Čudno vrijeme, čudni ljudi...a čudan sam i ja, možda pomalo i morbidan. Živim iz dana u dan bez ikakvog cilja, a i previše razmišljam o stvarima o kojima ne bih trebao i koje nisu baš normalne. Previše gledanje tv-a i visenja na netu. Strašno..volim leći u krevet, zapalit i razmišljati o svemu i svačemu. U zadnje vrijeme razmišljam o ubojstvima. Kakvo bi bilo moje prvo ubojstvo? Vjerojatno bih koristio nož ili nešto oštro i bilo bi prilično prljavo. Siguran sam da ne bih koristio vatreno oružje, to me ne privlači.

Prvo bih našao dobru žrtvu za koju smatram da bih je mogao savladati, ali nikako ne bih odabrao žensku osobu. To bi bio muškarac od nekih osamdesetak kilograma. Neko vrijeme bih ga pratio i promatrao da mu uđem u rutinu, da ga bolje upoznam, da otkrijem koje su mu slabosti ako ih ima. Ne bih ga zaskočio negdje u uličici gdje bih sam bio ugrožen, ubio bih ga u njegovom domu, naravno, pazio bih na to da odaberem osobu koja živi sama. E sad, kako postići to da ne ostavim nikakve dokaze? Koliko je to teško, toliko je i jednostavno. Činjenica da je tehnologija jako napredovala nebi mi išla u korist, ali i to se da izbjeći. Na sebe bih navukao obično zaštitno odijelo, a ispod njega dva sloja odjeće, i to nove jer na staroj ima kose, mrtve kože isl što bi me moglo raskrinkati. Na glavu bih stavio kiruršku kapu i masku i nosio bih rukavice. Pri ulasku u stan ili kuću, ne bih provaljivao, nego čavlom obio bravu kao što se to nekad radilo. Ušao bih noću kad žrtva spava, došao do nje, primio joj glavu i povukao unazad. Zatim bih joj britvom razrezao grkljan. Vrlo jednostavno i učinkovito. Znam da bi krvi bilo posvuda, zato i nosim odijelo. Izašao bih van, sjeo u auto i otišao na neko osamno mjesto i tamo se riješio odjeće. Vjerojatno bih ju zapalio jer je tako najsigurnije, a britvu bih zakopao. Sad mi samo preostaje čekati jel će me uhvatiti ili je ipak moguće počiniti zločin i proći nekažnjeno...

Oznake: ubojstvo