Cookien svijet

12.05.2005., četvrtak

Politika u mom šoru

Iliti gnjevni post s komičnom stranom i pomalo tužnim završetkom

Umjesto slike:
SVI SU ONI S JUMBO PLAKATA ISTI. FARSA I PREVARA.
RADIJE VESLAJTE SAMI RADIJE NEGO DA SISATE TUĐA VESLA.
GLEDAJTE MAJMUNE NA BBC-evim DOKUMENTARCIMA, RADIJE NEGO DA VAS NAPRAVE MAJMUNIMA PAR MJESECI NAKON IZBORA.
NADA JE KURVA.
ŠTOGOD KAŽU - LAŽU. SAMO SVOJIM BANK RAČUNIMA DUPLAJU KILAŽU. NE ČUVAJTE IM STRAŽU.
VESNA PUSIĆ + MILAN BANDIĆ - ZALJUBLJENI KVAR. POSLIJE POGLEDA NA JUMBO - SVRBI ME ČMAR.
GLASAM ZA BILO KOGA. PRETHODNO UPLATITE 100 000 EURA NA ŽIRO ILI TEKUĆI RAČUN KOD ZAGREBAČKE BANKE. BROJ DOSTAVLJAM PO DOGOVORU.
(zdipljeno sa dopmagazin.com, cijeli tekst available ovdje)

Još samo par dana pa gotovo. Jedva čekam da ovi izbori više prođu, pa da cijeli taj cirkus mine. Dosta mi je predizbornih skupova na svakom ćošku i stranačkih jataka koji mi uporno guraju pod nos svoje letke. Koji će mi vrag letak? Nekad su bar dijelili upaljače i kemijske, pa je čovjek imao bar neke koristi od njih. Jest da je te kemijske bilo pametnije ne držati po džepovima i torbicama, jer se tinta iz njih znala rascuriti na sve strane, a i na upaljač si mogao pripaliti cca 3 cigarete prije nego što ti ode kremen, ali poklonjenom konju se ne gleda u zube, jel tako? A od tih letaka ama baš nikakve koristi. Šteta šuma. Sva sreća da nemam poštanski sandučić, jer bi vjerojatno dobila osip od količine papirnatog smeća koje bi svaki dan morala odande izbacivati.
Dosta mi je nasilnih buđenja iz zasluženih popodnevnih drijemeža u vidu megafona koji mi pod prozorom dreči o najnovijem predizbornom skupu u susjednom Trnskom. Dosta mi je maloumnih predizbornih spotova na televiziji snimljenih po cijeni od dvije kune i kvalitete u skladu s budžetom. Dosta mi je mozganja kako da prevedem nazive kojekakvih strančica za koje nikad nisam čula. Što se mene tiče, svim strankama koje se nisu udostojale na svoj website stavit prijevod naziva stranke na engleski treba promptno zabranit djelovanje, a njihove vođe strpat u zatvor. A one koje uopće nemaju website treba javno izbičevat i opalit im peteroznamenkastu globu. Prihodi od globe idu Cookie u svrhu duševnog i nervnog oporavka.
Dosta mi je da me s naslovnice bloga gledaju face Vesne Pusić i Davorka Vidovića. Ajd Vesnu su bar maknuli, ali ovaj Vidović me još uvijek bode u kratkovidno oko. Dosta mi je i ostalih političarskih faca koje bleje u mene sa svih zidova, oglasnih panoa i uopće svakog milimetra slobodnog prostora na koji se da zakeljiti plakat. Dosta mi je da me sa zaskaču sa svih strana kao mali štreberi kad dižu ruke u zrak i urlaju svi u isti glas: „Ja, profesorice, ja, ja! Ja sve znam, ja sam najbolji, glasaj za mene!“ Fuck off svi. Debeloguzi grebatori koji nam tu obećavaju brda i doline, a zapravo im je stalo samo do udobne foteljice u kojoj će grijat svoje lihvarske guze. Kak ih više nije sram mazat raji oči. Nek se jebu svi redom, neću glasat za nikog. I boli me za građansku dužnost i ostale parole. Dosta je bilo onog „pitaj što možeš učiniti za svoju domovinu“. Nek sad malo domovina učini nešto za mene za promjenu.
Nakon što sam se potpuno razočarala u politički život u Hrvata i demokraciju općenito, imala sam svoj mali ritual: izišla bih na izbore, ali umjesto da zaokružim neki od brojeva na listi, uzela bih olovku i u vidu prostačkih opaski izrazila svoje nezadovoljstvo istaknutim kandidatima. Eto vam ga na, mislila sam si. Sad niko neće radit nepodopštine s mojim neiskorištenim listićem. A sad više ni za to nemam volje. Prestalo je bit zabavno.
Nego, u cijeloj toj priči jedna stvar me rastužila: shvatila sam da zapravo nemam razloga glasati, sve kad bi i htjela. Iako što se državne birokracije tiče još uvijek živim u Osijeku, u stvarnosti me ondje nema već dulje vrijeme. Pa se postavlja pitanje otkud meni pravo određivati Osječanima tko će im upravljati gradom, sve kad bi mi se i dalo ići u Osijek glasanja radi. Udarila me spoznaja da Osijek više nije moj grad. A da kojim slučajem imam pravo glasati u Zagrebu, bih li glasala? Vjerojatno ne. Iz jednostavnog razloga što ne znam za koga bih glasala. Kako bih trebala odlučiti koja će lista najbolje riješiti probleme u Zagrebu kad nemam pojma koji su to uopće problemi koje treba rješavati. Čitam u novinama o ulicama koje treba rekonstruirati, a ja za pola tih ulica nemam pojma gdje se nalaze. Čitam o problemima koje treba riješiti u ovom ili onom kvartu, a ja u te kvartove nikad nisam kročila nogom. I nisam sigurna da bi uopće znala doći onamo.
Ni Zagreb nije moj grad.
Više nemam svoj grad.
Cookie je beskućnica...


- 10:41 - Reci mi što te muči (36) - Uokviri i stavi na zid - Linkaj

<< Arhiva >>

< svibanj, 2005 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentara ima/ nema

O blogu

Objašnjenje naslova
cookie ['kuki, AE :i] n AE čajni kolačić; A sl kuhar, ženska, tip, osoba; A tab žensko spolovilo

Šta se može ovdje pročitat?
Ništa pametnog, uglavnom.

Kritike ovog bloga objavljene u domaćem i međunarodnom tisku
„This blog sucks.“ New York Times
„She's so full of shit.“ Daily Telegraph
„Je ne crois pas a ces conneries!“ L'Observateur
„Non vale un cazzo.“ Corriere della Serra
„Scheißdreck.“ Allgemeine Zeitung
„Al ga ova sere.“ Dnevni avaz
„Sranje kroz gusto granje.“ Borba
„Dosadno ko proljev.“ Večernji list
„Zabranite joj pristup Internetu.“ Agronomski glasnik

Copyright © Cookie 2006.
Sva prava pridržana. Svako kopiranje, umnažanje i distribucija bez autoričina dopuštenja kažnjava se, prema vlastitom izboru:
1. gledanjem svih ikad snimljenih epizoda Walkera, teksaškog renđera;
2. čitanjem svih literarnih uradaka Ivana Aralice;
3. opetovanim preslušavanjem kompletnog diskografskog opusa Mate Bulića.

U(š)logiraj se!



Courtesy of
HTML i CSS tutoriali

Viruse i spam šaljite na:
cookie.blog@gmail.com

Bilješka o piscu - nekada i sad

Neke pojedinosti o meni...

Godina:
Nekada: odnedavna dvajspet i ne previše sretna zbog toga
Sad: već dvajstšesta teče, bože, kako to vrijeme leti...

Lokacija:
Nekada: Slavonka u egzilu u hrvatskoj metropoli
Sad: ovo se nije promijenilo, iako sam se malo adaptirala

Status:
Nekada: u vrlo konfuznoj vezi
Sad: konfuzna veza se prometnula u jednako tako konfuzan, ali sveusvemu sretan, brak

Narav:
Nekada: sklona temperamentim ispadima i depresivnim epizodama
Sad: ovo se nije nimalo promijenilo; temperamentni ispadi su postali samo još temperamentniji, a depresivne epizode još depresivnije

Omiljeni citat:
Nekada: Samo su dvije stvari bezgranične, svemir i ljudska glupost. A za svemir nisam siguran... (Ajnštajn)
Sad: “If you want to make God laugh, tell him about your plans.” Woody Allen
Ne mogu reći da mi se ovaj citat jako omilio, ali sam njegovu istinitost u više navrata spoznala na vlastitoj koži i to na poprilično bolan način...

Životni moto:
Nekada: O tome ću misliti sutra... (Scarlett O'Hara)
Sad: I can see clearly now, the rain is gone (...) It's gonna be a bright, bright sunshiny day

Poroci:
Nekada: kava, cigarete, slatkiši, cigarete, skupa kozmetika, cigarete...
Sad: pušit sam prestala, kavu ne smijem pit jer imam visok tlak, slatkiši mi se nekak više ne jedu, a skupu kozmetiku više ne kupujem jer mi sva lova ode na pelene, vlažne maramice, dječju hranu i ostalu tisuću i jednu pizdariju koja ti treba za djetešce ili je jednostavno kupiš jer je slatka i nemožeš odolit. Ispada da sam bez poroka, jebate. Ma nemoguće. Moram imat bar neki porok. Jel seks spada u poroke?

Pitanja s izbora za miss:

Da mogu birat nacionalnost, bila bi:
Nekada: Klingonka (OK, znam da to tehnički nije nacionalnost, al nemojmo cjepidlačit)
Sad: nacionalnošću se ne opterećujem uopće. Ali nisam ni prije. Poanta ovoga je bila naglasiti kako su mi Klingonci cool, što stoji i dalje. Jean-Luc se može smatrati sretnim; lako mu se moglo desiti da se zove Worf.

Da mi zlatna ribica hoće ispunit želju, tražila bi:
Nekada: puno novaca. Tkogod tvrdi suprotno sere.
Sad: još više novaca. Jebiga, nisam ja materijalista, nego mi treba za pelene.

Htjela bih znati:
Nekada: gdje je Osama bin Laden. Sorry, Ante, za njega se ipak nudi veća nagrada.
Sad: Antu u međuvremenu ćopiše, a Osama se i dalje traži... Daklem, rekla bih da ovo i dalje stoji.

Da mogu na jedan dan biti netko drugi, bila bi:
Nekada: orao. Da vidim kako je letjeti.
Sad: mačka. Da se prisjetim kako je to naspavat se.

Da mogu provesti jedan dan s bilo kojom osobom, to bi bio:
Nekada: Keanu Reeves. I ne bi se držali za ruke!
Sad: Keanu Reeves je i dalje u igri... I ne bi se držali za ruke. Ne, nego bi mijenjali pelene, sterilizirali bočice, mućkali papicu, prali osam mašina veša dnevno i bavili se raznim drugim delightful aktivnostima koje sad sačinjavaju moj dan, u pauzama između kojih bi mu eventualno stigla popljugat.

Da mogu naučiti bilo što, izabrala bi:
Nekada: neku istočnjačku borilačku vještinu. Da mogu izlemat svakog tko mi stane na žulj.
Sad: mislim da mi istočnjačka borilačka vještina ne treba i da bi mogla bilo kog izlemat i ovako. Pogotovo ako me uhvati u jednom od nadrkanijih raspoloženja.

Da mogu izabrat u što ću se reinkarnirat, izabrala bi:
Nekada: mačku. Po cijele dane ništa ne radi, samo se izležava i ždere. Idealan život za mene. Sad: fikus. Underlining thought je ista kao kod mačke, samo što je razina aktivnosti svedena na još nižu.

Da se mogu vratit u bilo koji trenutak u vremenu, izabrala bi:
Nekada: doba dok još nije bilo ljudi. Onda je sve bilo puno jednostavnije.
Sad: doba prije nego što je Kolumbo otkrio Ameriku - ne bih li bastarda spriječila da počini taj kobni potez. Vjerujem da bi to rješilo mnoge probleme današnje svjetske politike, a bogami i neke moje osobne.

Linkovi

Kutak sa stranicama na kojima si možete prekratiti vrijeme ukoliko ne znate što biste sa sobom

Darwin Awards - vrlo zanimljiv projekt koji, uglavnom posthumno, dodjeljuje nagrade pojedincima koji su vlastitom zaslugom poginuli na bizarne načine i tako pomogli ljudsku evoluciju izbacivši svoje glupe gene iz genetic poola.
Liquid Generation - ovdje ima svega i svacega, od cool testova tipa 'koji ste filmski zlikovac' do raznoraznih zajebancijica koje možete poslati svojim (ne)prijateljima. Note: ne pokušavajte gledati ak nemate DSL, jer se i ovak otvara sporo u vražju mater.
Insult Monger - ovdje možete pronaći širok izbor psovki i uvreda na svim svjetskim jezicima, a mozete i sudjelovati u njegovom stvaranju predlažući nove unose za vlastiti ili bilo koji drugi jezik.
Ventil - ovdje možete anonimno napisati sve što vas muči, u kojem god obliku želite, bez cenzure... i tako to istresti iz sebe.
MyCatHatesYou - u pravilu slike maca uhvaćenih s ljutitim izrazima lica, iako ima i drugih situacija. Vrlo zgodno.
The Death Clock - osim što možete izračunati točan datum svoje smrti, ovdje možete i gledati kako se odbrojavaju sekunde života, primjerice, Britney Spears ili Georgea Busha. Terapeutski, ako ste pomalo psihotični. Samo nemojte zaboraviti da se isto tako odbrojavaju i vaše sekunde i da bi vam možda bilo bolje da ih potrošite na nešto drugo.
Crime Library - ovdje možete čitati o ubojicama, gangsterima i drugim zanimljivim ljudima.
WhiteHouse.org - ako niste ljubitelj Georgea Busha i američke politike, ovdje možete čitati kako se sprdaju s njima.
Landover Baptist Church - sprdanje na račun napornih i dosadnih kršćanskih sekti.

NOVO!NOVO!NAJNOVIJE!

Lukine sličice odsada možete gledati na:

http://public.fotki.com/sunshinyday/

Obvezatna literatura (in alphabetical order)

Big Vern
Brandnewgirl
Čili u prahu
Domaćica iz pakla
Eurosmijeh
Fidel
Freestyler
Gramatičke pogreške
Jazzie
Jezdimir
The Bill
Kulerica i svakodnevna spika
Mačak u čizmama
Mandarinica
Moje drugo ja
Nevenera
Pegy
Rabljeni političar
Reserected Rabbit
Rock Roll
Rubia
Savršena prepreka
Suzette
Trillian
z.l.e.v.A.n.k.a.

Ovdje trebaju doći još poneki ljudi, ali zbog moje lijenosti i/ ili zauzetosti drugim obvezama još nisu. Njih molim da mi oproste, a propust će biti uklonjen u što skorije vrijeme.