Crna svjetlost

30.06.2018., subota

Nervoza

Kako je prošao onaj prošli vikend i došli su radni dani, nekako sam se vratio u normalu. Jer imao sam dosta toga za obaviti. Ujutro uglavnom sređivanje stvari oko novog posla, a popodne uglavnom privatne poslove. Mada je i kiša dosta padala, i na vrtu sam uspio nešto obaviti. Mada ne onoliko koliko sam želio, ali sam uspio bar malo nešto raditi. Od kada sam se počeo baviti vrtom, nekako više ne mogu bez toga da bar malo nešto na njemu ne napravim.

Ali kako se bliži prvi radni dan i tjedan na novom poslu, tako i moja nervoza raste. Jer ne znam što da očekujem. A i što opet moram ispočetka se navikavati na novu radnu okolinu i što iznova moram sve iznova i ispočetka raditi. A tu ponajprije mislim na navikavanje na novu firmu i kolege i način rada i sve ostalo. I moram priznati da mi je to sve postalo sve teže i teže. I rado bih se volio konačno negdje na duži rok skrasiti, negdje ostati duže nego u prijašnjim firmama. Znam da ima onih koji će i ovdje mi u komentarima svašta komentirati, ali samo da vam napišem da se ne trudite, ionako me njima ne ćete uzdrmati i išta postići.

Mogu mnoge stvari podnijeti, možda, ali ne dugo i više nemam strpljenja za neke stvari. Pogotovo na neke pritiske i laži i vrijeđanja i tome slično. I kad mi pukne film radije ću se maknuti od njih, nego mučiti sa njima. Te imati posla sa ljudima koji nisu ljudi i koji su sve drugo prije, nego radnici i osobe kakvi bi trebali biti. A takvih ljudi je sve više i više. A drži me nervoza i zbog još nečeg, ali o tome ne bih pisao, dok ne prođe.

Nakon što se je ovih dana kiša opet iživljavala na svima nama, danas sam ponovo uspio nešto uraditi si na vrtu. Uglavnom sam za sada posadio sve ono što sam planirao oko povrća. Mada će se možda naći s vremenom još nešto da posadim. Uglavnom sam još si posadio i nešto brokule, karfiole, korabe. Te nešto kelja, patlidžana, zelja. I uglavnom sam uspio popuniti sve grede na kojima sam planirao uzgajati povrće. Te mi slijedi da polako širim područje za nove grede. A i da pripremam za neku jesensku sadnju. A i da planiram što bih na jesen sadio. Kako prošle godine na jesen zbog bolesti nisam stigao da si nabavim sadnice brusnice, borovnice i sličnog voća, morati ću se ove godine nekako potruditi da pripremim teren za tu sadnju i da dođem do tih sadnice. Samo neka je zdravlja i posla. A vrt će već s vremenom doći na ono što bih želio na njemu postići.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, karijera, tolerancija


- 20:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.06.2018., srijeda

Nije mi sjeo

Ovaj produženi vikend nije mi sjeo baš najbolje. I jedva sam dočekao ove radne dane, da si mogu rješavati neke životne obaveze koje iziskuju moju pažnju. Uspio sam podmiriti neke zaostale račune od režija. Mada još moram neke da podmirim. Ali vjerujem da ću i njih podmiriti. Samo da dođem do novaca prije.

Prošao sam i neki sanitarni pregled. I predao sam neke dokumente u novu firmu. I ako nešto ne iskrsne, možda već idući tjedan počnem raditi na novom radnom mjestu. A prije toga obaviti neke pravne stvari. Ne osjećam neku uznemirenost ovih dana oko promjene posla i firme. Niti uzbuđenje ili uzbuđenost. Nekako sve smireno prolazim. Mada pomalo ima i trunke uzbuđenosti. Koja prođe kako dođe. Ne znam kako bi taj osjećaj opisao i protumačio. I da li je dobar ili ne. Ali što god da je, moram dalje ići, jer druge mi nema. Računi se sami od sebe ne će platiti, jesti se mora, živjeti se mora dalje.

Moj vrt nije bog zna što. Veći dio je još uvijek pod travom ili pod orahom. Tek jedno desetak gredica na kojima je posađeno neko povrće, i nekoliko gredica sa ružama, koje pokušavam nekako spasiti i održati na životu. Da ih jednog dana mogu presaditi i dalje ih uzgajati. Danas sam uspio si nabaviti još nekoliko sadnica kelja pupčara i zelja. Te ih posadio. Sa nadom da će mi uspjeti u uzgoj. Te da ću uživati u njihovim plodovima. Ne moram vam pisati o onom osjećaju ispunjenosti i ponosa kada si sam nešto uzgojio, bez korištenja pesticida i onda možeš uživati u konzumiranju tih plodova. Osjećaj je neopisiv.

Zapravo, želim napisati to da unatoč što mi vrt nije u punom zamahu i onoj slavi u kojoj je bio do prije nekih dvadesetak godina. I da još nisam odličan i dobar vrtlar. Ali ipak, meni puno znači, jer mogu nešto uzgajati i nešto pokušavam na tom komadu zemlje. Pisao sam da su mi mnogi predlagali da ga prodam. Što me je jako ljutilo, jer ti prijedlozi su dolazili od ljudi koje ne znam kako bih opisao. Ljudi koji su stvarno glupi i žele ti muku i pokoru. I samo pokazuje više kakvi su odvratni ljudi. Umjesto podrške i savjeta, oni ti žele propast.

Mačak Garfild i dalje mi pravi društvo na vrtu. Ne mota mi se oko nogu toliko više. Ali ipak je uz mene i obično si negdje leži. Ili naganja leptire. Imam dojam da su mu ti leptiri postali dosta zanimljivi, jer kad vidim kako ih naganja i kakve vratolomije izvodi pri tome, jednostavno mi se popravi raspoloženje. I kako onda čovjek ne bi volio mačke, kad vidi što mačka zna izvoditi. I dignuti ti raspoloženje. A zadnjih tjedana mu je dosta postala zanimljiva ona hrpa od korova, granja i sličnog, što ja zovem kompostište. Dosta se mota oko nje. I kao da provjerava da li je sve u redu sa tom hrpom. Čak i na tim nekim granama svoje pandže održava. A i počeo ih je grickati. Kao da misli da će time potaknuti te grane da brže propadnu. Ali ne će. Znam da te grane ne će brzo istrunuti. I da će im trebati više vremena da istrunu. Ali kako mi se ne da ih kuriti, onda mi druge nema. A ionako će s vremenom istrunuti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, povrće, garfield


- 22:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.06.2018., ponedjeljak

Produženi vikend

Ne znam da li bih vam izrazio čestitke za današnji praznik. Za koji pretpostavljam da znate što predstavlja. Ne znam da li ima smisla u današnjoj situaciji da izrazim čestitke, kada ljudi bježe iz države glavom bez obzira. Iz države koja je postala sve samo ne ono za što smo se borili i stvarali državu. Ja ću svoje mišljenje zadržati za sebe, jer sumnjam da će išta promijeniti.

Ovaj vikend mi nije baš sjeo najbolje. Predugo traje. A i imam dojam da nisam navikao na toliko odmaranje i biti bez posla. Zadnjih jedno godinu i pol sam više proveo radeći, pa sam se navikao da imam ispunjene dane. Naime, uzeo sam slobodno do kraja mjeseca u sadašnjoj firmi, jer su me neki pojedinci doslovce otjerali iz nje. Ma koliko god sam upozoravao na neprimjereno ponašanje i nepravilnosti, nitko od šefova se nije udostoji dati truda da se to ispravi. A imali su mogućnosti i rješenja da se sve to ispravi. Tako da su osim mene, još nekoliko radnika pobjeglo iz ove firme. Znam da će me opet neki pojedinci osuditi i da je u meni problem ili što li već. I neka se ne trude išta komentirati, jer ionako ne će ništa postići. Jer odluka je donijeta. Samo ću napisati da čim dođe u javnost da sam slobodan na tržištu rada, da neke firme odmah pokažu interes za mene. I da lako nalazim posao, za sada, u nekoj drugoj firmi. I ovaj puta se to pokazalo. A kako će suradnje ići vidjet ćemo.

Na vrtu je uobičajeno. Polako sve više toga uzgajam. Prvi paradajz je sazrio i polako ga počinjem jesti. A i feferoni isto. Samo sad moram tražiti načina kako da neko od tog povrća spremim za zimnicu. Posebno feferone i tikvice, jer su plodovi u punom jeku rasta. Mačak Garfild mi i dalje pravi društvo na vrtu. I dalje me zafrkava u nekim situacijama. Rado bih vam prikazao njegove nepodopštine, ali dok ja izvadim mobitel iz džepa on već zbriše. Unatoč tome, neopisivo mi je drago da imam jednog takvog prijatelja na vrtu. Jer mi nije dosadno.

Nakon dužeg vremena, jedno skoro 6 mjeseci, ponovo sam počeo čitati romane. Za sada sam uzeo odmor od Ive Andrića. Odličan je on pisac, ali zasitiš ga se, kada ga stalno čitaš. Ali budem i ostale njegove knjige s vremenom pročitao. A počeo sam čitati neki roman (ili što li je već) „Mudroslovna Tereza”. To je neki erotski roman iz 18 stoljeća mislim. Doba kada su ovakve knjige bile proglašene nepoželjnima i spaljivali ih. Ako sam dobro shvatio predgovor ove knjige. A i imam dojam da je to dona markiza de Sade. Mislim da je to onaj čovjek koji je izmislio sadizam, ili su ga po njemu nazvali takvo što. Nisam do sada bio zainteresiran za erotske romane. Ali kako već godinama ta knjiga stoji na nekoj polici u nekom ormaru i uporno me svojim čekanjem zazivala da je uzmem u ruke i da je pokušam pročitati. Jednom sam je pokušao čitati, ali odustao sam iz ne znam kojeg razloga. Pa sam sada se odvažio da je pokušam pročitati, da konačno vidim da li išta ova knjiga vrijedi.

Inače, nisam baš neki ljubitelj čitanja ovakvih romana. Ali kako me zazivala ova knjiga, morao sam se odvažiti da vidim što je u pitanju. Više volim neke povijesne romane, SF i slično. I moram priznati da mi je nedostajala knjiga i njihovo čitanje. I uživanje u njihovom čitanju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: erotski roman, markiz de Sade


- 19:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.06.2018., subota

Osinje gnijezdo

Izgleda da sam prijašnjim postom dirnuo u osinje gnijezdo. A to mi nije bila namjera. Već samo sam želio da se osvrnem na one prave antifašiste koji su krenuli u borbu protiv fašizma. A što je nakon tog osnivanja pokreta otpora bilo sve bilo i sami znate. A kako je sve završilo i što je bilo u ostatku povijesti sami znate. I sami procijenite je li vrijedno bilo.

Na žalost, u komentarima se je razvila rasprava takva kakva i jeste. Na žalost ne u onom smjeru u kojem mi se ne sviđa. A vi sami procijenite kakva je bila. Na žalost, ima još ljudi koji će takav post izokrenuti u izraz svojih frustracija. Možda sam u krivu, možda ne, ali uvijek će biti tako. Možda će i nakon ovog biti raznih komentara na svačiji račun. A i na moj isto. Pa očekujem svašta i neočekivano. Ali dosta o tome.

Produženi je vikend. Nadam se da uživate u njemu koliko možete. Ja se nastojim odmoriti. Jer ako ću se stvarno s početkom idućeg mjeseca zaposliti tamo gdje se nadam da i hoću, onda se nakon toga ne ću tako puno odmarati. Jer je to ipak trgovina i u njoj se radi i petkom i svetkom. Te je pitanje kada ću se odmarati tako dugo.

Uživajte u produženom vikendu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: ose, gnijezdo


- 15:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.06.2018., petak

Antifašizam

Danas u Lijepoj našoj slavimo antifašizam. Dan kada se je prije 77 godina osnovao prvi odred ljudi koji su se odvažili suprotstaviti fašizmu. I krenuli u borbu za oslobođenjem od njega. Nisam protiv toga da se toga prisjećamo. Zapravo podržavam ovakvu jednu obljetnicu u kojoj odajemo počast tim hrabrim ljudima koji su se odvažili suprotstaviti jednom takvom užasnom režimu, koji nije ništa lijepo donio svijetu. Već sramotu i jad. Uništenje mnogih nedužnih ljudi, koji su samo željeli da mirno žive.

Ne želim pisati da su bili partizani ili komunisti. Možda su neki od njih bili sve to. Možda neki od njih nisu bili sve to, te se samo željeli suprotstaviti tom režimu. Već pišem iz kuta da su to bili ljudi koji su se odvažili da se suprotstave jednom užasnom režimu. Koji je donio toliko zla u našoj povijesti, da se nikad od tog zla i sramote ne ćemo oporaviti. I isprati svoju nedužnost sa naše savjesti.

Niti to pokušavamo danas. Zapravo, nekako mi se čini da ponovo želimo ojačati tu sramotu i dati tom užasnom režimu da se ponovo pojavi i nastavi. Jer kako protumačiti sve te događaje i ljude koji još uvijek slave i oživljavaju u današnje vrijeme taj režim. Koriste pozdrave tog užasnog režima. Što današnja vlast, a i one prijašnje ne žele da osude taj režim, te ljude. I ne žele da taj režim ostave u sramoti prošlosti. Već dopuštaju da i dalje postoji u glavama pojedinaca i skupina ljudi koji nam ne dopuštaju da jednom zauvijek raščistimo sa tim režimom i ostavimo ga u prošlosti. Te da se okrenemo sadašnjosti i budućnosti. Zar nas taj užasni režim i događaji vezani uz njega nisu ništa naučili???

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: antifašisti


- 17:11 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.06.2018., srijeda

Popustilo, promjena

Na kraju su mi bolovi popustili i zadnja dva dana ih nemam. Tako da na kraju nisam išao doktorici. Ali ću otići prvom prilikom. Prije jedno mjesec dana sam bio na nekoj kontroli štitnjače, i usput sam pričao sa nekom njezinom zamjenom. I rekla je da su mogući takvi bolovi nakon operacije. Jer ipak je žuč izvađena. Ali ipak ću prvom prilikom otići k svojoj doktorici i savjetovati se sa njom, ukoliko se sve to nastavi. Inače uzeo sam do kraja mjeseca slobodne dane. Da se odmorim od sadašnjeg posla. I najvjerojatnije se ne ću vraćati u sadašnju firmu, te ću ići u drugu raditi. Ali sve je to još neslužbeno.

Naime, radim trenutno u skladištu metalske industrije, na zaprimanju gotovih proizvoda. I vjerojatno sam tamo pretjerao. A i prerano otišao raditi jedan takav težak posao. Pa sad valjda ispaštam. A radio sam sa stvarno teškim proizvodima. Znam, znam da nije dobro da mijenjam toliko poslove. Ali sada je u pitanju zdravlje. I ono je najvažnije. I nadam se da će mi u novoj firmi biti bolje. I da fizički mi neće biti težak. Jer radi se o trgovini prehrane i slične robe. A tamo je, mislim, najteža stvar gajba pive ili mineralne vode. Tako da ću pokušati ovako isto riješiti stvar.

Da prerano sam počeo nakon operacije raditi. Ali morao sam nazad na posao. Jer računi od režija se ne će platiti sami od sebe. A da o ostalim stvarima ne pišem. I sami znate kako je sa financijama. Ne moram vam pisati o tome. I svatko od nas se pokušava boriti sa time kako zna i umije. Nisam izbirljiv što se posla tiče i ne želim biti izbirljiv. Ali postoje trenuci u životu kada moraš napraviti promjene što se posla tiče. Ovih dana ponovo ozbiljno razmišljam o pokretanju posla. I da li bi se mi isplatilo ga pokretati. Ali i tome ću dobrano morati još razmisliti, jer nije lako voditi u današnje vrijeme i u ovakvoj propaloj državi jednu manju firmu. Ali o tom potom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: žučni kamen, posao


- 21:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.06.2018., ponedjeljak

Bolovi i vrtlarenje

Zadnjih dana me sve više boli u predjelu trbuha i oko mjesta gdje sam bio operirani. Nekako što više se bliži ljeto, to me više i bolje zna boljeti. Sad, ne znam da li je to posljedica promjene vremena vani ili prijelaz u ljeto. Ili je posljedica toga što sam prebrzo se vratio posao, koji je fizički težak za raditi. Ne znam. Ali ako se to tako nastavi, morati ću se ići savjetovati sa doktoricom. Jer ovo možda nije normalno.

I jučer ujutro me je boljelo, i danas predvečer kada sam bio na vrtu i pokušao si pripremiti neku gredu na kojoj bi si pokušao još nešto uzgojiti. Tako da sam jedva sve to obavio. Ali uspio sam. I tek me je ta bol popustila kada sam popio tabletu za bolove. Ne želim biti cendravi tip, koji ne može da izdrži malo boli. Ali ipak sam zabrinuti, jer zdravlje je najvažnije i prije svega.

A što se pak vrta tiče, obrađujem ga koliko mogu. Mada koliko god se trudio oko njega, ne može se vidjeti da sam baš se pretrgnuo od posla. A opet s obzirom kakav je bio prije nekoliko godina, ipak bolje izgleda. Danas sam si nabavio nekoliko sadnica korabe. I posadio je, sa nadom da će mi izrasti i uživati u njihovoj konzumaciji. A i patlidžani se dobro drže, i jedva čekam da počnu rasti plodovi, pa da i u njima počnem uživati.

Ne zamjerite mi što toliko pišem o vrtu i pokušaju uzgoja nekog povrća na njemu, a i ostalih nekih biljaka i cvijeća. Ali od kada sam počeo da obrađujem ovaj komad zemlje i bavim se vrtom i vrtlarenjem, jednostavno ne znam o čemu bih još pisao trenutno. A i postao sam zaljubljenik u vrt i vrtlarstvo. I želja mi je da to podijelim sa vama. I sa svima ostalima koji vole vrtlarstvo i uzgoj povrća i ostalog. Nadam se da ću jednog dana moći bolje opisivati taj moj hobi. Kako kroz tekst, tako i kroz fotografiju. Na žalost, još ne mogu da dalje objavljujem fotke sa vrta, jer nikako da nađem neki program za obradu fotki, koji bih instalirao na ovaj novi kompjuter. I sa njima pokušao da ih obrađujem.

Inače, kako sve više povrća mi raste i uspijeva, sve više razmišljam i o nekoj mogućnosti da ih pripremam za zimnicu. I tako nekako pokušam sačuvati za zimu. Jer sumnjam da ću ih moći sve pojesti odjednom, kada sve najednom mi počne rasti. Pa sam u nekoj potrazi nekim receptima sa kojima bih ih pokušao spremiti za zimnicu. Ali još ću vidjeti o svemu tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: vrt, vrtlarstvo


- 22:33 - Komentari (7) - Isprintaj - #

16.06.2018., subota

Repka i vrt

Zavladalo je nogometno ludilo zadnjih dana. Počeo je mundila u Rusiji. I naša vrla nogometna reprezentacija tamo nastupa. Na žalost ne ću moči pratiti utakmicu preko TV-a. Ali ću pokušati prtiti preko radija i mreže svih mreža. A što da pišem o nastupu naših. Želja mi je da dođu do finala i da odigraju što bolje. I da nas dostojno zastupaju na mundialu. A i naši navijači tamo.

Danas popodne sam opet bio malo depresivan i zabrinut. Kao i obično, zbog svih silnih briga koje me muče u životu. Vjerujem da to zna mučiti i vas. Pa, da se malo oraspoložim odem malo do vrta. I kao i obično nakon nekih dva sata provedenih na vrtu, odmah mi se je raspoloženje popravilo. Jer kao i obično rad sa povrćem i zemljom čovjeka digne. I ta zemlja i te biljke izvuku iz čovjeka sve ono negativno što mu se nakupi tijekom dana. Posebno me je razveselilo to što su mi one jagode koje sam posadio prošle godine posadio, ove godine počele darovati i izdanke sa onim svojim završecima na kojima se pojave novi grmovi jagoda. Koliko god sa sam o tome razmišljao i pokušao sam se pripremiti za to, ipak sam se ugodno iznenadio. Pa sam se prihvatio posla pa sam obradio dio zemlje oko njih i jedno četiri komada presadio. Sa nadom da će se primiti.

Znam da nemam baš iskustva u tom uzgoju jagoda, ali morao sam pokušati ih presaditi. Da vidim kako to funkcionira. Naravno, nisam sve te izdanke presadio, ostale sam ostavio na istom mjestu, da vidim kako će i to funkcionirati. Kako se sa to razvijati. A u međuvremenu ću se pokušati nekako informirati oko toga kako na taj način razmnožiti jagode. Jer jagode su jedno predivno i ukusno voće. Barem meni. A i primijetio sam da su se i prvi paradajzi polako počeli crvenjeti. Pa se nadam da se nadam da ću idući tjedan početi brati i prvi paradajz. A i papriku bi mogao već ubrati. Ali želim da još više naraste. Pa ću se onda gostiti.

Predivan je osjećaj kada nakon nekoliko tjedana truda i brige oko tog povrća počinješ polako uživati u prvim plodovima. Plodovima koji će biti posebno ukusni, jer si ih sam uzgojio. Jedino mi je žao što ove godine nisam uspio da si nabavim sadnice špina i krizantema. Jer za inat ih ove godine nitko ne prodaje ba varaždinskoj tržnici. A moje krizanteme i špine su propale nakon nekog mraza koji je bio prije Uskrsa. Što mi je žao, jer volio bih da sam i ove godine to predivno cvijeće pokušao uzgojiti. Ali tako je to u vrtlarstvu. Ponekad ne možeš imati ovce i novce.

A i ugodno su me iznenadile dvije sadnice brokule ili što li su već. Naime, nekoliko dana nakon sadnje dobro su se neki puževi na njima pogostili, pa sam mislio da će propasti. Ali ipak nakon što sam pobacao neki pužomor oko njih, počele su se oporavljati. Pa se ipak nadam da će se oporaviti, te mi izrasti nešto od toga. Te da ću uživati u njihovoj pripremi. Te nekom ručku od njih.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: repka, vrt, jagode


- 20:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.06.2018., srijeda

Ipak ide nabavka

Zadnjih tjedan dana sam dao malo popraviti neka dva stara kompjutera koja imam kod kuće. I sa kojima sam se pokušao nekako koristiti zadnjih godina. I oba su nekako osposobljena toliko da ih dalje mogu koristiti. Ali ipak na kraju krajeva moram pod hitno da si nabavim jedan novi i bolji kompjuter. Jer sa ovima mi više nema smisla se gnjaviti i mučiti. A za prvu silu sam si nabavio neko tablet računalo, preko jednog operatera i u nekoj opciji u kojoj ću ga otplaćivati kako ću plaćati pretplatu. I tako ću ga pokušati otplatiti u idućih dvije godine. Na žalost nije baš neko savršeno i odlično rješenje, ali je privremeno. I kupnja novog je ovako nekako odgođena, dok ne riješim neke financijske probleme. I kupnja novog kompjutera je definitivna, samo je pitanje kada ću krenuti u realizaciju.

Jedna dobra stvar je možda u tome što ću sada se bar malo morati usavršiti i naučiti raditi sa ovim novim kompjuterom. Jer sa njime sam dobio i novi Windows program. Onaj Windows 10 program. Koji je tako napredan da sam odletio u budućnost, u doba zvjezdanih staza. Što me je iznenadilo ugodno. Jer sada bar imam prilike da se sa njime kod kuće naučim raditi, ukoliko će mi trebati za posao. I opet se je pokazalo da mi treba da si nađem neki tečaj i program u sklopu kojeg ću se moći usavršiti u radu sa novim i naprednijim programima i IT tehnologijom. Pa sam pomalo u nekoj potrazi i za njima i kako da ih financiram. Jer oni koštaju, a i sami znate kakve su nam financije. Pa će to biti teško izvedivo.

I dalje sam stajališta i mišljenja da je educiranje i usavršavanje u znanju iz područja IT tehnologije danas vrlo važno, jer ako danas želiš opstati u poslu, moraš se stalno učiti.

Jučer sam si pokušao speći oni prvu uzgojenu tikvicu na vrtu. Bio je to dobar pokušaj za prvi puta sa ovim receptom. I sve je bilo jestivo i za sada nemam neke ozbiljnije zdravstvene probleme. Još sam živ po tom pitanju. Ali ipak morati ću idućih dana, kako će mi rasti te tikvice učiti se dalje u njihovoj pripremi. I tražiti neke recepte po kojima ću ih pokušati pripremati. Jer s obzirom koliko sam ih posadio i koliko su izrasle te biljke na kojima rastu te tikvice, moguće je da ću imati dobar urod. Pa ću se ih ove godine ih i najesti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: tikvice, IT tehnoloija


- 21:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.06.2018., ponedjeljak

Gotov je

Danas je konačno gotov taj stari prijenosni kompjuter. Ali je i dalje u katastrofalnom stanju. I ipak si moram nabaviti neki novi. Za prvu silu imam jednu opciju. Koju ću idućih dana pokušati ostvariti. A za nešto bolje moram srediti financije. Jer danas ne možeš više bez IT tehnologije. Barem ja koji sam postao ovisan o njoj. A i mrežom svih mreža. Dobro, jednim dobrim dijelom sam postao ovisan o njoj. Ali, ipak bez nje ne možeš danas funkcionirati. Jer ipak neki poslovi, kako privatni, tako i poslovni, moraš biti ovisan o njoj.

Ima ljudi koji bježe od nje. I tu su u pravu. I lijepo je kada ne moraš u svemu ovisiti o njoj. I ne zavidim tim ljudima koji bježe od njih. A meni je užasno bilo ovih dana bez kompjutera. I nisam znao kuda bih sa sobom. Ali sam bar pokušao da se odmorim od nje. I pokušam se malo odviknuti od nje. I bilo je teško. Ali uspio sam nekako izdržati.

Na vrtu ima posla na pretek. I dalje se hrvam sa korovom i njegovim čupanjem. A danas me je neugodno iznenadio jedan posjetitelj među krumpirom. Od kojeg sam se užasavao cijelo vrijeme. A to je krumpirova zlatica. Primijetio sam i uništio prve dvije bube. Ne volim ubijati životinje, ma koje god da su u pitanju. Ali njih sam sa užitkom uništio, jer ako želim uživati u krumpiru moram je uništavati. Tako da mi ovo ljeto slijedi borba sa tom zlaticom. A kako će ta borba i bitka završiti, vidjet ćemo.


Ali barem me je prva tikvica obradovala. Naime, ovih dana je dozrela prva tikvica. I sutra slijedi pokušaj njezine pripreme. A uskoro će i ostale nadam se dozreti. Pa ću i ove godine uživati u konzumiranju tih proizvoda. A i samo je pitanje dana kada ću i prvi paradajz pobrati. A i papriku i feferon. Tako da uskoro mi polako slijede i prve berbe u tim proizvodima. Samo još moram da vidim kako najbolje spremiti feferone i čili papriku. Jer i oni će valjda uskoro krenuti sa prvim plodovima. A ovih dana mi je i neka vrsta bundeve počela nicati. Naime, prije jedno desetak dana sam si nabavio neko sjeme bundeve zucca. I konačno je ovih dana počela nicati mi iz mojeg primitivnog klijališta. Pa jedva čekam da vidim kako će i koliko izrasti. A i kako nju pripremati. Tako da ove godine ću se morati početi više učiti kuhati.

Jedna od lijepih stvari bavljenja vrtom i uzgojem povrća jest u tome da ću se morati učiti polako sve više i u pripremi tih plodova i kuhanju. Što je dobro, jer bar mi ne će biti dosadno. I naći ču si neku novu zanimaciju. A i neku temu za pisanje ovog bloga. Jer ću pokušati da i o tim mojim kuharskim doživljajima i avanturama pisati ovdje. Još bi bilo ljepše da si nađem jednu vrtlaricu sa kojom bih mogao dijeliti tu ljubav prema vrtlarstvu, uzgoju povrća i njegovoj pripremi. I na tome bih morao dobrano da poradim. Mačak Garfild mi i dalje pravi društvo na vrtu. I svojim vratolomijama i vragolijama mi pravi društvo.


Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: IT tehnoloija, bundeva, tikvica, paradajz


- 21:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.06.2018., nedjelja

Tehnički poroblemi

Ovaj tjedan nisam mogao javljati zbog kvara na starom kompjuteru. Ali nadam se da će tijekom idućeg tjedna biti popravljeni i ovaj trenutni na popravku i neki stari kompjuter. Nadam se da ću se uskoro javiti sa nekim tekstom...

Hvala na posjeti i čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oznake: kompjuter, kvar


- 08:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.06.2018., subota

Sve više plodova

Vrućine su okupirale i Varaždin. A i kiša i nevrijeme sa grmljavinom svako malo gnjave naš kraj. Bilo je i tuče. Pa se čovjek mora nekako nositi sa time. Dobro je da skoro svaki drugi dan padne kiša, pa mi zalije vrt. Ali opet napravi samo sparinu, koja još dodatno nam zagorči život. Ali nekako se moramo nositi sa time. Zadnjih nekoliko dana osjećam laganu bol u području gdje sam operirao žuč. I to uglavnom zbog promjene vremena vani. I tu bol najviše osjećam prije nevremena. I koja popusti kad počne i prođe nevrijeme. I sad znam kako je to kad ljudi govore da ih boli na mjestu prijašnjih ozljeda i rana. Ali ne ću se žaliti, jer barem po toj laganoj boli mogu znati da li će biti dobro ili loše vrijeme.

Na vrtu su mi polako počeli sve više rasti plodovi na nekim biljkama. I vjerujem da ču do sredine mjeseca polako početi. Brati prve plodove. Mada u jagodama već uživam dosta dugo. Ali jedva čekam da mi i druge biljke podare svoje plodove. Prvi paradajz je sve veći i samo je pitanje kada ću ga ubrati.



A i prvi feferon isto. Samo ne znam jeli sladak ili ljuti. Ali nema veze. Glavno je da dobro sazrije i da ga mogu negdje iskoristiti. A i paprika je sve veća. Pa i nju jedva čekam da počnem brati.





A Garfild i dalje sa mnom uživa na vrtu. Neki dan sam ga ulovio kako nešto njuška oko jedne hrpe granja. Možda je nekog miša nanjušio ili što li već. Uvijek nešto mota po vrtu kada je sa mnom tamo. Ili uživa u hladu, kada se ja mučim na suncu. Ali nema veze, barem mi pravi društvo na vrtu i zabavlja me svojim ponašanjem.



Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oznake: paprika, feferon, paradajz


- 17:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2018 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (14)
Srpanj 2018 (11)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (24)
Listopad 2017 (12)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (17)
Srpanj 2017 (16)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (20)
Travanj 2017 (10)
Ožujak 2017 (17)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (24)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (37)
Listopad 2016 (35)
Rujan 2016 (29)
Kolovoz 2016 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga i blogera

Linkovi

Projekti i ostalo