Iliti gnjevni post s komičnom stranom i pomalo tužnim završetkom Umjesto slike: SVI SU ONI S JUMBO PLAKATA ISTI. FARSA I PREVARA. RADIJE VESLAJTE SAMI RADIJE NEGO DA SISATE TUĐA VESLA. GLEDAJTE MAJMUNE NA BBC-evim DOKUMENTARCIMA, RADIJE NEGO DA VAS NAPRAVE MAJMUNIMA PAR MJESECI NAKON IZBORA. NADA JE KURVA. ŠTOGOD KAŽU - LAŽU. SAMO SVOJIM BANK RAČUNIMA DUPLAJU KILAŽU. NE ČUVAJTE IM STRAŽU. VESNA PUSIĆ + MILAN BANDIĆ - ZALJUBLJENI KVAR. POSLIJE POGLEDA NA JUMBO - SVRBI ME ČMAR. GLASAM ZA BILO KOGA. PRETHODNO UPLATITE 100 000 EURA NA ŽIRO ILI TEKUĆI RAČUN KOD ZAGREBAČKE BANKE. BROJ DOSTAVLJAM PO DOGOVORU. (zdipljeno sa dopmagazin.com, cijeli tekst available ovdje) Još samo par dana pa gotovo. Jedva čekam da ovi izbori više prođu, pa da cijeli taj cirkus mine. Dosta mi je predizbornih skupova na svakom ćošku i stranačkih jataka koji mi uporno guraju pod nos svoje letke. Koji će mi vrag letak? Nekad su bar dijelili upaljače i kemijske, pa je čovjek imao bar neke koristi od njih. Jest da je te kemijske bilo pametnije ne držati po džepovima i torbicama, jer se tinta iz njih znala rascuriti na sve strane, a i na upaljač si mogao pripaliti cca 3 cigarete prije nego što ti ode kremen, ali poklonjenom konju se ne gleda u zube, jel tako? A od tih letaka ama baš nikakve koristi. Šteta šuma. Sva sreća da nemam poštanski sandučić, jer bi vjerojatno dobila osip od količine papirnatog smeća koje bi svaki dan morala odande izbacivati. Dosta mi je nasilnih buđenja iz zasluženih popodnevnih drijemeža u vidu megafona koji mi pod prozorom dreči o najnovijem predizbornom skupu u susjednom Trnskom. Dosta mi je maloumnih predizbornih spotova na televiziji snimljenih po cijeni od dvije kune i kvalitete u skladu s budžetom. Dosta mi je mozganja kako da prevedem nazive kojekakvih strančica za koje nikad nisam čula. Što se mene tiče, svim strankama koje se nisu udostojale na svoj website stavit prijevod naziva stranke na engleski treba promptno zabranit djelovanje, a njihove vođe strpat u zatvor. A one koje uopće nemaju website treba javno izbičevat i opalit im peteroznamenkastu globu. Prihodi od globe idu Cookie u svrhu duševnog i nervnog oporavka. Dosta mi je da me s naslovnice bloga gledaju face Vesne Pusić i Davorka Vidovića. Ajd Vesnu su bar maknuli, ali ovaj Vidović me još uvijek bode u kratkovidno oko. Dosta mi je i ostalih političarskih faca koje bleje u mene sa svih zidova, oglasnih panoa i uopće svakog milimetra slobodnog prostora na koji se da zakeljiti plakat. Dosta mi je da me sa zaskaču sa svih strana kao mali štreberi kad dižu ruke u zrak i urlaju svi u isti glas: „Ja, profesorice, ja, ja! Ja sve znam, ja sam najbolji, glasaj za mene!“ Fuck off svi. Debeloguzi grebatori koji nam tu obećavaju brda i doline, a zapravo im je stalo samo do udobne foteljice u kojoj će grijat svoje lihvarske guze. Kak ih više nije sram mazat raji oči. Nek se jebu svi redom, neću glasat za nikog. I boli me za građansku dužnost i ostale parole. Dosta je bilo onog „pitaj što možeš učiniti za svoju domovinu“. Nek sad malo domovina učini nešto za mene za promjenu. Nakon što sam se potpuno razočarala u politički život u Hrvata i demokraciju općenito, imala sam svoj mali ritual: izišla bih na izbore, ali umjesto da zaokružim neki od brojeva na listi, uzela bih olovku i u vidu prostačkih opaski izrazila svoje nezadovoljstvo istaknutim kandidatima. Eto vam ga na, mislila sam si. Sad niko neće radit nepodopštine s mojim neiskorištenim listićem. A sad više ni za to nemam volje. Prestalo je bit zabavno. Nego, u cijeloj toj priči jedna stvar me rastužila: shvatila sam da zapravo nemam razloga glasati, sve kad bi i htjela. Iako što se državne birokracije tiče još uvijek živim u Osijeku, u stvarnosti me ondje nema već dulje vrijeme. Pa se postavlja pitanje otkud meni pravo određivati Osječanima tko će im upravljati gradom, sve kad bi mi se i dalo ići u Osijek glasanja radi. Udarila me spoznaja da Osijek više nije moj grad. A da kojim slučajem imam pravo glasati u Zagrebu, bih li glasala? Vjerojatno ne. Iz jednostavnog razloga što ne znam za koga bih glasala. Kako bih trebala odlučiti koja će lista najbolje riješiti probleme u Zagrebu kad nemam pojma koji su to uopće problemi koje treba rješavati. Čitam u novinama o ulicama koje treba rekonstruirati, a ja za pola tih ulica nemam pojma gdje se nalaze. Čitam o problemima koje treba riješiti u ovom ili onom kvartu, a ja u te kvartove nikad nisam kročila nogom. I nisam sigurna da bi uopće znala doći onamo. Ni Zagreb nije moj grad. Više nemam svoj grad. Cookie je beskućnica... |
< | svibanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv