10

četvrtak

siječanj

2013

Time to say goodbye...

4 godine se borim sa nama...sa svojim emocijama....4 godine su prošle otkad sam rekla "gotovo je". Da ja sam rekla jer sam se izgubila u svojim emocijama, u svemu...kaos. Mislila sam, koliko god te volim, bit će lakše ako sve prekinem jer ću biti možda mrvicu mirnija i neću se boriti protiv nemogućeg. Ali ne, tek tada je krenulo. U nekim normalnim okolnostima, nakon prekida, usljedila bi tuga, bol, bijes, pa lagano vraćanje u normalu, primjećivanje drugih ljudi, nova ljubav, izljećenje. Ali ne! Mi smo krenuli čudnim putem. Stalno si bio tu, javio se, htio me čuti. Na svako pitanje "zašto si tu?" rekao bi da ne vidiš razlog da me ne čuješ jer naša veza nije završila ružno. Nije da smo se varali ili tukli pa da se mrzimo? Družili smo se, ljubili, ponašali se kao da nismo ni prekinuli.... U početku je svaki takav period završio mojim pitanjem "jel ovo znaći da smo opet zajedno?" i tvojim " ma neznam...". Nikad nisam dobila konkretan odgovor. Ni dan danas. I kad sam ti vrištala u slušalicu "zaboravi me i ne javljaj se nikad više!!!", ti si pričekao neko vrijeme i opet se pojavio.Kad sam ti prošle godine rekla da ćeš mi uvijek biti drag ali da se moram maknuti i da ja nemogu biti tako intenzivna u druženju sa tobom, rekao si "nemoj se udaljiti, molim te". I sam si priznao da je čudno sve ovo što nam se događa. Nismo prijatelji, nismo skupa, nego "bivši" koji previše paze jedno na drugo. Probala sam sve, živjela sam, putovala, ljubila druge... nisam te izbila iz glave. Neki mi kažu da sam hrabra što sam prekinula sve dok sam te još jako voljela. Neki kažu da ne razumiju taj naš odnos nakon prekida. Ja ne razumijem isto. Prije godinu dana napravila sam rez, distanca veeelika....zvao si na kavu, na nisam htjela, zvao si opet, ignorirala sam te.... Nismo se čuli dugo. Mislila sam da sam konačno uspjela. Bila sam bahata preko tih jedva dva-tri maila koja smo u međuvremenu izmjenili. Ti nemaš nikoga, ja nemam nikoga... Uvijek si tu ako mi treba ali opet, nemam te. Tko je tu lud? Prije je sve bilo jednostavnije. Veza pukne, tuguje se, prođe vrijeme i ko nova sam. Ali sad više ne....Sad jesam nova u jednom pogledu, radim na sebi koliko mogu, živim. Ali nakon tebe ostala mi kao neka "greška" na srcu. Neki bi rekli "ma vi ćete završiti zajedno, sve ukazuje na to". Ne tješe me takve riječi kao nekad. Nije da patim, da ne spavam, da ne živim.... već što imam feeling da dok jednom za uvijek to ne riješim s tobom neću nikad biti totalno free!
Nema više "frendovanja"... ili jesmo ili nismo.
Nije da se pitam jel stvarno vrijeme da se kaže goodbye, sada to znam.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.