Crna svjetlost

29.07.2018., nedjelja

Oliver Dragojević

Jutros me je probudila žalosna vijest o smrti legende Hrvatske glazbe, Olivera Dragojević. Ne postoje riječi kojima bih opisao tugu na ta žalosnu vijest. Jer napustila nas je jedna glazbena veličina, koja je svojim pjesmama obilježila glazbenu scenu.

O njegovoj glazbenoj veličini ne moram pisati. Ne postoje riječi kojima bih opisao njegovu glazbenu karijeru. Sve te njegove pjesme koje izveo. Jer one same govore o njegovoj karijeri. A i kao čovjeku. Ne mogu posebno izdvojiti neku njegovu pjesmu, a da ne oštetim druge pjesme. Jer sve njegove pjesme su povijest glazbene scene, kako Hrvatske, tako i svjetske. I ostat će živjeti u nama i sa nama.

Kao i svi vi koji me čitate, tako sam i ja odrastao uz sve te njegove pjesme. I njegovu glazbenu karijeru. I obilježile su moj život. I obilježit će ga.

Počivaj u miru Olivere, Legendo hrvatske glazbene scene.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: Oliver Dragojević, Cesarica, Moj lipi anđele


- 17:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #

25.07.2018., srijeda

I dalje puževi divljaju

Jučer sam na vrtu posipao neki pužomor na vrtu oko nekog povrća. I danas sam primijetio dosta služi oko tog povrća. Tako da mi je to znak da i dalje imam problema sa tim nekim puževima golačima. Makar nisam pobornik ubijanja nedužnih životinja, koje samo žele da prežive. Ali morao sam pribjeći ovoj metodi. Da te puževe pokušam tako ukloniti sa svog vrta. Jer drugo mi nije preostalo.

Danas je u Varaždinu bila opet paklena vrućina, pa nisam puno toga uradio na vrtu. Jer nisam želio da me ta vrućina obori s nogu. Pa sam samo polio ono što mi je preostalo od povrća. A i ruže sam morao politi. Jer i na njima sam vidio želju za vodom. A i bilo mi je žao da samo povrće polijevam. A ruže ne. A i primijetio sam da i njih dosta ta neka bolest napada. Pa ću i njih morati nekako zbrinuti. Jer volio bih da mi opstanu. I unatoč tome što su neke ruže dosta mi propale, ipak primjećujem zadnjih dana da su se počele neke od njih polako oporavljati. I nadam se da je to dobar znak ka njihovom oporavku. Pa ću morati da se posebno za njih pobrinem.

I ove godine primjećujem na nekom grmu da će biti dobar urod šipka. Pa jedva čekam da dođe vrijeme berbe, da si ga posušim za čaj. Prošle godine sam isto tako ubrao dosta tog šipka i kada sam ga posušio, pripremio sam si čaj od šipka. I moram priznati da je bio dobar. I uživao sam u njegovom ispijanju. Pa ću i ove godine da pokušam isto ga uberem i posušim. Da ga imam za pripremu čaja. Samo bih morao još smisliti način da ga bolje sačuvam na duži rok. Jer mi je izgleda dosta brzo propao. Možda sam pogriješio u njegovom čuvanju. Pa je zato i propao.

Sve više razmišljam da za te neke ruže nađem neko drugo mjesto na vrtu, na kojem bih ih pokušao dalje uzgajati. Naime, smješteni su uz uličnu ogradu. A i dosta oko njih uporno pokušava rasti neko čudne biljke. Pa ću ih nekako morati na proljeće početi presađivati. Da ih maknem od tih biljaka i te ograde. Te da te biljke mogu lakše pokušati istrijebiti. A i razmišljam da čim dođem do nekih novaca da popravim i promijenim tu uličnu ogradu. Sa ulaznim vratima na taj vrt. Jer je nakon mnogo godina postala jadna. Pa je vrijeme da je nekako pokušam dovesti u red.

Garfild, mačak, i dalje me s veseljem dočekuje. Kao i uvijek dobije veliku porciju neke mačje hrane. Pa svaki puta imamo borbu da mu je stavim u neku plastičnu zdjelu, da si je može pojesti. I to s veseljem pojede. A poslije se zna ili izležavati negdje u hladu, ili naganjati neke leptiriće ili nešto drugo na vrtu. Dok ja se bavim sa svojim biljkama. Jučer je nešto na onom kompostištu tražio, pa je kao lud skakao oko njega. Ali što god da je bilo, dobro me je nasmijao i razveselio, jer bilo je dosta smiješno. I zbog toga mi je drago da mi taj mačak pravi društvo na vrtu. Jer mi nije dosadno.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: puževi, šipak, ruže


- 21:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.07.2018., ponedjeljak

Pokušati ili ne?

Počeo je novi radni tjedan. Nakon ovog vrućeg vikenda, u kojem je najavljeno i nevrijeme u nekim dijelovima Lijepe naše, vraćamo se u normalu. Na kraju u Varaždinu nije bilo nevrijeme. Ali zato smo se barem kuhali na onim vrućinama. Ali preživjeli smo.

Danas popodne me je opet kiša prevarila. Pa nisam ništa obavio na vrtu. Pa ću idućih dana morati opet nadoknađivati izgubljeno vrijeme. Ovo ljeto stvarno nemam sreće na vrtu. Ali što ću, tako je u tom hobiju vrtlarstva. Ne možeš svake godine imati idealno vrijeme. Ali barem sam bogatiji za jedno novo iskustvo. Nakon posla iz ljutnje išao sam si nabaviti neki pužomor. I mada je dosta skupi, kupio ga. I idućih dana ću ga koristiti u ratu protiv puževa, koji su i pojeli gotovo sve sadnice koje sam posadio. Nije mi baš po volji da moram pribjeći tom ubijanju životinja, ali druge mi nema. Nisam baš od onih ljudi koji uživaju u ubijanju bilo kakvih životinja. Jer ne volim ubijanje nedužnih bića. Ali ti puževi mi nisu dali druge, nego da ih se tako pokušam riješiti. Sa nadom da će imati nekog učinka.

Ovih dana sam u dilemi da li da si pokušam nabaviti nove sadnice ili ne. I u ostatku ovog ljeta i sezone uzgajanja povrća pokušam uzgojiti nešto od povrća. Mada na tržnici još uvijek se mogu naći neke sadnice. Još uvijek nekako gajim nadu da bi mogao ipak još nešto uzgojiti. Unatoč tome što sam imao ovakvu katastrofu. Što vi mislite o tome?

Da, na varaždinskoj tržnici se još uvijek mogu naći sadnice. Mada nekako u sve manjem broju. A za neko povrće više nema baš puno vremena. Ali ipak ima nade.

Ne znam da li sam pisao u prijašnjim postovima da sam si nabavio neke sadnice lavande i smilja. I danas sam malo gledao te sadnice. I moram priznati da sam primijetio na lavandi da je počela da tjera neke nove grančice. Nadam se da je to dobar znak da se je primila. I da će nastaviti sa rastom i razvijanjem. Za smilje još nisam siguran, ali valjda će i ono pokazati idućih dana da li se j primilo ili ne. Moram priznati da bih jako volio da mi se prime te sadnice i da mi uspije njihov uzgoj. Jer su mi te biljke jedne od najljepših biljaka. Samo još ne znam kako će preživjeti ove naše zime. Morat ću malo proučiti kako da ih zaštitim od mrazeva i hladnoće. Jer volio bih ih sačuvati. A na mjestu kojem su posađene još nema neke dobre zaštite od zime. Možda će biti kroz koju godinu. Kada se oni lješnjaci u blizini razrastu i sa svojom krošnjom možda iz zaštite. Ali još ćemo vidjeti.

Ah, da i te lješnjake sam danas malo gledao. I moram priznati da su se ovih dana ponovo neke grane izrasle u visinu. Što mi je drago, jer to mi je znak da napreduju u rastu. I da ću možda za koju godinu moći brati i prve lješnjake. A što se tiče krumpira koji raste među njima, stabljike pokazuju isto znakove napada zlatice. Pa me malo zabrinjava da li će što izrasti od krumpira. Što jedva čekam. A to ću vidjeti polako početkom kolovoza, kada navodno počinje polagana berba krumpira. Pa ću se strpjeti do tada da vidim koliko sam uspjeha i u tome imao.

Neki dan sam pročitao u nekom tekstu o razmnožavanju ruža putem reznica, da krumpir može poslužiti u njihovom uspješnom zakorijenjivanju. Naime, želja mi je da ove godine pokušam da neke ruže razmnožim na taj način. Pa ću pokušati taj jedan eksperiment, da neke od tih ruža razmnožim. I da si tako povećam njihov broj. Mada ću na proljeće iduće godine si pokušati nabaviti i neke nove sadnice. Ipak ću i tako pokušati da si obogatim vrt ružama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: sadnice, ruže, lješnjak


- 21:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.07.2018., subota

Paklene vrućine

Prošao je i ovaj radni tjedan. Tjedan koji je počeo sa predivnim dočekom „Vatrenih”. I završava povratkom u realnost i stvarnost. A i završava sa paklenim vrućinama. Dobro je da radim u takvom objektu koji ima neku klimu, a i moram dosta ići u neke hladnjače. Pa tu vrućinu nisam baš osjetio na poslu. Ali popodne je bilo kod kuće dosta pakleno vruće. A i ova vrućina, povezana sa dosta umora me je ovih dana tjerala da si popodne spavam. Dosta me ova vrućina i fizički napor na poslu izmore, tako da nije ni čudo da zaspem popodne.

Za ovaj vikend su najavljivali neko nevrijeme. Do sada još ni traga od tog nevremena u Varaždinu. A nakon ove vrućine danas, očekivao sam da će ga biti večeras. Jer je sve ukazivalo na to. Ali na kraju ni traga ni glasa od tog nevremena. Moram priznati da mi se je ove godine kiša dosta zamjerila. Jer zbog nje mi je dosta propao taj urod u vrtu. Ali nadam se da ću ipak uspjeti nešto uzgojiti. Ovih dana sam primijetio da bih mogao imati i prvi patlidžan uzgojen u svom vrtu. I radujem se tome. Jer patlidžane jako volim jesti. Posebno onako pečene i pohane. Pa jedva čekam da mi izraste i da si ga pripremim za jelo. Jedino što mi ove godine najbolje uspijeva u vrtu su tikvice i feferoni. Tikvice toliko narastu da ih ne stignem pripremiti i pojesti. Pa ih uberem i narežem na sitne kockice. I spremim u nekoj vrećici u duboko smrzavanje. Da imam što zimi jesti.

Ne znam jesam li pisao u nekom prijašnjem postu o tome da sam si nabavio jednu sadnicu smilja i lavande. Koje sam posadio u vrtu, da vidim da li će tamo uspjeti u rastu. I moram priznati da u ovih dva tjedna koliko su posađene u vrtu, još uvijek se nekako drže. I nadam se da će tako i ostati. Zadnjih tjedna dosta razmišljam o tome da počnem razmnožavati ove svoje ruže u vrtu putem reznica. Da ih tako pokušam razmnožiti. A i spasiti. Pa zadnjih dana dosta istražujem preko mreže svih mreža o tome kako se one razmnožavaju. I naišao sam na dosta zanimljivih prijedloga kako ih razmnožiti. Pa ću se jednog dana pokušati u tome da neke od njih pokušam tako razmnožiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: ruže, vrućina


- 21:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.07.2018., srijeda

Dani ponosa

Ne znam kako bih počeo ovaj post. Nakon ovog predivnog prvenstva u nogometu i fenomenalne igre naših „Vatrenih”, te spektakularne finalne utakmice koju su nam priredili. Te neopisiv doček naših „Vatrenih” u Zagrebu, ostao sam bez riječi. Naši „Vatreni” su nas istinski ispunili ponosom. Ujedinili nas više i bolje i ljepše nego sve vlade do sada. Nego svi događaji do sada. Ovo su bili dani puni ponosa i povijesti, koja se nikad ne će ponoviti. Ovih dana sam se zbog naših vrlih „Vatrenih” osjećao kao nikad do sada. Pokazali su nam kako trebamo živjeti. I od njih možemo puno naučiti. Jer ova generacije je ispunila ono što će se teško nadmašiti. Hvala im još jednom na svemu.

Slike dočeka „Vatrenih” u Zagrebu oduševile su me. Bilo je predivno pratiti doček u Zagrebu. I pokazale su svijetu tko su zapravo junaci. Sasvim obični ljudi, koji su došli iz anonimnosti, da bi svijetu pokazali što sasvim običan čovjek može postići uz uporan rad i red. I u tome je ključ uspjeha. I u to se moramo ugledati. Ovi prizori sa dočeka u Zagrebu pokazuju čemu svi čeznemo. I prema čemu moramo težiti. I da ponekad spontanost, jednostavnost i upornost može postići više nego bilo što drugo na svijetu.
A sad kada smo preživjeli ove predivne dane, valja nam se vratiti u stvarnost i realnost. Koja je puno teža i realnija. Jer život ide dalje. I uz ove lekcije koje smo dobili od naših „Vatrenih” pokušati stvarati bolji nam život. Valja nam krenuti u bitke života.

A što se tiče vrta. Osim peronospore, koja mi je ove godine uništila paradajz, unatoč tome što sam ga pokušao zaštiti nekim sredstvom protiv te bolesti, štetu mi čine i ti puževi golači. Ove godine je posebno njihova najezda, kao i peronospore zbog te kiše koja previše pada zadnjih tjedna. I koja je možda glavni uzrok mojim nedaćama na vrtu. Prošle godine je bila suša, a ove godine kiša. Ali što ću, tako je to u vrtlarstvu. Ne možeš svake godine imati onako kako ti želiš. I unatoč tome što sam dosta žalostan zbog ovako loše godine, ne gubim nadu. I pokušati ću se dići iz pepela i krenuti dalje. Polako planiram dalje. I što dalje pokušati uzgajati. Samo da je zdravlja i novaca. Ostalo će već nekako doći.

Da, slažem se, životinje su bolji prijatelji nego ljudi. Zato sam se i zbližio sa ovim svojim mačkom. Koji uvijek me sa veseljem me dočeka. I sa kojim provodim lijepo vrijeme na vrtu. Ovih dana na žalost nisam bio puno na vrtu, jer sam pratio ove događaje oko „Vatrenih”. Ali nadam se da ću idućih dana nekako nadoknaditi izgubljeno vrijeme. A i druženje sa Garfildom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vatreni, nogomet


- 21:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.07.2018., nedjelja

Čestitke Vatrenima

Čestitke „Vtrenima”. Vratili ste nogomet narodu. Pokazali ste nam kako se voli domovina. Vratili ste nam nadu u bolje sutra.

Hvala Vam na predivnim trenucima koje ste nam pružili. Vraćate se kući sa srebrom zlatnog sjaja...

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vatreni, nogomet, svjetsko


- 19:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.07.2018., subota

Soli na rep

Hvala svima vama koji ste mi u komentarima dali svoje dobre savjete za borbu protiv bolesti povrća. Mada sam zakasnio u toj primjeni. Pa sumnjam da će imati kakve koristi. I ja sam čuo za mlijeko kao sredstvo zaštite. I od iduće godine ću si morati dati truda da na vrijeme to primijenim. A moram priznati da ovih dana se moram boriti i protiv nekih štetnika, životinjica, koje mi jedu povrće.

Naime, jučer mi je sestra savjetovala da oko kelja, korabe i ostalog sličnog povrća rasipam malo soli. I danas sam se odvažio na taj eksperiment, da vidim da li će imati uspjeha. Nadam se da noćas ne će biti kiše, da mi sol ne ispere sa zemlje. Teko da tim životinjicama stavim soli na rep, da mi ne rade toliku štetu. I da pokušam spasiti ono što se spasiti dade. Mada me malo brine da mi sol svojim djelovanjem ne našteti zemlji. Jer znate kakva je sol i kako djeluje na okolinu. A poslije mi je pala i ideja o tome da sol ima i jod. Pa se nadam da će i ta jod malo pomoći oko svega. Mada ću morati da malo istražim o djelovanju joda na biljke. I ljekovitost i korisnost joda uopće na biljke.

Mačak Garfild i danas mi je pravio društvo na vrtu. I proučavao što radim sa soli. I nije mu se baš svidjelo. Ali je preživio. Posebno se radovao nekoj suhoj hrani koju sam nabavio specijalno za njega. Sa nekim okusom ribe. I zadnjih dva dana se je nekako oraspoložio nakon što si ju je pojeo. Toliko se oraspoložio da je ponovo preo kada sam ga mazio. Da Grfild mi je postao najbolji i najdraži prijatelj. Do sada se sa ni jednim mačkom nisam toliko sprijateljio, kao sa Garfildom. Tako da će mi biti žao ako me napusti. Pa ću morati se dobro potruditi oko njega. A i počeo sam ga hraniti što bolje mogu, da ga tako nekako pokušam zadržati uz sebe. A i žao mi je da bude gladan. Jer moram priznati da sam zavolio tog mačka da ne znam kako bih živio bez njega. I pitam se kako sam uopće živio bez njega do sada. Mačke su predivne životinje. Ma što god ljudi pričali o njima. I ne mogu shvatiti zašto su protiv mačaka, kada one znaju čovjeku pružiti jedno predivno iskustvo, druženje i prijateljstvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: sol, jod, garfield


- 21:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.07.2018., utorak

Na djelima se poznaju junaci

Hvala svima koji su mi u komentarima u prošlom postu preporučili preparate sa kojima da tretiram paradajze. Pokušati ću ih jednom prilikom primijeniti. Danas sam na svu strku jednog člana obitelji poprskao sa nekim sredstvom te svoje paradajze, da pokušam spasiti ono što se da spasiti. Jer dva grma paradajza su mi gotovo uništena. Pa sam pokušao sa tim sredstvom spasiti preostale paradajze. Mada mi nije po volji, ali sam ipak pokušao. A koliko sam uspio, vidjeti ću idućih dana i tjedna.

Ne ću vam pisati o stanju u mojoj obitelji, jer nije baš vrijedno da pišem puno. Dosta su naši odnosi narušeni. Posebno nakon smrti mojeg neprežaljenog nećaka. I o tom sam pisao prije skoro dvije godine. I tada se je pokazalo kakvi su odnosi nekih članova obitelji prema mojoj sestri i njezinoj obitelji, a i meni. Ima jedna poslovica ili kako je već nazvati i otprilike glasi: „Na djelima se poznaju junaci”. I tada su pokazali kakvi su to ljudi. I još uvijek pokazuju kakvi su ljudi. Ali dosta o tome. Ne vrijedi puno pisati o tome.

Vratiti ću se radije vrtu i mom prijatelju Garfildu. Sada mi slijedi da vidim da li sam pogriješio u korištenju tog sredstva na paradajzu ili ne. A moram priznati da je urodio lijepim urodom. Ali kako izgleda da će ga ta bolest dobro pokositi. Tako je to sa vrtlarstvom i uzgojem povrća. Ali ima i lijepih vijesti. Danas sam ponovo ubrao dvije lijepe i velike tikvice. Koje su tako velike, da su moje podlaktice mačji kašalj prema njima. Tako da ću ih sutra pokušati spremiti u duboko smrzavanje, da ih tako sačuvam za zimu. Da ih i tada mogu uživati u njima. A i jagode mi daruju lijep urod. I ne prođe mi dan da se sa pokojom jagodom ne počastim. Svježe ubranom sa onog malog grmića. A i jagode su počele da se sa onim svojim izdancima množe. Tako da ako dobro ih presadim, možda povećam broj jagoda na vrtu. Koje su stvarno ukusne i imaju onaj pravi i mirišljavi miris i okus po jagodama.

A Garfild? On mi dalje pravi društvo u vrtu. Čak mi i pomaže oko odabira jagoda kada se gostim sa njima. I zna mi pokazati koje su dobre. A ponajviše se raduje kada mu donesem neku mokru hranu sa okusom lososa. Ne mogu vam riječima opisati tu scenu kada mu sa jedne strane stavljam tu hranu u neku posudu iz koje jede, a on sa druge strane od nestrpljenja već gura glavu da se što prije počne gostiti sa njome. Neizmjerno obožava da jede tu hranu sa okusom ribe. Pa mu je znam donijeti, da ga razveselim. A i lijepo ga je vidjeti kada završi sa gozbom kako se umiva po licu i glavi. Te mi nakon toga se pridruži u radu po vrtu. I svojim postupcima nasmijava.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: jagode, garfield


- 21:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.07.2018., nedjelja

Dok palme njišu grane

Kod mene se već odavno pjevuši ona predivna pjesma „Dok palme njišu grane” koju izvode Dubrovački trubaduri. I ova pjesma je jedna od mojih najljepših pjesama. I ponekad uživam u njezinom slušanju. Jer palme već puno godina pokušavam uzgajati, sa nekim prekidima. A negdje prošle godine sam ih ponovo pokušavam uzgajati. I ovaj put se nadam da će mi njihov uzgoj uspjeti. A i neki mali posao sa njima. Jer volio bih pokrenuti neki poslić sa njima i njihovim uzgojem i prodajom.

Na vrtu i dalje se bavim uobičajenim stvarima. Uvijek ima nekog posla i nešto za obaviti. Stalna borba sa korovom i njegovim uklanjanjem. A da mi bude ljepše, izgleda da mi je paradajz napala neka bolest. I sa kojom ću se morati nekako suočiti. Jer paradajz mi ima lijep urod. A koliko čujem i ostali se sa tom nekom bolesti hrvaju. Ne znam od čega je uopće nastala ta bolest, možda paradajzu šteti ovo ludo vrijeme vani. Previše kiše i premalo sunca. Tko bi ga znao. Ali što god da je bolest je nastala. I sad ću morati pokušati da nabavim neko sredstvo za tu bolest. A to će biti teško, jer u hrvatskoj moraš imati tu neku potvrdu i dozvolu za korištenje nekih lijekova za bolesti biljaka. A s obzirom da nemam baš puno paradajze, a i ostalog povrća i voća i cvijeća, nekako nema mi smisla da se odvažim na nabavljanje te neke dozvole za korištenje nekih pesticida ili kako se već to zove. A i ne bih želio da trujem biljke i zemlju sa tim pesticidima, već se više baviti nekim ekološkim uzgojem povrća. Tako da morati pribjeći nekim prirodnim sredstvima za zaštitom biljaka. Što ću još vidjeti.

A što se tiče toga što mi one bundeve nisu uspjele, vjerojatno je stvar u tome da sam ih prerano presadio, jer korijen im nije nije bio baš razvijen. Pa se nisu primile. Tako da mi je to lekcija da ih ranije moram posijati u one male šalice od jogurta. I pustiti ih da se što bolje razviju. A i morati ću se pokušati nekako naučiti da iz sjemena uzgojim te neke sadnice, da si time pokušam nekako uštedjeti na kupovini sadnica. Koje znaju biti dosta skupe. Danas sam si na tržnici po tko zna koji puta nabavio sadnicu smilja i lavande. Prošle su mi propale, valjda im zemlja u lončanici nije baš odgovarala, a i možda sam ih previše polio. Pa nije čudo da su mi propale. A ovaj puta ću ih pokušati jedan dan posaditi na jednu gredu u vrtu, možda se tamo prime, te time možda imao veći uspjeh u njihovom uzgoju. Jer volio bih da imam na vrtu i te biljke, koje mi se jako sviđaju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: palme, smilje, lavanda


- 18:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.07.2018., srijeda

Palme

Na poslu je i dalje tako kako i jeste. Još uvijek se upoznajem sa radom i kako što raditi. I gdje sve stoji, a i sa kolegama se još uvijek upoznajem. Naravno, kako sam još uvijek novi tamo i sve mi je novo, još puno toga moram naučiti. I steći neku rutinu. Ali se nadam da ću s vremenom sve savladati, da ostanem što duže tamo i naviknem se raditi tamo. Jer posao mi treba. A i pomalo su me uhvatili i trenuci da sam možda pogriješio što sam prihvatio taj posao. Jer opet se moram suočiti sa ponovnim učenjem svega ispočetka. Ali se nadam da će me ta kriza proći i da če s vremenom biti bolje.

Ali dosta o poslu. Ima i ljepših tema za pisanje. U prošlom postu me je jedan bloger potaknuo da pišem o palmama. I stvarno o njima nisam već dugo pisao. Još uvijek ih pokušavam uzgajati. I moram priznati da ih je teško uzgojiti. Jer palme u početku, kada počinju rasti iz koštica, traže puno vode. To je istina. Čuo sam i pročitao puno savjeta o tome. Ali svi se svode na to da se palmama u stadiju nicanja iz koštice u biljku treba dosta vode.

Ja osobno palme pokušavam uzgojiti iz koštica datulja. Same datulje pojedem kao šljive. Jer neke datulje u sebi imaju te neke koštice, iz kojih se može uzgojiti palma. Kada ih jedem, koštice ne bacam. I ostavljam ih na tanjuru ili čemu ih već jedem. Te nakon toga svaku tu košticu stavim u one čašice od jogurta sa zemljom. I onda se trudim da uvijek ta zemlja u njima bude vlažna i ima vode. Naravno, nije mi svaki puta uspio ovaj postupak. Ali ima nekog učinka i uspjeha. Ne nekog velikog, ali ima uspjeha. Prva tura mi je uspjela dosta dobro i skoro sve su mi izrasle. I nakon što su niknule, još uvijek ih imam. I već neke od njih tjeraju polako i treći list. A druga tura mi je propala, valjda zbog slabog zalijevanja. Pa mi ni jedna nije niknula iz koštice. A unazad jedno dva tjedna sam i po treći puta posadio te koštice. I sada čekam polako da vidim kako će brzo i koliko izrasti. A datulje nabavljam u trgovini prehrane. Ne znam odakle dolaze, ali uvijek kupujem ono pakiranje na nekom stiroporu, i omotane nekom folijom. Nisam nikad brojio koliko komada tih koštica ima, ali mislim da ih ima oko 15 komada. Ne lovite me za brojku.

Tako da sada ponovo čekam da vidim da li će i iz ovih koštica datulja izrasti koja palma i koliko ću uspjeha imati u tome. Nadam se da sam vam dao dobar opis kako bar ja pokušam uzgojiti palme. Uvijek sam ih tako pokušao uzgojiti. I znao sam imati nekog uspjeha. Hvala blogeru @jelen što me je potaknuo da malo pišem o uzgoju palmi. I što sam tijekom pisanja ovog bloga se sjetio da trebam zaliti ove starije palme i one koštice koje sam nedavno posadio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: palme, datulja


- 22:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.07.2018., ponedjeljak

Prvi dan

Prvi dani na novom radnom mjestu u novoj firmi su uvijek najteži i najgori. Jer si došao u novu firmu u kojoj vladaju neka druga pravila nego u prijašnjoj. Drugačije se sve radi, moraš upoznavati se sa novim radnim mjestom, kolegama i slično. Ponovo učiti kako se radi u ovoj firmi i tako dalje i tako dalje. Tako je i meni danas prvi dan na novom radnom mjestu i novoj firmi bilo. Jer nisam znao kako se radi, koja su pravila igre, i učiti se kako se radi tamo. Ne bih spominjao ime firme u kojoj sam počeo raditi, jer ne znam je li primjereno. A i nije baš poželjno da odmah sada to pišem. Samo ću napisati da radim u trgovini. A tamo su sasvim drugačija pravila igre nego u firmama u kojima sam do sada radio. Stoga ću tu morati raditi posve drugačije nego li sam do sada radio.

Naravno i radno vrijeme je drugačije, pa ću sve obaveze morati tome prilagođavati. Tako da mi slijede promijene u životu. Koje će mi promijeniti život idućih tjedna, a možda i mjeseci. Jer ne znam da li ću ostati u novoj firmi i koliko dugo. Ali nadam se da će se s vremenom sve doći na svoje mjesto.
Ne bih više puno pisao o novom poslu, jer nije baš pametno pisati o njemu. Jer ipak je to nova radna sredina i ako poslodavac sazna da pišem o ovoj temi, ne bi baš reagirao najbolje na sve to.

Prošli tjedan sam pokušao si na vrtu posaditi neke sadnice bundeve. Ali na kraju na žalost nisu se primile. Jer nisu baš imale razvijen korijen. Pa mi je to lekcija da se ne žurim oko sadnje ubuduće. I da moram malo duže sadnice uzgajati za sadnju u vrtu. Pa ću možda drugi puta imati više sreće i uspjeha u tome. A i neke sadnice smilja i lavande se isto nisu baš primile. Nekako sa tim biljkama nemam sreće. Ali ne ću se predati, jer i lavandu i smilje bih volio imati, pa ću si pokušati nabaviti nove i pokušati iznova.

Mačak Garfild je danas nekako bio malo bolje volje i jedva dočekao da dođem. Valjda je i on osjetio neku promjenu kod mene. I dosta se mi motao oko nogu. Jer zadnjih nekoliko dana sam primijetio da je nekako loše volje. I nije baš oduševljen biti u mome društvu. Ali ipak se je pojavio i pokušao me oraspoložiti. U zadnje vrijeme nekako voli da naganja leptire po vrtu. A i svadi se nešto sa komarcima. Pa mi ga je bilo zabavno ga promatrati i smijati se tom njegovom naganjanju leptira. Tako da mi nije dosadno na vrtu. Nekako mi je taj mačak postao drag prijatelj i pomagač u vrtu. Jer još uvijek se zna motati oko mene kada nešto radim. Kada se nitko drugi mi ne želi pridružiti u radu na vrtu i njegovom obrađivanju i uzgoju nekih povrtnih kultura, Garfild mi je pravo veselje na vrtu i društvo. Nekako mi se čini da su životinje poput njega bolji prijatelji prema ljudima, nego sami ljudi. Ali to je druga priča.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: karijera, lavanda, smilje


- 21:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2018 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo