<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>








we kissed on a corner, then danced through the night.

volim le fabuleux destin d'amélie poulain, kišna popodneva, kapučino, jutra, miris ljeta, male stvari, analognu fotografiju, francuski novi val, televizijske serije.

tumblr

Image and video hosting by TinyPic


Bob: I don't want to leave.
Charlotte: So don't. Stay here with me. We'll start a jazz band.

Life & Death

Meredith: Any first year med student knows that an increase heart rate is a sign of trouble. A racing heart can indicate anything from a panic disorder to something much, much more serious. A heart that flutters, or one that skips a beat, could be a sign of secret affliction or it could indicate romance which is the biggest trouble of all.


Image and video hosting by TinyPic

credits
Design: thousandone
Adjustment: murderscene
sky is womb and she's the moon.
petak, 23.10.2009.
u zadnje vrijeme je zahladilo, pa sam razmišljala o odlukama i ograničavanjima.
zatim sam se sjetila bloga i kako ne pišem često.barem ne onoliko često koliko sam prije.

uglavnom, neznam što bi pisala.
možda o tome kako previše gledam love actually .
a i uspjela sam u onome 'lijepa vremena nisu iza tebe, nego ispred' i onda je sve super.

Image and video hosting by TinyPic

i eto, sada ću početi pisat.makar gluposti.
jer meni uz jesen i zimu ide pisanje.


| 22:55 | Komentari (27) | On/Off | Print | # |



nedjelja, 11.10.2009.
izgradi sebe.

| 22:18 | Komentari (4) | On/Off | Print | # |



the darks side of the moon
petak, 02.10.2009.
neki dan sam, kada je navečer bilo hladno, uzela coffee to go i razmišljala o životu.
iako sam rekla da neću.ali ne smijem ograničavati svoje misli.

uglavnom, bila sam iscprljena od ljudi, od išćekivanja ponoći kada mogu uzeti neki dobar film, knjigu, topli napitak i uživati, od toga da zapravo primjećujem svaku-malu-jebenu-sitnicu-u-ovom-jebenom-svijetu koja se od prošle godine promjenila.
i nije da se žalim.stvari su sada bolje.
problem je u prolaznosti vremena i u tome da sam si ja morala u tom trenutku predočiti cijeli život. pa se upitati zar ovog više, za par godina, neće biti?
ovih ljudi, ovih kava, ovih klupica, ove traper jakne..

nisam sigurna ali mislim da sam se umirila činjenicom da zapravo to i je život - otkrivanje svijeta, stvaranje uspomena i jedno veliko promjene.

i sjedila sam tamo.možda sat vremena. na toj klupici.pokraj ulične svjetiljke.i poželjela da u tom tračku svijetlosti gledam u snijeg.

| 21:13 | Komentari (4) | On/Off | Print | # |