it's sharpening beneath me

ponedjeljak, 27.03.2006.

things will be a little different

uf....fakat nekad znam biti đubre.....veliko...drito se vraćam u subotu doma i sretnem frendice koje "izbjegavam"...tak mi je bilo neugodno,ali i drago kaj ih vidim....iskreno ne znam što mi je?!Pizdim na jednu i automatski su sve krive....i to ona po kojoj pljujem najviše i koja me tako strašno "razočarala" fakat ne zaslužuje ni najmanje....lijepo priznah da mi se neda s njima jer kad nas 5 sjedimo za stolom svako svakome nekaj zamjera a svi se lijepo smješkamo....i tako pospikale se mi....i bar je dio problema riješen....:)....eh a moj idealizam....eh.....samo još jedan od pokazatelja da sam još uvjek jedno veliko dijete:).....napredak 2....danas nisam depresivna....hmmmm...nakon dugo vremena....ne znam nekada me toliko to drži da počnem trabunjati....što se vidi iz mojih postova.....ma ja sam glupa....kao da uživam u tome da sam depresivna....točnije uživam....barem si brijem to....ne znam....ma luda sam....jebeno...i tak....ovaj post vjerojatno nema smisla ali možda ima više smisla od svih ovih dolje navedenih....her sam danas hodala....i nakon dugo vremena pomislila....danas je stvarno lijep dan....i nasmijala se....
i evo jedne ne depresivne pjesme za promjenu

please listen to me october
things will be a little different
things will be a little different
this september now when nights are long
let me have this one last dance
she leads me out of the room
she leads me out of the room

[Chorus]
get me up and get me moving
i wanna do this one more time before i
go on the road tonight
im going on the road tonight
get me up and get me moving
i wanna do this one more time before i
go on the road tonight
im going on the road tonight

youre caught youre all the same
now i never knew i never remembered your name
the walls are closing in
my cigarette is getting smaller
the air is getting thin
it doesnt seem like theres much room to do
to do

[Chorus]

how in the world could this ever happen
face down its happening all again
how in the world could this ever happen
how in the world could this ever happen now
how in the world could this ever happen
face down its happening all again
how in the world could this ever happen
how in the world could this could this could this

[Chorus]

listen to me october
things will be a little different
things will be a little different
this september now when nights are long
let me have this one last dance
she leads me out of the room
she leads me out of the room
she leads me out of the room
she leads me out of the room

- 20:01 - cut me (13) - write my words with blood - #

petak, 24.03.2006.

A broken promise you were not honest

….mrzim ovo….ovo odrastanje….ovo shavćanje kako život nije ono što mi od njega očekujemo…da je daleko od toga….da ljudi koje volimo….uz koje osjećamo sigurnost…koji su nam prijatelji….za koje bi dali sve…..da su tako….tako….da ….da….previše očekujemo od njih…..zar je u ovome svijetu previše očekivati od ljudi….od te šačice ljudi….koje mogu nabojati na prste jedne ruke….očito je…previše je očekivati da budu svoji….da se ne ponašaju i predstavljaju onakvima kakvi nisu da zadive i pridobe pažnju onih drugih…čemu?čemu to ponižavanje?čemu?ne znam….mrzim to…mrzim kada se ljudi pretvaraju?i to ti?ti koja si drugačija osoba od svih drugih?zašto ti?kao?reci mi?zašto?Zašto?ZAŠTO?zar želiš biti takva osoba…takva?ne ja te takvu ne poznajem…a frendice smo….jadno…žalosno…besramno….zašto hodati bez ponosa'ali svatko je osgovoran sam za svoje postupke….očito je to vaš….a i tvoj put…ne znam…nakon 3 godine shvaćam da sam sve udaljenija i udaljenija od vas…i što da radim?kaka vam se ne može ukazati na to?kada ne želite vidjeti kakvi ste?kakvi smo svi zapravo?jesi li to ti?ta darga…nesebična osoba koju sam nekada poznaval?jesi….ili…ili nisi…ili sam ja bila pre slijepa…ili taržim previše…no razočarana sam…ne znam….suze je teško suspregnuti…ranjavati se još više nema smisal…ili…ili?...više ne znam….samo se nadam da ću te jednog dana gleati drugim….očima…i da će mi se slika tebe….ali i ne samo tebe činiti ljepšom…pozitivnijom…a do tada ću bježati….bježati od svih vas…praviti se da je sve u redu iako svi znamo da nije….

We'll rise above this
We'll cry about this
As we live and learn
A broken promise
I was not honest
Now I watch as tables turn
And you're singing

I'll wait my turn to tear inside you
Watch you burn
I'll wait my turn
I'll wait my turn

I'll cry about this and hide my cuckold eyes
As you come off all concerned
I'll find no solace in your poor apology
In your regret that sounds absurd
Keep singing

I'll wait my turn to tear inside you
Watch you burn
I'll wait my turn to terrorize you
Watch you burn
I'll wait my turn
I'll wait my turn

A promise is a promise
A promise is a promise

I'll wait my turn to tear inside you
Watch you burn
I'll wait my turn
I'll wait my turn

A broken promise
You were not honest
I'll bide my time
I'll wait my turn

- 22:44 - cut me (5) - write my words with blood - #

srijeda, 08.03.2006.

Here in this life we seem so lost

...hmm...u zadnje sam vrijeme tako nekako razočarana u ovaj život-točnije u sebe....ima toliko stvari koje želim napraviti a ne napravim iz lijenosti...toliko obaveza koje imam a ne napravim iz lijenosti....toliko problema s kojima se trebam suočiti a strah me i pobjegnem....i tako bježim neprestalno bježim od odgovornosti,bježim od stvari i ljudi koje najviše volim...bježim od života...s kojim se očito ne mogu sučiti....ne znam što je to u ljudima?kada se dogodi onaj klik?....kada konačno shvatimo da je besmisleno bježati od sebe...od života...od svega....kada?ne znam...toliko to analiziram umjesto da nešto poduzmem....i tako nastavljam bježati...i bježati....dok se ne umorim....

ne znam...dugo nisam slušala ovu stvar...i tako je dobra...i svaki put me rastuži...jer se bojim...bojim da ću na svom životnom putu izgubiti sve što mi je drago....nekada davno sam si obećala da neću voljeti....da neću iamti prijatelje...da se neću vezati za nekoga...i onda, onda sam upoznala jednu predivnu osobu koja mi je vratila vjeru u život...koja je uspjela srušiti sve moje dobro čuvane zidove...koja me podjetila na ono važno...koja mi je prijatelj...ne znam dal da joj zahvalim...i kako...jer ne posotoje riječi kojima bi to mogla učiniti....ili da ju mrzim ...jer mi je vratila mogućnost osjećanja...empatije...jer je razbila moju barijeru i opet me ostavila razoružanu pred ovim okrutnim svijetom...ne znam...možda previše vjerujem u prijateljstva....slijepo vjerujem prijateljima...s jdne strane velika emocionalna dobit s druge strane i gubitak...a što ako ih izgubim...ne želim vjerovati da za 5...10 godina neću sjediti s tim ljudima...da se nećemo nikada čuti...ne želimm izgubiti ljude s kojima dijelim sve u životu....i ne želim ih povrijediti...a to mi jako dobro ide....samo se bojim tog neuspjeha....da ću rastužiti one do kojih mi je stalo ....i kojima je do mene stalo

[/B]

I sewed it up Stitched all these dead end streets
Into the sewn up seams of my heartstrings unwind(unwound)
Like a petal pulled from an open flower.
Surrounds by fields where children sign but don't make a sound and don't

Break it off
This searching for what we may never find
And that says it all.
I hope that we will make it through..

The heartbreak that comes with just living through one day
All the good times that past and all the friends we lose in a lifetime on our way.

Here in this life we seem so lost.
On this side of brightness we don't know where to go.

I hope that we can make it
Through this night.

[/B]

- 21:29 - cut me (9) - write my words with blood - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>