Cranberrie - under construction

I eto ja pišem post usred tjedna.
Zato danas pada kiša.

Ma nemojte se nadat da sam došla k sebi. Nisam.
Ali sam oprala kosu pa ne mogu ići spavat dok se skroz ne osuši jer ću ujutro izgledat kao grm.
Pa da ubijem vrijeme - radije ću ga priklat ovdje nego na chatu.
Chateri me već pomalo zamaraju. Pogotovo oni naporni. I uporni.

Dakle što se dešava... hm... ajde prvo posao...
Imala sam hrpu intervjua u poslijednjih par dana. Početne plaće su dosta dobre i nadam se da će nešto od svega toga upaliti jer sam ovdje već luda.
Jučer nam je tajnica dala otkaz tako da se već vidim na njenom radnom mjestu. Uz svoje naravno. Jer ipak nema tko raditi nabavu. I uz ovaj dio koji radim za proizvodnju jer kolegica ne stigne. Zanimljivo je kako ja sve stignem. Hm... baš zanimljivo.
Uglavnom, živim da tren kada ću reći da odlazim.
Stvarno nisam zločesta osoba i ne volim to raditi, ali bez tajnice i bez mene, a ako bude sreće još je jedan kolega otići u kratkom orku - firma je fakatu problemu.
Neće naravno propasti, neću si toliko laskati, ali da će se nekim ljudima zakomplicirat život - hoće itekako!!! I neka... nisu bolje ni zaslužili. Kad tad se arogancija i bezbrazluk zločestima razbije o glavu.
Eto, nadam se da ću vas za koji dan izvjestiti da mjenjam firmu.
Ovdje je već full puno stresa za mene, čak toliko da sam počela primjećivati fizičke promjene na sebi.
Dobila sam neke flekove i crvenilo na licu koje iskače ovisno o razini stresa, užasno loše spavam i stalno mi pred očima kad legnem u krevet, idu slike iz firme i popis što trebam sutra napraviti. Prestrašno!!!! Pa zar meni to treba??!?!???!!! Trebale bi mi neke druge slike ići pred očima a ne iz firme... c c c...

Što se privatnog života tiče, sredila sam sve papire, promjenila adresu boravišta, predala papire za rastavu na sud i sad samo čekam rješenje, tj. to prvo ročište.
One silne kave preko iskre su mi dosadile pa sam odlučila uzeti odmor na neko dulje vrijeme. Mislim na odmor od iskre. Ako nešto ovak uleti - dobro, a ako ne - opet dobro.
Izlazim dosta s curama, opet smo se aktivirale i baš smo si cool.
Drugi tjedan u petak krećemo na satove trbušnog plesa - mislim da će to biti urnebes i hrpa suza od smijeha.
A odmah u subotu nakon tog prvog sata, idemo u Big mammu slaviti moj ročkas i demonstrirati što smo naučile :)))))
Tako da ako vidite tri totalno nesrazmjerne starije koke koje nekontrolirano vrte guzama i bokovima - e to smo vam mi :)))))

Eh ja se raspisala a moram vas još i pročitat...

Sjedim već neko vrijeme i razmišljam što napisati.
Očito mi je sva krv u želucu gdje probavlja šunkicu, jaja, francusku, rotkvice i kolače od doručka...
Da jedem tako svaki dan - imala bih stopedeset kila začas...

Dakle, trenutno ništa pametnije nisam uspjela smisliti od: SRETAN USKRS i provedite ga sa svojima najmilijima...

OK - shvatila sam - pretvorila sam se u vikend blogericu.
Užas...

Preko tjedna mi je ludnica.
Kad i dobijem neku inspiraciju za pisat - nemam tipke pri ruci.
Kad imam malo vremena - zblokiram se.

Uostalom naporno je stalno visiti na iskri i dopisivat se s komadima.
Pa onda još ovi s chata... pa onda još ovi od krvi i mesa...
Stvarno je naporno...


Mooooooooooram malo otračati likove sa iskre - neka se iskričari ne vrijeđaju jer to su samo moja iskustva.
OK stavila sam stvarno opak profil - namjera je bila da odbijem sve neozbiljne tipove i slične likove. I uspjela sam - na taj profil mi se javi eventualno jedan tip u dva tjedna.
Na tom profilu imam jednog za potencijalnu kavu.

Ali mi je bilo dosadno jer se nisam imala s kim dopisivat.
Pa sam otvorila drugi profil - malo manje okrutan.
Eeeeee... tu već postaje zanimljivo...
Neki su naravno davež i kad mi upadne sa spikom: pozdrav lagani ili pozdrav šarmantnoj dami... sve dlačice na tijelu mi se naježe.
Daklem: ne upadati tako. Bolje reći bok ili tak nekaj slično.
A ima i nekih koji su ne znam na temelju čega kod mene dobili prolaz i isprofilirali se u ugodne sugovornike. Doduše držim ih još na tankom ledu - jer - ipak sam to ja!
I vrijeme je da počnem hodat po kavama - nema mi druge.
Možda mi se posreći ko moixici... Nikad ne znaš gdje sreća spava...

Kako je dan izuzetno lijep - odoh se izmasirati prije ručka, pa poslije ručka na kavu pa poslije kave na badminton i onda još kave...
A uopće ne pijem kavu...

1. Najavite radnu subotu u četvrtak - sa mogućnošću da to možda ipak i neće biti u subotu ukoliko tiskara svoje ne odradi kako treba

2. U petak potvrdite da se sutra radi i da materijali stižu.

3. Materijali iz tiskare stignu u petak u 16,00 sati.

4. Materijali iz skladišta stignu u subotu ujutro u 08,00 sati.

5. Tvrtka koja dostavlja uredski materijal dostavi krivo ljepilo, pogađate već, u petak popodne.

6. Djelatnica je zadužena za organizaciju sastavljanja (čitaj ljepljenja) 30 komada mapa, od toga 6 različitih vrsta mapa, od svake 30 komada, a svaki komad sa 15 različitih uzoraka. Djelatnica će organizirati "ljude".

7. Djelatnica ustaje u subotu u 6,00 ujutro jer je već sluđena samom idejom što mora raditi u subotu. Ljudi trebaju doći u 8 a kako ništa nije spremno, ona dolazi ranije kako bi bar nešto za početak organizirala (čitaj, sama pripremila)

8. U 7,00 se otvara prvi Konzum u kojem kupuje vjerovatno dvomjesečnu zalihu UHU ljepila.

9. U 7,20 sati dolazi u ured i pregledava materijale koji su stgli u tiskaru i zaključuje da ništa nije sortirano i da prvo to sve treba izsortirati pa sortirava dok se ne pojavi kolega sa materijalima iz skladišta. Također zaključuje da 5 materijala nije dobro odštampano što znači da će biti dodatnog nepotrebnog posla ljepljenja etiketa.

10. U 8,00 sati se pojavljuje kolega iz skladišta sa materijalima. Naravno da materijali nisu sortirani.

11. U 8,30 se pojavljuju "ljudi" tj, kolege iz prodaje i odlaze na kavu??!?!??!?!?!??!
Djelatnica naglašava da ima zaista puno posla i da je bolje da odmah počnu. "Ljudi" odgovaraju da će oni to začas i da oni do podneva nemaju što raditi.

12. Djelatnica raspoređuje materijale i svakome objašnjava što trebaju raditi.
Djelatnica odlazi dalje razvrstavati materijale i vraća se nakon 15 minuta da vidi kako "ljudima" ide, da bi ustvrdila da je pola zaljepljenih materijala nopako zaljepljeno i da je hrpa toga sva mrljava i neuredna. Smirenim glasom objašnjava da to mora sve biti uredno i čisto jer ide u mape a kolegu koji je posebno trapljav stavlja na raspolaganje drugim kolegicama gdje ne može napraviti toliko štete koliko može kod nje, i naravno ona preuzima njegov dio posla.

13. Kolegica odrađuje dio posla od kolege. Vremenski joj treba cca 2 minute da sastavi taj materijal, dok kolegama treba cca 8 minuta da sastave mapu. Stoga odlazi k njima i promatra kako rade. Onda shvati da ne želi promatrati kako rade jer joj se diže kosa na glavi. Još jednom im napominje da nitko ne ide doma dok se to sve ne završi i da se požure i da skladište priprema još materijala, ali oni sa smjehom odgovaraju kako su oni gotovi najkasnije u 14,00 sati.

14. U 14, 00 sati kolega sa skladišta donosi drugi dio materijala. Djelatnica pregledom ustanovljava da nedostaju još neki materijali. Dakle dio posla ostaje za ponedjeljak.
Istodobno, u prizemlju, Janjevo boys peku roštilj. Prvo miriši piletina, pa svinjetina, pa riba. Djelatnica je izluđena mirisima. "Ljudi" su izluđeni isto tako!

15. "Ljudi" dignu pobunu kad shvate koliko još ima posla, a ona im govori da su neozbiljni i neka se ubrzaju. Ali to je kao da govorite... nemrem se sad ničeg sjetit pa slobodno tu nešto nadopunite po svojojo volji.

16. Djelatnica je gotova sa razvrstavanjem i počinje sumanuto ljepiti i popravljati pogreške "ljudi".

17. U 16,00 sati svi shvaćaju ozbiljnost situacije i svi su ljuti a onda samo sliježe ramenima i govori: rekla sam vam.

18. U 16,15 sati kolega "picajzla" govori kako materijali nisu dobro napravljeni, te kako drugi kolege ne rade kvalitetno i kako se vide crte, na što djelatnica zalupi vratima, ode u svoj ured i kaže: Ako mi se danas još obrati probost ću ga otvaračem za pisma....

19. U 17,30 sati "ljudi" su napokon poljepili što su trebali. Zvuči gotovo nadrealno... zaista...
Ženski dio ekipe počinje ljepiti ekikete.

20. U 17,45 sati ženski dio ekipe lagano prolupa. Ženski dio ekipe izvuče Metaxu skrivenu još od nečijeg rođendana i nazdravlja samima sebi. Ženskom dijelu ekipe je odjednom svijet puno veselije mjesto.

21. U 18,00 sati djelatnica odnosi zadnje materijale u susjednu zgradu gdje su svi "ljudi" i gdje se mape kompletiraju i pregledavaju.

22. U 18,30 sati djelatnica još uvijek pregledava i kompletira mape sa ostatkom "ljudi" ali i sa direktorom pa još nemre ni jamrati.

23. U 19,00 sati djelatnica i "ljudi" su gotovi. Mape su složene i provjerene.
Jedan divan dan je upropašten.
Za sutra su najavili kišu.
I sve to za kikiriki pare.