom i još neki povrćem pripremio si neko varivo. U kojem uživam ovih dana. Paprika je počela davati sve veći urod. A feferoni su rastu kao ludi. A i čili sve više daje svoje plodove. Samo da još vidim kako će se brzo patlidžani razviti, jer i oni su na dobrom putu do lijepo narastu, da i u njima mogu uživati. Što jedva čekam, jer ih već godinama nisam jeo.

Samo ne znam što je sa tim nekim keljom i porilukom, što oni čekaju i ne razrastu se da i njih si mogu priuštiti. Nadam se da će mi do zime izrasti, jer željan sam i njih. Ali kako narod zna reći, strpljen spašen. Pa ću valjda uskoro i u njima uživati. Ah, dosta je za ovaj post, već je dosta kasno pa odoh ja u krpe.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Zdravlje i bolest, povrće, vrt


- 22:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

29.08.2018., srijeda

Otklonjene sumnje

Danas sam već puno bolje i vjerujem da će mi u idućih dana biti još bolje. Danas sam bio ponovo kod svoje doktorice. I koliko sam ju shvatio poslala me jučer na hitnu u bolnicu da otkloni sumnju na moguće probleme sa srcem i slično. I prema njezinim riječima, a i riječima doktora u bolnici, nemam problema sa srcem, to jest srčani infarkt, a ni sa plućima. Tako da je sa srcem i plućima sve u redu. Te sam sretan zbog svega toga. Valjda je sam se uzrujao zbog nekih stvari koje sam doživio prijašnjih dana. Pa sam tako reagirao jučer ujutro.

Da sam se zafrkavao sa zdravljem, ne bih jučer ujutro otišao prvo doktorici opće prakse i zamolio je za pomoć i savjet oko tog otežanog disanja i pritiska u grudima i glavi. I koja me je poslala u bolnicu na hitni prijam, da se otklone sumnja. Već bih ostao kod kuće i pokušao se drugačije smiriti. Ali kako mi je bilo ozbiljno, jer sam tako shvatio situaciju, otišao sam da potražim pomoć. I koja mi je pružena. I Bogu hvala nije ništa ozbiljno, jer sve je za sada dobro. I vjerujem da ću se kroz nekoliko dana vratiti u normalu.

Istina je da sam dobio neke lijekove i uputnicu za neku kontrolu kod doktora u bolnici. I već sutra idem nazad u bolnicu da ugovorim tu neku kontrolu, da i tako još otklonim još neke problema. Jer opreza nikad dosta. Ionako već nekoliko dana razmišljam o odlasku na tu neku kontrolu, pa mi je ovo dobar poticaj da to obavim. Tako da i ovako pokušam otkloniti u buduće neke potencijalne probleme.

Očigledno nekim ljudima se nije svidjelo to što sam jučer u svom postu malo pokušao da okrenem na vedru stranu. Znam da se sa zdravljem nije šaliti, ali ne može se stalno na sve turobno gledati. I kroz sve turobno prolaziti. Već se mora zadržati i vedrina. I sa njom se isto pokušati boriti protiv nekih bolesti i u nevolji dići i sa vedrinom nazad na noge. Naime, čekajući jučer na hitnoj u čekaonici, došla mi je na pamet ona neka knjiga u kojoj neki likovi čekaju Godoa. Nisam siguran za ime autora, a i knjige. Ali doslovce sam se osjećao kao oni likovi iz te knjige, samo u ovom slučaju su bili nalazi i rezultati nalaza. Kako nešto posebno nisam imao za raditi, razmišljao sam o knjigama i ta knjiga mi se je javila u mislima. Ako to nekog smeta to je njegov problem, a ne moj. Jer ako čovjek ne može malo vedrine uvesti u svoje misli za vrijeme nevolje, onda ne znam kako da se drugačije izvući iz depresive i u trenucima bolesti. Naravno uz lijekove i kontrole kod doktora.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Zdravlje, Godot


- 18:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.08.2018., utorak

U iščekivanju Godoa

Danas sam dobar dio dana proveo na hitnom prijemu u bolnici i iščekivao Godoa. Ne šalim se, stvarno sam bio na hitnoj danas, jer mi je ujutro pozlilo i bilo mi je loše. Tako da sam morao otići najprije do doktorice opće prakse potražiti pomoć, koja me je poslala na hitnu da me pregledaju i da vide da li oni mogu pronaći neki uzrok tome zašto mi je pozlilo.

Naime, počelo je još jučer navečer kada sam počeo teško disati i imao čak vrtoglavicu i pritisak u glavi. Ali me je popustilo nakon što sam se malo odmorio na kauču. Ali kako sam opet si još nešto počeo raditi, opet me je uhvatilo teško disanje i pritisak u glavi. I tako još jednom. I konačno mi je to dosadilo i otišao spavati. Što mi je malo pomoglo.

Ali danas ujutro opet je sve počelo nakon nekih sat vremena od kada sam se probudio. I teško disao i imao neki pritisak u glavi i osjećao sam peckanje u bronhima valjda koje je išlo prema grlu, te još me je usput uhvatila neka slabost. I sve to me je popustilo nakon što sam se odmorio jedno 10 ii 15 minuta na kauču. I tako sam na rate si obavio neke sitne kućanske poslove koji su me iscrpili. I konačno mi je sve to dojadilo i otišao prvo svojoj doktorici opće prakse i koja je izmjerila tlak, koji je bio nešto niži neko obično, a puls oko 104. Te je napravila i EKG, iz kojeg nije ništa loše pokazao. Pa me je poslala na hitnu da provjere me malo bolje.

I tamo su mi napravili dva puta EKG i vadili krv i sve je bilo u granicama normale, ali tlak nešto bolji, a puls skočio na 108. I nalazi su pokazali da nemam srčani infarkt, a rendgen pluća nemam nikakvu emboliju. Tako da na kraju su mi rekli da je možda alergija na ambroziju i da neka odem na pregled pulmologi i još nekim doktorima. Tako da sam se lijepo proveo na hitnoj danas, da na kraju nisam saznao zašto mi je bilo tako loše jutros. Ali za vrijeme boravka tamo mi se je malo popravilo stanje. Ali su mi rekli da ako mi se pogorša ponovo da dođem. I što ću možda morati uraditi tijekom noći. Jer opet mi se je povratkom kući javlja ista stvar.

I tako sam danas iščekivao Godoa na hitnoj, i nisam ga dočekao. I morati ću ga ići tražiti i čekati u nekoj drugoj ambulanti. Sa nadom da će mi doći reći što nije u redu sa mnom. A sad vas napuštam, jer umoran sam. I odoh se odmoriti. Sa nadom da će sutra biti bolje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: EKG, alergija, ambrozija


- 21:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.08.2018., nedjelja

Završilo španciranje 2018.

Španciranje po Varaždinu danas završava. I od idućeg tjedna vraćamo se u normalu. A roditelji školaraca moraju obaviti zadnje pripreme za početak školske godine. Veseli me ovo doba godine zbog toga. Jer počinje škola. A i za moje jedine i najdraže nećakinje. Koje su svakim danom sve veće. I sve se više čudim kako su već toliko narasle i napredovale. I kako je vrijeme preletjelo od njihovog rođenja.

Ovih dana sam ponovo malo zapustio čitanje knjiga. Posebno ove „Mačka pod šljemom”. Pa ću si idući tjedan morati dati truda da je pročitam do kraja, jer volio bih saznati kako je završio Ilija Kapara. Glavni lik u ovom romanu. Makar se priča odvija u vrijeme Drugog svjetskog rata i partizanske borbe, ipak je zanimljivo je čitati, jer govori kako proživljava kraj rata jedan partizan. I zanimljivo je čitati sve te dvojbe koje je prolazio, i dobro saznati bar malo kako su razmišljali ljudi iz tog doba. Barem neki pojedinci. A opet sve to uzeti sa nekom rezervom.

Nakon ovih dana ispunjenim kišom, jedva čekam da odem na vrt. Uzeo sam si i za ovaj vikend malo mira od njega. Da pustim da ga kiša dobro zalije, jer zemlja je doslovce vapila za kišom. A i da vidim kako ona sadnica ruže koju sam porinuo u zemlju prije jedno dva tjedna. Iz čiste znatiželje sam to uradio, da vidim kako sve to uopće funkcionira. Naime, na Internetu sam naišao na neki članak o razmnožavanju ruža. I u njemu se opisuje da se uzme neka veća reznica ruže i porine u zemlju sa još nekim preparatima. I onda se redovito zalijeva i čeka da izraste iz nje nešto. Ali kako nisam pri novcu da ih si priuštim, porinuo sam tu reznicu samo tako u zemlju i stavio na nju neku plastičnu bocu. Pa sad ću morati ići u provjeru, da vidim kakvo je stanje.

A i konačno je izrasla neka glavica karfiole i korabice. Pa razmišljam da ih uberem i pokušam nekako si ih pripremiti za ručak. A kako, pokušati ču pisati u jednom od idućih postova. A i jedva čekam da mi patlidžani konačno narastu, pa da i u njima uživam, jer ih već godinama nisam jeo. Pa se nadam da ću kroz nekoliko dana i njih moći ubrati i uživati u njima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: španciranje, špancirfest


- 22:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.08.2018., petak

Konačno osvježenje

Iza nas je još jedan vrući tjedan. Kojeg sam jedva dočekao da prođe, jer dosta je bilo ovih vrućina. Tako da jedva čekam da se malo rashladim. A i sa veseljem sam dočekao da večeras padne kiša, jer zemlja doslovce vapi za vodom. Pa će dobro doći i biljkama da se oporave od tih vrućina i suše koja ja zavladala.

A i dobro je došlo ovo nevrijeme, jer sam se mogao malo prošetati gradom. Unatoč što mi je vrt draži, jer me opušta i pomaže da si pokušam uzgojiti koji komad povrća, ipak mi nedostaje i fotografija. I fotografiranje performera na Špancirfestu. Mada i dalje ne volim gužve i slično. Ipak mi je dobro došlo da se malo prije kiše prođem i pokušam snimiti neke bubnjare koji su večeras zabavljali publiku. I dosta se me razveselili svojim bubnjanjem. Jer stvarno su bili odlični.

Kako sam malo prije napisao konačno je osvježilo, pa se nadam da će svima nama biti malo lakše idućih dana. A i drago mi je da je pala kiša, jer koliko sam vidio na vrtu zemlja dosta vapi za vodom. Pa će ta kiša malo pomoći i tom povrću koje još uvijek imam na vrtu. Jer je i ono bilo žedno. Pa vjerujem da i zbog te suše se dosta slabo razvija. Ali ipak raste, ali ne onako kako sam se nadao brzo. Ali nadam se da će biti ipak nešto od tog nekog povrća do zime.

Prije nekih tjedan dana, kada sam obrezivao neke ruže odrezao sam jednoj malo veću grančicu. I porinuo je u zemlju na jednoj gredi, da vidim da li će što uspjeti od nje. I na tu granu sam stavio neku plastičnu bocu. Naime, želja mi je da pokušam putem ovih reznica da razmnožim neke ruže. Pa sam se odvažio na ovaj mali pokus. A kako će biti vidjet ću s vremenom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: špancirfest, vrt, vrućina


- 22:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

21.08.2018., utorak

Radije na vrt

Ni danas baš nemam neku inspiraciju za pisanje posta za danas. Ali pokušati ću nešto napisati. Špancir se dalje polako odvija. Ali malo ću ga zapustiti, jer moram se posvetiti i vrtu. Kojeg ovih dana i dalje moram zalijevati. I to mi je najveći posao na njemu ovih dana. Jer te paklene vrućine i dalje vladaju. Navodno za vikend bi nam došlo neko osvježenje. Koje jedva čekam, jer mi je ta vrućina postala stvarno dosadna.

Kada moram birati između Špancirfesta i vrta, radije ovih dana biram vrt. I rad na vrtu. Jer ipak, unatoč nevoljama koje donosi, donijeti neki rod. A i užitaj jednog dana kada ga dovedem u neki red. Ovaj vikend sam si nabavio još jednu predivnu sadnicu nekih crvenih srčeka. Srčeka koje su nekad krasila ovaj vrt. Pa mi je želja da ova srčeka i dalje imam. A ako bude novaca nabavit ću si i bijela, jer su mi i ona lijepa. A i dalje ću, kako bude novaca, polako nabavljati neke sadnice. Kako cvijeća, tako i voćaka i još nekih grmova. I tako pokušati obogatiti vrt sa biljem.

Ovih dana sam se ponovo malo bavio uređenjem ove stranice. Nisu baš neke promijene, tek dodavanje nekih sadržaja, na desnoj strani bloga. Uglavnom sam dodao neke linkove koje vode na neke profile na društvenim mrežama. Nadam se da će te ih pronaći i uspjeti ih otvoriti. A i nadam se da nisam pogriješio u stavljanju tih linkova. Samo mi je želja da malo obogatim sadržajem ovaj blog.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, špancirfest


- 17:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

19.08.2018., nedjelja

Španciranje 2018

Kao što valjda znate, ovih dana je u Varaždinu počeo još jedan, dvadeseti po redu, Špancirfest. Na kojem uz španciranje možete uživati u performerima, razgledavanju štandova punih raznih proizvoda te koncertima raznih grupa i izvođača. A kad se umorite, možete se u jednom ugostiteljskom objektu i osvježiti za daljnje španciranje.




Kao i obično i ja odlazim u španciranje i pokušavam uloviti neki zanimljivi detalj kod performera. Za početak sam ulovio ovog pijetla ili što li je već, koji je valjda zalutao u grad da se i ona malo špancira.




Također sam ulovio i ovaj predivni auto, koji je ovdje zastao, da predahne, dok se njegov vlasnik špancira ulicama sa svojom dragom.




A ostali performeri se bacili na posao, da svojim izvedbama zabave publiku. I koliko sam vidio, stvarno imaju uspjeha. Pa sve vas koji ste u mogućnosti svratite i uživajte.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: špancirfest, varaždin, performeri


- 16:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.08.2018., srijeda

Kad se nešto voli, onda ništa nije teško

Da, kad se nešto voli i to se radi sa radošću. Znam da odabir između bloga ili vrta kod svakoga je drugačiji, a kod mene nema dvojbe. Volim oboje. A i čitati knjige i fotografirati. I kad nešto voliš, uvijek ćeš si naći truda da si nađeš vremena da se baviš time. Ma koliko teško bilo. Barem ja tako mislim.

Naravno, nije ni sve tako savršeno. Pa ni kod mene. Lako je pričati priče o svemu tome i razvijati razne teorije oko toga. Ali ostvariti to u djelo je ponekad teško. Pa ni kod mene nije drugačije. Priznajem ponekad sam jak na riječima, ali djelu ponekad i nisam. Pa i kod mene ima tih problema. I zbog nekih obaveza prisiljeni sam neke stvari staviti u mirovanje i zapustiti ih, dok se prilike ne poprave. Ali vjerujem da ću s vremenom i to srediti. Samo si trebam dati truda.

Mačak Garfild mi i dalje pravi društvo u vrtu. Ponekad samo toliko svrati da vidi da li će dobiti nešto za jesti, pa kad se najede zbriše nekamo u skitnju. A ponekad se samo izležava negdje u blizini. I on je osjetljiv na ove vrućine, pa samo se izležava negdje u hladu i pokušava preživjeti ove vrućine. Nije ni mačkama, psima i njima sličnim životinjama koje imaju krzno kroz cijelu godinu živjeti na ovim vrućinama. Pa sam Garfildu pokušao dati vodu u nekoj zdjelici, ali on nije mario za to, već se je radije pokušao rashladiti u vodi iz zdenca iz kojeg sam crpio vodu za zalijevanje. Pa sam ga morao čekati ponekad da se zadovolji sa njom. Nadam se da mu je poslužilo, jer bilo mi ga je žao. I uspio je nekako izdržati i on ove paklene vrućine. Jer i dalje je živahan kao i prije. Čak mi je pomogao i oko nekih ruža koje sam čistio od korova koji se nakupio oko njih. I to mi je bilo zabavno gledati, jer je napravio svoju predstavu kako samo on umije i koju mi je teško opisati.

Vrt i dalje nekako pokušavam održati. Kao i obično morao sam ga dosta zalijevati, da povrću i ružama pokušam tako pomoći da izdrže ove vrućine. I najviše sam se bavio sa tim zalijevanjem. Pa nisam imao baš puno vremena za ostalo. Ali zadnjih dana sam uspio neke ruže plijeviti i osloboditi ih korova, koji uporno raste, unatoč ovim paklenim vrućinama. Ali i njih je izgleda ova vrućina nekako pogodila, pa sam pomalo žalostan. Ali nadam se da će se uspjeti oporaviti. Samo da ne bude toliko paklenih vrućina. I kako izgleda da ću morati nekako idućih mjeseci i godina pokušati stvoriti neku hladovinu za sve biljke. I to nekom sadnjom stabala voćaka i sličnog, jer je dobar dio vrta pod direktnim sunce. A kako ću riješiti ovaj problem, još ću vidjeti. Sve zavisi kako će biti sa zdravljem, vremenom i financijama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Garfild, vrućine


- 22:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.08.2018., ponedjeljak

Još malo o godišnjici

Hvala svima koji su mi izrazili lijepe čestitke povodom druge godišnjice ovog bloga. A i na riječima podrške. Uživao sam u ove dvije godine u pisanju postova za blog, mada je bilo i trenutaka kada sam pomišljao da odustane. Ali ipak sam nastavio. I u pisanju ovog bloga stekao neka dobra iskustva. Bilo je ponekad i teško pisati neke postove, jer sam morao da ih napišem. I kroz njih izraziti svoje osjećaje, a i iskustva. Iskustva koja sam želio podijeliti sa vama koji me čitate i pratite. Upoznao sam među vama i dobro ljude, kojima se želim zahvaliti na podršci. A o onim lošima, ne želim pisati.

Moram priznati da je i meni postalo pisanje ovog bloga dio mog života. I ne znam kako bih bez toga. Više ne mogu zamisliti život bez pisanje ovog bloga. A i čitanje vaših postova i blogova. Blogerska zajednica je predivno društvo i u kojem sam se našao. I moram priznati da nije mi žao što sam ušao u nju. Kao i u stvarnom životu ima dobrih i lijepih trenutaka, a ima i teških. I sa kojima se moramo nositi.

Znam da nisam ponekad pisao baš najbolje postove, ali se nadam da sam ipak uspio napisati neke dobre tekstove. Nadam se da ću s vremenom postati još bolji. Uvijek moramo težiti boljem. Ma koliko teško bilo. Život nikad nije lagan. A i pisanje postova za blog. Kako već napisao, razmišljam ponovo, po tko zna koji put o novom dizajnu. Ali i učenju o dizajnu, te fotografiji i sličnim aktivnostima. Na žalost, zadnjih godinu dana sam dosta zapustio fotografiju, koja je i dalje moja ljubav. Naime, kako mi je već dosadio taj stari foto aparat, odlučio sam se za nabavu novog, makar i polovnog, ali barem boljeg foto aparata. Ali do sada nikako da krenem u nabavku, zbog financija. I ta želja mi je samo poticaj da konačno trajnije riješim neka pitanja oko financija i posla. I za koja se nadam da ću uspjeti naći rješenje.

Naravno i pitanje vrta, jer mi je i taj hobi postao omiljeni. Jer lijepo je raditi na zemlji i sa zemljom, jer ma koliko muke tražilo od mene, ipak mi donosi neko veselja i nadu da ću si stvoriti komad raja na tom komadu zemlje, u kojem ću moći uživati jednog dana. A da ne pišem i o uživanju čitanja knjiga i romana.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: blog, hobi


- 16:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.08.2018., subota

Druga godišnjica

Skoro sam zaboravio ovih dana da imam jednu skromnu obljetnicu. Naime, na današnji dan sam ponovo postao bloger i otvorio ovaj blog, pod imenom „Crna svjetlost”. I eto već dvije godine sa vama uživam u pisanju i čitanju ovog bloga. Bilo je lijepih trenutaka pisanja ovog bloga, a bilo je i ružnih trenutaka. Ne znam što bih prije izdvojio u ovih dvije godine pisanja bloga. Naravno, samo pisanje bloga me je ispunjavalo kroz pisanje ovog bloga. I upoznao sam kroz ove dvije godine puno lijepih i dragih ljudi. Blogera, koji su isto zaljubljenici u pisanje bloga. A i u pisanu riječ, tu predivnu pisanu riječ. Koja puno toga zna izreći.

Bilo je i ružnih i teških trenutaka. Najteže mi je bilo pisati o smrti mojeg dragog i jedinog nećaka, koji je napustio ovaj svijet zbog zatrovanih jaja. To nedužno biće, je stradalo samo zato što je pojelo to zaraženo jaje. I ne prođe dan a da ga se ne sjetim. Jer bio je predivan dječak, koji je znao sve nas iznenaditi sa svojim malim životom u najljepšem mogućem smislu. Ali dosta o tome, jer rane su još svježe.

Da bilo je svakakvih događaja tijekom pisanja i vođenja ovog bloga. I dosta toga sam naučio i još uvijek učim. O mnogo čemu. Kako kroz pisanje i učenja da se kroz pisanje izrazim, tako i kroz čitanje svih vas blogera, koje pratim i nastojim pratiti. Na žalost, nisam vas stigao sve pratiti, i nadam se da će se to popraviti.

U međuvremenu sam počeo pisati još jedan blog, pod istim imenom, ali na jednom drugom servisu. I za kojeg se nadam da će napredovati. I da ću tamo steći isto jednu čitalačku publiku. Koja se je isto polako počela stvarati. Nadam se da je tako. I tamo pišem o sasvim drugim temama. Ponajviše o književnosti, jer nekako primjećujem da se postovi o knjigama i književnosti najviše čitaju. Barem statistika kaže.
A u budućnosti se nadam da ću se dalje razvijati kroz pisanje i da ću postati još bolji pisac postova za blog i bloger. Kako su neki primijetili, opet sam ovih dana malo promijenio dizajn bloga. A i ponovo ga pokušavam urediti. Jer želja mi je da se i u dizajnu bloga i sličnih stranica okušam i naučim nešto više o dizajnu. A koliko će biti uspjeha, pokazat će vrijeme.

Hvala svima vama koji me čitate i komentirate i koji mi kroz komentare ostavljate lijepu podršku. Nadam se da će se ovo naše prijateljstvo i dalje razvijati i napredovati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: blog, bloger


- 17:37 - Komentari (8) - Isprintaj - #

10.08.2018., petak

Mudroslovna Tereza i partizan

Ne znam jesam li pisao ili ne u prijašnjim postovima, ali zadnja dva mjeseca sam pokušao i uspio pročitati knjigu „Mudroslovna Tereza”. Koju sam već jednom prije nekoliko godina pokušao da pročitam. Ali me je prvim svojim stranicama odbila od sebe. Naime, ta knjiga spada u erotska djela. Jer u njoj jedna mlada dama iz negdje 18 stoljeća opisuje svoja iskustva kroz život i odgoj o seksu i erotici. Te obrazovanje koje je imala iz područja religije, filozofije i metafizike. Ova knjiga je navodno bila i zabranjena u to doba.

I ove godine sam je ponovo pokušao pročitati. I uspio sam. I nisam požalio. Jer opisuje raskalašenost jednog djela kršćanskog svećenstva, te plemstva u to doba. Te rasprave nekih duhovnika sa svojim štićenicama o vjeri, filozofiji i metafizici. Te vjerujem da je jedna od niza knjiga koje govore na tu temu.

Ne kažem da su svi svećenici tog doba bili raskalašeni po pitanju seksa, a plemstvo je plemstvo i ne vrijedi trošiti riječi na njih. Jer svi su takvi kakvi i jesu. Ali nekako se ne mogu oteti dojmu da ljudi tadašnjeg doba nisu bili puno bolji od današnjeg vremena. Dobro, dobro na osnovu ove jedne knjige ne mogu da donosim sud o ljudima tog doba, ali takav sam ja dojam stekao. Preporučujem vam ovu knjigu da pročitate, ali na vlastitu odgovornost, da vas kojim slučajem ne potrefe zdravstveni problemi.

Jedna od informacija koja me je iznenadila (ugodno ili ne), da je jedan od izdavača ove knjige jedan naš vrli premijer, koji je pokušao pobjeći sa svoje dužnosti, a kako je prošao i sami znate. Ne trebam vam pisati o tome, jer valjda i sami znate. Ako ove riječi koga smetaju, neka sve zadrži za sebe, jer uzalud mu trud svirači.
A ovih dana sam se bacio na čitanje knjige o novijoj povijesti. Naime, počeo sam čitati knjigu „Mačak pod šljemom”. Jednog našeg legendarnog pisca, Jože Horvata. I ova knjiga me je godinama privlačila sa police jednog ormara i koju sam počeo čitati, i isto tako odustao od njezinog čitanja. Kao i sa prijašnjom knjigom, i ovu sam odlučio da pokušam pročitati. A knjiga govori o jednom partizanu iz Drugog svjetskog rata. I prema onom što sam do sada pročitao, dobra je knjiga i pokazuje da je se vrijedi prikazivati.

Ne čitam ovu knjigu zato što sam pobornik jedne od ratnih strana to užasnog rata, već mi je želja da pokušam shvatiti što je autor želio poručiti kroz ovu svoju knjigu. Kroz taj lik. A što sam otkrio u toj knjizi, možda zadržim za sebe, možda jednog dana podijelim sa vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: mudroslovna tereza, partizan, bivši premijer


- 20:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

07.08.2018., utorak

Osvajanje i planovi

Na kraju sam u petak ipak uspio biti na vrtu, unatoč tome što je malo bilo na rubu kiše. A i obavio sam neke kratke poslove na njemu. Ovih dana baš i nemam puno toga za raditi. Uglavnom mi je najvažniji posao zalijevanje povrća i ruža, da im tako pomognem da i te biljke nekako prežive ovu paklenu vrućinu. Mada i na njih utječe ova vrućina. Kao i na nas ljude. Usput pokušavam pomalo i štihati dalje oko mjesta na kojem imam povrće. Sa željom da proširim površinu za sadnju novog povrća iduće godine. Kako je taj dio još pod travom, plan mi je da sada preko ljeta i na ovim vrućinama se korijen trave posuši. I da u jesen lakše zaštiham ovaj dio zemlje i tako pokušam pripremiti za proljetnu sadnju iduće godine.

Ne znam da li dobro radim ili ne, ali ipak ću pokušati tu metodu, sa nadom da će pomoći. Jer želja mi je da iduće godine pokušam još više povrća posaditi, a i neke ruže presaditi. Da ih maknem od ograde, koju jednog dana planiram obnoviti. Naravno kada bude novca. A i nekim ružama se upleo i neka biljka koja im zagorčava život. Pa ću morati i ružu i tu biljku iskopati. Pa korov ukloniti, a kad već ću i ružu izvaditi, iskoristiti da je maknem od te ograde. Tako da lakše ogradu obnovim, kada dođe vrijeme za to.

A staru ogradu ću morati da potpuno uklonim i postavim novu. I postaviti neke nove temelje, naravno betonske. A za to je potrebno kopanje kanala i tko zna čega još. Jer razmišljam postaviti betonski temelj i na njega postaviti neku novu ogradu, za koju još ne znam kako će izgledati. Barem koliko se ja razumijem u postavljanje ograda, betonski temelj će morati ići, jer želja mi je da postavim malo bolju ogradu, od one sa nekim metalnim stupovima na koje je nekom žicom pričvršćena pletena žica. Ali o svemu tome kada dođe vrijeme za to, ako dođe.

Ovo štihanje zemlje na vrtu pomalo doživljavam i kao osvajanje zemlje za daljnji pokušaj uzgoja ili nekog povrća ili ruža ili što ću već se odlučiti za posaditi. A i oduzimanju zemlje travi koja ga je okupirala. Jer želja mi je da svake godine nešto više pokušam uzgajati. Bilo da će biti neke ruže ili cvijeće, bilo povrće, bilo neko voće. A prije toga naravno moram da zaštiham zemlju i da tako travu uklonim sa tog dijela. Travu koja je na nekim mjestima pravi busen, koji je postao prava pokora. Jer trava nije baš košena kako treba. Pa nije ni čudo da imam na nekim mjestima prave busene trave. Jer dok ne nabavi si neku kosilicu, služim se sa nekom ručnom kosom, sa kojom pokušavam kositi svaki mjesec i tako je održati u kakvom takvom redu. Naravno, bilo bi ljepše da imam kosilicu. Ali kako je nemam, moram se nekako snaći sa time što imam.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, ograda, ruže


- 17:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.08.2018., petak

Dilema i opet dilema

Sjedim za radnim stolom i kroz prozor promatram nebo. I razmišljam da li da idem na vrt ili ne. Naime, na nebu su se počeli nadvijati neki čudno oblaci iz kojih bi mogla pasti kiša. Što mi baš nije lijep predznak, jer želim malo otići do vrta i bar malo nešto pokušati napraviti na njemu. Jer posla ima puno i na pretek, a vremena malo. A kako tijekom dana vani vlada paklena vrućina, ne ide mi se baš usred poslijepodne i po toj vrućini na vrt. I nešto pokušati napraviti, pa sam se uglavnom zadnjih dana uglavnom orijentirao da idem predvečer na vrt i obaviti ono što stignem.

Ali danas nekako ne znam. Jer ipak me vuče nešto da odem na vrt da ga obiđem i da vidim kako je tamo. Naime, jučer nisam išao, jer opet je neka kiša pala tijekom poslijepodneva, a i dalje je nekako prijetila. Pa sam se odvažio da ostanem kod kuće i da se malo odmorim i opustim. Ali danas bih stvarno morao otići da ga obiđem i da vidim kakvo je stanje. Možda nakon ovog teksta ipak odem, da bar se malo prođem vrtom.

Od kada zadnjih skoro dvije godine sam bio dosta zaposlen, većinom zaposlen, to je ostavilo traga na meni. Nekako sam se navikao da idem na posao i da budem zaposlen nečim. I da idem na posao ili na vrt ili što već si tijekom dana moram obaviti. I odvikao sam se od toga da budem besposlen. I da ljenčarim po cijele dane. Ma koliko mi teško ponekad bilo ići na posao, ipak sam bio sretan što imam korisno ispunjen dan, i da dan nekako korisno nečim iskoristim.

Ali danas i ovih dana mi ta nezaposlenost i prisilni godišnji odmor nekako ne leži, a opet dobro mi je došao da pokušam lakše podnijeti ove dane ispunjene paklenim vrućinama. Kao da svako godine nekako sve teže podnosim ove vrućine. Kao da ta muka dolazi s godinama. Nemojte shvatiti ove zadnje riječi kao neko cendranje. Jer nisam takav da volim cendranje, već kao neko shvaćanje da pomalo starim i da postajem svjestan da idu godine i što sve one donose sa sobom.

Mada sam odavno napunio 46 godina, ipak se nekako ne osjećam da imam toliko godina. Da sam mlađi nekih desetak i više godina. I da sam još u naponu snage. I da imam još što podariti nešto u svom životu. I da još imam puno toga da ostvarim u životu. Ali dosta o tome, odoh ja da vidim radije da li se isplati ići na vrt ili ne. Jer ne mogu miran sjediti za radnim stolom i kompjuterom, a na vrtu ima i previše posla i planova.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, kiša, nevrijeme


- 17:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.08.2018., srijeda

Vrućine i odmor

Nakon onih kišnih dana došle su nam opet vrućine. Ne znam za vas, ali ja ih sve teže podnosim. I ove godine muku mučim sa njima. I noću slabo spavam. I ne znam kako sve to podnosim. Danju na litre vode popijem, i jedva mi to pomaže da izdržim dan. Dok sam bio na poslu, barem mi je tamo malo lakše bilo, jer objekt ima klimu, a i dosta sam u frižidere išao, pa sam nekako dio dana izdržao. Ali sada od kada sam na nekim slobodnim danima, ponovo se teže nosim sa time. Ali morati ću nekako izdržati, jer druge mi nema.

Na vrtu se i dalje mučim sa tim korovom, i jedva ga stižem čupati. Kao da mu ove vrućine nimalo ne štete. Kao da ta borba sa korovom nema nikakvog kraja. Ali već ću ja njemu stati na kraj. Unatoč tome što sam imao tu pošast sa puževima golačima ovo ljeto, danas sam si ipak nabavio neke nove sadnice kelja. I to onog kelja pupčara. Ipak sam si ga nabavio, sa nadom da će preživjeti najezdu puževa. I da ću uspjeti da ga uzgojim navodno i preko zime raste. Pa se nadam da će preživjeti slijedeću zimu. I da ću imati neki urod. A ovo preostalo povrće koje mi je preostalo, nekako ipak je preživjelo. I imam dojam da će nekako ipak iz njega biti nešto. Samo ću morati dosta pužomora koristiti, da svo to povrće zaštitim. Sa nadom da će se oporaviti. Već skoro dva tjedna pratim kako mi napreduje prvi patlidžan na vrtu. I što dani prolaze i što ga više polijevam, nekako je sve veći. Što me raduje. I jedva čekam da ga uberem i pogostim se sa njime.

Nakon samo mjesec dana rada u novoj firmi, već su me prisilno otjerali na neke slobodne dane. Sa objašnjenjem da navodno nema baš posla, pa su mi rekli neka se malo odmorim. Što mi je pomalo dobro došlo i nisam se bunio. Jer neki umor me drži. Pa kad već su ponudili, odoh ja na odmor.

A mačak Garfild mi dalje pravi društvo na vrtu. Mada primjećujem da i njemu ne paše ova vrućina i da se drži dubokog hlada. A nije ni čudo da mu je vruće, kada i ljeti mora nositi ovu dlakavu bundu na sebi. Tako da i on jedva čeka neko osvježenje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: kelj pupčar, garfield, vrucina


- 18:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2018 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo