Crna svjetlost

18.07.2018., srijeda

Dani ponosa

Ne znam kako bih počeo ovaj post. Nakon ovog predivnog prvenstva u nogometu i fenomenalne igre naših „Vatrenih”, te spektakularne finalne utakmice koju su nam priredili. Te neopisiv doček naših „Vatrenih” u Zagrebu, ostao sam bez riječi. Naši „Vatreni” su nas istinski ispunili ponosom. Ujedinili nas više i bolje i ljepše nego sve vlade do sada. Nego svi događaji do sada. Ovo su bili dani puni ponosa i povijesti, koja se nikad ne će ponoviti. Ovih dana sam se zbog naših vrlih „Vatrenih” osjećao kao nikad do sada. Pokazali su nam kako trebamo živjeti. I od njih možemo puno naučiti. Jer ova generacije je ispunila ono što će se teško nadmašiti. Hvala im još jednom na svemu.

Slike dočeka „Vatrenih” u Zagrebu oduševile su me. Bilo je predivno pratiti doček u Zagrebu. I pokazale su svijetu tko su zapravo junaci. Sasvim obični ljudi, koji su došli iz anonimnosti, da bi svijetu pokazali što sasvim običan čovjek može postići uz uporan rad i red. I u tome je ključ uspjeha. I u to se moramo ugledati. Ovi prizori sa dočeka u Zagrebu pokazuju čemu svi čeznemo. I prema čemu moramo težiti. I da ponekad spontanost, jednostavnost i upornost može postići više nego bilo što drugo na svijetu.
A sad kada smo preživjeli ove predivne dane, valja nam se vratiti u stvarnost i realnost. Koja je puno teža i realnija. Jer život ide dalje. I uz ove lekcije koje smo dobili od naših „Vatrenih” pokušati stvarati bolji nam život. Valja nam krenuti u bitke života.

A što se tiče vrta. Osim peronospore, koja mi je ove godine uništila paradajz, unatoč tome što sam ga pokušao zaštiti nekim sredstvom protiv te bolesti, štetu mi čine i ti puževi golači. Ove godine je posebno njihova najezda, kao i peronospore zbog te kiše koja previše pada zadnjih tjedna. I koja je možda glavni uzrok mojim nedaćama na vrtu. Prošle godine je bila suša, a ove godine kiša. Ali što ću, tako je to u vrtlarstvu. Ne možeš svake godine imati onako kako ti želiš. I unatoč tome što sam dosta žalostan zbog ovako loše godine, ne gubim nadu. I pokušati ću se dići iz pepela i krenuti dalje. Polako planiram dalje. I što dalje pokušati uzgajati. Samo da je zdravlja i novaca. Ostalo će već nekako doći.

Da, slažem se, životinje su bolji prijatelji nego ljudi. Zato sam se i zbližio sa ovim svojim mačkom. Koji uvijek me sa veseljem me dočeka. I sa kojim provodim lijepo vrijeme na vrtu. Ovih dana na žalost nisam bio puno na vrtu, jer sam pratio ove događaje oko „Vatrenih”. Ali nadam se da ću idućih dana nekako nadoknaditi izgubljeno vrijeme. A i druženje sa Garfildom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vatreni, nogomet


- 21:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2018 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo