2.dan- Upoznavanje...

Evo:

Drugi dan sam malo razgledavala.Gledala sam malo sobu,piplse kraj mene..bio je jedan decko(s lijeve strane),i cura (s desne strane).Nismo bas pricali jer se nismo bas ni upoznali...
Kirurg je dosao,taman kad su bili moji roditelji.Rekao je da nije sve pošlo kako je on zamišljao.Bilo je komplikacija,operacija je trajala puno duze nego sto bi trebala trajati...Problem je krvna žila.Jedan se prst hranio drugim,nije imao dovoljno krvnih zila,tako da je on "mrtav".Oni su nesto radili,vamo tamo,kemijali i uspijeli.Svaka im čast!Morali su ostaviti rupicu,znaci nisu sve zašili...Bolovi su bili dosta jaki...Osjecaji su se mijesali...Jedan glas mi je govorio: "Zasto si to napravila?Toliki bolovi samo zbog toga!Rane,krv,bolovi!!",no drugi glas je govorio suprotno: "Bravo!Neka si se rjesila svega.Bolovi i rane ce proci i onda ce sve biti uredu.
Nisam znala sta da vjerujem..Prvom ili drugom glasu?Misli su mi se motale po glavi..
Bila sam tuzna i sretna u isto vrijeme...Nikada nisam imala takav osjecaj..Moji su mi dosli u posjetu..Natrpali mi slatkisa i sokova...uff.za 10 dana =)
Bila sam sretna sto su dosli..Trebala mi je podrska..

Malo sam slusala price...Za onog decka iz moje sobe,po glasu sam pretpostavila da ima 15 godina..i pogodila..bravo ja!heh,a za onu djevojku nisam.. evo nesto o njima:
Taj decko se zove Mislav i ima 15 godina..Bio je na operaciji jer je pametan slomio lisnu kost ..ma lud tip..
Danijela ima 16 godina..Kad je dosla nisu znali sta joj je,pa je ostala dva dana..i onda su skuzili da joj treba vadit slijepo crijevo..a ona mislila da ce kuci..bila je tuzna..vrlo je simpaticna i draga cura...

Ne zelim vam vise dosadivat,pa bi ovo bio kraj 2.poglavlja...
(nastavak u sljedecem postu)

komajte puno...=)

| Komentari 302|

1.dio NESVJESNA

ei,ljudeki..oprostite sto me nie bilo...
sad ide 1.dio....

Ujutro,oko 9 sati,tata me odvezao do bolnice..otisli smo na odjel Djecje kirurgije,te potrazili doktora koji ce me operirati...nisam osjecala strah..samo sam bila malo nervozna..Usla sam u neku prostoriju te se presvukla u piđami(u kojoj sam se i operirala).Sestre su me dopratile do sobe,u kojoj cu biti tih 5 dana...
Samo sam pogledala osobe u sobi,te legla na krevet,pokusavajuci zaspati..no,nisam mogla...morala sam cekati operaciju 2 sata..jer prije mene su bile još 2 operacije...nestrpljivo sam cekala...i docekala...
Sestre su dosle da mi jave da je kirurg spreman i da je moj red.posli smo liftom prema operacijskoj sali..malo sam razgledavala okolo..vidjela sam vrata na kojima piše PRIPREMA, u kojoj su bili asistenti pri operaciji...a na drugim vratima OPERACIONA SALA 3.odvezli su me u nju.premjestila sam se na stol.hvatala me nervoza,ali opet ne i strah...
sestra me uhvatila za ruku te na nju stavila onu spravicu za mjerenje tlaka..okrenula sam se nazad i vidjela ekran na kojem su moji otkucaji srca..kako je fora!!!;)
onda me sestra uhvatila za drugu ruku te stavila iglicu.malo smo se nasalili u sali...kirurzi i sestre...
Doslo je vrijeme.sestra je rekla da ce mi dati anesteziju.polako mi je davala..sestra iza mene je pricala,cula sam je no poceo je jaki šum u ušima...i ,op..zaspala sam...

nakon operacije su me budili,ali ja se nisam htjela probuditi jer mi se nije dalo
spavala sam cijeli dan....

sutradan su me probudile sestre...poslje je došao kirurg koji me operirao..
cula sam ga kako govori,i shvatila da operacija nije završila kako je on očekivao...
A problem je...
(nastavak u sljedecem postu)

| Komentari 152|

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.