Coquelicot

nedjelja, 13.01.2019.

Plava



Srebrio se Mjesec te večeri u kolovozu
Nad kupolama zgrade
kod Boginje pravde vagao svoj sjaj
S druge strane šume
u ´vali dupina šepurila se plava barka
Tirkiz joj obljubljen srebrom
po bokovima ostavlja trag
Uronjena u esenciju spokoja
ljubav caruje ´valom
ogoljena od misli, očekivanja i želje
Oko ponoći gradom je protutnjala nevera
Ulicom su plutala blatnjava jezera
obrubljena iščupanim stablima iz korijena
U zoru je pohitala u ´valu
Plava je ležala u mulju prevrnuta na lijevi bok
Tirkiz joj sav iskrzan
Vlasnik se nije pojavio
Ne zna se tko je plavu
porinuo u more
Mul je bio oštećen
zibao se pri svakom koraku
željezne šarke cviljele su pod njenom težinom
Izula je klompe
oprezno na prstima stala uz rub
Pod njenim objektivom
Plava se gotovo potopljena
zanosno njihala u svome ritmu
U operacijskoj sali anesteziolog ju je omatao
grubim zelenim plahtama
Drhtala je kao pokisla golubica na kiši
“A sad ćete malo spavati
Brojite od dvadeset u natrag...”
Kako vrijeme prolazi u bolničkoj sobi?
Sve je bijelo, sat ne otkucava
Čuju se samo klompe sestara
Na odlasku dr. se konspirativno
nagne prema njoj
“A sad polako, bez stresa...”
Sutradan se s fotoaparatom uputila u ´valu
Nekih se navika teško odreći
Morala je obići plavu nakon dvadeset dana
Barkama ne fališ
one plešu sambu na levantu
s tobom ili bez tebe
U ´vali dupina more se ljuljalo bez šuma
kao u nekoj drugoj dimenziji
Plavoj ni traga
Njeno mjesto zjapi prazno
Nije se valjda rastočila?
Iz misli je trgne kokolavanje dupina
Nasred uvale dva dupina su izvijala
svoja duga, glatka tijela
A plava?
Otišla je bez pozdrava.

13.01.2019. u 23:01 • 18 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi