Oglasi za ženidbu - Pronađi pratnju
ponedjeljak , 21.01.2019.Upoznavanje za Brak
Click here: Oglasi za ženidbu
One su ostavile svoj lični oglas radi sticanja novih poznanstva, druženja, ljubavne veze ili braka. !B>B8=5 <;048[0 4>;078 A20:>4=52=> C ?>B@078 70 ?>A;><, >4;075 =0 0?04 X5@ A5 C ;10=8X8 B5H:> 6828. Jednom prilikom izašao sam sa nekim njegovim drugarima Kinezima na piće, a već sledećeg dana dobio sam poziv da se oženim jednom od Kineskinja sa kojima smo se to veče družili.
Time eliminišete fizički faktor i omogućavate sebi da nekoga stvarno i iskreno upoznate i da on upozna vas. Suknja joj se digla do pola butina i kako se meškoljila samo se pomerala na gore, lagana majica je ocrtavala savršene dojke, malo manje, ali predivnog oblika.
Prijava - U horoskopu sam Djevica.
Juni 2014 Priboj — Albanke organizovano došle u Priboj na viđenje sa Srbima iz Sandžaka. Došle smo u pratnji majki i drugih najbližih članova porodice. Neophodno je nekoliko susreta, obilazaka domova, pa da se odlučimo. Vidovdanski sabor u Krajčinovićima blizu tromeđe Srbije, BiH i Crne Gore bio je nova prilika za viđenje sa momcima. Ovakav život ne bi mogle da imate u Albaniji. I ovdje se ne može sjedeti i gledati da padne s neba, ali ima dana i za veselje, zabavu, odmor — zborila je grupi svojih zemljakinja srpska snahaDragana Petaković, iz Družinića kod Sjenice. Dragana je iz Vrake kod Skadra stigla na Pešter po preporuci Albanki udatih za dvojicu Munića, rođake njenog muža Iva, i posle izvidnice babe Miruše. Zato se u ovaj recept provodadžiluka i najviše uzdaju neženje u mnogim selima Raške oblasti. Puna kuća, a prazno srce, naše djevojke pobjegoše u gradove, neće da budu domaćice i svoje na svome — govori o svojoj i sudbini sela 42-godišnji Radoje Basarić, iz Tisovice pod Javorom. Delija iz okoline Sastavaka dugo je momkovao. Zagledan u jednu crnooku, poveri se: — Kod mene bi živjela ko bubreg u loju. A i roditeljima da skinem kamen sa srca. Vjera na kraju nije bitna za normalne ljude. Evo kako su mi objasnili odgovorni: Albanke umaju jedan uslov da bi se udale za Srbe ili Crnogorce, pravoslavce. Nevjesta koja se udaje, njena uza rodbina predhodno dodje da posjeti buducu njenu kucu, te da se uvjere da je buduci zet hriscanin, da drzi svinje i da ima krst u kuci. To su jedini uslovi koje Albanke postavljaju da bi zakljucile brak. Albanke koje se udaju u SRB. Dakle, ni jedna Albanka katolkinja do sada nije sklopila brak sa osobom islamske vjere. Pa niko se ne radja kao srbin, bosnjak ili albanac nego se tokom zivota oblikuje necija licnost. Isto tako i pitanje vere, sta nekog zanima da li ko veruje u Boga, vanzemaljce ili vilenjake. Dzaba verovanje ako mrzis drugo ljudsko bice. Jedino se u satanizmu uci da se ljudi mrze medjusobno. Valjda cemo i mi nesto da naucimo kako treba iz hriscanstva i islama. Srednje islamsko stoljece daleko je bili humanije od onoga kak nam daju prikazat kojekakve nadrogirane skupine kakvih svetih da ne …i onih kak na bojistu tak iza tastaturom. 0 =5:0 A5 C40XC, ?0 HB0. 5[8 :0B>;8F8 >4 ?0?5: B5 0;10=87CXC !@18XC, ?0 <0X:0 A5 28H5 2>;8… '8AB0 7028AB 8 ?0:>AB. 0HB> 28 1@8=5B5 > B><5. =8:> =5 ?8B0 70HB> X5 B0:>. 8> A0< C 0@8XC, :04 AB83=5 1@>4 87 @0G0, B> X5 ?>?;020. !B>B8=5 <;048[0 4>;078 A20:>4=52=> C ?>B@078 70 ?>A;><, >4;075 =0 0?04 X5@ A5 C ;10=8X8 B5H:> 6828. HB0 40 @045 B5 452>X:5? ;8 40 A5 C40 8;8 40 >AB0=5 CA545;8F0. #40XC A5 ?> 5HB5@C 8 B> ?> A5;8<0 345 A5 2B5H:> 6828, 8 2@;> AC @04=5, 2@54=5, =5 ;815 A5 =8G530. 70B>, =5 <;0B8B5 ?@07=C A;0 Oznake: upoznavanje, za, brak
Sve za ljubav!!!
Verovatno posedujete knjigu koju ste već pročitali, igračke sa kojima se više niko ne igra, mlin za kafu koji više ne koristite, ploču koju odavno niste slušali zato što više ne koristite ni gramofon, garderobu koju ne nosite, stari akvarijum, kavez za ptice... Dovoljno je da na posebnoj stranici Halo oglasa oglasite na prodaju neku vrednu stvar koja vama više ne treba, ili kupite nešto što vam treba. Mi vam pružamo najbolju uslugu, kroz brzo i lako oglašavanje kao i pretragu više desetina hiljada oglasa. Njene krupne braon oči su me tako radosno gledale a one pune usne, osetio sam tako žude da me poljube. Uživao sam u tom svom umeću zavođenja. Za kontrolu ovih brakova zaduženo je Odeljenje za strance pri MUP Srbije. Moram priznati da nisam bio jedeni, ko god ima oči morao je videti njen šarm, savršene crte lica, totalnu gracioznost a još skromnost. Veterani će i ovog ponedeljka pokazati zašto su deo omiljenog šoua u regionu, a svoje pevačko umeće pokazaće pred žirijem koji čine premijer Saša Milošević Mare, kao i gosti Aneta Micevska i Saša Matić. Podigla je glavu, pogledala me onim nežnim krupnim očima, obriasala se o moju majicu i nasadila se na moj kurac. 5[8 :0B>;8F8 >4 ?0?5: B5 0;10=87CXC !@18XC, ?0 <0X:0 A5 28H5 2>;8… '8AB0 7028AB 8 ?0:>AB.
[Cure za avanturu karlovac|Škola u prirodi|Parfemi akcija bipa]
komentiraj (0) * ispiši * #
Ruzica parovi fejzbuk - Pravi datiranje
Click here: Ruzica parovi fejzbuk
Tamo je za sebe izjavila da je agresivna prema muškarcima i da je kraljica oralnog seksa. Omiljeni glumac joj je Ben Aflek.
Ništa ne radim zbog marketinga, niti me zanima. Samo sam ga pustila da radi kako on misli da treba. Volim vas sve i ponovo vas molim da mi ne zamerate, jer ja nisam kriva — napisala je bivša modelsica na svom Fejsbuk profilu. U slobodno vreme odlazi u teretanu i vozi rolere, a od sportova voli atletiku.
- Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije alo.
Ovo je bilo samo zagrevanje Foto: Arhiva S obzirom na to da su probili led, Filip i Ružica akcijanje praktikuju svako veče u vili kada se ugase svetla, a poslednji seks im je trajao dva sata. Ovog puta, bivša modelsica bila je na Đukiću, kome je sve vreme držala ruke na licu. Pokušavali su da budu tihi, ali ukućani koji su se povremeno budili videli su šta se dešava. Ružica i njen partner oborili su sopstveni rekord, a kada su primetili da sviće, prestali su s akcijom. U jednom momentu, kada je Veljkovićeva pokušala da ustane sa Filipa, povukla je pokrivač i gledaoci su imali priliku da vide starletana potpuno golog. Fejsbuk Pročitajte još: On je brzo navukao gaće i ustao kako bi otišao do toaleta, dok je Veljkovićeva ostala da leži u krevetu. Očigledno umorna od toliko seksa, nije imala snage da se pomeri. Iako su svesni da su ih kamere snimale, njih dvoje ne odustaju, čak je sama Ružica rekla da joj veoma prija da vodi ljubav sa Filipom i da joj kamere ne smetaju. Šta je tu loše? Ne radimo ništa što drugi ne rade, zašto bih se suzdržavala? Obećavam akciju svako veče. Evo, možemo da se takmičimo sa Gastozom i Natašom - rekla je Veljkovićeva nakon prvog seksa koji je imala sa Filipom.
RUZICA VELJKOVIC - SHOW POBEDNICA 2016 PAROVI
Tim povodom Filip je Ružici poklonio plišanu igračku sa srcem, na kojoj piše koliko je voli. Ipak, kamerama,kojih u luksuznoj vili ima gotovo stotinu, nisu uspeli da pobegnu. Obećavam akciju svako veče. Ovo je bilo samo zagrevanje Foto: Arhiva S obzirom na to da su probili led, Filip i Ružica akcijanje praktikuju svako veče u vili kada se ugase svetla, a poslednji seks im je trajao dva sata. Fejsbuk Pročitajte još: On je brzo navukao gaće i ustao kako bi otišao do toaleta, dok je Veljkovićeva ostala da leži u krevetu. Evo, možemo da se takmičimo sa Gastozom i Natašom - rekla je Veljkovićeva nakon prvog seksa koji je imala sa Filipom. Na kanalima na našem sajtu se ne ne nalazi sadržaj TV kanala, već samo linkovi ka tim kanalima.
[Pornici sa gospodjama|Trazim starijeg muskarca|Play prodavnica gta 5]
komentiraj (0) * ispiši * #
Čak pola milijuna Hrvata ljubav i seks traži online - Susret s djevojkom
Click here: Čak pola milijuna Hrvata ljubav i seks traži online
Za one naprednije, uz malu nadoplatu, pripremili su i posebne usluge. Na što još trebate obratiti pozornost? Ljubav preko žice je bez veze, skoro bi se moglo reči za luzere koji kasnije kažu da su našli ljubav svog života.
Ipak, evo za čime možete posegnuti. Na ilegalnom tržištu je poznata kao Pink ili Pinky, i može se pronaći na kineskim internetskim stranicama, prenosi U znanstvenim krugovima ovaj kemijski opijat poznat je po nazivu U-47700. Nino prpić nije ni posao dovoljno nego trebaš imat naslijeđeno.
- Iako odgovorni znaju za problem više od godinu dana, nitko još ništa nije poduzeo. Ovisnici se doslovno raspadaju Ljudi doslovce trunu i raspadaju se do smrti.
U digitalnom dobu to je tek jedan od načina na koje nam tehnologija život čini lakšim i jednostavnijim. Stoga ne čudi što se sve više muškaraca i žena odlučuje na potragu za srodnom dušom pomoću digitalnih alata. No, kao za i toliko toga na internetu, uz pogodnosti dolaze i brojni rizici te opasnosti. Evo na što trebate obratiti pozornost. Aplikacije ili web odredišta? Kad se odlučite na digitalnu potragu za partnerom ili partnericom jedna od prvih odluka koje ćete trebati donijeti bit će hoćete li koristiti specijaliziranu aplikaciju ili web odredište. Naravno, te se opcije ne isključuju međusobno. Ako želite, možete koristiti i jednu i drugu. Web odredišta u pravilu su bolja ukoliko ste skloniji dopisivanju prije no što se sretnete, aplikacije ako želite potragu obavljati u hodu. Internetski servisi kao što su OkCupid ili domaća Iskrica nude podršku i za web i za pametne telefone, pa ne morate birati. Brojna web odredišta specijalizirana za spajanje usamljenih srca imaju vlastita pravila korištenja i savjete, neka među njima i moderatore primjerice, Chappy koji paze na to pridržavaju li se korisnice i korisnici danih im uputa. Lažni profili široko su rasprostranjen problem - naći ćete ih na Tinderu, Bumbleu, Grindru, u aplikacijama ili na webu... Naročito su česti na internetskim servisima koji od korisnika ne traže povezivanje profila s korisničkim profilima na društvenim medijima iako ni to povezivanje ne jamči sigurnost jer je moguće lažirati profil na, recimo, Facebooku. Nekoliko je načina kako možete provjeriti imate li posla s lažnjakom. Već spomenuti Facebook je najjednostavniji. Ovisno o sigurnosnim postavkama profila osobe koja vas zanima, često ćete moći provjeriti radi li se o stvarnoj osobi pregledom njegovog ili njezinog profila na Facebooku. Korak dalje nudi Google. Malo tko danas nema digitalni identitet i iza sebe ne ostavlja digitalni otisak. Guglajući ključne riječi ili adresu e-pošte iz opisa osobe koja vas zanima možda možete doći do profila na Facebooku, Twitteru ili Linkedinu, primjerice. Ipak, ne kopajte preduboko jer to nije cool. Što ako ni to ne upali? Na raspolaganju su vam alati za video chat kao što su Skype ili FaceTime, pa i Snapchat. Upoznavanje i kratak razgovor trebao bi biti dovoljan kako bi se uvjerili da je riječ o stvarnoj, živoj osobi. Ako osoba koja vas zanima to odbija i nakon nekoliko tjedana razmjena poruka, nešto ne štima. Pripremite se za susret uživo Dogovorili ste spoj? Čestitamo i držimo fige! No, nekoliko mjera predostrožnosti svakako trebate poduzeti. Za susret odaberite javno mjesto koje dobro poznajete - primjerice, kvartovski kafić u koji često zalazite i poznajete osoblje. Upotrijebite GPS u vašem pametnom telefonu kako bi pomoću aplikacija kao što su Glympse i WhatsApp na određeno vrijeme podijelili vašu lokaciju s prijateljem ili drugom osobom u koju imate povjerenja. Tako mogu pratiti gdje ste i priskočiti u pomoć ukoliko nešto pođe po zlu. Kako bi mogli koristiti GPS, lokacija na kojoj se nalazite ne smije biti ispod razine zemlje recimo, u podrumu. Imajte pritom na umu kako će korištenje GPS-a znatno brže iscijediti bateriju vašeg pametnog telefona. Zato ga napunite do kraja prije no što krenete na spoj i ponesite također punu vanjsku bateriju ako ju imate, za svaki slučaj. Što ako zatrebate izgovor za odlazak? Može se dogoditi da vam se osoba s kojom ste se našli ne svidi ili da vam instinkt govori kako nešto nije u redu. Dobra izlika dobro će vam doći da se izvučete iz potencijalno nezgodne situacije. Možete zamoliti prijateljicu da vas nazove u određeno vrijeme i provjeri je li sve u redu ili instalirati aplikaciju kao što je Fake Call Android, iOS koja će vas 'nazvati' u unaprijed određeno vrijeme te dati priliku da kažete kako vam je žao, ali zbilja morate otići. Ne tražite vezu već nešto na brzinu? Ako ste u potrazi za prečicom do intimnijih odnosa mjere predrostrožnosti postaju zahtjevnosti jer se odričete zaštite koju nudi susret u javnosti. Ipak, evo za čime možete posegnuti. Koristite li pametni sat ili slično nosivo računalo, operativni sustav na njemu podržava aplikacije koje omogućavaju slanje poziva u pomoć s nekoliko suptilnih kuckanja po zaslonu. Naravno, pritom vaše nosivo računalo mora biti povezano s vašim pametnim telefonom. Stoga ga držite uključenim i napunjenim. Pojedini pametni satovi, kao što su Huaweijev Watch 2 ili Appleov Watch 3, imaju ugrađenu karticu SIM koja može funkcionirati neovisno o pametnom telefonu, pa mogu biti aktivni i kad baterija vašeg smartfona posustane. Na što još trebate obratiti pozornost? Čak i ako se stvari razvijaju kako samo poželjeti možete, nije loše i dalje biti na oprezu. Ako i nakon nekoliko tjedana brbljanja osoba koja vas zanima odbija s vama podijeliti svoj korisnički račun na Facebooku, Twitteru, Pinterestu i sličnim servisima, počnite se pitati što ima za sakriti. Ne dijelite svoje osjetljive podatke i informacije PIN za mobitel, lozinku za Facebook i slično s osobama za koje niste apsolutno sigurni kako im možete vjerovati. U suprotnom se lako može dogoditi da postanete žrtvom krađe identiteta, novca...
Hipnoza za vece sexualno zadovoljstvo ZA ZENE
Aplikacije ili web odredišta? To im se češće događa u zadnje vrijeme. Te osobe ne ulaze u popis stanovnika, ali također su birači. Koristite li pametni sat ili slično nosivo računalo, operativni sustav na njemu podržava aplikacije koje omogućavaju slanje poziva u pomoć s nekoliko suptilnih kuckanja po zaslonu. Upotrijebite GPS u vašem pametnom telefonu kako bi pomoću aplikacija kao što su Glympse i WhatsApp na određeno vrijeme podijelili vašu lokaciju s prijateljem ili drugom osobom u koju imate povjerenja. Kad se odlučite na digitalnu potragu za partnerom ili partnericom jedna od prvih odluka koje ćete trebati donijeti bit će hoćete li koristiti specijaliziranu aplikaciju ili web odredište. Jedan gram stoji 15 funti oko 126 kuna. U digitalnom dobu to je tek jedan od načina na koje nam tehnologija život čini lakšim i jednostavnijim. Pink je opioid, poput heroina, čija upotreba raste u svijetu svake godine, skupa sa brojem smrti od predoziranja ili na drugi način povezanih sa heroinskom ovisnošću. Dobne granice nema ili je barem ne bi trebalo biti. Ako ste u potrazi za prečicom do intimnijih odnosa mjere predrostrožnosti postaju zahtjevnosti jer se odričete zaštite koju nudi susret u javnosti. Ipak, evo za čime možete posegnuti.
[Kako ga oralno zadovoljiti|Njuskalo veze i brak njuskalo|Chat dopisivanje i upoznavanje online za sve]
komentiraj (0) * ispiši * #
8 tajnih zamki online upoznavanja - Stvarne djevojke
Kako izlečiti Bolest Duše
Click here: 8 tajnih zamki online upoznavanja
Operativnost pretpostavlja poznavanje stanja, prilika, kriminalnih ţarišta, pojavnih oblika vršenja krivičnih djela na odreĎenom području itd. Dalje, ekstremna potreba za drugim ljudima je delom proizvod potrebe za sigurnošću i izbegavanjem opasnosti. Dižu na mene potere i čekaju me u zasedi isti oni pastiri, gonici karavana i hajkači sa jezera koji pucaju nespretno i ubijaju dopola.
P: I Sada, ova supernova se desila u prilično novom vremenu - Cas A supernova iz 1658 ili otprilike tu negdje, ima li to ikakve veze sa našom svijesti koja postoji sada? Američka studija obradila je stotine članova jednog onlajn sajta za spajanje parova, pitajući ih da li traže osobu koja im je slična, ili koja se od njih razlikuje. Međutim, veoma je teško okarakterisati moderne pokretne slike. Sljedećeg jutra, dok se s momcima vraća na imanje, Tunstalla će pred njihovim očima hladnokrvno ubiti skupina Murphyjevih ljudi.
8 tajnih zamki online upoznavanja - Bin Laden je i stvarnosno i simboličko američko postignuće; on je nastao iz očaja koji proizvodi američka politika prema, uglavnom muslimanskom, kusuru Svijeta.
ZBORNIK RADOVA MEĐUNARODNE KONFERENCIJE Vukovar, 27. Autori radova odgovaraju za lekturu i točnost podataka. The paper authors are liable for the proofreading and data accuracy. Boris Bakota PF Osijek dr. Vlado Belaj PF Osijek dr. Mile Dmičić PF Banja Luka, BiH dr. Izudin Hasanović PF Tuzla, BiH dr. Stevan Lilić PF Beograd, SRB dr. Mirko Klarić PF Split dr. Boris Ljubanović PF Osijek dr. Edin Mutapčić PF Tuzla, BiH dr. Renata Perić PF Osijek dr. Vladan Petrov PF Beograd, SRB dr. Učur PF Rijeka SADRŽAJ Boris Bakota PF u Osijeku Pravo građana na sudjelovanje u poslovima lokalnih vlasti......................................... Učur PF u Rijeci Nomotehničke pretpostavke i zahtjevi od javne uprave u stvaranju novih propisa......................................................................................... Prezentirani radovi, obrađuju teme relevantne za spoznaju razvoja javne uprave s posebnim naglaskom na Republiku Hrvatsku i zemlje regije. Uz teorijsko i stručno razmatranje Konferencija će ponuditi interdisciplinarni pristup rješavanju problema razvoja javne uprave. Stoga i ovaj Zbornik obuhvaća širok raspon obrađenih tema koje upućuju na nužnost reformskih i razvojnih procesa u izgradnji što učinkovitije i odgovornije javne uprave. Određeni prostor posvećen je i kritičkom prikazu u kojem autori informiraju javnost o trenutnom stanju javne uprave te o perspektivama njenog razvoja. Na Konferenciji sudjeluje respektabilan broj autora, kako teoretičara tako i praktičara. Tematika radova je raznorodna i osim globalnih pitanja razvoja javne uprave obuhvaća i pojedine uže segmente iznimno značajne za razvoj javne uprave. Nema nikakve sumnje da će prezentirani radovi otvoriti prostor za daljnju raspravu o razvoju javne uprave. Nadamo se i očekujemo da smo ovom Konferencijom dali doprinos kritičkom i konstruktivnom promišljanju o razvoju javne uprave. Radovi u Zborniku poredani su po abecednom redu autora. Zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način pomogli održavanju Konferencije i tiskanju ovog Zbornika. Vlado Belaj Razvoj javne uprave 11 PRAVO GRAĐANA NA SUDJELOVANJE U POSLOVIMA LOKALNIH VLASTI Doc. Boris Bakota, Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Sažetak Autor u radu raščlanjuje mogućnostima aktivnoga uključivanja građana u poslove lokalnih vlasti budući da smo danas svjedocima nezainteresiranosti građana za javne poslove, ali i istodobne zatvorenosti i netransparentnosti javne uprave. Predlažu se neke od mogućnosti mjera kojima bi se građani potaknuli shvatiti kako se javni poslovi obavljaju u korist svih građana, a ne samo vlasti. Završno se raščlanjuju i napori Vijeća Europe donoseći Dodatni protokol Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi o pravu građana na sudjelovanje u poslovima lokalnih vlasti. UVOD Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Narod vlast nadzire sudjelujući aktivno i pasivno na izborima. U vremenu između dvaju izbora narod je u pravilu vrlo pasivan te bi ga se moglo smatrati objektom politike, a nikako ne aktivnim političkim čimbenikom. U tom vremenu predstavnička demokracija ostvaruje manje ili više uspješno svoj zadatak. Slobodni smo zaključiti da u našoj zemlji vlast vrlo rijetko osluškuje puls naroda u pravilu svake četiri godine , dok je stanje u Europskoj uniji u nekoj mjeri i ozbiljnije budući da dobar dio odluka donose nepoznati euro-službenici. Službenici su u pravilu za narod bezlični, odnosno nepoznati te samim time nisu podložni nikakvom nadzoru, osim onoga hijerarhijskoga unutar samih tijela uprave. Službenici su vrlo često spremni donositi političke odluke. Donošenje političkih odluka nikada ne smije biti u djelokrugu profesionalnih službenika. Ali, ne smije se s druge strane zaboraviti da osnovni instrument vlasti u ostvarivanju politike predstavlja uprava. Kako nas akademik Pusić ispravno podsjeća i upozorava, uprava nije vlast, nego samo instrument vlasti, ali neophodni instrument. Pripadnici gornjega sloja uprave uvijek će nastojati sudjelovati u donošenju političkih odluka, a istodobno će i politički odlučujuća tijela u vodeći sloj upravnoga osoblja nastojati uključiti svoje članove u cilju pravilnoga prijenosa svojih odluka na upravne organizacije. Također, ne smije se zanemariti ni postojanje prijelaznoga mješovitog područja u kojemu se određene odluke donose, a istodobno i izvršavaju. Unatoč svim prigovorima na veliko razlikovanje političke volje vlasti i građana, ipak je stanje u kojemu upravni činovnici donose političke odluke znatno ozbiljnije i teže budući da građani nemaju nikakve mogućnosti utjecati na način rada pojedinoga službenika. Pri primanju određenih osoba u javnu službu nikako se ne smije provjeravati njihove političke, društvene, moralne i druge stavove, iako smo pri tome svjesni činjenice da će baš neki od njihovih stavova imati presudnu ulogu u donošenju pojedinih odluka. Upravo je stoga potrebno stvoriti preduvjete u kojima će službenici isključivo izvršavati političke odluke, a pri tome donositi samo stručne odluke o modalitetima izvršavanja određenih poslova. Cjeloživotno obrazovanje i stručno usavrša1 Vidi: PUSIĆ, E. Nauka o upravi, Školska knjiga, Zagreb, 1992. Razvoj javne uprave 13 vanje nužan je preduvjet kojim će se to ostvariti, ali smatramo da će pravilnomu rješenju toga problema zasigurno pridonijeti što veće uključivanje građana u donošenje političkih odluka. Građanima treba omogućiti ćešće i jasnije sudjelovanje u raznim postupcima donošenja odluka, aktivnoga sudjelovanja u provođenju tih odluka, a poglavito je nužno osigurati i kvalitetan i kontituiran nadzor, kako nad političkim, tako i nad upravnim tijelima. Veliku ulogu u pronalaženju najboljih modaliteta građanskoga sudjelovanja ima Vijeće Europe. Osvrnut ćemo se u radu poglavito na građansko uključivanje na lokalnoj razini2 budući da je ona najbliža građanima, a vjerojatno je uključivanje na lokalnoj razini i lakše ostvarivo, s obzirom da se radi o manjim područjima s manjim brojem stanovnika. GRAĐANSKO SUDJELOVANJU U OBAVLJANJU JAVNIH POSLOVA Pravo građana na sudjelovanje u poslovima lokalnih vlasti sukladno je i 132. Istina je vjerovatno negdje u sredini. Participacija i njezina uloga u promicanju demokracije u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Zagrebu, 42 1992. Ustavno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2006. Neposredan izbor nositelja izvršne vlasti u općinama, gradovima, županijama i Gradu Zagrebu, Pravni vjesnik 24 2008. To je posebno izraženo u manjim sredinama, općinama i gradovima u kojima su općinski načelnik ili gradonačelnik poznati svim biračima. Strategija nastoji ostvariti tri cilja: 1. Strategija je u obzir uzela i iskustva drugih mnogobrojnih međunarodnih organizacija aktivnih na području lokalne samouprave, a poglavito Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj OECD , Ujedinjenih naroda i Svjetske banke. U stvaranju dvanaest načela dobre demokratske vladavine Centar se pozvao i na postojeći aquis Vijeća Europe u području demokracije, ljudskih prava i vladavine prava. Načela su dobre demokratske vladavine na lokalnoj razini: prisutan je vjerovatno i na lokalnoj razini, što također govori kako su građani skloniji prihvaćanju jedne osobe u odnosu na neko višečlano tijelo koje će u njihovo ime taj izbor izvršiti. Samim time njegova primjena u praksi vrlo je zahtjevna i komplicirana. Jesu li sve jedinice istoga stupnja sposobne na zadovoljavajući način izvršiti neke poslove, je li potrebno postići zadovoljavajuću razinu ili je potrebno tražiti najbolju razinu, što s jedinstvenom primjenom i jedinstvenim standardima vršenja poslova na istoj razini u državi itd?! Problemi primjene načela supsidijarnosti, Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2007. Utjecaj načela supsidijarnosti na razmišljanja o ustrojstvu lokalne samouprave u: Nova hrvatska lokalna i regionalna samouprava, HAZU, Zagreb, 2010. Nauka o upravi, Školska knjiga, Zagreb, 1992. O njima se ne će govoriti dalje radu budući da se njima koriste tijela vlasti u cilju političkoga nadziranja uprave, a što nije svrha ovoga rada. Funkcionalna sredstva u jednom svome dijelu predstavljaju modalitete kojima se građani mogu koristiti. Riječ je o odlučivanju građana, predstavništvu građana i sudjelovanju građana. Ograničenje uprave pravilima, iako u svojoj prirodi predstavlja funkcionalno sredstvo, ipak je različito od ostalih budući da pravila ne donose građani već tijela vlasti, hijerarhijski nadređena upravna tijela ili su, pak, pravila rezultat određenih zakonitosti same struke. Odlučivanje građana zasigurno je najizravnija mogućnost kojima građani mogu utjecati na rad uprave. Građani izravno donose odluke koje su obvezujuće za politička tijela, a i za upravu. Građani tako mogu na zborovima građana neposredno donositi odluke, ali može ih se i konzultirati u postupku donošenja neke odluke referendum i plebiscit. Referendum15 je za razliku od zbora građana praktičniji u smislu donošenja odluke budući da građani trebaju odabrati jednu od ponuđene dvije, najčešće krajnje oprečne inačice koje su unaprijed određene te ne trebaju samostalno utvrđivati tekst odluke. No, upravo ta krajnost ponuđenih rješenja predstavlja i veliki problem budući da nije moguće nijansirati odluku. Pitanje troškova organiziranja referenduma, obaviještenosti građana o problematici o kojoj se moraju izjasniti te njihove motivacije i zainteresiranosti sigurno su razlozi zašto se referendumi u praksi gotovo svih država rijetko organiziraju. Ustav Republike Hrvatske u svom 87. Razvoj javne uprave 17 njih važnim pitanjima, ali ograničenja od čak deset posto ukupnoga broja birača, pri čemu ne smijemo zaboraviti nedovoljno sređene biračke popise, kao i kratak rok od 15 dana u kojima se ti potpisi moraju prikupiti, predstavlja čimbenike kojima se u praksi gotovo u cijelosti onemogućuje korištenje jednog od Ustavom zajamčenih prava. Isto tako, iako Ustav određuje da je odluka donesena na referendumu obvezatna, nije posve jasno što to u stvarnosti znači. Radi li se tu o odluci koju nitko više nikada ne bi smio promijeniti ili je, uz političku odgovornost, pa i rizik, vlast u mogućnosti tu odluku uvijek promijeniti. Naš zakonodavac uz referendum, drugim oblicima neposrednoga odlučivanja i izjašnjavanja birača u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne regionalne samouprave određuje savjetodavni referendum, zborove građna i predstavke građana. Osnovni problemi s kojima se suočavamo pri organizaciji zbora građana vrlo su značajni. Iako pitanje broja, odnosno postotka građana koji će se zboru odazvati smatramo najvažnijim, budući da to treba biti neki reprezentativni uzorak, ne smijemo zaboraviti i na druge važne probleme. Problem motivacije, nezainteresiranosti, osjećaja za rješavanje općih zajedničkih pitanja, nepoznavanje određenoga problema, veliki broj osoba koje bi trebale biti na istom mjestu, formalni postupak trajanje govora, replike, redoslijed, održavanje reda itd. Upravo se stoga neposredno odlučivanje na zborovima građana u praksi vrlo rijetko koristi. Zbor građana moguće je organizirati samo za pitanja od lokalnoga značenja na području gradova i općina ili na njihovom dijelu. Više u: BLAŽEVIĆ, R. Upravna znanost — kompendij, Pravni fakultet, Rijeka, 2004. Predstavništvo građana sljedeće je funkcionalno sredstvo političkoga nadzora uprave. Budući da građani biraju svoje predstavnike koji će u njihovo ime odlučivati, ne možemo se složiti da je ovdje riječ o učinkovitom sredstvu znajući da građani nakon što su zaokružili broj ispred svoga kadnidata ili stranke, imaju vrlo malo mogućnost kasnijega utjecaja na odlučivanje, odnosno na način rada predstavničkoga tijela. Sudjelovanje građana, koje može biti unutarnje i vanjsko, također je značajno funkcionalno sredstvo političkoga nadzora uprave. Samo sudjelovanje građana vjerovatno je najlakše ostvariti, a sukladno i načelu supsidijarnosti, na razini mjesne samouprave24 koja je građanima najbliža. Unatoč činjenici što mjesna samouprava u Republici Hrvatskoj nije ispunila opravdana očekivanja, a uzrok čega su ponajprije nedorečena i nejasna zakonska određenja, kao i dugotrajno razdoblje u kojemu se od građana nije očekivala nikakva inicijativa u upravljanju25, vjerujemo da mjesna samouprava ima potencijal i blizinu građanima koja bi u budućnosti mogla potaknuti aktivnu ulogu građana u postupcima kojima ostvaruju svoja prava i interese u svakodnevnom življenju. Svjedoci smo prijašnjih mogućnosti opoziva predstavnika, odnosno njihove odgovornosti biračima, no znamo kako je to u praksi izgledalo. Mjesna samouprava u Republici Hrvatskoj, Zbornik radova Veleučilišta u Šibeniku 2 2008. Istraživanje mjesne samouprave i neposrednog sudjelovanja građana u javnim poslovima na mjesnoj razini, Hrvatska i komparativna javna uprava 11 2011. DODATNI PROTOKOL EUROPSKOJ POVELJI O LOKALNOJ SAMOUPRAVI O PRAVU GRAĐANA NA SUDJELOVANJE U POSLOVIMA LOKALNIH VLASTI Vijeće Europe svoju je Europsku povelju o lokalnoj samoupravi dalje: Povelja na potpisivanje ponudilo 15. Istoga je dana Povelju potpisalo 11 država, a na snagu je stupila 1. Povelje određuje da će se lokalne jedinice svojim pravom uređivanja i upravljanja javnim poslovima, sukladno zakonskim određenjima, koristiti putem vijeća ili skupština koji se demokratski biraju. Oni mogu osnovati i izvršna tijela. Povelja, nadalje, ističe da se tom odredbom ne ograničava pravo na primjenu zborova građana, referenduma ili nekoga drugog oblika neposrednoga sudjelovanja građana. U poslijednjih dvadesetak godina dani su mnogi prijedlozi u cilju osnaženja nekih odredaba Povelja, a također i razjašnjavanja nekih nedorečenih izričaja. Upravo u tome cilju Europski komitet lokalne i regionalne demokracije CDLR Vijeća Europe načinio je Dodatni protokol Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi o pravu građana na sudjelovanje u poslovima lokalnih vlasti dalje: Dodatni protokol koji je ponudio na prihvaćanje 16. Osnovna značajka Dodatnog protokola vidljiva je iz njegova naslova — pravno osnaživanje prava građana na sudjelovanje u poslovima lokalnih vlasti. Iako se može činiti da je riječ o nečemu samo po sebi razumljivim, praksa ne samo na lokalnoj, već poglavito više na državnoj i naddržavnoj razini, pokazuje kako su građani vrlo rijetko uključeni u procese u kojima se odlučuje o njihovim pravima ili obvezama. Iako vrlo značajan, Dodatni je protokol vrlo kratak i sastoji se od 27 28 Izuzetak su Monako i San Marino. Šefovi država i vlada, kao i ministri, zaključili su na svojim sastancima da je potrebno potaknuti sudjelovanje građana u javnom životu budući da se sve više osjeća smanjivanje interesa građana. Pomanjkanje je interesa građana, na primjer, vidljivo u njihovom sve manjem sudjelovanju iz godine u godinu čak i na izborima, a čemu smo i svjedoci u našoj zemlji. Najporaznija izlaznost birača dogodila se na lokalnim izborima u Haitiju 2007. Pri tome su prepoznata tri glavna razloga: ponajprije to je sudjelovanje nužno kako bi se održao legitimitet odlučivanja i omogućila odgovornost, kako bi javne vlasti stvorile bolje politike i usluge, nužno je slušati i učiti, a ništa manje važno je i shvaćanje da sudjelovanje građanima daje osjećaj pripadnosti lokalnim zajednicama u kojima građani žele živjeti i raditi. Dodatni protokol poziva države da stvore zakonodavni okvir koji bi pomogao uključivanje građana u poslove lokalnih vlasti. O odnosu između prava građana na pristup informacijama i ograničenju toga pristupa više u: KLARIĆ, M. Problem sukoba prava na pristup informacijama i zaštite tajnosti podataka u: Pravo na tajnost podataka — zbornik radova, Grad Novalja i Pravni fakultet, Novalja, Split, 2008. Challenges of Managing Local Elections in Transitional and Developing Countries: An Illustrative Essay, Public Administration and Development 21 2001. Razvoj javne uprave 21 da se radi o dobrovoljnom pristupanju država koje se međusobno razlikuju u svojemu unutrašnjem ustrojstvu, ovim obvezama nije predloženo jednoobrazno rješenje. Dodatni protokol ističe biračko pravo svih građana koji žive u nekoj lokalnoj zajednici, neovisno o njihovom državljanstvu, ali naglašava i mogućnost da države potpisnice u tu svrhu postave neke uvjete, formalnosti i ograničenja te je u konačnici biračko pravo ipak moguće ograničiti samo na vlastite državljane. Uzimajući u obzir da u zemljama članicama Vijeća Europe postoje velike razlike glede veličina lokalnih jedinica, Dodatni protokol u slučaju potrebe predviđa i mogućnosti stvaranja različitih postupaka, mjera i mehanizama. Naglašena je i obveza država da u postupku planiranja i oživotvorenja prava građana na sudjelovanje mora na prikladan način konzultirati i lokalne vlasti. Državama članica ostavljena je i mogućnost od primjene Dodatnoga protokola isključiti određene kategorije lokalnih i regionalnih vlasti. Isto tako države mogu od primjene isključiti i jedno ili više svojih područja. Osnovna je njegova značajka da spominje prava građana na sudjelovanje u poslovima lokalnih vlasti te slijedom toga od država zahtijeva stvaranje uvjeta, mjera i načina kojima bi se to pravo zajamčilo i oživotvorilo. No, vjerovatno bi stvaranje takve obveze osudilo Dodatni protokol na neprihvaćanje od strane velikoga broja država. Kraljevina Nizozemska ograničila ga je na svoj europski dio, dok je Kraljevina Norveška od primjene isključila područje Svalbarda. ZAKLJUČAK Desetljećima se međunarodne organizacije trude popraviti vlastitu demokratsku sliku poticanjem i uključivanjem građana u svoje aktivnosti. Rezultati su unatoč tomu vrlo poražavajući. Svjesni smo da je problem zemalja bivšega socijalističkog sustava upravo u dotadašnjem top-down pristupu rješavanja problema javnoga života. Izgradnja bottom-up pristupa složen je i zahtjevan posao te smo svjedoci da je i više od dvadeset godina hrvatske demokracije obilježeno sve manjom izlaznošću birača na izbore, pasivnošću i letargijom, pa i osjećajem da vlastito mišljenje i stavovi nisu bitni. Provođenje državnoga referenduma poslije 19. Čak i kada se zadovolje ustavni zahtjevi, referendum se ne raspisuje. Predstavnička demokracija sklona je pasivizaciji građana, ali što kada i službenici donose odluke kojima odlučuju o interesima građana? Na službenike se ne može utjecati ni svake četiri godine na izborima. Oni su tu da bi bili instrument u provođenju odluka vlasti, a ne da bi ih stvarali. Problem građanskoga sudjelovanja postoji i potrebno se s njime što prije ozbiljno suočiti. Poticanje građana na aktiviranje na mjesnoj pa i lokalnoj razini svakako je lakše i ostvarljivije budući da se radi o manjim zajednicama, a i rješavanju svakodnevnih životnih problema s kojima se građani suočavaju. Upravo je stoga Vijeće Europe i donijelo Dodatni protokol Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi o pravu građana na sudjelovanje u poslovima lokalnih vlasti. Problemi primjene načela supsidijarnosti, Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2007. Neposredni zbor nositelja izvršne vlasti u općinama, gradovima, županijama i Gradu Zagrebu, Pravni vjesnik 24 2008. Utjecaj načela supsidijarnosti na razmišljanja o ustrojstvu lokalne samouprave, Nova hrvatska lokalna i regionalna samouprava, HAZU, Zagreb, 2010. Razvoj javne uprave 23 5. Upravna znanost — kompendij, Pravni fakultet, Rijeka, 2004. Local Government Decision-Making — Citizen Participation and Local Accountability: Some Evidence from Kenya and Uganda, Public Administration and Development, 23 2003. Challenges of Managing Local Elections in Transitional and Developing Countries: An Illustrative Essay, Public Administration and Development, 21 2001. Mjesna samouprava u Republici Hrvatskoj, Zbornik radova Veleučilišta u Šibeniku, 2 2008. Problem sukoba prava na pristup informacijama i zaštite tajnosti podataka, Pravo na tajnost podataka, Grad Novalja, Pravni fakultet, Novalja — Split, 2008. Participacija i njezina uloga u promicanju demokracije, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Zagrebu, 42 1992. Nauka o upravi, Školska knjiga, Zagreb, 1992. Istraživanje mjesne samouprave i neposrednog sudjelovanja građana u javnim poslovima na mjesnoj razini, Hrvatska i komparativna javna uprava 11 2011. Ustavno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2006. Resolution 139 2002 on relations between the public, the local assembly and the executive in local democracy the institutional framework of local democracy , Congress of Local and Regional Authorities, Strasbourg, 2002. Istraživanje mjesne samouprave i neposrednog sudjelovanja građana u javnim poslovima na mjesnoj razini, Hrvatska i komparativna javna uprava 11 2011. Revised Draft Strategy on Innovation and Good Governance at Local Level, Centre of Expertise for Local Government, Council of Europe, Strasbourg, 2007. Vlado Belaj, redoviti profesor u trajnom zvanju; Pravni fakultet Sveučilišta J. Strossmayera u Osijeku Ivan Belaj, mag. Građevinsko zemljište je nekretnina s posebnom namjenom, a ona se sastoji u izgradnji određenog objekta. Za građevinsko zemljište primjenjuje se opći stvarnopravni režim. Pravo vlasništva stječe se, pa tako i na građevinskom zemljištu, temeljem pravnog posla, odluke suda ili druge odluke vlasti i zakonom. Da bi se pravo vlasništva u potpunosti steklo potreban je upis u zemljišnu knjigu. Osim općeg stvarnopravnog režima postoji i poseban upravnopravni režim za građevinska zemljišta. Building plot is a real estate with special purpose, and it consists of constructing a certain building. It is regulated through general real law system. The right of ownership is obtained, including the building plot, on the basis of legal transaction, court decisions or other decisions of government and law. To the right of property acquired in full is required to register in the land register. In addition to the general real law system there is special administrative law system for building plots. Uvod Zemljišta bilo koje vrste i namjene predstavljaju iznimno nacionalno bogatstvo svake države, a to se svakako odnosi onda i na građevinsko zemljište. Svako zemljište, pa tako i građevinsko je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku1 te uživa posebnu zaštitu. Javna uprava ima iznimno značajnu ulogu glede građevinskih zemljišta i ostvarivanja subjektivnih prava na njima, među kojima je svakako najznačajnije pravo vlasništva. Upravna vlast na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini ima značajnu ulogu glede građevinskih zemljišta koja se nalaze na području njihove nadležnosti. Osim neprekidnog praćenja stanja u prostoru te donošenja i provođenja prostornih planova, zadatak upravne vlasti je i uređivanje građevinskog zemljišta. Sa stajališta stvarnog prava građevinsko je zemljište nekretnina s posebnom namjenom koja se sastoji u izgradnji nekog građevinskog objekta. Nekretnina je stvar koju se ne može premještati s jednog mjesta na drugo bez povrede njezine biti. Nekretnina je zemljišna čestica i njezine pripadnosti sve ono što je sa zemljišnom česticom trajno spojeno na ili ispod njezine površine. Interes Republike Hrvatske je javni interes koji kao takav uvijek uživa pravnu zaštitu. Suprotan je privatni interes koji se pravno štiti samo ako je u skladu s javnim interesom. Na temelju razlikovanja javnih i privatnih interesa nastala je i dioba pravnoga sustava na javno i privatno pravo. Javno pravo štiti javne interese, a privatno pravo privatne interese. Interes Republike Hrvatske je pravni standard kojem značenje daju nadležna tijela koja se u praksi susreću s ovim pojmom. Zakona o prostornom uređenju i gradnji. Razvoj javne uprave 27 2. Pravni izvori za građevinska zemljišta Opći stvarnopravni režim za stvari, pa tako i za nekretnine, odnosno građevinska zemljišta kao posebnu vrstu nekretnine, uređuje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. To je bio Zakon o građevinskom zemljištu. Temeljem toga ovaj je Zakon uređivao pravo korištenja 3 Narodne novine, br. Zakon o prostornom uređenju i gradnji stupio je na snagu 1. Istodobno prestali su važiti Zakon o prostornom uređenju Narodne novine, br. Opće stvarnopravno uređenje i pravo vlasništva na građevinskom zemljištu 3. Opća obilježja prava vlasništva Opći stvarnopravni režim, koji se odnosi i na građevinska zemljišta, uređen je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pravo vlasništva je stvarno pravo koje svojem nositelju vlasniku daje najpotpuniju, za svakoga mjerodavnu privatnu pravnu vlast na stvari što je pravni poredak dozvoljava i jamči. U pravnom poretku koji je usvojio individualistički koncept vlasništva, takav je i u Republici Hrvatskoj, neizbježno postoji samo jedna vrsta vlasništva. Feudalni pravni poretci poznavali su dvije vrste vlasništva: vrhovno i koristovno niže koje su bile različitog sadržaja. Pravo vlasništva na građevinskom zemljištu neće se pravo vlasništva protezati: a na zgrade koje su od zemljišta odvojene nekim stvarnim pravom npr. Stjecanje prava vlasništva Tako Gavella, N. Na jednoj stvari može postojati samo jedno pravo vlasništva. Ne mogu na istoj stvari postojati dvije privatne pravne vlasti koje bi bile potpune, ne može više osoba imati stvar tako da svaka od njih bude vlasnik te cijele stvari. Pravo vlasništva je jedinstveno pravo kojemu se sadržaj ne može dijeliti. Kome pripada pravo vlasništva tome pripadaju i sve pojmovno bezgranične vlasničke ovlasti. Ovlasti prava vlasništva nisu nikakva samostalna prava nego samo emanacije jedinstvenog vlasnikova prava vlasništva. Pretvaranjem društvenog vlasništva u pravo vlasništva uspostavljena je jednovrsnost prava vlasništva. Kao pravni temelj u našem pravnom poretku mogu poslužiti: 1. Pretpostavke koje se trebaju ispuniti da bi temeljem pravnog posla sposobni stjecatelj stekao pravo vlasništva na sposobnoj stvari su: 1. Stjecanje na temelju sudske ili druge odluke javlja se u mnogim slučajevima. Ovdje će biti spomenuti samo oni slučajevi koji su značajni i za građevinska zemljišta. Tako je moguće stjecanje na temelju odluke o razvrgnuću suvlasništva. To uređuje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pravomoćno rješenje o razvrgnuću je pravni temelj, a upis u zemljišnu knjigu je način stjecanja. Moguće je i stjecanje na temelju rješenja o dosudi. To je odluka kojom sud u ovršnom postupku odlučuje tko je stekao pravo vlasništva stvari nekretnine prodane ovršnom prodajom. Uređeno je Ovršnim zakonom. Stjecanje vlasništva na temelju odluke o izvlaštenju uređeno je Zakonom o izvlaštenju. Pravo na posjed izvlaštene nekretnine stječe korisnik izvlaštenja danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju pod pretpostavkom da je do tada isplatio naknadu izvlašteniku u novcu ili u obliku druge nekretnine , a ako to nije učinio onda tek danom kada izvrši tu svoju obvezu prema izvlašteniku. Komasacija poljoprivrednog zemljišta16 provodila se od 1954. U tom razdoblju na području Hrvatske provedeni su postupci komasacije na ukupno 654. Komasacija je provođena od 1979. Urbanu komasaciju uređuje Zakon o prostornom uređenju i gradnji, ali se ona u praksi još ne provodi. Stjecanje vlasništva moguće je i u postupku denacionalizacije, odnosno na temelju odluke o naknadi za oduzetu imovinu. To je uređeno Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine19 popularno nazvanog Zakon o denacionalizaciji koji je donesen 1996. Taj je zakon lex specialis u odnosu na ZV. Ovlaštenik naknade je u prvom redu prijašnji vlasnik, njegovi nasljednici samo prvi nasljedni red, a ne oporučni ni ostali nasljednici. Inače građevinsko zemljište nacionalizirano je Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Temeljem zakona pravo se vlasništva stječe izvorno originarno. Korišteni su podaci iz Prijedloga programa okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta 2009. Pretvorba prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uredio je pitanje pretvorbe prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta. To se na odgovarajući se način primjenjuje i na prvenstveno pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu. Za upise ovih prava u zemljišnim knjigama koji su izvršeni do dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uzet će se da su upisi prava vlasništva. Smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenog prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva s obzirom na upis u zemljišnu knjigu , a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Osoba koja se ne može osloniti na predmnjevu vlasništva, ili koja dokazuje suprotno od nje, dokazat će svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ona odnosno njezin pravni prednik bio stekao pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja, odnosno pravo korištenja ili prvenstvenog prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavaka koje su se za stjecanje toga prava zahtijevale u trenutku stjecanja. Još o uspostavi prava vlasništva na građevinskim zemljištem u korist Republike Hrvatske vidjeti u: Simonetti, P. Zemljišnoknjižni sud dopustit će upis prava vlasništva protiv knjižnog prednika koji je u zemljišnu knjigu upisan kao vlasnik ili kao nositelj prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja. Ako je pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja izvanknjižno bilo prenašano na više osoba uzastopce, upis će se provesti u korist onoga koji dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnog prednika do sebe. Zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu prava vlasništva na temelju privatnih isprava na kojima nije ovjerovljen potpis one osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi, ako je, nakon promjene osobe ovlaštene na to raspolaganje, tu ispravu supotpisala i svoj potpis ovjerovila osoba koja je u času ovjere ovlaštena na potpisivanje takvih isprava, ili osoba koja je u času ovjere ovlaštena za potpisivanje takvih isprava kao pravni sljednik osobe koja je nekretninom raspolagala, ili državni pravobranitelj Republike Hrvatske u slučajevima kad osoba koja je nekretninom raspolagala nema pravnog sljednika. Da bi zemljišnoknjižni sud dopustio ovu uknjižbu, uz supotpisanu izjavu treba priložiti javnu ili javno ovjerovljenu ispravu iz koje je vidljiva ovlast supotpisnika, te dokaz o pravnom sljedništvu ili njegovu izostanku. Smatrat će se da je osoba čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi dopustila upis u korist stjecatelja i kad je izjavu o tome u propisanom obliku dala osoba ovlaštena na supotpis. Osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu. Upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjeg prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu ili od prvenstvenog prava korištenja takva zemljišta provest će se po pravilima zemljišnoknjižnog prava. Zemljišnoknjižni će sud na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes dopustiti brisanje društvenog vlasništva i prava korištenja, odnosno prvenstvenog prava korištenja te će upisati pravo vlasništva u korist osobe koja je kao nositelj prava korištenja, odnosno prvenstvenog prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi. U korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta dopustit će zemljišnoknjižni sud brisanje društvenog vlasništva te će upisati njezino pravo vlasništva na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta, rješenja o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i davanju njoj Razvoj javne uprave 33 na korištenje rješenja o provedbi deposedacije u njezinu korist te ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskog zemljišta. U korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, a ne može predočiti isprave, zemljišnoknjižni sud dopustit će upis prava vlasništva na temelju odluke suda, pošto ona dokaže da je imala to pravo korištenja stečeno na valjanom pravnom temelju i na propisani način. Ako je pravo korištenja ili prvenstveno pravo korištenja preneseno na više osoba uzastopce, upis će se provesti u korist zadnjeg nositelja toga prava na neizgrađenom građevinskom zemljištu, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnog prednika do sebe. Tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu odnosno prvenstveno pravo korištenja toga zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred sudom da bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo. Posebno pravno uređenje za građevinska zemljišta 4. Općenito Temeljni propis koji uređuje poseban pravni režim za građevinska zemljišta je Zakon o prostornom uređenju i gradnji. Prostorno uređenje U ovom ćemo se radu dotaknuti samo nekih značajnijih odredaba Zakona o prostornom uređenju i gradnji koje se odnose na prostorno uređenje, a samim time su povezane i s građevinskim zemljištima. Pri tome je značajno i pitanje nadležnosti tijela javne uprave. Prostorno uređenje u nadležnosti jedinica lokalne i područne regionalne samouprave obuhvaća osobito: 1. Iznimno, za županije te velike gradove određene prema posebnom zakonu, prostorno uređenje obuhvaća i izdavanje lokacijskih dozvola, potvrda parcelacijskog elaborata, rješenja o utvrđivanju građevne čestice, rješenja o uvjetima građenja, potvrda glavnog projekta, rješenja o izvedenom stanju, potvrda izvedenog stanja, te uporabnih dozvola i dozvola za uklanjanje. Više jedinica lokalne i područne regionalne samouprave mogu zajednički organizirati trajno ostvarivanje spomenutih zadaća. Zakona o prostornom uređenju i gradnji. Zakona o prostornom uređenju i gradnji. Zakona o prostornom uređenju i gradnji. Razvoj javne uprave 35 Dokumentima prostornog uređenja određuje se svrhovita organizacija, korištenje i namjena prostora te mjerila i smjernice za uređenje i zaštitu prostora Države, županija, Grada Zagreba, velikih gradova, gradova i općina. Dokumenti prostornog uređenja donose se na državnoj razini i kao prostorni planovi na područnoj regionalnoj i lokalnoj razini. Prostorni planovi imaju snagu i pravnu prirodu podzakonskog propisa. Dokumenti prostornog uređenja područne regionalne razine su prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba te prostorni plan područja posebnih obilježja, ako je obveza njihove izrade i donošenja određena tim planovima. Dokumenti prostornog uređenja lokalne razine su prostorni plan uređenja velikoga grada, grada, odnosno općine, urbanistički plan uređenja i detaljni plan uređenja. Dokumenti prostornog uređenja različite razine mogu se izrađivati i donositi istodobno. Uređenje građevinskog zemljišta Ovdje će biti prikazane samo najznačajnije odredbe Zakona o prostornom uređenju i gradnji koje se tiču uređenja građevinskog zemljišta. Uređenje građevinskog zemljišta obveza je jedinica lokalne samouprave. Uređenje građevinskog zemljišta obuhvaća sljedeće radnje i radove: 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji Čl. Zakona o prostornom uređenju i gradnji. Država te jedinica lokalne i područne regionalne samouprave dužne su na zahtjev vlasnika zemljišta, odnosno građevine po tržišnoj cijeni prodati bez provedbe javnog natječaja: 1. Vlasnik neizgrađenog zemljišta na kojemu je detaljnim planom uređenja ili urbanističkim planom uređenja planirano građenje građevina i uređaja komunalne ili druge infrastrukture ili druga građevina javne namjene koje ne može biti vlasnik, može ovo zemljište predati u vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Vlasnik građevinskog zemljišta unutar granica građevinskog područja dužan je prije dobivanja lokacijske dozvole odnosno rješenja o uvjetima građenja, predati jedinici lokalne samouprave dio tog zemljišta koje je dokumentom prostornog uređenja određeno za građenje građevina ili uređaja komunalne infrastrukture koji služi njegovoj građevnoj čestici ili građevini koja će se izgraditi na toj čestici. Za predano zemljište vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti predanog zemljišta u vrijeme predaje. Naknadu je dužna isplatiti jedinica lokalne samouprave, odnosno osoba s kojom je sklopljen ugovor, najkasnije u roku od dvije godine od dana predaje zemljišta, odnosno sklapanja ugovora. Ugovor o uređenju građevinskog zemljišta objavljuje se u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave. Zaključak Javna uprava ima iznimno značajnu ulogu glede građevinskih zemljišta i ostvarivanja subjektivnih prava na njima, među kojima se svakako ističe pravo vlasništva. Upravna vlast na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini ima značajnu ulogu glede građevinskih zemljišta koja se nalaze na području njihove nadležnosti. Osim neprekidnog praćenja stanja u prostoru te donošenja i provođenja prostornih planova, zadatak upravne vlasti je i uređivanje građevinskog zemljišta. Građevinsko zemljište je zemljište unutar i izvan građevinskog područja, koje je izgrađeno ili prostornim planom namijenjeno za građenje građevina i uređenje javnih površina. Na građevinskom zemljištu mogu postojati sva stvarna prava, a najznačajnije je pravo vlasništva. Sa stajališta stvarnog prava građevinsko je zemljište nekretnina s posebnom namjenom koja se sastoji u izgradnji nekog građevinskog objekta. Za građevinska zemljišta vrijedi opći stvarnopravni režim, ali i poseban upravnopravni režim. Prednost u primjeni ima poseban režim jer su propisi koji ga uređuju lex specialis u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji uređuje opće stvarnopravno uređenje. LITERATURA: Knjige i članci: 1. Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima, Narodne novine, br. Pravilnik o načinu vođenja očevidnika o obavljenim inspekcijskim pregledima građevinske inspekcije, Narodne novine, br. Uredba o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova, Narodne novine, br. Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora, Narodne novine, br. Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, Narodne novine, br. Zakon o gradnji, Narodne novine, br. Zakon o građevinskom zemljištu, Narodne novine, br. Zakon o izvlaštenju, Narodne novine, br. Zakon o komasaciji, Narodne novine, br. Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, Službeni list SFRJ, br. Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, Narodne novine, br. Zakon o nasljeđivanju, Narodne novine, br. Zakon o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja, Narodne novine, br. Zakon o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje, Narodne novine, br. Zakon o prostornom uređenju, Narodne novine, br. Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Narodne novine, br. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine, br. Razvoj javne uprave 39 LJUDSKI KAPITAL KLJUČ RAZVOJA JAVNE UPRAVE Sustavni pristup razvoju ljudskih potencijala u javnoj i državnoj upravi - model sustavnog razvoja MSR Boris Blažinić, prof. Cilj kvalitetne usluge je zadovoljiti potrebe korisnika. Time se obvezujemo pružiti što je moguće bolji odnos prema korisniku. Sustav omogućuje razlikovanje među zaposlenicima u trudu i kvaliteti pružene usluge. Na taj način promovira i potiče izgradnju željene organizacijske kulture kroz promicanje jasnih vrijednosti i standarda struke. Model sustavnog razvoja ljudskog potencijala MSR je organizacijski, iskustveno utemeljen proces učenja koji integrira razvoj osobnih i organizacijskih kompetencija. Integrira poslovnu strategiju kompanije, strategiju upravljanja ljudskim potencijalima i razvitak menadžera. Ključne riječi: ljudski kapital, potencijali, management, razvoj kompetencija, organizacijska i timska kultura, upravljanje promjenama. The goal of quality service to meet customer needs. This is pledge to provide the best possible relationship with the user. In this way, promotes and encourages the construction of the desired organizational culture through the promotion of clear values and standards of the profession. Model systematic development of human potential MSR is organizing, experience-based learning that integrates the development of personal and organizational competencies. Razvoj javne uprave 41 1. Uvod Zakonitosti tržišta danas neumoljivo određuju da uspješne organizacije, privatne tvrtke, državne institucije, lokalna uprava i samouprava u daljnjem tekstu organizacije moraju se mijenjati i prilagođavati brže od promjena u svojoj okolini i na tržištu. Visoka učinkovitost, fokus na rezultate i pružanje kvalitetne usluge kupcima i korisnicima vanjskim i unutarnjim jedan je od najviših prioriteta, ako žele uspješno poslovati i dugoročno zadržati svoju poziciju na tržištu. To znači u funkciji vizije i misije organizacije razviti sustav za upravljanje ljudskim potencijalima i kontinuirano ulagati u iste kako bi od ljudskih resursa stvorili ljudski kapital intelektualni, moralni i socijalni. Tada se stvara dodatna vrijednost kroz podizanje radne učinkovitosti i kvalitete rada i usluga, a pritom zadržali zadovoljstvo zaposlenika. Međutim, rad na podizanju kvalitete usluge i na razvijanju i korištenju ljudskih potencijala mora biti sustavan, planiran i sveobuhvatan. Rad na samo jednom od ovih segmenata dugoročno dovodi do toga da je organizacija spora, neorganizirana, neučinkovita i izbad svega, za kvalitetu svoje usluge, preskupa. Sustavni pristup upravljanja ljudskim potencijalima treba postati dio strateškog plana, jer svaka organizacija koja želi opstati i napredovati mora biti spremna za promjene i ulagati u ljudski kapital kako bi se osigurala neophodna inovativnost, te stalno podizala učinkovitost i kvaliteta proizvoda i usluga. Kako funkcionira odnos sustava i ljudi? Da bi ljudski resursi zaista postali ljudski kapital potrebno je paralelno raditi na sustavu i razvoju ljudi. Razvijajući ključne kompetencije, kao i poželjne osobne kvalitete koje se manifestiraju kroz ponašanje i odnos djelatnika prema poslu, nadređenima, suradnicima i vanjskim korisnicima stvoren je ne samo sustav, već i kontekst koji omogućava procjenu, razvoj i praćenje promjena u stavu, znanju, ponašanju i učinkovitosti svakog djelatnika. Oni trebaju postati promjena koju žele vidjeti kod svojih ljudi. U današnje vrijeme kriza, reorganizacija, otkaza i promjena djelatnicima pada moral, raste osjećaj nesigurnosti, pada motivacija i slabi osjećaj pripadnosti organizaciji. Kako bi se taj problem prevladao, povećao osjećaj odgovornosti na svim razinama i sinergijski ujedinilo djelatnike u organizacijskim vrijednostima nužno je kreirati i implementirati timsku kulturu. Jedna od glavnih prednosti timske kulture je stvaranje osjećaja pravednosti koji se onda kod članova tima odražava na povećanju njihove motivacije. Na kraju svakom menadžeru i zaposleniku je jasno što bi trebao biti, znati i raditi kao i koje potrebne kompetencije i ponašanje treba razvijati i usavršavati kako bi egzistirao i napredovao u organizaciji. Tada je ulaganje u ljude strateška investicija koja direktno doprinosi razvoju cijele organizacije. Proces promjene s ciljem podizanja motivacije, učinkovitosti, kvalitete usluga i učinkovitog korištenja ljudskih potencijala mora biti sustavan, planiran i sveobuhvatan te usklađen sa strateškim i razvojnim ciljevima. Svrha Kontinuirani razvoj i usavršavanje potencijala i kompetencija zaposlenika u javnoj i državnoj upravi u funkciji povećanja učinkovitosti, kvalitete rada i usluga i održavanje motivacije. Realizacija uvođenja MSR-a Kako bi se model mogao učinkovito implementirati važno je ostvariti sinergijski učinak i stvoriti okruženje koje podržava i osigurava promjenu. Vrh organizacije se mora obvezati na kontinuiran razvoj i za provedbu visoko kvalitetne usluge unutarnjem i vanjskom kupcu ili korisniku. Također se djelatnici trebaju obvezati na usmjerenost korisniku, na pružanje kvalitetne usluge i na očekivane rezultate. Ciljevi su da procijene problematična područja, kompetencije i motivaciju svojih djelatnika. Na temelju dobivenih podataka trebaju isplanirati sustav koji omogućuje planiranje vođenja, motiviranja i razvoja za svakog djelatnika čime ujedno razvijaju i usavršavaju svoje rukovodeće kompetencije. Rukovoditelji trebaju težiti stvaranju poticajne atmosfere u pružanju visoko kvalitetne usluge članovima tima unutarnjim kupcima. Pružanje visoko kvalitetne usluge djelatnicima od strane rukovoditelja jedan je od najviših prioriteta. Ponuđen program je upravo osnova za stvaranje poticajne radne atmosfere i postizanje maksimalnog učinka. Kada rukovoditelji znaju objektivno procijeniti svoje djelatnike prema kriterijima koji su nužni za postizanje izvrsnosti na radnom mjestu, onda mogu i svoj stil vođenja prilagoditi njihovim potrebama. Kombinacijom različitih stilova vođenja stvara se atmosfera povjerenja i poticajnog radnog okruženja. Motivacijske tehnike i vještine, njihovo razumijevanje i način primjene pridonose razumijevanju članova tima i utječu na njihovu predanost u radu. Motivirani članovi tima lakše i jednostavnije rješavaju probleme, otvoreno surađuju sa svojim suradnicima, jasno i artikulirano komuniciraju i ustrajno idu prema zacrtanim ciljevima poštujući propisane i dogovorene standarde. Zato, rukovoditelje treba pripremiti za promjene kako bi svojim radom i ponašanjem postali primjer za promjene koje žele postići kod svojih djelatnika. Trebaju kod svojih djelatnika znati uočavati i pepoznavati potencijal, snagu, sla- Razvoj javne uprave 45 bosti i mogućnosti, njihovu stručnost i motiviranost, te načine kako zaobići ili umanjiti prijetnje kako bi lakše, brže i učinkovitije ostvariti postavljene ciljeve. Oni trebaju upravljajući poslovnim procesima znati voditi i motivirati svoje djelatnike kombinacijom različitih stilova vođenja kako bi stvorili atmosferu povjerenja i poticajnog radnog okruženja. Razvojem njihove emocionalne inteligencije, intrapersonalnih i interpersonalnih vještina dobiti će adekvatne resurse da inspiriraju i vrate strast na radno mjesto. Njihova uključenost, razumijevanje i način primjene navedenih vještina pridonosit će predanosti i učinkovitosti samih djelatnika. Članove tima pripremiti na promjene, te povećati osjećaj pripadnosti, smislenosti, sigurnosti i međusobnog poštovanja tijekom zajedničkog rada. Cilj je stvoriti timsku sinergiju ujedinjavanjem članove tima u zajedničkoj viziji, vrijednostima i dogovorenim obrascima ponašanja. Često se u praksi događa da je organizacijska kultura a time i timska kultura, odnosno timske vrijednosti deklarativne, nametnute, nerazumljive, a time i neprovedive. Drugim riječima, ponašanje članova tima nije u skladu sa deklariranim vrijednostima. Tako organizacijske i timske vrijednosti ne znače ništa ako nisu svima razumljive, od svih prihvaćene, ako nisu svakodnevno ponašanje, odnosno ako u organizaciji ili timu nisu življene. Stoga je neophodno da sami članovi tima sudjeluju u implementaciji timske kulture vodeći računa o osnovnim smjernicama organizacijske kulture. Svaki član treba uskladiti svoju osobnu viziju, vrijednosti i kulturu ponašanja sa timskom. Tako će svaki član tima imati mogućnost da zadrži svoju osobnost, pruži svoj maksimalni doprinos u radu i da svi zajedno djeluju kao funkcionalna cjelina. Implementacijom timske kulture jača se osjećaj svrhovitosti u radu, osjećaj sigurnosti, pripadnosti i poštovanja. Tako se unutar tima osigurava izgradnja boljih međusobnih odnosa, potiče se otvorenija i kvalitetnija komunikacija, povećava se međusobno razumijevanje i što je najvažnije vraća se osmjeh na radno mjesto, a time se povećava motivacija i učinkovitost svakog člana tima. Ciljevi su prema individualnim potrebama razvijati osobne kompetencije djelatnika kako bi u izvršavanju svojih zadataka bili motivirani i sposobni samostalno ih izvršiti poštujući zadane rokove i standarde izvedbe. Projektom je u trećoj fazi planiran individualni pristup razvoju ljudskih potencijala. Naime, projekt je u prvoj fazi namjenjen svim rukovoditeljima i voditeljima timova, druga faza obuhvaća sve članove timova, dok je treća faza planirana na procjenama i stvarnim potrebama razvoja osobnih kompetencija. To znači da se djelatnici uključuju u razvoj i usavršavanje samo onih kompetencija za koje je procjenjeno da ih je potrebno razvijati i usavršavati. Kako bi se to uspješno provelo radno okruženje mora poticati ovakav oblik usavršavanja, moraju se osigurati uvjeti za implementaciju i moguće napredovanje i usavršavanje se mora povezati sa sustavom nagrađivanja. Što smo naučili o modelu i njegovoj primjeni? Riječ je o holističkom pristupu poboljšanju učinka koji pokriva sva područja organizacije, planiranja, upravljanja i rezultata rada. Za razliku od drugih postojećih shema, model pokriva i osjetljiva područja kao što su menadžment i vođenje, koje nije lako objektivno procijeniti, no svi znamo kako upravo ona organizaciju čine uspješnom ili neuspješnom. Vjerujem kako je baš to područje čija je važnost u prošlosti bila podcijenjena, no danas se priznaje kao ključno za uspjeh organizacije. Poboljšana kvaliteta komunikacija i odnosa, među rukovodiocima, protok informacija i sinkronizacija poslova bili su primjetni i prenosili su se na odnos između rukovodioca i članova tima. Naravno, to je doprinijelo razvoju timske kulture, odnosno boljim odnosima i komunikaciji među članovima tima. Ovakvo poboljšanje olakšalo je svakodnevno vođenje i delegiranje. Model ima efekt smanjenja frustracije i stresa u radu s ljudima, jer dopušta ventiliranje i adekvatno i pravovremeno rješavanje svih problema bez obzira da li su u pitanju organizacijski, međuljudski ili neki drugi. Model omogućava rukovodiocima više kvalitetnog vremena za brigu o ljudima, čime se smanjuje stres njihove voditeljske odgovornosti. Također su iskazivali kako su primijetili povećanje svog utjecaja i autoriteta, jer nije bilo zastoja u protoku informacija, zadataka i radnih očekivanja. Svima uključenima bilo je jasnije što su čije radne odgovornosti, kako ih ostvariti, kada su ostvarene ili zbog čega nisu. Postignuta je bolja organizacija, veća učinkovitost i produktivnost, jasnoća u komunikaciji omogućavala je upravo ovakav razvoj situacije jer se omogućila trostruka protočnost informacija, unutar menagmenta, sa članovima tima i unutar tima a i u suprotnom smjeru. Ostvaren je kvalitetniji timski rad, porastao je osjećaj pripadnosti i poštovanja, članovi tima su postali zadovoljniji. Voditelji timova su između ostalog izjavili: da svakom članu tima pristupaju individualno, da ih više potiču u predlaganju novih ideja, da timski planiraju izvršenje zadataka, da povjeravaju članovima tima dodatne zadatke, da se vidi veća samostalnost, više sigurnosti, bolja organiziranost, više inicijative, da je bolja komunikacija sa puno povratnih informacija, da je posao bolje raspoređen, što pozitivno utječe na raspoloženje i radnu atmosferu, da svojim članovima tima daju više pohvala i priznanja za njihov trud, da na temelju povratnih informacija o obavljenom poslu imaju bolji uvid u realizaciju zadanih ciljeva i da osjećaju veću sigurnost u radu. Zaključak Svaka organizacija koja ima za cilj dugoročno i uspješno poslovanje na sve konkurentnijem i zahtjevnijem tržištu prisiljena je promišljati i raditi na svom razvitku i unpređenju kako sustva, tako i ljudskih resursa. Za razvoj i unapređenje jednog i drugog postoje različite mogućnosti i svaka kompanija ili organizacija u svom strateškom planiranju može koristiti različita tehnološka i edukativna rješenja. Međutim, bez sustavnog i kontinuiranog ulaganja teško je očekivati uspješnost ishoda ovakvih procesa. Model sustavnog razvoja MSR je jedno od mogućih rješenja. Razvijati i usavršavati postojeće ljudske potencijale u kompaniji ima višestruke prednosti kako za kompaniju tako i za njene djelatnike. Prednosti za kompaniju su prvenstveno u tome što su to djelatnici koji imaju višegodišnje iskustvo u radu te kompanije, koji dobro poznaju procese rada, organizacijsku kulturu i zbog toga im je potrebno kratko vrijeme u kojem novo stečena znanja, umijeća i vještine mogu neposredno implementirati u procese rada. S druge strane, sami djelatnici osim što razvijaju svoje osobne kompetencije i tako postaju učinkovitiji na radnom mjestu, stiču radnu sigurnost i povećavaju svoju motivaciju. U ovoj sprezi povećanja vrijednosti ljudskog potencijala i lojalnosti kompaniji stvara se čvrsti okvir za strateški i procesni napredak. Razvoj javne uprave 49 5. Razvoj javne uprave 51 USTROJ I FUNKCIONIRANJE SAMOUPRAVNIH JEDINICA U RH dr. Ivica Čulo, Državni ured za reviziju, PU Požega Sažetak Tijekom više od jednog desetljeća model ustroja i funkcioniranja jedinica lokalne i područne samouprave u RH predmet je brojnih stručnih i znanstvenih istraživanja koja su se odnosila na kvantitativne pokazatelje i usporedbe s drugim zemljama. Shodno su izvedeni zaključci i ponuđena rješenja. Istraživanje polazi s pozicije kvantitativnih pokazatelja stanja te kvalitativnih vrijednosti uspostavljenog sustava, što je omogućilo izvođenje zaključaka i sintetičke percepcije hrvatskog modela ustroja. Consequently, conclusions were drawn and solutions proposed. This paper discusses Croatian self-government structure, determined jurisdictions and some prerequisites for its functioning and proportional funding. The paper sets out from measurable indices and qualitative values of the established system, allowing formulation of conclusions, as well as a synthetic perception of the Croatian structural model. Keywords: self-government, structure, functioning, funding, Croatian model. Uvod Hrvatski sustav lokalne i područne regionalne samouprave jest suvremeni sustav usklađen s Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi čije su odredbe obuhvaćene Ustavom Republike Hrvatske. Uređenost modela zasniva se na kriterijima koji građanima jamče prava na lokalnu samoupravu. Unutar toga su utvrđene i precizirane poduzetničke i tržišne slobode kao temelji razmjernog gospodarskog ustroja RH. Shodno tome država je dužna svim samoupravnim razinama osigurati i poticati gospodarski napredak i socijalno blagostanje te se brinuti za gospodarski rast i razvoj svih svojih dijelova u granicama samoupravnih područja. O upravno-teritorijalnom ustroju samoupravnih jedinica Pod pojmom javne uprave općenito se smatraju organi i tijela ustrojeni na razini države te društvene organizacije i ustanove s javnim ovlastima koje obavljaju poslove u skladu s propisima. Na lokalnoj razini javnom upravom u širem smislu smatraju se svi oblici upravljanja u lokalnim jedinicama kao nedjeljivim državnim sastavnicama. Prema suvremenim tendencijama oblike lokalne samouprave utvrđuju i mijenjaju građani neposredno ili preko svojih izabranih organa koji relativno samostalno obavljaju velik djelokrug poslova i funkcija. Pri tome središnji organi nadziru zakonitosti njihovih akata i dekoncentrirane vlasti koja se samo uvjetno može podvesti pod lokalnu upravu, što znači da su lokalni organi uglavnom samo imenovani predstavnici centralnih organa koji imaju određenu samostalnost u obavljanju poslova od lokalnog značaja. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi donesen je 19. Ustavnim promjenama iz 2000. Razvoj javne uprave 53 svake društvene pripadnosti. U interakciji tog djelovanja stvara se međuovisnost koja rezultira nužnim preduvjetima za stvaranje i funkcioniranja države. Tijekom izgradnje države, i uređenja lokalne uprave događaju se razne promjene koje su bile osobito značajne u prošlom stoljeću. Veličina prostora, ljudski potencijal, ekonomska snaga, društveni i prirodni resursi, povijesna i kulturna baština tradicija , prometni položaj i drugo, temeljni su kriteriji koji omogućuju uspješno funkcioniranje i napredak jedinice. Područje županija određeno je tako da izražava povijesne, prometne i gospodarske čimbenike koji predstavljaju prirodnu samoupravnu cjelinu u okviru Republike Hrvatske. Ustavna odredba je poslužila kao temeljni, opće mjerodavni propis za lokalno i područno ustrojstvo države. U skladu s tom odredbom donesen je Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj4 kojim je dano pravo da se podijeli jedinstveni teritorij te uredi lokalno i područno ustrojstvo. Tijekom proteklog razdoblja, kao izraz demokratske volje građana ne dirigiranim političkim pritiscima , odvijao dinamičan proces osnivanja novih jedinica čiji se broj od 1996. Prosječan broj stanovnika u 429 općina bio je 3. Utvrđivanje jedinica lokalne samouprave, i njihove veličine, podrazumijeva da se u okviru lokalnih jedinica mora obuhvatiti cjelokupni državni teritorij, vodeći se potrebom o ravnomjernom teritorijalnom rasporedu, ali i što ravnomjernijem rasporedu demografske i gospodarske snage kao najvažnije pretpostavke skladnog razvoja kako samoupravnih dijelova tako i cijele zemlje. Ustroj jedinica i raspodjela prostora odgovorno je provedena kao i u svim drugim zemljama u kojima se pitanje veličine postavlja kao primarna značajka suvremene društvene i političke težnje za zadovoljavanjem interesa i potreba građana. K tome ustroj uvažava aktualne globalne svjetske procese i nacionalne interese koji omogućuju funkcioniranje socioekonomskih i prostornih oblika na lokalnim razinama. Veličina i brojnost prekobrojnost lokalnih samoupravnih jedinica na svim samoupravnim razinama, predmet je razmatranja brojne političke, stručne i znanstvene javnosti. Tim se pitanjem bave i mnogobrojni građani, gotovo mnogo više od važnih svakodnevnih pitanja o kojima ovisi izvršavanje javnih poslova, funkcija i realizacija programa državnih tijela i tijela jedinica lokalne i područne regionalne samouprave, ali i drugih korisnika proračuna čije se potrebe zadovoljavaju prijenosima proračunskih sredstava, ili pak pojedinih pitanja iz područja primjene zakonskih i drugih propisa donesenih na temelju zakona. Uređenost samoupravnog sustava promatramo u Tablici 1. U tom prikazu vidimo da je po apsolutnom broju stanovnika najmanja Norveška, a RH je nešto ispod broja stanovnika Finske i Danske. Gustoća naseljenosti je 78,5 stanovnika po km2 i među slabije je naseljenim zemljama EU-a. Razvoj javne uprave 55 Tablica broj 1. Primjerice kod Pavić, Ž. Prosječni broj stanovnika po jedinici pokazuje da je on, primjerice, u Hrvatskoj 4,7 puta veći nego u Francuskoj, 3,2 puta je veći nego u Švicarskoj, 2,4 puta nego u Austriji, a veći je i nego u Italiji. U odnosu na devet EU zemalja prosječna teritorijalna veličina hrvatskih jedinica je s 101,7 km2 među najvećim prosječnim teritorijem po jedinici, što zahtijeva mnogo veća proračunska sredstva za uspostavu i izgradnju prometne i druge društvene i gospodarske infrastrukture. Iz tablice su razvidna i druga usporedna kretanja Hrvatske u odnosu na promatrane EU zemlje. Iz navedenog usporednog prikaza vidljiva su različita rješenja lokalnog ustroja razvijenih europskih zemalja. Usprkos tomu u našoj stručnoj i znanstvenoj literaturi susrećemo drukčije viđenje i vrednovanje, što je gotovo oprečno hrvatskoj stvarnosti. Različiti pristup komparativnog razmatranju ustroja EU zemalja s Hrvatskom znanstvenici u svojim radovima ne objašnjavaju. U jednom od takvih radova analizirana je skupina zapadnoeuropskih zemalja s duljom tradicijom lokalne samouprave i skupina istočnoeuropskih zemalja u kojima je demokratska lokalna samouprava uspostavljena nakon 1989. Ukazuje se na teritorijalnu reformu iz 1992. Dalje se navodi da takvo radikalno povećanje broja jedinica nije bilo niti u jednoj europskoj tranzicijskoj državi u odnosu na zatečeno stanje teritorijalne organizacije. Može se zaključiti da takvo gledište ne predmnijeva izgradnju ustroja, poput drugih zemalja, na povijesnim tradicijskim iskustvima te prirodnim i socioekonomskim potencijalima. Samoupravni ustroj se i u bivšoj državi kontinuirano 6 Čulo, I 2002. Razvoj javne uprave 57 mijenjao i dograđivao. Zbog toga su se mijenjali propisi i donosila nova pravila 1963. Tako je primjerice na području bivše općine Požega osnovano 7 MU11 u čiju su nadležnost preneseni poslovi državne uprave te pružanje logističke potpore radu i aktivnostima mjesnih zajednica. Ti MU su od 1992. Nerazmjer javnih prihoda i broja stanovnika u županijama istočne Hrvatske Razdoblje od uspostave samoupravnog sustava do danas karakteriziraju procesi administrativno-teritorijalne decentralizacije koju prate tendencije prosječnog smanjenja ekonomske snage i prosječne nastanjenosti po jedinici. Nakon svake promjene ta kretanja uzrokuju dodatno povećanje razlika između lokalnih i područnih jedinica. Ono se temelji na razmatranju broja i veličine samoupravnih jedinica i sposobnosti 9 J. Manastir, Osijek, Đakovo, Vinkovci, Vukovar, Požega, Slav. Brod, Našice, Nova Gradiška, Orahovica, Slatina i Županja. Požega, broj 2, iz 1964. U ovom se razmatranju polazi od hipoteze da mogućnost zadovoljavanja javnih potreba ne ovisi o broju i veličini jedinica. Polazi se od pretpostavke da je na razini jedinica primarni zadatak osigurati dovoljne izvore prihoda po stanovniku, a visina prihoda po jedinici je od sekundarnoga značenja. Stavljajući u odnos broj stanovnika i ostvarenih prihoda, to bi područje trebalo ostvarivati prihode od 3 003 955 010 kuna. Direktnom usporedbom stvarnih prihoda i onih koji bi bili u idealnim uvjetima pokazuje se nerazmjer od 974 301 621 kune. Najmanja, kako brojem stanovnika tako i prihodima, Požeško — slavonska županija s 101 118 354 kune povećala bi svoje prihode za 53,55%. Prema utvrđenom nerazmjeru rezultatu uviđa se da je razina proračunskih mogućnosti relativno niska čime je ukazano i na nejednakosti samoupravnih jedinica, što je rezultat njihove slabije ekonomske razvijenosti. Tablica broj 2: Struktura ostvarenih prihoda u županijama istočne Hrvatske u 2005. Dakle, osiguranje prihoda moguće je postići povećanjem poreznih osnovica koje su međusobno uvjetovane s povećanjem ekonomske snage BDP. Relevantnost ustroja lokalne samouprave u RH Sustav lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj uspostavljen je na suvremenim teorijskim načelima, a odabir modela determiniran je rješenjima koja proizlaze iz geopolitičkih, kulturnih, povijesnih i socioekonomskih uvjeta od kojih polaze i naša ustavna određenja, kao i ustavna određenja gotovo svake druge države. Opravdanost modela jedne zemlje neupitna je u svakom onom slučaju koji preferira cjelokupne nacionalne vrednote. Uspostavljeni hrvatski model treba promatrati u kontekstu odgovora na pitanje: što nam on pokazuje i što nam nudi? Pokazuje nam kako je ukupni teritorij u potpunosti pripao lokalnim jedinicama i podijeljen između njih. Neravnomjerna podijeljenost teritorija i njegova nejednaka nastanjenost rezultat su povijesnih, kulturnih, socioekonomskih i drugih naslijeđa. Također nam pokazuje kako pojedine lokalne jedinice nisu u mogućnosti obavljati svoje funkcije i zadovoljavati javne potrebe, jer proporcionalno svojim potrebama, one nemaju neophodnu ekonomsku snagu te nisu u stanju autonomno utjecati i poticati svoje lokalne gospodarske i društvene resurse. Spoznaju tog stanja omogućuje transparentno uspostavljeni model koji nudi, jasno, pregledno, gotovo sveobuhvatno, uvid u socioekonomsko stanje svake pojedine teritorijalne jedinice. Također, nudi mo14 Čulo, I. Međutim, prema svim istraživanjima i percipiranoj stvarnosti, primjetno je da su pojedine lokalne jedinice ekonomski slabe i nedovoljno razvijene da bi mogle osigurati egzistenciju za obavljanje i provođenje svojih funkcija. Ovaj problem neki pokušavaju riješiti zadiranjem i mijenjanjem zakonske infrastrukture kojom je uređen i reguliran teritorijalni ustroj jedinica lokalne samouprave. Kako postojeći model uređenosti i organiziranosti pruža cjelovitu sliku općeg i pojedinačnog stanja lokalnih jedinica, nije samo upitno već je nepotrebno i štetno zadirati u dio sustava koji funkcionira, koji je otvoren i ne priječi bilo koju lokalnu ili državnu aktivnost. Učinke eventualne reorganizacije nije moguće očekivati, jer problem nije u administrativno-teritorijalnom ustrojstvu i zakonsko pravnoj uređenosti kvantitativnim aspektima stanja , nego u bremenu gospodarskog i društvenog nasljedstva i kvalitativnim pokazateljima izraženim slabom ekonomskom snagom lokalnih jedinica. Teško je očekivati išta, osim izazivanja kvantitativne pozornosti. U suštini, bez obzira na stupanj centralizacije, kvalitativnih učinaka ne može biti. Isto tako ne samo da ne može biti pomaka u zadovoljavanju javnih potreba, slabije razvijenih i pripojenih jedinica, već će se stvarne mogućnosti zadovoljavanja njihovih potreba prikriti zamagliti , a za novoustrojene jedinice to će značiti tek utvrđivanje novog statističkog prosjeka. Tim se putem socioekonomski problem ne može riješiti, ali je izvjesno da može biti produbljen. Podizanje odgovornosti u raspolaganju proračunskim sredstvima te racionalizacije i uštede zbog kojih bi se dograđivao ustroj, nužne su i podrazumijevaju se u postojećem ustrojstvu bez odlaganja. Dosadašnja praksa poboljšavanja sustava, te izrada i predlaganje raznih i inih strategija nisu dali rezultata. Zbog toga ne treba mijenjati model koji je transparentan, otvoren i usklađen sa suvremenim teorijskim rješenjima i rješenjima implementiranim u razvijenim zemljama, koji je prihvaćen i stvarno zadovoljava Razvoj javne uprave 61 političke i društvene interese lokalnog stanovništva. Podizanje općeg stupnja razvijenosti i blagostanja naroda, zadatak je svake vlasti, kako središnje tako i lokalne. Lokalna i područna samouprava — bez tragova pomaka Prethodno smo naveli da se uređenost hrvatskog sustav lokalne i područne samouprave temelji na suvremeno modeliranim načelima koja omogućuju svim jedinicama neometano obavljanje samoupravnih nadležnosti i zadovoljavanje potreba i interesa građana. U skladu sa suvremenim načelima u RH je uspostavljen model koji osigurava funkcioniranje lokalne samouprave te njezino unapređivanje i dogradnju. Pristup otklanjanju poteškoća postojećeg modela u pravilu se temeljio na prosudbi da se uzroci nalaze u upravno-administrativnoj sferi, odnosno u onom dijelu sustava u kojem su najjače izraženi subjektivni propusti. U želji za rješavanjem samoupravnih poteškoća, na temelju stručnih i znanstvenih zaključaka rješenja bez prethodne analize i provjere koji sugeriraju da se u nadležnost jedinica građana preusmjeri što više javnih poslova, poduzete su reformske mjere prijenosa nadležnosti na niže razine vlasti. Te su želje ostale bez adekvatnih rezultata. U svim stručnim i znanstvenim radovima predlagana je reforma pod mo15 Takav pristup u posljednje desetljeće susrećemo u raspravama na većini stručnih i znanstvenih skupova i foruma diljem Hrvatske. Posljedica je to nedovoljnog poznavanja hrvatskih kvalitativnih vrijednosti te usporednog zaključivanja na primjerima drugih država preuzimajući njihova rješenja kao hrvatska. Položaj hrvatskih lokalnih razina županijske, općinske i gradske, promijenjen je nakon što je proveden nov model decentralizacije funkcija. Cilj je isti i u uvjetima kada se nakon decentralizacije nadležnosti povećaju obveze lokalnih jedinica. Razvoj javne uprave 63 nancijskih izvora bilo nepovoljno prije reformskih procesa, a posebno nakon njih. To ne bi trebalo provoditi bezuvjetno i ne na račun uvođenja novih poreznih opterećenja, već jačanjem ekonomske snage jedinica. Samoupravne jedinice moraju u tome aktivno sudjelovati. Na to ih upućuju relevantne proračunske potrebe i odgovornost iz njihova samoupravnog djelokruga. Njihovo sudjelovanje u jačanju ekonomske snage prisutno je u cijelom proračunskom procesu koji počinje donošenjem programa javnih potreba i opredjeljenja u razvojnom pravcu koji će rezultirati sastavljanjem i donošenjem razvojnog proračuna. Razvojni karakter proračuna izražen je proračunskom strukturom odnosom između nerazvojnih i razvojnih rashoda uređenom promišljenom politikom alokacijske i razvojne funkcije javnih rashoda koji utječu na ukupni socioekonomski razvoj i strukturnu reformu gospodarskih i izvan gospodarskih djelatnosti, a koji mijenjaju i podižu ekonomsku snagu i ukupni razvoj središnje i lokalne države. S obzirom na kretanje udjela tih rashoda u ukupnim proračunskim rashodima lokalnih razina uočavamo da nerazvojni rashodi značajno prevladavaju u odnosu na razvojne rashode. Ključno je pitanje kako raspolagati proračunskim sredstvima, kako u pogledu namjenskog tako i strukturnog raspolaganja. I jedno i drugo može imati veliki utjecaj na stupanj socioekonomske razvijenosti. Sve to popraćeno je nepovoljnim strukturalnim proračunom kojim se vodila nepovoljna investicijska, odnosno razvojna politika. U razdoblju od 1996. Izrazito nepovoljno kretanje udjela razvojnih rashoda ostvareno je nakon provedene reforme. Udjel razvojnih rashoda u ukupnim rashodima u 1996. Obrnuti smjer - iz subjektivnog u objektivni U proteklom desetljeću, vodeći se istim principima, provedene su, što veće što manje, reformske aktivnosti u pokušaju rješavanja problema s kojima se sučeljavaju lokalne razine. Tražena su rješenja, mijenjali su se modeli i nadležnosti, a problem je ostajao. Unatoč svim promjenama problem nije riješen, što znači da problem nije u modelu i da on nije taj koji predstavlja uzrok zaostajanja i nerazvijenosti samoupravnih razina. Okvir objektivnih okolnosti nije razmatran kao uzročni problem, jer da jeste ne bi ga se tražilo u upravno administrativnom području. Na to ukazuje istraživanje koje se temelji na činjenicama i pokazateljima stanja i kretanja po lokalnim jedinicama na razini županija. Stoga se pitanje nerazvijenosti mora usmjeriti na pronalaženja rješenja u njihovom socioekonomskom okruženju kao ključnom strateškom elementu razvoja i rješavanja nerazvijenosti. Istovremeno pozornost treba obratiti na usmjeravanje aktivnosti na dogradnju i potrebu primjerenog prilagođavanja modela funkcioniranja i upravljanja lokalnim i područnim potrebama. Osnova je prvenstveno u dogradnji onog dijela instrumenata modela koji osigurava dosljednu i discipliniranu primjenu propisa, kriterija i pravila na svim upravljačkim razinama. Taj je dojam stvoren zbog polovično provedenih reformskih mjera, koje nisu polazile od objektivnog socioekonomskog stanja. Taj smjer do sada nije davao očekivane rezultate što znači da ga je potrebno promijeniti i voditi u obrnutom smjeru, u smjeru vrednovanja društvenih i prirodnih vrijednosti, a prema njima prilagoditi nužne upravne sadržaje. Promjena pravca znači usmjerenje na kvalitativni tijek koji će rezultirati učinkovitijim sustavom. Na raspravama koje se vode dugi niz godina na stručnim, znanstvenim i drugim akademskim skupovima i forumima, sve do danas nije se pronašao ni jedan vrijednosno zadovoljavajući oblik i prihvatljiv model ustroja. Pravo da utvrdimo model ustroja je pravo kojim, uz opće kriterije ustroja, sami sebi utvrđujemo visinu tereta koji smo u stanju podnijeti radi ravnomjernog zadovoljavanja javnih potreba i interesa. Skupno opredjeljenje stručne i znanstvene javnosti na kvantitativne pokazatelje stanja i gotovo potpuno zanemarivanje kvalitativnih istraživanja uzrok su nedovoljnog poznavanja stvarnih hrvatskih vrijednosti. Brojni su razlozi neučinkovitosti provedenih istraživanja. Jedan od njih je prema metodološkoj koncipiranosti usmjeren na pronalaženje novih rješenja na primjerima ustroja drugih država, kojima bi trebala nalikovati hrvatska lokalna samoupravna struktura. To je koncept koji zanemaruje opredjeljenje da se zaviri i eksperimentalno spozna domaću stvarnost te provedu bazična istraživanja kojima bi se savjesno, točno i precizno egzaktno utvrdila formulirala primjerena i provediva istinska rješenja. Bila bi to autentična, a ne preuzeta strana rješenja. Slijedom toga stručna pitanja, nestručno obrađena također su dio političkih i javnih tribina, ali i rasprava na predstavničkim tijelima. Nužnost rasprave prenesena je na ulice, kućne pragova sve do rješenja kavanskog izričaja koji formira novu organizaciju i način rada modus vivendi na razini međusobne skladnosti. Dakle, izgrađeni model uzorak, obrazac po kojem je izgrađen sustav hrvatske lokalne i područne samouprave i koji uspješno funkcionira možemo zvati hrvatskim modelom upravno-teritorijalnog ustroja lokalne samouprave. S te ga pozicije treba prikazati širokoj hrvatskoj, nalna samouprava održanog 23. Reorganizirati državnu upravu na razinama ispod središnje te započeti s prenošenjem obavljanja pojedinih poslova državne uprave na lokalne i regionalne samoupravne jedinice. Preneseni djelokrug može u nekim uvjetima povoljno djelovati na autonomiju teritorijalnih jedinica, a to će ponajprije biti ako su ove dovoljno velike i snažne. Tek tada se ovom funkcionalnom vezom lokalne i regionalne samouprave te državne uprave postižu sinergijski učinci. U protivnom, dolazi do dominacije državne uprave nad samoupravom. Polazeći od takvih, tvrdnji razvijaju se razne teze o potrebi teritorijalnog preustroja i funkcionalne decentralizacije u RH koje se temelje samo na retorici iz koje generiraju povodi i ciljevi za korjenitom teritorijalnom reformom koja bi radikalno smanjila broj JLS-e na oko 150 to nije decidirani broj i ne temelji se na stručno i znanstveno dobivenim rješenjima, već od oka - 150 jedinica, izvedenih iz pretpostavki koje bi mogle preuzeti znatan dio javnih poslova ne navodi se kojih, već opet od oka. Razvoj javne uprave 67 ali i europskoj javnosti. Takve okolnosti dovele su do stvaranja novih, često neučinkovito majušnih općina, nesposobnih obavljati lokalnu samoupravu na zadovoljavajući način. Govori se kao da Model nije nastao voljom i interesom građana. Uspostavljeni ustroj uspješno je funkcionirao i bio u funkciji zadovoljavanja javnih potreba i interesa stanovnika. Sve su se one koncentrirale na jednu posebnu pojavu koja je izvedena iz cjeline sustava , a koja je ukazivala sama na sebe, ali ne i na sustav iz kojeg je izvedena. U provedenim analizama i raspravama izvođeni su zaključci samo za tu jednu pojavu a generalizirani su kao vrijednosno stanje cijelog sustava. Parcijalnim i nekritičkim pristupom analizi stanja izražene su ocjene cijelog sustava. Suštinski su se ocjene temeljile na pogrešnim zaključcima, jer takvim pristupom zanemareni su gotovo svi objektivni vrijednosni pokazatelji lokalnih i područnih jedinica. Zato, primjerice, ne znamo uzroke prevelikog broja jedinica, već ih prosuđujemo kao da su one nastale izmišljene i izgrađene na čistini trenutkom njihova osnivanja, kao da to nisu stara vjekovna naselja. Shodno tome vode se analize, od oka, a zaključivanje se temelji na posljedicama. Zaključak Zadovoljavanje javnih potreba i interesa građana podrazumijeva uspješno funkcioniranje uspostavljenog modela lokalne i područne samouprave. Zbog toga je nužno objektivno s pozicije kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja preispitati njegov sustav vrijednosti, kao i postojeći način razmišljanja, jer je pro- Razvoj javne uprave 69 klamirano stanje u značajnom raskoraku s realnim vrijednostima te interesima i potrebama građana. Uz to, velike socijalne razlike, između i unutar, područnih i lokalnih jedinica te zamjetno značajan odmak od činjenica, znači i odmak od socioekonomske, demografske i tradicijske zbilje koja dubinski nagriza mogućnost sustavne društvene izgradnje i mogućnost osiguranja građanskog samopoštovanja u skladu sa suvremenim stečevinama samoupravnih prava građana. Odnos prema tom vitalnom društvenom sustavu, te briga i interes moraju biti sveopći, dakle državni, obiteljski, pojedinačni, svih nas, u cilju poticanja općeg razvoja, a to znači ravnomjernog razvoja svih dijelova države poštujući načela supsidijarnosti i solidarnosti. Opći je interes i zadaća da se objektivnim istraživanjem osigura integracija i valorizacija svih prirodnih i ljudskim radom stvorenih vrijednosti, a ne da se površnim istraživanjima omoguće statističke manipulacije kojima se odgađa, odnosno zanemaruje ravnomjerni razvoj materijalnih vrijednosti i sužavaju duhovna uvjerenja kao svekoliki pokretači. Ako je ustroj samoupravnih jedinica obavljen u skladu sa suvremenim teorijskim i praktičnim rješenjima te utvrđenim općim i posebnim nacionalnim kriterijima, i kako uspostavljeni model funkcionira ostvarujući predviđene ciljeve, tada je neupitna njegova uspješnost. Godišnje savjetovanje Instituta za javnu upravu IJU 2010. Kakva reforma lokalne i regionalne samouprave? Razvoj javne uprave 71 UKLJUČIVANJE HRVATSKE UPRAVE U EUROPSKI UPRAVNI PROSTOR Dr. Milorad Ćupurdija, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru Željka Vajda Halak, dipl. Kako bi se pristupilo europskom upravnom prostoru potrebna je konvergencija upravnih sustava prema jednom zajedničkom modelu radi ujednačavanja praksi i institucionalnih rješenja, a sve u svrhu učinkovitog provođenja politike Europske unije. Republika Hrvatska je dužna učiniti određene napore kako bi uključila svoju upravu u navedeni europski upravni prostor, a to može jedino pojednostavljenjem i modernizacijom javne uprave, njezinom profesionalizacijom i depolitizacijom, osiguravanjem pouzdane, transparentne i otvorene uprave. Abstract The European Administrative Space EAS , as an informal acquis communautaire, is composed of standards and principles that enable the functioning of public administration. Uvod Republika Hrvatska, sukladno čl. Zakonodavna vlast se sastoji od predstavničkog tijela, Sabora Republike Hrvatske, izvršna vlast od predsjednika Republike Hrvatske, Vlade Republike Hrvatske i javne uprave te sudska vlast od nezavisnih sudova. Trenutno se nalazimo u situaciji ubrzanog približavanja priključenju zemljama Europske unije što svakako zahtjeva i određene prilagodbe i reforme. Kada se govori o upravi, točnije reformama javne uprave potrebno je prihvatiti činjenicu da se radi o kontinuiranom procesu koji nam je potreban kako radi ulaska u Europsku uniju tako i radi našeg daljnjeg razvoja i unapređenja. U tom kontekstu, razvoj javne uprave potrebno je promatrati kao realnu potrebu društva. Međutim, potrebno je ukazati i na činjenicu da postoje i različita shvaćanja o tome što je razvoj odnosno progres i kako to ostvariti. Nužno nam se nameće pitanje prakse kao kriterija istine. Ne ulazeći u analize glede različitih razmišljanja i poimanja prakse kao kriterija istine, nije sporno da razvoj i reforme javne uprave nije moguće sagledati izvan realnog društvenog konteksta. Stoga se reforma javne uprave, koja prije svega podrazumijeva racionalizaciju u organizacijskom i funkcionalnom smislu ne može ostvariti brzo i učinkovito prateći promjene u gospodarstvu, politici i društvu u cjelini bez nužne transformacije i svijesti ljudi o tome. Tako je nastao pojam europskog upravnog prostora. Europski upravni prostor predstavlja skup relativno usklađenih načela i minimalnih standarda kojima bi se uredilo funkcioniranje uprave na temelju acquis communautaire2. Community patrimony, Community acquis; njem. Gemeinschaftsrecht , skup pravnih pravila te na njima nastalih prava i obveza koji vežu države članice i njihove državljane u Europsku uniju; Vidi opširnije u: Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Čakovec, 2007. Razvoj javne uprave 73 mijevaju razvijeno tržišno gospodarstvo i održiv ekonomski razvoj. Razvoj država na svim područjima doveo je do zahtjeva da ekonomski subjekti povećaju svoju produktivnost, a na temelju toga može se zaključiti kako se isto to zahtijeva i od javne uprave. Stoga ovaj rad predstavlja pokušaj da se odgovori na pitanje koji su to osnovni postulati na kojima se temelji uključivanje hrvatske uprave u europski upravni prostor. Na taj način otvaramo i kritičku raspravu oko ovog problema koji je bez sumnje višedimenzionalan. Cjelokupni diskurs ograničenog dometa pokušat ćemo svesti u paralelnoj komplementarnosti teorijskih i praktičnih aspekata. Što je javna uprava? Država se sastoji od tri stupa oblika vlasti : ekonomskoga, političkoga i administrativnoga. Politički stup je proces oblikovanja politike određivanja strateških-osnovnih ciljeva na temelju donesenih odluka, a administrativni se odnosi na primjenu te politike. Taj administrativni stup je javna uprava. U pojmovnom smislu postoje različita poimanja javne uprave što je posljedica njenog različitog položaja i funkcije u političkom sustavu i organizaciji vlasti te o povijesnom razvoju svakog društvenog i političkog sustava globalne društvene zajednice. Javna uprava je skup državnih tijela koja su određena pozitivnopravnim propisima kao upravna. Međutim, činjenica je da uprava postoji od nastanka države. Naime, još je u antičkoj demokraciji bilo dopušteno narodu da sudjeluje u političkom životu, u državnoj upravi. Nikola Visković:Država i pravo, Birotehnika, Zagreb, 1997. Ministarstva Vlade RH 2. Središnji državni uredi Vlade RH 3. Državne upravne organizacije i uredi državne uprave u županijama te tijela lokalne i područne samouprave koja postupaju po Zakonu o općem upravnom postupku Poslovi javne uprave su neposredna provedba zakona i donošenje propisa za njihovu provedbu, rješavanje u upravnim stvarima, provedba upravnog nadzora, obavljanje materijalnih radnji te obavljanje drugih upravnih i stručnih poslova koja su joj stavljena u nadležnost. Stoga možemo reći da uprava ili državna administracija u pravnoj državi izvršava odluke-norme i vrši kontrolu nadzor izvršavaju li građani odluke-norme zakonodavne, izvršno-političke i sudske vlasti. Upravni postupak je posebna vrsta pravnog postupka u okviru kojeg razlikujemo dvije vrste upravnog postupka- opći i posebni. Opći upravni postupak regulira načela, pojmove, institute i formu upravnog postupka, a posebni upravni postupci reguliraju postupanje pojedinih grana uprave npr. Postoji li europski upravni prostor? Prema Osnivačkom ugovoru čl. Budući da je javno upravljanje u daleko pretežitom dijelu postojanja moderne države kroz posljednjih 400 godina bilo vezano uz državni organizacijski i institucijski sustav, upravljanje je u njemu usmjereno ili na održavanje i promicanje samog postojanja države, ili na ostvarivanje onih sadržajnih ciljeva koji su se tom sustavu svakodnevno postavljali. Međutim, kad razmišljamo o svrsi ili zadaći države, nećemo u prvom redu pomisliti na njeno samoodržanje, već na one ciljeve ili funkcije koje država obavlja, ili treba obavljati, za društvo, za opće dobro. Te dvije temeljne skupine zadaća postoje usporedno i u konkurenciji su u pogledu sredstava koja se za njih odvajaju, pažnje koju im poklanjaju državni organi, vremena koje se za svaku od njih upotrebljava. To su današnja dominantna etička i teorijska stanovišta u Europi. Nacionalne javne uprave država koje se pridružuju zemljama Europske unije nisu izmakle reformama i prilagođavanjima kako bi se došlo do ujednačenijih propisa koji se odnose na upravu. Cjelokupno to ujednačavanje propisa dovelo je do pitanja stvaranja europskog upravnog prostora koji bi označavao određeni okvir odnosno skup standarda javne uprave. Svaka država, pa tako i Republika Hrvatska, koja će uskoro postati članicom Europske unije mora ispuniti određene kriterije koji su postavljeni Kopenhagenskim i Madridskim kriterijima. Kopenhagenski kriteriji su izglasani na sastanku Europskog vijeća 1993. Ti kriteriji su: stabilnost institucija koje jamče demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i zaštitu manjina; tržišno gospodarstvo i konkurentnost gospodarstva te mogućnost preuzimanja obveze članstva uključujući ciljeve političke, ekonomske i monetarne unije. Madridski kriteriji su izglasani naknadno, 1995. Stavljajući mogućnost prilagodbe javne uprave kao jedan od kriterija za pristup Europskoj uniji vidljivo je da postoji određena težnja prema ujednačavanju i postizanju da svaka država počiva na načelima tzv. Trend nastajanja europskog upravnog prostora promatra se kao upravna konvergencija. Konvergencija8 bi označavala zajedničko približavanje europskom upravnom modelu. Pollitt9 razlikuje četiri vrste konvergencije: diskurzivnu sve više ljudi govori o istim konceptima , konvergenciju odluke vlasti odluče usvojiti određeni organizacijski oblik, politiku ili tehniku , praktičnu konvergenciju organizacije javnog sektora počnu djelovati na sličan način i konvergenciju rezultata reforme dovode do istih ili sličnih rezultata. Postavlja se pitanje sukoba upravne konvergencije i načela suverenosti no u pravilu do konvergencije dolazi zbog atraktivnosti određenih normi, a ne zbog nametanja istih. Od pojma europskog upravnog prostora treba razlikovati pojam europeizacije. Europski promatramo načine na koji se odgovara na pitanje kako oblikovati opće dobro danas, dominiraju: liberalizam, socijalizam i kršćansko socijalno učenje. Većina političkih stranaka svojim se nazivom ili programima vezuju za navedene doktrine. Tijekom povijesti svaka od tih postavki postavila je socijalno-etičke ciljeve koji su danas u demokratskim državama postali opće dobro. Težnja k istom cilju. Pri tome, potrebno je naglasiti i činjenicu da je razumijevanje položaja i funkcije javne uprave u europskom upravnom prostoru u velikoj mjeri uvjetovano političkim, društvenim i ekonomskim sustavima država članica. Naime, ovi sustavi relevantni su za sadržaj i formu ne samo postojeće nego i buduće javne uprave kako na nacionalnom tako i na globalnom planu. U velikoj raznovrsnosti teorijskih, praktičnih i normativnih rješenja europski upravni prostor otkriva i uspostavlja zajedničke karakteristike i standarde koji se, prije svega, ogledaju u utvrđivanju osnovnih pravaca razvoja javne uprave s jedne strane te ujednačavanja organizacijskog ustrojstva s druge strane. Načela i standardi europskog upravnog prostora Vladavina prava10, jedno od najvažnijih načela ustavno-pravnog poretka RH, a isto tako i jedan od važnijih standarda europskog upravnog prostora temelj je svakog demokratskog društva štiteći građane od samovoljnog djelovanje uprave i osiguravajući pravnu sigurnost, predvidivost djelovanja, nepristranost i nediskriminaciju te se stoga zahtjeva njegovo jačanje. Točnije, ova jednakost tiče se jednakosti u primjeni prava. U čemu je formalizam opće pravne jednakosti? Ne u njoj samoj, već u tome što ona nije istovremeno praćena i stvarnom jednakošću, koja bi bila stvarna u smislu društvene stvarnosti. Zbog toga je načelo pravne jednakosti pretpostavljeno načelu slobode, javlja se kao uvjet njegovog postojanja. Navedenu Strategiju Vlada je prihvatila u ožujku 2008. To je prvi dokument koji se odnosi na cjelovitu reformu javne uprave i zbog toga je ostvarivanje ciljeva iz Strategije iznimno važno za jačanje kvalitete javne uprave. Iz Strategije je vidljivo da Republika Hrvatska teži postizanju javne uprave koja bi se uključila u europski upravni prostor. Iz nje je vidljivo i da je europski upravni prostor temeljen na četiri načela: 1. Pravna sigurnost i predvidivost reliability and predictability - legal certainty 2. Otvorenost i transparentnost openness and transparency 3. Pravna sigurnost i predvidljivost Načelo pravne sigurnosti i predvidljivosti se može podvesti pod zajednički naziv načelo zakonitosti. Naime, temeljna odrednica pravne sigurnosti s aspekta ostvarivanja vladavine prava i pravne države bila bi dosljedna provedba ustavnosti i zakonitosti. No, treba naglasiti da nema ustavnosti i zakonitosti, pa tako ni ostvarivanja pravne države bez primjene i provedbe načela jednakosti jednakopravnosti. Pravna sigurnost14 postoji samo u slučajevima u kojima građanin može sa sigurnošću znati što može učiniti u pogledu uprave odnosno što je propisano i dopušteno. Upravno postupanje mora biti provođeno po pravnim pravilima i ne može postojati nikakva proturječnost između zakona i upravnog postupanja. Čovjek kao homo sapiens mora biti slobodan da bi mogao mijenjati svijet oko sebe. Pravna sigurnost osim svoje formalne odrednice sadržava i snažnu psihološku odrednicu. Ta je odrednica komponenta vezana za ostvarivanje formalnopravne komponente. Čovjek pojedinac ostvarivanje zakonom utvrđenih prava najčešće promatra iz vlastite percepcije. No kako zakon nije u mogućnosti predvidjeti svaku životnu situaciju potrebno je ostaviti i pravo na diskrecijsku ocjenu koja omogućava upravi da odabere između dvije ili više mogućnosti u pravnom okviru u kojem je dan određeni stupanj odabira i taj pravni okvir nije moguće prijeći. Načelo pravne sigurnosti osigurava da građani i tijela javne vlasti lagano prepoznaju kada i pod kojim uvjetima upravne odluke stupaju na snagu. To je moguće u uvjetima razvijene pravne kulture i pravne svijesti. Naime, građani moraju jasno razlikovati normativno značenje i obvezujuću funkciju ustava, zakona i upravnih akata te moraju znati da se pozitivno pravo primjenjuje, a ne problematizira njegovo postojanje, pravičnost ili humanost. Pravni sustav se mora poštivati, a njegova primjena unutar pravnog poretka mora biti učinkovita. Pravna sigurnost građana kao psihološki osjećaj građana ima realno utemeljenje u pravnoj praksi. Ako je pravna praksa utemeljena na načelu pravne države i vladavine prava¸osobito ako je u ustavu i zakonima utemeljeno načelo ustavnosti i zakonitosti i ako su osigurani mehanizmi kontrole, onda će i pravna sigurnost građana imati realno utemeljenje. Dakle, pravna sigurnost se aplicira u funkcijama pravnog poretka, kroz primjenu načela ustavnosti i zakonitosti i njegove dosljedne provedbe, a to je upravo ono što karakterizira, odnosno, čemu teži europski upravni prostor. Otvorenost i transparentnost Za funkcioniranje pravne države od presudne je važnosti da javna uprava bude visoko stručna, učinkovita i profesionalna u radu. Osim toga, od osobitog je značaja da rad državne uprave, kao i tijela jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti bude javan i transparentan. Javnost se može isključiti samo iznimno i to isključivo u slučajevima predviđenim zakonom. Otvorenost i transparentnost od velike su važnosti za očuvanje prava svakog pojedinca. Tako u slučaju transparentnosti postoji obveza uprave na davanje razloga na kojima se temelji upravna odluka što omogućava da se određena prava isprave putem žalbe zainteresirane osobe. Također znači da obje strane u upravnom postupku, javno tijelo i zainteresirana strana moraju raspolagati jednakim informacijama i imati uvid u sve dokumente. Razvoj javne uprave 79 određene podatke i postupke učiniti tajnima ako je to potrebno. Debirokratiziranost postupaka i ponašanja u upravi podrazumijeva primjenu načela transparentnosti. Odgovornost uprave Javna uprava poznaje kompleksan mehanizam odgovornosti prema drugim upravnim, zakonodavnim i sudskim tijelima. Poštivanje ovog načela osigurava učinkovitost, pouzdanost i predvidljivost. Odgovornost je u kauzalnom odnosu sa pravima i obvezama 4. A učinkovitost se odnosi na postizanje ciljeva politika koji su utvrđeni pozitivnopravnim propisima. U javnosti se često čuju mišljenja da je uprava preglomazna i da ju treba smanjiti i da glomazna uprava previše košta porezne obveznike. Ovi zahtjevi su ponekad opravdani, a ponekad i nisu i karakteristični su, u manjoj ili većoj mjeri, za čitav europski upravni prostor. Za pravnu državu nije od presudnog značaja veličina upravnog aparata već njegova učinkovitost. Međutim, demokratski pravac otkriva novi sadržaj u njenom radu; pored elemenata vlasti i prinude, nastoje se iznaći sporazumne i dogovorne institucionalne forme rada i odlučivanja. Mijat Damjanović- Uprava u suvremenom društvu , Savremena administracija, Beograd, 1983. Sukladno brzim i radikalnim transformacijskim procesima, traži se brza i učinkovita usluga u odnosu prema korisnicima. Zaključak Do detaljnijeg uobličenja pojma europskog upravnog prostora je došlo zbog potencijalnog priključenja tranzicijskih zemalja Europskoj uniji. Svaka država sama odlučuje o načinima reformi svojih nacionalnih uprava no svakako treba voditi računa da u slučaju odluke o neprovođenju reformi i prilagodbi standardima europskog upravnog prostora može za nju značiti ostanak u ulozi promatrača europskih zbivanja. Republika Hrvatska još uvijek ima preveliki broj ministarstava što može dovesti do otežanog, fragmentiranog djelovanja. Također je potrebno donijeti propise o radu tijela s javnim ovlastima koji se neće često mijenjati kako bi se stvorila stabilnost institucija koje primjenjuju zakone. U ovome smo radu pokušali donekle rasvijetliti pitanje osnovnih postulata na kojima se temelji uključivanje Hrvatske u europski upravni prostor. To su načela i standardi koji čine zajedničke karakteristike europskog upravnog prostora, a Duško Lozina-Mirko Klarić: Nova javna uprava, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2003. Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Čakovec, 2007. Nikola Visković:Država i pravo, Birotehnika, Zagreb, 1997. Eugen Pusić, Država i državna uprava, Suvremana javna uprava, Zagreb, 2007. Basta, Lidija R: Politika u granicama prava, Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije i Institut za usporedno pravo Beograd, Beograd, 1984. European Principles for Public Administration, OECD Sigma Paper no. Mijat Damjanović- Uprava u suvremenom društvu , Savremena administracija, Beograd, 1983 13. Rezime Izgradnja i funkcionisanje pravnog sistema sa stanovišta vršenja uredbodavnih ovlašćenja izvršne vlasti podrazumijeva dalje jačanje vladavine prava i jasno utvrđivanje i ostvarivanje uredbodavnih ovlašćenja nosilaca normativnopravne djelatnosti. Ustavnost i zakonitost i vladavina prava kao demokratska tekovina civilizacije, s jedne, i uredbodavna ovlašćenja izvršne vlasti s druge strane, potrebno je posmatrati sa stanovišta univerzalnih, svjetskih i evropskih standarda i kriterijuma, respektujući i domaća teorijska i praktična opredjeljenja i provjerena stanovišta. U ovom radu sagledana su i osnovna teorijska i praktična obilježja, sadržaj i cilj uredbodavnih akata u pravnom sistemu i ostvarivanje ovlašćenja njihovih vršilaca. U središtu interesovanja je uredba kao izvor prava i propis niže pravne snage od zakona koji ima značajno mjesto u normativnoj djelatnosti organa koji imaju uredbodavna ovlašćenja, u prvom redu djelatnosti šefa države - predsjednika Republike i Vlade. Ključne riječi: ustavnost i zakonitost, izvršna vlast, uredbodavna ovlašćenja, ustav, zakon, uredba, ustavnosudska, sudska i upravna zaštita. This paper treats basic theoretical and practical features, content and objective of rulemaking acts in our legal system and realising of authorities of their holders. Key words: consitutionality and legality, executive power, rulemaking authorities, act, regulation, constitutional court protection. Opšta načela međunarodnog prava sastavni su dio njenog pravnog poretka. Bosna i Hercegovinaima ,,spoljna,, obilježja države: teritoriju, stanovništvo i sopstvenu organizaciju vlasti. Položaj entiteta umnogome prevazilazi federalne standarde, sa obiljež1 Ustav Bosne i Hercegovine, Aneks IV Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, u knjizi V. Popović, dokumenti: Dejton-Pariz, Institut za međunarodnu poslovnu saradnju, Banja Luka, 1995, str. Fira, Ustavno pravo Bosne i Hercegovine, tom IV, Encikolopedija ustavnog prava bivših jugoslovenskih zemalja, Novi Sad, 2002. Razvoj javne uprave 85 jima samostalnosti u poznatim složenim državama. Zato, i pravna doktrina problemu podzakonskih akata pristupa sa stanovišta odnosa između legislative i egzekutive, prvenstveno imajući u vidu vršioce izvršne vlasti kao nosioce normativnog ovlašćenja. Pojam, sadržaj i cilj uredbodavnih akata i ovlašćenja njihovih vršilaca Izvorima prava, pored ustava i zakona, kao najviših opštih pravnih akata, su i podzakonski pravni akti opšteg karaktera — uredbe, odluke, uputstva, opšta rješenja, kao i pravno obavezni načelni stavovi i smjernice. Lilić, Upravno pravo, Beograd, 1991, str. Savić, Uredba kao izvor prava u pravnom sistemu Republike Srpske, Zbornik referata sa naučnog skupa ,,Izgradnja i funkcionisanje pravnog sistema Republike Srpske, ,,Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka, 1997, str. Određeni autori, kao npr. Jovičić, Zakon i zakonitost, Beograd, 1977, str. Stjepanović u udžbeniku ,, Upravno pravo,, , Beograd, 1991, str. Podzakonske propise izvršne vlasti kao izvore upravnopravne grane većine pravnih sistema donose— šef države predsjednik republike i vlada. Među tim propisima, uredbe su nesumnjivo najznačajniji podzakonski propisi... Klasično obeležje uredbe je da služi izvršenju zakona i da je, kao takva, podređena zakonu i njime ograničena. Zakon je pravno pravilo čija primjena se pretpostavlja, on se donosi da važi, što je osnovni smisao njegovog donošenja. Značaj zakona u sistemu pravnih propisa ogleda se i u tome što se ustav često naziva osnovnim zakonom, dok su podzakonski propisi samo propisi koji nemaju snagu zakona, ali koji proizlaze iz zakona i vezani su za njega. Tomić, Opšte upravno pravo, Beograd, 2010, str. Vidi šire i: S. Savić, Osnove prava, Banja Luka, 2005, str. Kamarić, Problemi uredbe s naročitom obzirom na široka ovlašćenja, Sarajevo, 1957, str. Jovanović, Država, Beograd, 1990, str. Marković, Normativna djelatnost izvršne vlasti, Beograd, 1989, str. Razvoj javne uprave 87 istovremeno i o svim ostalim pravnim propisima, manje pravne snage, uz neophodnost stalnog razumjevanja i vođenja računa o razlikama između njih. To je, prije svega, i zbog toga što uredbe donose najviši organi izvršne vlasti, te se i samim tim ona nalazi u funkciji izvršenja zakona. U osnovi, to je njen osnovni zadatak. To znači da se uredbom ne reguliše ustavna ili zakonska materija, a sva druga pitanja regulišu se uredbom samo onda kada za to postoji zakonsko ovlašćenje. Shodno tome, klasična koncepcija i insistira na postojanju znatnih razlika između zakona i uredbe. Međutim, uočljivo je prenošenje ovlašćenja normiranja sa parlamenta na izvršnu vlast. To se pogotovo čini u vanrednim situacijama: ratu, neposrednoj ratU tom smislu se prihvata da klasične uredbe za izvršenje predstavljaju nesamostalne akte koji se izvode iz zakona, konkretizuju ga, pri čemu uvijek moraju ostati u granicama tog zakona. To su pravne uredbe u pravom smislu, samo administrativne uredbe, tj. Danić, dok ih drugi - I. Ovi teoretičari u okvir pravnih uredbi uvrštavaju uredbe sa privremenom zakonskom snagom i uredbe za izvršenje. Razlika između ovih uredaba je u tome što uredbe sa privremenom zakonskom snagom mogu suspendovati ili privremeno ukinuti zakonske propise, dok uredbe za izvršenje ne mogu derogirati odredbe važećih zakona. Vidi šire i : Z. Tomić, Upravno pravo, JP ,, Službeni list SRJ,, ,Beograd, 2002, str. M, Kamarić, pojam, B. S toga, u osnovi, uredba ima status sekundarnog izvora prava, u odnosu na formalni zakon koji je primarni izvor. Takav položaj uredbe, u hijerarhiji pravnih akata, najčešće proizlazi iz samog ustava koji zakonodavcu povjerava donošenje primarnih pravnih normi, odnosno uređenje principa i osnova u određenoj materiji, a uredbodavnoj vlasti izvršavanje i, po potrebi, razradu tih primarnih normi, sadržanih u zakonu. U savremenoj ustavnosti i zakonitosti postoji tendencija da organi izvršne vlasti preuzimaju nadležnost legislative donoseći akte za čije donošenje ustavom nisu ovlašćeni. Ustav i zakoni, uglavnom, sadrže najopštije norme, a ostalo se prepušta podzakonskim aktima. O načinu donošenja govori se i to da se one donose na osnovu ustavnih ovlašćenja i onih koje se donose po zakonskom ovlašćenju. To znači da B. Ivančević: Institucije upravnog prava, knjiga I, Zagreb, 1983, str. S obzirom na njihov karakter, vrste i značaj uredbe, su ne samo izvor prava, već su i podzakonski akti u pravnom sistemu. Uredba predstavlja najviši opšti pravni akt poslije zakona, donosi ih šef države ili izvršna vlast — vlada. To je akt koji se sve češće donosi u najraznovrsnijim oblastima. Time, sve više, u savremenom pravu, uredba potiskuje zakon, a na vladu sve više prelaze zakonodavna oblašćenja koja, u načelu, pripadaju parlamentu. Ali, pojam, sadržaj i cilj uredbe se mora određivati prema njenom domenu, svojstvu njenog donosioca, odnosno kvalitetu ovlašćenja i snazi donosioca. Takođe, neophodno je poštovati načela da je ovlašćenje uredbodavca ograničeno i uslovljeno time da uredbe imaju manju pravnu snagu od zakona, te da docniji zakoni ukidaju ranije uredbe o istom predmetu; docnije uredbe mogu važiti samo utoliko ukoliko se slažu sa ranijim zakonima o istom predmetu. Ova podređenost uredbe prema zakonu vidi se kod svih uredaba bez razlike. To i jeste ono što opredjeljuje mjesto uredbe u pravnom sistemu jedne zemlje i njenu pravnu snagu. Uredba je akt striktno podređen zakonu, nezavisno u kom se domenu uredba donosi pa i u onim slučajevima kad reguliše zakonsku materiju npr. Klasično obilježje uredbe je da služi izvršenju zakona i da je, kao takva, podređena zakonu i njime ograničena. Odlikuje je relativna širina predmeta razrade, čime se olakšava i operacionalizuje primena 12 Pravna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1977, str. Tomić, Opšte upravno pravo, Beograd, 2010, str. Nenadić: Ustavna koncepcija normativne djelatnosti izvršne vlasti u Republici Srpskoj, Zbornik referata sa naučnog skupa ,, Izgradnja i funkcionisanje pravnog sistema Republike Srpske,, Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka, 1997, str. Neprave uredbe se, prema lokaciji ovlašćenja za njihovo izdavanje, grupišu na ustavne i zakonske. Stoga postoji više vrsta uredbi, koje se razlikuju, prvenstveno, s obzirom na svoju pravnu prirodu i dejstvo. Dakle ovlašćenja, za donošenje datog pravnog propisa svaki državni organ može crpsti jedino iz ovlašćenja koje može da bude generalno ili pojedinačno, datog propisom višeg oragana. Na taj način, obaveznim predviđanjem nadležnosti za donošenje pravVidi više: M. Kamarić: Problemi uredbe s naročitim obzirom na široka ovlašćenja, Sarajevo, 1975, str. Ivančević, Institucije upravnog prava, knjiga 1, Zagreb, 1983, str. Tomić, Opšte upravno pravo, Beograd, 2010, str. Ova vrsta uredaba donosi se u redovnim prilikama. Vlada donosi autonomne uredbe samostalno, na osnovu direktnog i opšteg ustavnog ovlašćenja i obavezno ih podnosi na potvrdu parlamentu. Vrijeme važenja autonomnih uredbi je, najčešće, ograničeno. Ovlašćenje za delegiranje nadležnosti propisano je u ustavu, a parlament odlučuje o konkretnom delegiranju nadležnosti. Ovim uredbama vlada reguliše zakonsku materiju u formi podzakonskog akta. Vlada je ovlašćena da ratnim uredbama reguliše materiju koja u redovnim prilikama predstavlja nadležnost parlamenta. Ratne uredbe su ograničenog vremenskog trajanja iobavezno se podnose na potvrdu parlamentu, kada on bude u mogućnosti da se sastane. Takav decidirani stav je odgovor na dilemu su i u uspostavljanju odnosa legislative i ekzekutive, zadržavanju uloge u okvirima ustavnosti i zakonitosti, u čemu veliku ulogu imaju oblici nadzora nad njenim radom i odgovornosti egzekutive pred parlamentom. Rješenja uredbodavnih ovlašćenja u ustavima država na tlu bivše Jugoslavije 1 Bosna i Hercegovina. Ustav — Aneks IV Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u pogledu vršilaca državne vlasti nije predvidio mogućnost donošenja uredbi kao normativnih akata. Predsjedništvo kao šef države u obavljanju svojih aktivnosti donosi normativne, deklarativne i ostale akte koje ocijeni odgovarajućim, a Savjet ministara u ostvarivanju svojih prava i dužnosti donosi: odluke, zaključke, rješenja i uputstva. Ustavom su poslovi izvršne vlasti podijeljeni između predsjednika Republike i Vlade. Vlada je nosilac izvršne vlasti u Republici Srbiji 19 M. Pravo da donosi propise za izvršenje zakona Ustav ustanovljava kao generalno ovlašćenje Vlade član 123, st. Ove mere imaju ograničeno vremensko dejstvo, jer važe najduže 90 dana stav 7 , a njihovo važenje može biti produženo još najduže 90 dana pod istim uslovima pod kojima su mere i usvojene stav 7. Ustav je predvidio da proglašavajući ratno stanje Narodna skupština može propisati mere kojima se odstupa od Ustavom zajamčenih ljudskih i manjinskih prava stav 3. Međutim, Ustav je u uslovima ratnog stanja član 201, stav 4. Ustava predvidio da mere odstupanja od ljudskih i manjinskih prava zajedno utvrđuju predsednik Republike, predsednik Narodne skupštine i predsednik Vlade. Ovdje postoji razlika između vanrednog i ratnog stanja. Zato je teško dokučiti iz kojih je razloga napravljeno ovo razlikovanje. Posebno je pod velikim znakom pitanja uključivanje predsednika Narodne skupštine u donošenje odluke o proglašenju kako vanrednog tako i ratnog stanja i u propisivanju mera odstupanja u slučaju ratnog stanja, jer mu se tako daje ovlašćenje koje on može samostalno bez prethodnog odlučivanja u Narodnoj skupštini obavljati. Pajvančić, Komentar Ustava Republike Srbije, Beograd, 2009, str. Član 42, stav 1. Zakona o Vladi Republike Srbije. Tomić, Opšte upravno pravo, Beograd, 2010, str. Marković, Ustav Republike Srbije od 2006. Ustav nosioce uredbodavnih ovlašćenja uspostavlja u okviru nadležnosti predsjednika Republike i Vlade. Ustavom je predviđeno da će predsjednik Republike uredbe sa zakonskom snagom podnijeti na potvrdu Zastupničkom domu Sabora Republike Hrvatske čim se Sabor bude mogao sastati. Predsjednik Republike je obavezan da uredbe sa zakonskom snagom podnese na odobrenje Državnom saboru čim se ovo tijelo sastane. Vlada je dužna da takve uredbe podnese Skupštini na potvrđivanje čim ona bude u mogućnosti da se sastane član 101. Ustav utvrđuje pravni osnov, odnosno postojanje ovlašćenja izvršne vlasti da vrši normativnu funkciju, izričito dajući normativna ovlašćenja Vladi i predsjedniku Republike. Prema Ustavu, Vlada je značajan organ u 26 Ustav Republike Hrvatske, član 101, u knjizi: Novi ustavi na tlu bivše Jugoslavije, Beograd, 1995, str. Ustavom je utvrđeno da, pored ostalog, Vlada donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona. Što se normativne djelatnosti predsjednika Republike tiče, ona se odnosi na to da za vrijeme ratnog i vanrednog stanja, kojeg proglase institucije Bosne i Hercegovine, ako Narodna skupština ne može da se sastane, na predlog Vlade ili po sopstvenoj inicijativi i nakon što sasluša mišljenje predsjednika Narodne skupštine, donosi uredbe sa zakonskom snagom i o pitanjima iz nadležnosti Narodne skupštine i imenuje i razrješava funkcionere, koje bira, odnosno imenuje i razrješava Narodna skupština. Ove uredbe, odnosno odluke predsjednika Republike o imenovanju i razrješenju podnose se na potvrdu Narodnoj skupštini čim ona bude u mogućnosti da se sastane. Ovim aktima Narodne skupštine, odnosno predsjednika Republike mogu se, izuzetno, dok to stanje traje, obustaviti pojedine odredbe Ustava koje se odnose na donošenje zakona, drugih propisa i opštih akata i nepreduzimanje mjera republičkih organa i na pojedine ljudske slobode i prava, osim sloboda i prava iz čl. Ustava, mijenjati organizacija i ovlašćenja izvršnih, upravnih i pravosudnih organa i njihov personalni sastav, kao i teritorijalna organizacija u Republici. Prema svojoj prirodi i sadržini uredbe koje donosi Vlada i predsjednik Republike mogu se podijeliti na: 1 uredbe za izvršenje zakona tzv. Uredbe koje donosi Vlada i predsjednik Republike mogu se smatrati ustavnim uredbama, jer je ovlašćenje za njihovo donošenje utvrđeno Ustavom. One bi se mogle podijeliti u dvije podgrupe: samostalne, koje se donose na osnovu Ustava, a za čije donošenje nije potrebno prethodno donošenje drugih pravnih akata, tj. Analiza ustavnih odredbi pokazuje određene zajedničke karakteristike uredbi koje donose Vlada i predsjednik Republike u vršenju normativne funkcije, a to su: a uredbe su akti koje donose organi izvršne vlasti - Vlada i predsjednik Republike: b cilj uredbi je izvršavanje akata više pravne snage, Ustava ili zakona i Razvoj javne uprave 95 v uredbe su akti koje donose izvršni organi i one podliježu kontroli ustavnosti od strane Ustavnog suda. Dakle u pravnom sistemu Republike Srpske uredbodavnu djelatnost, na osnovu izričitih ovlašćenja utvrđenih Ustavom, vrši predsjednik Republike i Vlada. Kad predsjednik Republike odluči da donese uredbu sa zakonskom snagom, pretpostavka je da prethodno moraju biti ispunjeni svi drugi uslovi utvrđeni Ustavom za donošenje ovih uredbi, koje ne podliježu kontroli zakonitosti, ali zato podliježu ocjeni ustavnosti. Nenadić, Ustavna koncepcija normativne djelatnosti izvršne vlasti u Republici Srpskoj, navedeno djelo, Banja Luka, 1997, str. Dakle, uredbe se donose radi izvršenja zakona, i to samo pojedinih njegovih odredbi putem njihovog konkretizovanja i preciziranja. Za donošenje autonomnih uredbi Vlada bi morala da ima ustavnopravni osnov. Obaveza je, koja je utvrđena zakonom, da se uredbe kao opšti pravni akti, kao i zakoni, drugi propisi i opšti akti državnih organa objavljuju u odgovarajućem službenom glasilu. Iz toga proizilazi da uredbe za izvršenje zakona u pravnom sistemu Republike imaju osnovna obilježja: donose se radi obezbjeđenja provođenja i izvršenja zakona; pravni osnov za donošenje je utvrđen Ustavom; opšti akt se donosi poslije donošenja zakona; stupaju na snagu Član 90, tačka 3. Ovakva uredba po svom sadržaju ima svojstvo zakona, ali ona nije zakon u formalnom smislu. Ona ima manju snagu od zakona i sa njim mora biti usklađena. U pravnom sistemu nije decidirano uređeno do koje se granice jedan odnos može urediti zakonom, a u kojoj dimenziji uredbom. Opšti stav je da se uredbom ne može uređivati materija sloboda i prava građana, uvođenje poreza, budžet, krivična djela. Samo u uslovima određenih okolnosti — rat i neposredna ratna opasnost, prema Ustavu Republike, ova materija može biti regulisana od strane organa izvršne vlasti. Ustav Republike Srpske utvrdio je načelo podjele vlasti, ističući da ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština, a izvršnu Vlada. Ustav Republike utvrđuje pravni osnov, odnosno ovlašćenje izvršnoj vlasti da vrši normativnu funkciju. U vršenju svoje normativne djelatnosti Vlada, prema pravnom osnovu, može donositi samostalne i nesamostalne ustavne uredbe; prema pravnom svojstvu, 1 pravne uredbe, koje su u materijalnom smislu identične zakonu, jer utvrđuju opšta pravila koja se odnose na građane i pravna lica, i 2 administrativne uredbe sa opštim pravilima koja se odnose na organizaciju i rad organa uprave. Prema njihovoj prirodi i sadržaju Vlada može donositi 1 uredbe za izvršenje zakona izvršne uredbe ili uredbe za primjenu zakona i 2 autonomne uredbe Vlade. Zbog prakse donošenjem uredbi samostalno, bez ovlašćenja u posebnom zakonu, izvršna vlast može da dovede u pitanje ustavno načelo o podjeli vlasti. Članom 90, tačka 4. Ustava utvrđeno je da Vlada donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona, a isti smisao ima i odredba člana 43. Međutim, neophodno je imati u vidu i odredbu člana 43. Nenadić: Ustavna koncepcija normativne djelatnosti izvršne vlasti u Republici Srpskoj, navedeno djelo, Banja Luka, 1997, str. Zakon o Vladi Republike Srpske ne predstavlja pravni osnov koji Vlada može koristiti za donošenje uredbi kojima će samostalno, odnosno isključivo prema svom nahođenju, regulisati neka pravna pitanja. Dakle, u oblastima u kojima nema zakona, nema ni pravnog osnova za donošenje uredbi. Pored toga, jednostavnije je i mijenjanje i dopunjavanje podzakonskih akata, pogotovo akata izvršne vlasti, što može da utiče na kršenje ustavnosti i zakonitosti. Isto tako, ima slučajeva da opšti akti egzekutive stupaju na snagu danom donošenja, što je protivno ustavnim odredbama i načelu zakonitosti, jer je članom 109. Ustava predviđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno njihovo ranije stupanje na snagu. Izuzetan značaj ima načelo pravne sigurnosti i nemogućnosti njegovog izolovanog djelovanja van drugih društvenih instituta i zahtjeva. Ono je upravo inkorporisano u pravni sistem i poredak i ukupan društveni organizam čineći organsku cjelinu sa ekonomskom i socijalnom sigurnošću. Još je Ulpianus izrekao, da se zakon mora poštovati, ma kako bio strog — dura lex, sed lex. Vidi šire: Grupa autora: Zbirka zakona o Vladi, republičkoj upravi, državnim službenicima i upravnoj inspekciji, Agencija za državnu upravu Republike Srpske, Banja Luka, 2009. Perović, Vremenske dimenzije pozitivnog i prirodnog prava, Kopaonička škola prirodnog prava, Beograd, 2009; G. Mijanović, Kontrola ustavnosti zakona, S. S obzirom na to da je izvršenje zakona jedna od osnovnih funkcija izvršne vlasti, razumljivo je da ona kao predlagač zakona može da ima mogućnost da slobodno cijeni koji zakon, kako i kada će biti konkretizovan uredbom da bi bio primjenljiv. Inače, u savremenoj pravnoj praksi prevlađuju zakoni koji pretpostavljaju donošenje podzakonskih propisa radi njihove jedinstvene primjene. Zato je bitno da se izvršna vlast u vršenju svoje normativne djelatnosti zadržava u granicama svojih Ustavom i zakonom utvrđenih uredbodavnih ovlašćenja. Izvršnu vlast u Federaciji vrši predsjednik i potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine. Vlada Federacije ovlašćena je da donosi uredbe sa zakonskom snagom. Ona to čini u slučaju opasnosti po zemlju kada Parlament Federacije nije u mogućnosti to učiniti. Svaka uredbe ima snagu zakona i ne može derogirati prava i slobode utvrđene Ustavom. Donesena uredba prestaće važiti najkasnije istekom tridesetog dana od njenog objavljivanja, s tim da će prestati važiti odmah po ukidanju odlukom Parlamenta ili na kraju desetog dana od njenog objavljivanja, ukoliko je Parlament Federacije u zasjedanju kada je uredba objavljena. Uredba objavljena dok Federacija upotrebljava oružane snage u skladu sa Ustavom ostaće na snazi do petog dana slijedeće sjednice Parlamenta Federacije, kada prestaje važiti, osim ako ne bude potvrđena ali ni u kom slučaju neće važiti duže od šest mjeseci. Po isteku roka važenja uredbe se ne može produžavati, uredba se ne može ponovo donositi niti djelomično mijenjati bez odluke Parlamenta Federacije i njegove saglasnosti. Ustavnosudska kontrola i zaštita podzakonskih akata Zaštitu i kontrolu ustavnosti i zakonitosti vrši Ustavni sud Republike Srpske. Broj ovih propisa i opštih akata, među kojima su i uredbe, veoma je značajan i dolaze od različitih donosilaca organa, institucija i organizacija. Uglavnom, radi se o uredbama, raznim pravilnicima, statutima, naredbama, odlukama, zaključcima. Ustavnost i zakonitost podrazumjevaju da pravni poredak Republike Srpske počiva na hijerarhiji pravnih akata, čiju osnovu čini Ustav Republike Srpske, kao najviši i osnovni zakon. Ustava Republike Srpske zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti s Ustavom. Načelo zakonitosti zahtijeva da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom. Ustava Republike Srpske propisano je da je svako dužan da se pridržava Ustava i zakona. Takođe, svako je dužan da savjesno i odgovorno vrši povjerenu mu javnu funkciju. Prema tome, načelo ustavnosti i zakonitosti podrazumjeva obavezu organa vlasti u Republici Srpskoj, da poštuju Ustav i da donose propise koji su u skladu sa Ustavom. Prema odlukama Ustavnog suda, ove povrede se odnose kako na propise izvršne vlasti i republičkih organa uprave, tako i na propise nižih organa vlasti u jedinicama lokalne samouprave. Ohrabrujuće je to što je postignut značajan napredak u poštovanju principa ustavnosti i zakonitosti, imajući u vidu da on podrazumijeva da se pravni pore- S. Jovanović: O državi, Beograd, 1922, str. Lukić: Uvod u pravo, Beograd, 1991; S. Stjepanović i drugi autori smatraju da se podzakonskim aktima ne može uređivati materija koja prethodno nije bila uređena zakonom. Dakle, na uredbama se ne mogu zasnivati ovlašćenja i obaveze subjekata mimo onih utvrđenih zakonima, jer se njima samo omogućava njihovo izvršenje, zbog čega se uredbe i donose na osnovu i u saglasnosti sa zakonom. U vremenu od objavljivanja poslednjeg Obavještenja o nekim pojavama od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti 1. Međutim, iako je sistem normativnih akata u Republici, prema navedenim podacima, vrlo obiman i raznovrstan, on nije uvijek dovoljno sinhronizovan i integrisan. Naime, u tom sistemu istovremeno i paralelno egzistiraju na jednoj strani prenormiranosti tj. Učestale su izmjene i dopune zakona koje su često rezultat nedovoljnog i nesistematskog rada, zbog čega su takvi zakoni, u određenoj mjeri nekonzistentni i neprimjenljivi. Osnova cjelokupnog sistema zaštite ustavnosti i zakonitosti jeste odredba alineje 4. Ustava, kojom je utvrđeno da se ustavno uređenje Republike Srpske, pored ostalog, temelji i na vladavini prava. Ustava utvrđuje da zakoni, statuti i drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, kao i da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom. Zato mora postojati apsolutna suprematija Ustava u skladu sa načelom ustavnosti tako da nijedan propis, dakle ne samo da ne može biti u suprotnosti sa Ustavom Republike Srpske nego se mora zasnivati na njemu. Imajući to u vidu, kao i to da je Ustav utvrdio načelo podjele vlasti član 69 , opravdano je da se izvršna vlast u vršenju svoje normativne djelatnosti kreće u granicama svojih, Ustavom i zakonom propisanih, ovlašćenja, a što je u domenu ustavnosudske kontrole i zaštite ustavnosti i zakonitosti. Neprihvatljive su česte izmjene i dopune zakona i drugih propisa, koje značajnim dijelom uslovljavaju dinamični društveni tokovi, pogotovo u domenu usklađivanja domaćih propisa sa propisima Evropske unije, koji zahtijevaju izmjene i dopune propisa. Na to utiču i procesi koje nameće globalizacija, novi svjetski poredak i tranzicija, kao i promjene izazvane svjetskim krizama. Posebno je važno da se u normativnoj djelatnosti izvršne vlasti podzakonskim aktima ne uređuju odnosi koji se, prema Ustavu, uređuju zakonom. Takva praksa dovodi do toga da se podzakonskim aktom uredbom produžava primjena zakona koji je prestao da važi, što može da uradi samo zakonodavni organ koji je donio zakon, a ne organ koji izvršava zakone, druge propise i opšte akte. Podzakonski akti ne mogu imati takav pravni karakter. Ranije su, u znatnoj mjeri, u pravnom sistemu postojali akti izvršne vlasti, kao akti kojima su normirana pitanja koja su u isključivoj nadležnosti zakonodavnog organa. Zbog toga, pravni sistem mora decidirano poštivati ustavna ovlašćenja u ovom domenu, ostvarujući Ustavom utvrđene principe o podjeli vlasti i o ustavnosti i zakonitosti. Perić: Struktura prava, Zagreb, 1991. Za naš pravni sistem i poredak relevantno i prihvatljivo je samo ono stanovište prema kojem se mogu donositi uredbe koje nastaju na osnovu ustavnih ovlašćenja i ovlašćenja zakonodavca koje on daje organima izvršne vlasti da na osnovu i u okviru konkretno datog ovlašćenja utvrđenog Ustavom i zakonom regulišu određenu oblast. Usklađivanje unutrašnjeg zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije Od izuzetnog značaja je da s eostvaruje reforma javne uprave, posebno u kontekstu integracija i usaglašavanja domaćeg zakonodavstva sa evropskim standardima i kriterijumima, što je uslov osavremenjavanju,boljoj organizaciji i funkcionisanju u svim oblastima u društvu. Jačanje administrativne sposobnosti i stvaranje učinkovitog sustava državne uprave postaju condito sine qua non integracije svake zemlje kandidatkinje za članstvo u Evropskoj uniji. Savić: Uredba kao izvor prava u pravnom sistemu Republike Srpske, navedeno djelo, Banja Luka, 1997, str. Stoga se ustavu i zakonu mora dati onaj značaj koji obezbjeđuje punu pravnu sigurnost, ustavnost i zakonitost, pogotovo što su to i principi na kojima se zasniva i zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Pravno obavezujući akti u smislu člana 189. Rimskih ugovora postoje u obliku uredbi i odluka. Zajedničko obilježje je da imaju pravnu snagu u odnosu na one adresate kojima su upućeni. Uredbe i odluke automatski obvezuju na teritoriji država- članica EZ. Međutim, da bi odredba ili direktiva bila pravomoćna na teritoriju određene članice, potrebna je ipak dodatna aktivnost svake zemlje članice. S obzirom da postaju dio nacionalnog pravnog sistema automatski nakon njihovog stupanja na snagu, to znači da uredbe isključuju nacionalnu zakonodavnu aktivnost, odnosno bilo kakvu intervenciju ili posredovanje zakonodavnih i izvršnih organa država — članica. Međutim, postoje slučajevi kada se uredbama propisuje donošenje nacionalnih mjera radi njihove primjene. Čehulić, Politika europskih integracija, Zagreb, 2005. Fonds des maladies professionalles 1989 ECR 4407. Uredbom je bila propisana obaveza država — članica da odrede carinski organ nadležan za prijem i odlučivanje po zahtjevima titulara prava autorska prava, zaštitni znak , kao i da propišu kazne u slučaju povrede odredaba Uredbe. Uredbe su obavezujuće u cjelosti, one se neposredno primjenjuju, što znači da se ne preuzimaju u nacionalno pravo, za razliku od direktiva koje se moraju implementirati. Svojom opštom primjenom uredbe se razlikuju od odluka, koje se primjenjuju samo na određene subjekte kojima su upućene. Navedeni propisi skoro u cjelosti se primjenjuju čime se doprinosi postizanju jednoobraznosti u izradi propisa, poboljšanju njihovog kvaliteta i ostvarivanju principa javnosti. Vlada Republike Srpske, na sjednici održanoj 7. Zbog toga je jedno od najznačajnijih načela utvrćivanje funkcija uprave i uspostavljanje načela da se nadležnost, a to znači konkretni poslovi koje državna uprava vrši, utvrćuju zakonom, a samo izuzetno, i to na osnovu izričitog zakonskog ovlašćenja, i podzakonskim aktima. Koprić, Modernizacija hrvatske uprave, Zagreb, 2003. Milić, Prani kapacitet Srbije za evropske integracije, br. Taboroši, Razvoj pravong sistema Srbije i Harmonizacija sa pravom Evropske unije, Beograd, 2009. Pusić, Iskustva reformi državne uprave kao preduslov za uspješan proces pristupanja i pregovaranja; P. Kunić, Organizacija i kadrovi u državnoj upravi BiH; S. Dedić, Rukovođenje i kadrovi u BiH; A. Martinović, Reforma državne uprave u Republici Srpskoj u procesu državno-pravne, političke i ekonomske tranzicije; D. Kutlija, Reforma državne uprave — iskustva Republike Srpske; A. Engelman, Reforma javne uprave kao preduslov za uspješan proces pristupanja i pregovaranja; V. Karajica, Moralna i profesionalna etika zaposlenih u javnim službama, i drugi u Zborniku radova sa Drugog međunarodnog skupa: Modernizacija državne uprave u svjetlu evropskih integracija, Banja Luka, 2006. Umjesto zaključka Uredbe kao podzakonski akti opšteg karaktera veoma su značajan izvor prava. O pravnoj prirodi uredbe postoje različita gledišta. Osnovno stanovište je to da je uredba sa materijalnopravnog aspekta — zakon, jer sadrži opšte pravne norme, dok sa formalnopravnog stanovišta ona to nije, već predstavlja podzakonski pravni akt, akt najviših organa izvršne vlasti — vlade i predsjednika Republike. Jačanje uredbodavne djelatnosti negativno utiče na mjesto i ulogu legislative u odnosu na egzekutivu. Stoga se zakonu mora dati značaj koji obezbjeđuje pravnu sigurnost i zakonitost, pogotovo što su i principi na kojima počiva i zakonodavna i izvršna vlast proklamovani Ustavom i zakonom i zahtjevima koji se postavljaju pred države na putu njihovog uključivanja u evropske organizacije i asocijacije. Uspostavljanje kvalitetnije upravno-pravne regulative sve više i jače naglašava potrebu da se u sklopu sadašnjih upravno—pravnih akata moraju uspostaviti i pravila kojim će decidirano urediti pravna pitanja pripremanja i donošenja opštih normativnih akata. Izvršna vlast ostvaruje obimnu normativnu djelatnost, što je uslovljeno brojnim razlozima i stanjem u kome se ona nalazila u prethodnom periodu ratni sukobi, međunarodno okruženje i blokada, ekonomska i politička kriza. Međutim, potrebno je naglasiti da je širenje normativne djelatnosti izvršne vlasti opšta karakteristika. Uredbodavna ovlašćenja organa izvršne vlasti nužno je shvatiti i primjenjivati u skladu sa usvojenim ustavnim načelom o podjeli vlasti, ustavnim i zakonskim ovlašćenjima nosilaca izvršne vlasti—šefa države i vlade i ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti. Koprić, Predgovor u knjizi: Modernizacija hrvatske uprave, Zagreb, 2003, str. Adamović Ustav Bosne i Hercegovine, komentar, Fondacija Konrad Adenauer, Sarajevo, 2010. Dmičić, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ustav Republike Srpske, komentar, Centar za promociju civilnog društva, Sarajevo, 2004. Novi ustavi na tlu bivše Jugoslavije, ,, Međunarodna politika,, , Pravni fakultet i fakultet Političkih nauka, Beograd, 1995. Dokument : Dejton-Pariz, Institut za međunarodno pravo i međunardnu poslovnu saradnju, Banja Luka, 2002. Modernizacija Hrvatske uprave, Zbornik radova sa Međunarodne Konferencije, priredio: Ivan Koprić, ,, Suvremena javna uprava,, , Zagreb, 2003. Modernizacija državne uprave u svijetu evropskih integracija, zbornik referata sa II međunarodnog naučnog skupa, Beograd, 2006. Izgradnja i funkcionisanje pravnog sistema Republike Srpske, Zbornik referata sa Naučnog skupa, Banja Luka, 1997. Tomić, Upravno pravo, doterano izdanje, JP ,, Službeni list SRJ,,, Beograd, 2002. Kamerić, Problemi uredbe s naročitim obzirom na široka ovlašćenja, Sarajevo, 1995. Kunić, Upravno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka, 2010. Lilić, Upravno pravo, Beograd, 1991. Savić, Uredba kao izvor prava u pravnom sistemu Republike Srpske, Zbornik referata sa naučnog skupa ,,Izgradnja i funkcionisanje pravnog sistema Republike Srpske, ,,Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka, 1997. Jovičić, Zakon i zakonitost, Beograd, 1977. Tomić, Opšte upravno pravo, Beograd, 2010. Kamarić, Problemi uredbe s naročitom obzirom na široka ovlašćenja, Sarajevo, 1957. Jovanović, Država, Beograd, 1990. Marković, Normativna djelatnost izvršne vlasti, Beograd, 1989. Ivančević: Institucije upravnog prava, knjiga I, Zagreb, 1983. Razvoj javne uprave 109 S. Pravna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1977. Nenadić: Ustavna koncepcija normativne djelatnosti izvršne vlasti u Republici Srpskoj, Zbornik referata sa naučnog skupa ,, Izgradnja i funkcionisanje pravnog sistema Republike Srpske,, Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka, 1997. Pajvančić, Komentar Ustava Republike Srbije, Beograd, 2009. Marković, Ustav Republike Srbije od 2006. Perović, Vremenske dimenzije pozitivnog i prirodnog prava, Kopaonička škola prirodnog prava, Beograd, 2009; G. Mijanović, Kontrola ustavnosti zakona, S. Perić: Struktura prava, Zagreb, 1991. Čehulić, Politika europskih integracija, Zagreb, 2005. Koprić, Modernizacija hrvatske uprave, Zagreb, 2003. Razvoj javne uprave 111 PERSPEKTIVE RAZVOJA E — UPRAVE Jelena Dujmović, mag. Strossmayera u Osijeku, Pravni fakultet Sažetak Misao da je e-uprava postala imperativ moderne uprave potaknula je autore ovoga članka da na temelju komparativne analize iskažu važnost međusobne suradnje zemlje članice Europske Unije Austrije , kandidata Hrvatske te potencijalnog kandidata Bosne i Hercegovine na području informacijsko — komunikacijske tehnologije. Austrija je država koja je postala sinonim moderne uprave. U središte razmatranja autori stavljaju Hrvatsku te nastoje doći do saznanja može li ona i u kojoj mjeri slijediti austrijski model. Analizom triju zemalja dolaze do iskustava i pouka nužnih za unaprjeđenje kvalitete i stupnja iskorištenosti, pristupačnosti e - servisa te pojednostavljenje i modernizaciju upravnih postupanja, a sve u cilju povećanja učinkovitosti rada javne uprave. Summary The mere concept of e-government becoming the imperative of the modern administration has encouraged the authors of this article to emphasize the importance of collaboration in the area of information-communication technologies between the European Union member Austria , the EU candidate Croatia and the potential candidate Bosnia and Herzegovina on the basis of the comparative analyses. Austria is a country which has became a synonym of modern administration. The authors place Croatia in the middle of the concept while trying to conclude whether or not the Austrian model of development can be followed and if so, to which extent. Uvod Kroz proces reformi javnih uprava Hrvatske i Bosne i Hercegovine nameću se zahtjevi u pogledu odgovornosti i transparentnosti uprave, no i sve većim participiranjem građana u njezinom djelovanju. Javna uprava treba primjenjivati moderne informatičko — komunikacijske tehnologije IKT , ispuniti svoju ulogu servisa u službi građana, te omogućiti pružanje pravovremenih i pouzdanih informacija. Budući da su navedene države tek u početnim fazama primjene modernih tehnologija, potrebno je preuzeti dobru praksu i iskustva Austrije koja je te preduvjete omogućila. Općenito o e-upravi kao nezaobilaznom dijelu modernizacije hrvatske javne uprave E-uprava pojam je koji obuhvaća kompjuterizaciju postojećih procedura, uvodi nove stilove rukovođenja, nove načine strateškog upravljanja i odlučivanja, transakcijskog poslovanja i prijenos informacija. Razvitak elektroničkoga menadžmenta približava javnu upravu građanima i poduzetnicima. Postupak rezultira davanjem brzih odgovora na zatražene javne usluge1. Prije nego se pristupi popunjavanju struktura javne uprave odgovarajućim informatičkim vezama odnosno umrežavanjem, potrebno je provesti strukturne promjene. Opravdana su očekivanja javnosti da uprava počne funkcionirati kao pokretač društvenog napretka i da pruža kvalitetne usluge. Direktivom se promovira način vođenja upravnog postupka putem sredstava elektroničke komunikacije čime se pridonosi realizaciji koncepta e-uprave utemeljene na širokoj upotrebi IKT-a. Cilj te koncepcije je omogućiti pružanje velikog broja upravnih usluga «na daljinu»2. Sve se više naO elektroničkom upravnom postupku u Hrvatskoj više u: Bakota, B. Stanje i perspektive razvoja e - uprave u Hrvatskoj Posljednjih nekoliko godina u RH donesen je određen broj strategija koje bi trebale pridonijeti oblikovanju razvojnih smjernica i provedbenih aktivnosti kao nastavak razvitka komunikacijske mreže tijela državne uprave, uspostavljanja sustava upravljanja podacima i dokumentima, pridruženih osnovnih usluga na kojima će se temeljiti poslovanje e-uprave te izgradnje potrebnih kompetencija, kako sa strane uprave kao pružatelja usluga tako i sa strane korisnika usluga. Sljedeći presudan korak bio je usvajanje Programa e-Hrvatska 2007. Za provedbu ovog Programa osnovan je Središnji državni ured za e-Hrvatsku, kao središnje tijelo državne uprave za oblikovanje, praćenje i vrednovanje javne politike razvoja informacijskog društva u RH, izravno odgovorno predsjedniku Vlade RH. Osmišljen je niz elektroničkih usluga, pokrenut Središnji državni portal državne uprave -Moja uprava-kao jedinstveno mjesto pristupa informacijama javne uprave, te su osigu3 Dujmović, J. Jedan od glavnih zadataka Ureda je koordinacija povezivanja informacijskih sustava tijela državne uprave kroz jedinstvenu informacijsko komunikacijsku mrežu te donošenje tehničkih i normizacijskih pravila uporabe informatičke opreme u tijelima državne uprave. Odjel za međunarodnu suradnju Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku posebno je zadužen za donošenje stručnih i normativnih podloga za pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj uniji u područjima razvitka i primjene informacijsko komunikacijske tehnologije i2010. Udaljenost više neće biti prepreka za komuniciranje, učenje, poslovanje ili pružanje zdravstvene zaštite. Svi će građani imati mogućnost pristupa informacijama i znanju, ali i mogućnost stvaranja novih informacija i znanja. U Strategiji reforme državne uprave za razdoblje 2008. Sadržaj Strategije razvoja elektroničke uprave8 u RH za razdoblje od 2009. Kao korisnici e-usluga navode se: građani, poslovni subjekti, službenici koji rade u upravi i koriste elektroničke usluge drugih tijela javne vlasti, tijela jedinica lokalne i područne regionalne samouprave i korisnici iz drugih država. Izdvojeni su prioritetni projekti koji čine osnovu cjelokupnog razvoja elektroničke uprave i pružaju odgovor na una5 U HITRONet su do sada povezana sve središnje lokacije tijela državne uprave u gradu Zagrebu, svi matični uredi i sudovi. Tijela državne uprave dužna su upoznati javnost o obavljanju poslova iz svog djelokruga i izvješćivati je o svom radu putem sredstava javnog priopćavanja ili na drugi prikladan način. Više u: Strategija reforme državne uprave za razdoblje 2008. Razvoj javne uprave 115 prijed postavljeno pitanje: izrada Hrvatskog okvira za interoperabilnost, daljnji razvoj Središnjeg portala uprave-Moja uprava, pilot projekt e-Ureda-sustava za elektroničko uredsko poslovanje, pilot projekt integriranog sustava autentikacije i autorizacije, pilot projekt inventura IKT resursa tijela državne uprave te daljnja dogradnja mreže HITRONet10. Ovi su projekti prvenstveno usmjereni ka reorganizaciji dosadašnjeg rada državne uprave. Da smo na dobrom putu pokazuju i projekti poput: e-Pravosuđa, e-Zdravstva, e-Poslovanja i e-Obrazovanja, kojima je uspješno provedeno unaprjeđenje poslovnih procesa u pojedinim resorima. Štoviše, pokazalo se, kako uvođenje elektroničke uprave ne završava jednostavnim prelaskom s ručnog na rad na računalu. Time će se pridonijeti gospodarskom rastu, povećanju zaposlenosti i osvajanju novih tržišta. Razvojem elektroničke uprave temeljene na uporabi takvih tehnologija trebala bi se bitno unaprijediti kvaliteta usluga te učinkovitost državne i županijske uprave, lokalne samouprave i javnih službi. Kako bismo ostvarili željene rezultate potrebno je pronaći uzor i nastojati ga vjerno slijediti. Elektronička uprava u Republici Hrvatskoj ne gradi se iz temelja, nego se uzimaju u obzir sva postignuća i rješenja koja su na bilo koji način prisutna u državnoj upravi te će ih se pokušati prilagoditi kako bi kroz godinu — dvije već dobili funkcionalniju i umreženu upravu uz pomoć informacijske i komunikacijske tehnologije. U principu, to znači pojednostavljenje rada i procesa kroz primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija ICT u području informacija, komunikacija i transakcija unutar i između državnih institucija, kao i između vlasti i građana ili poduzeća. Međutim, e-uprava ne znači da su tradicionalni uredi ukinuti u cijelosti. Iako transakcija s navedenim tijelima može biti provedena putem interneta, to ne mora nužno biti način ispunjavanja obveza. Za sve one koji preferiraju osobni kontakt ili one koji nisu u mogućnosti koristiti internet mogu osobno pristupiti službama. Brünner ističe kako osiguranje učinkovitosti znači postizanje onoga što se od uprave očekuje tako da čitav sustav pravilno funkcionira konkretno: da bi bio u stanju zadovoljiti potrebe građana. Učinkovitost pokriva nekoliko aspekata: moraju se obaviti zadaci zadani upravi izravno od politike. Upravne funkcije trebaju biti u skladu s političkim Elektronička uprava sinonim je za moderne i inovativne zemlje koje nastoje svoju reputaciju graditi na kvaliteti, povjerenju i brzini. Moguće je učitavanje tiskanih obrazaca. Što se tiče transakcije, aspekti takvog vida jesu obrada slučaja, izdavanje odluka, dostavljanje odluka, plaćanje pristojbi. I konačno, uprava će biti učinkovita ne samo ako održava postojeći djelokrug poslova, svoju strukturu i organizaciju zahtjevima novih i nužnih zadaća — misli se prvenstveno na problematiziranje i nuđenje rješenja na području e-uprave. Strategija e - uprave Strategija austrijske e-uprave se temelji na osnovnim konceptima, osnovnim dijelovima i otvorenim standardima, koje služe kao smjernice za implementaciju elektroničkih usluga i stvaranje osnovne infrastrukture. Neki od principa koji su sadržani u Strategiji su: blizina građanima, praktičnost kroz učinkovitost, povjerenje i sigurnost, transparentnost, pristupačnost, upotrebljivost, zaštita podataka, suradnja, održivost, interoperabilnost, tehnologija neutralnosti. Vlada prvenstveno naglašava potrebu da bi svaki građanin u svakoj zajednici trebao imati pristup svim oblicima e-uprave na saveznoj, provincijskoj i lokalnoj razini. Prioritet imaju sigurna komunikacija, transakcija i tajnost osobnih podataka. E-uprava ne nastoji samo poboljšati usluge, već i svesti troškove rada na minimum, čitav proces učiniti učinkovitijim, te omogućiti samostalan rad. Također nastoji poboljšati komunikaciju između građana i poslovnih subjekata i vlade, te otvoriti nove mogućnosti za način na koji se informacije predstavljaju i kojima se pristupa. Mišljenja smo kako je nužna pojednostavljena komunikacija između građana i državnih institucija i kako se mora omogućiti svakom pojedincu nesmetan pristup komunikacijskim uređajima. Informacijsko društvo današnjice otvara mogućnost pristupa informacijama i znanju svim stanovnicima, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. Kako bi izgradili takvo društvo potrebno je informacijsko-komunikacijsku tehnologiju učiniti pristupačnu svima — neovisno o njihovim posebnostima. O e-uključivosti više na www. Međutim, osnovni okvir za e-upravu se sastoji od relativno upravljačkih setova zakona kao što su Zakon o općem upravnom postupku, Zakon o elektronskom potpisu itd. Zakon o elektronskoj upravi je donesen 1. Ovaj zakon služi kao pravni temelj za elektronske usluge, te omogućava užu suradnju između svih tijela koja pružaju usluge takve vrste i daje im priliku za umrežavanje. Glavna prednost austrijske građanske kartice je da nema unaprijed registracije koja je potrebna za korištenje elektronskih aplikacija21; neometan pristup za osobe s posebnim potrebama - odnosi se na informacije i usluge. U Austriji postoji niz inicijativa i programa koji omogućuju lakši i brži pristup e-informacijama. Mogući utjecaj austrijskog modela uređenja e-uprave u Hrvatskoj U razdoblju od 22. Uvod u reformu javne uprave u Bosni i Hercegovini Promjene u upravnim sustavima tranzicijskih zemalja vrlo su složene jer se odvijaju zajedno s promjenama u gospodarskom sustavu i državnim strukturama24. Stvarni pritisak za modernizaciju25 javne uprave dolazi od građana koji traže transparentnu i djelotvornu upravu. Normalno je da se svijest i potreba o dominantnim vrijednostima i očekivanjima javne uprave u tranzicijskim zemljama razvija postupno. Sličnu situaciju nalazimo i na primjeru reforme javne uprave u Bosni i Hercegovini BiH , kod koje su provedene djelomične upravne reforme. Javna uprava26 u BiH u procesu je reformiranja i modernizacije. Motivi za ulaganje napora u poboljšanje javne uprave, vide se u jačanju općih i sektorskih upravnih kapaciteta kroz promjene u horizontalnim sustavima i strukturama upravljanja, uključivanje u europski upravni prostor te sposobnosti za usklađivanje sa pravnom stečevinom Europske Unije EU. Zahtjevi i standardi koji se postavljaju od strane EU jasni su i transparentni. Institucije javne uprave su ministarstva, lokalne administrativne službe i druge upravne institucije koje obavljaju upravne i stručne poslove. U ustavnoj strukturi, BiH čini suverenu državu sa decentraliziranom administrativnom strukturom. Njena provedba trebala bi se ostvariti putem Akcijskog plana 1 i 2, a sama reforma isplanirana je u tri faze u razdoblju od 2007. U izvješćima koordinatorice Ureda za reformu javne uprave29, ističe se pozitivan stav o analizi postojećeg AK1, ali se navodi da su potrebni daljnji napori u provedbi Strategije do 2014. U središte prilagodbi stavlja se potreba jačanja upravnih kapaciteta30 za obavljanje javnih poslova, pružanje javnih usluga i rješavanja javnih problema. Reformije potrebna jaka i odlučna profesionalna koordinacija te snažna podrška na sve četiri upravne razine Vijeće ministara BiH, Vladu FBiH, Vladu RS i Vladu Brčko distrikta BiH koja je dodatno otežana zbog kompleksnog ustavnog uređenja. Ocjena stanja i kvaliteta usluga u javnoj upravi od strane građana svakako ima poseban značaj za analizu stanja i reformskih učinaka31. Od funkcioniranja javne uprave zavise odgovarajuća pravna regulativa i implementacija propisa, što bitno utječe na kvalitetu života svakog građanina. Konferencije Hrvatski javni sektor, Opatija, str. Rezultati pokazuju da 70% građana u Bosni i Hercegovini nije registriralo nikakve promjene u javnoj upravi u protekle dvije reformske godine, dok je samo 30% građana registriralo manje pozitivne promjene, a njih 25% registriralo je negativne promjene. Razvoj javne uprave 121 6. Uvođenje informacijske tehnologije u sustav javne uprave Bosne i Hercegovine E-uprava32 predstavlja osnovu pristupa javnim informacijama i uslugama javne uprave, a usmjerena je na povećanje učinkovitosti, brzine, otvorenosti i kvalitete. Ovaj način funkcioniranja uprave treba omogućiti korisnicima da se temeljem principa 3b u bilo koje vrijeme, bilo koju potrebu i bilo gdje obrate upravi. To je još jedan od razloga i ciljeva radi kojih se pristupilo reformi javne uprave i lokalne samouprave u BiH35. Na ovaj se način omogućava implementiranje pravnih rješenja Zakona o elektronskom potpisu i Zakonom o elektronskom pravnom i poslovnom prometu, ali i ono mnogo važnije, a to je lakše ostvarivanje i zaštita prava i pravnih interesa građana. Možemo istači da su ciljevi bosanske i hrvatske Strategije vrlo slični. Hrvatska Strategije reforme državne uprave za razdoblje 2008. Među-državni forum u lipnju je 2004. Na osnovu tog dokumenta, Vijeće ministara BiH usvojilo je Strategiju za razvoj e - uprave, zajedno sa pratećim akcijskim planom.
Survival Triggered snare trap -Prezivljavanje u prirodi-Modifikacija nagazne zamke u poteznu zamku
Iako je kompromis dobrodošao u svakoj vezi, partneri vrlo brzo shvataju da troše mnogo energije i vremena u raspravama, objašnjenjima. Vodinelić; 1996, 48 Istinite samoprijave obično podnose osobe koje su djelo izvršile u afektu ili iz nehata, dok se još nalaze pod psihičkim djelovanjem krivičnog djela. Njegovi poetski prvenci ugledali su svetlost dana u Serbskom letopisu 1853. Veza kriminalistike sa medicinom realizuje se preko sudske medicine posebno na području traumatologije, kao i preko drugih oblasti humane medicine. Galerija Slika Jumanji: Welcome to the Jungle 2017 HD titlovano Kategorija: AVANTURA Pogleda: 632 Klikni na sliku i zapocni gledati film preko filmovi-hr. Mafijaški boss Lino Avoca unajmljuje plaćenika Milo da pronađe bjegunku.
[Sex poze forum|Burza poznanstva djevojka 30 godina|Plavi oglasnik žene rijeka]
komentiraj (0) * ispiši * #
Poznanstva i veze zagreb - Datiranje za seks
Spajanje partnera, poznanstva - Centar
Click here: Poznanstva i veze zagreb
Mnogobrojni su razlozi, ali biti sam bez ljubavi to ne zaslužujete! Kako bi kontaktirali korisnicu na broj 888999 pošaljite poruku sadržaja OK5 VANJA Cijena poruke iznosi 3.
Ljudi često ostavljaju svoj osobni oglas na internet stranicama u kojima je to tek sporedna kategorija. PPP centru će tako ići određeni iznos od svakog realiziranog ugovora JPP-a pa mu je u interesu da takvih ugovora bude što više odnosno da se u što više projekata procijeni da je njihova realizacija bolja kroz JPP nego kroz klasičnu realizaciju kojom javno tijelo samo financira gradnju objekata, a izvođača radova traži javnim nadmetanjem. Na našem dating servisu OsobniOglasi.
Spajanje partnera, poznanstva - Centar - Kontakt molim samo sms-om na mob:+385 0 95 872 4798................... Oni su na poslu u CEI-u već bili, prema javno dostupnim podacima, 27.
Kontakt molim samo sms-om na broj mob. Ugovorite svoju poziciju: ®ena 46 godina, razvedena, ima odraslog sina,zaposlena, ľeli upoznati muskarca s djecicom u inozemstvu... Molim samo ozbiljne i iskrene ponude. Kontakt molim samo sms-om na mob:+385 0 95 872 4798................... Muskarac 58 godina,zivim u Svicarskoj. Trazim slobodnu srednjovjecnu zenu za prijateljstvo i moguci brak.... Muškarac 36 godina,dobrog izgleda,trazim ľensku osobu za brak iz dijaspore , +387 65 836214....... ®ena iz Ukrajine, lijepa, vitka, uredna traľi situiranog ozbiljnog muškarca za upoznavanje i za brak. Sve ostalo na mail :........ Muškarac traľi ľenu ugonog vanjskog izgleda zenu Hrvaricu dobi 40 -50 visine do 168 tez do 65 iskrenu i postenu pedantnu radi braka trazi Hrvat iz Amerike. Traľe se Makedonke za vezu brak ľivot u Hrvatskoj, Jadran. Ozbiljni gospodini Vas očekuju 0385 99 7008920 SMS........ Traľe se ľenske osobe iz Vojvodine, Makedonije, Bosne i Hercegovine, za vezu - brak 0921258420......... Nazovite avona Rijeka 0922400731........... Traľe se ľenske osobe iz bivąe juge za ozbiljnu vezu. ®ivot u Hrvatskoj i inozemstvu. Vojvodina, Makedonija, Crna Gora, Slovenija 00385997008920............. Zgodna slobodna Čehinja 30 tih god ąkolovana, ľeli upoznat muąkarca za vezu brak sa JADRANA prednost OPATIJA I OKOLICA 0922989615...................... Poslovna ľena, intelektualka, 50. BRACNE PONUDE IZ EUROPE I INOZEMSTVA Traľite li partnera, bilo gdje u svijetu koji vam odgovara? Dođite i upoznajte nove ljude! Osobni oglasi, profili, porukice i jos mnogo toga zabavnoga. Zgodna, crne kose, smeđe oči, 168cm, 68k, povratnica, ąkolovana, 53 godine, traľim zgodnog visokog muskarca isključivo za ljubav i brak, da je veći i jači od mene, da ima dobre naravi, da voli ąalu i izlaziti gdje bilo, i da traľi svoju najbolju prijateljicu-ljubavnicu. Ozbiljna sam, razvedena, 39 godna, iz BiH, jedno odraslo dijete. ®elim ľivot van granica Bosne i Hrvatske ako postoji osoba za vezu i brak, nacija nebitna 0922400731......................................... Find your soul mate and devote your heart. The enhanced Velida Agency offers you a great variety of singles women profiles, services and real time support. Our women are living in Bulgaria, USA, England and other countries! Agencija za bračno posredniątvo : Sveta obitelj spaja isključivo za ozbiljne veze i brak 095 8275943................ ®elim pozvat na ljetovanje jednog udovca od 62--67 god. Traľim slobodnu ľenu Slovenku koja ľivi u Ljubljani 46 do 53god. Zgodna studentica u Zagrebu iz Makedonije traľi druątvo za dobru zabavu. Molim te kontaktiraj me. ®eljni ste novog poznanstva radi druľenja, veze, braka, avanture ili samo ugodnog razgovora? Online dating and marriage agency in Europa. Easy and quick registration, online datings, security for your profiles and photos, full support. Come and find your partner! Free of charge for women! ®ene besplatno za HR,BiH, SI. GSM: 00385 0 99- 6874214 12. Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. Included in this bulletin: Reproduction or copying of images is prohibited. Croatian Information Centre - Service Agreements Contact.
Prljavo Kazalište - Veze i poznanstva - (Audio 1979)
Bok tu sam prvi puta,zaposlena sam gospođa i situirana inače sam udovica već neko vrijeme željela bi to malo promjenit nać nekog za sebe. Tražim poznanstvo,druženje tj istinskog prijatelja za ugodna druženja i moguću vezu. Traľim slobodnu ľenu Slovenku koja ľivi u Ljubljani 46 do 53god. Kako bi kontaktirali korisnicu na broj 888999 pošaljite poruku sadržaja OK5 TETA DALIBORKA Cijena poruke iznosi 3. Kako bi kontaktirali korisnicu na broj 888999 pošaljite poruku sadržaja OK5 GOSPODA NENA Cijena poruke iznosi 3. Velika sam sanjarka,romantičarka iako je teško naći onog pravog ja još uvijek vjerujem da tu negdje postoji onaj pravi samo ga treba naći. Na ograničenom postupku javne nabave provedenom prošle godine, Marenjakov Centar je tako od CEI-a dobio posao savjetničkih usluga za realizaciju programa gradnje, dogradnje i rekonstrukcije javnih građevina pomoću JPP-a, vrijedan 90,8 milijuna kuna.
[Stranice za flertovanje|Agencija za upoznavanje zagreb|Udovice za vezu]
Oznake: dosta, vam, je, lažnih, profila, s, interneta, nade, i, očekivanja, Zbog, tajne, veze
komentiraj (0) * ispiši * #
