Povratka nema, ili ...?

Razmišljate li o svojoj prehrani?
Stignete li o tome uopće razmišljati?
Planirate li obroke?
Stignete li nabaviti planirano i još sve na dnevnoj bazi pripremiti?
Imate li možda svoj vrt s nešto zasađenog povrća, voća...?
Ako je vaš odgovor na većinu pitanja DA, onda ste stvarno sretnici.
U današnjem užurbanom tempu života i cjelodnevnom vremenu provedenom na poslu,
vrlo je teško izvedivo svaki dan kuhati toplo i zdravo jelo, onako kao što se to nekad pod normalu radilo.
Pravila koja smo preuzeli sa zapada nalažu rad do kasno popodne, redovno do 17 h, nekad i do navečer.
Preuzimajući slijepo ta pravila je li itko razmislio koliko je takvo radno vrijeme loše i štetno za ljudski metabolizam,
i općenito za normalno funkcioniranje čovjeka, za familiju, za djecu, za sve.
Ljudi danas jednostavno nemaju, ili imaju jako malo, vremena za privatni život.
Koliko je sve to loše i za našu normalnu prehranu dokazuju primjeri što sve ljudi ručaju, i u koje vrijeme ručaju.
Nekad je u 19 h bila večera, a danas je većini tek tada ručak.
No, ono što je još gore, hranimo se raznim fast food-om i nezdravim proizvodima iz pekara, koje niču ko gljive posle kiše.
Naravno da niču, kad im u ovakvim uvjetima biznis cvjeta. Biznis, da, sve je biznis.
A pita li se itko o našem zdravlju?
Čude se što nacija postaje sve deblja i bolesnija.
Nimalo čudno, s obzirom na stres, lošu prehranu, pomanjkanje privatnog života, a i snage.
Ljudi su premoreni, istrošeni, na svaki način.
Plus što je sve zagađeno, od zemlje do zraka. I eto bolesti.
Tad nastupa farmacija. Uzima u svoje okrilje, čiji zagrljaj sve više počinje gušiti, iz kojeg povratka nema.

Torta za gusare

Nekim vjetrom ludim brod mi se nasukaše. U snijegu.
I naletih slučajno na gusarsko društvo.
Ponudih veseloj družini ledenu tortu.
Ugledavši snježno bijelu tortu, Nisa je od sreće pala u trans.
Kasnije, puno kasnije, a ne kužim zašto se tolko čekalo, Blogdogg ju je oživljavao.
Teuti je sve to bilo sumnjivo, oprezno je obilazila oko torte i odmah se bacila na animaciju.
Nečmenjanku torta podsjetiše na mjesec, i u tren oka spjevaše Odu. Mjesecu.
Palubom se širio miris mlade veprovine.
Lido je trkom skoknuo u potpalublje po noževe, dasku i tablu špeka, nek se nađe.
Fra gavun je samo rekao povijesnu rečenicu: "Moga bi od toga kuću zazidat, e".
Neverin je dotle pjevušio nešto na talijanskom....mislim da je pjesma bila ljubavna.
Simple-minds se tada prvi put zaljubila.
Matein svijet ju je tješila - možeš ti to, vidiš kako sam se ja odvikla pušenja...
Analiza je potiho čitao pjesme od Shadow of soul.
I premda je Analiza stvarno bio tih, u tom trenu Alexxl je zagrmio: "Tišina!"
NF je naglo banuo od nekud i zaključio: "Ovdje nešto smrdi!"
Mickwar je dotle gundjao: "Gdje je moje pivo...?!"
Na kraju su došli Goga&Mario s pečatom i potvrdili Blogdoggu da se može!

Sutradan, osvanuo je naslov u novinama: Gusarima nestao vepar!

Puno kasnije, Dinaja je spjevala stih o čarobnoj bijeloj kugli što na mjesečini odsjajem svojim zabljesnu gusare opojnom bjelinom...



cookandplay