Moje mračno kraljevstvo...
oproštajno pismo...
Oproštajno pismo, na papiru razbacana slova,
proklela me znajte sudbina ova,
razorila mi ljubav što dovela me u raj,
razorio me nestanak te ljubavi, njezin kraj....
Srce je u grudima gnjilo, raspada se...
umrijet zbog ljubavi-eto događa se...
teško dolazim do zraka,
ne vidim ni svoje misli od sveopćeg mraka...
Znam samo da trebam otići,
u tišini, da ne probudim ljude što lijepe snove sniju,
u zaborav, u nepovrat stići...
Umrijeti s osmijehom na licu,
radije nego živjet suznih očiju,
umrijeti skočivši s zgrade, oponašajući vedru pticu...
tebi....
Sinoć sam shvatila ono što nisam smjela
danas sam tek shvatila da sam izgubila
jedinu stvar koju sam cijeli život htjela
Dvije riječi upučene onome tko je meni sve na svijetu
dvije riječi, u kojima se krije moć tisuću ljeta
dvije čarobne riječi koje bi ti tako rado rekla da si samo tu....
Ali tebe nema, riječi se postiđene sakrivaju na dno srca mog
ondje snivaju snove pune sjete i boli
ondje umire polagano u agoniji zbog odlaska tvog
Plač moj te ne može vratiti, zato više suze ne lijem
smijehom se ne mogu ohrabriti, pa se više ne smijem
živjeti bez tebe je pakao, živjeti više ne umijem....
pjesma za M. K.-a
Kad anđeli budu zaslužili umrijeti
prestat ću šapatom dozivati tvoje ime,
kad mora na zemlji posuše
prestat ću ti posvećivati sve ove rime...
Kad nebo izgori u agoniji boli,
kad ptice na granama ne budu pjevale više
tek onda ću prestati voljeti tebe,
tek kad ruža prestane da tako opojno miriše
I kad snovi postaju tek drago sjećanje,
kad srce mi vukovi raspore na dva dijela,
tek onda ću otići od tebe,
tek onda ću otići ondje gdje ne bi smjela....
Što uraditi kad ljubav nije dovoljna da spriječi ljude da odu,
kad se obečanje dato tako lako prekrši,
kad svi se snovi u trenu sruše,
što uraditi kad se ljubavna priča završi?!
