Probudio se na kauču. Maja ga je umivala mokrom krpom. Osjećao se užasno. Jedva je gledao. Zamolio je Maju da mu zapali cigaretu što je ova i učinila. Pridigao se i sjeo na kauč. Srce mu je ubrzano tuklo. Imao je osjećaj da će mu eksplodirati. Bio je slab. Maja mu je otopila jedan aspirin i uz to mu dala jedan atenalol i xanax da mu se srce malo smiri, a i bojala se za njegov tlak. On je ponovo legao, a Maja mu je otišla skuhati juhu. Nakon nekog vremena, Ben je i zaspao. Maja je cijelo vrijeme pazila na njega. Mobitel mu je stalno zvonio. Zvali su ga starci, odvjetnik i naravno, Samanta..
Samanta se užasno brinula. Nije imala pojma šta se događa s Benom i to ju je ubijalo. Zvala ga je i zvala, ali on se nije javljao. Zamolila je njegove roditelje da ovaj put ne zovu policiju jer to nema nikakvog smisla. Ben je cijelu noć prespavao kod Maje. Ujutro je napokon došao k sebi. Kad se probudio, već ga je čekala kava. Maja se užasno trudila oko njega i tko zna što bi bilo s njim da se ona nije brinula za njega i pazila ga. Ustao je, sjeo za stol, ispio gutljaj kave i zapalio.
- Čuj Majo, hvala ti na svemu.
- Bitno je da si ti sad dobro, odgovorila je s osmjehom na licu.
Maja je bila stvarno predivna. Sa svojih osamnaest godina zarađivala je za život konobarejući i brinula se sama za sebe. Nitko joj ni u čemu nije pomagao, ali ona nije ni tražila ničiju pomoć. Pijuckali cu kavu i čavrljali. Iako je Ben bio mlađi dvije godine od Maje, ona ga je gledala zaljubljenim očima. Bio je svjestan toga, no on je samo razmišljao o Samanti. Ona je bila ta koja mu je zarobila srce. Maja je bila samo usputna postaja i sad je imao grižnju savjesti zbog toga jer se prema njemu odnosila kao prema malom kraljeviću. Kad su popili kavu, pozdravili su se i Ben je otišao.

Došao je kući. Starci su sjedili u dnevnom boravku. Nisu izgledali ljuto i bijesno. Lijepo su ga pozdravili i htjeli su popričati s njim. Znao je o čemu je riječ i morao se suočiti s tim. Sjeo je preko puta njih.
- Bene, mislim da znaš šta će se dogoditi, započeo je otac. Ben je šutio i klimao glavom.
- I sam znaš da je to najbolje za tebe. Premlad si da si uništiš život, nastavio je otac.
- Znam tata, mirnim glasom je odgovorio. Mama je u suzama promatrala razgovor oca i sina. To je bio prvi put da su oni dvojica razgovarali bez povišenog tona ili svađe.
- Mama, nemoj plakati..nisam umro. Ben je ustao, došao do svoje majke i čvrsto ju zagrlio.
- Bit će sve ok, mama..obećajem ti.
- U ponedjeljak bi trebao biti tamo, najkasnije, rekao je otac.
- U redu, tata. Mogu li sada otići u svoju sobu, upitao je. Otac je odobravajući kimnuo glavom. Ben se uspeo stepenicama do svoje sobe. Popio je par apaurina, ovaj put ne da se nakljuka, nego da se smiri jer je bio jako živčan. Znao je što ga čeka. Komuna u Rijeci. Tko zna koliko će tamo morati ostati. Znao je da je to zapravo jedini izlaz i skidanje s droge. Kad je bolje razmislio, shvatio je da ne želi biti nasilnik, ovisnik ili niškoristi. Komuna je bila dobar izbor. Dovoljno je namučio svoje roditelje. Sjeo je na krevet, uzeo gitaru u ruke koju mu je kupila njegova Samanta i zasvirao lagane i tužne akorde. Do prije dvije godine bio je dobar i poslušan dečko kojeg su svi obožavali, a sad je postao običan narkoman. Svirajući akorde pjesme Who want to live forever, shvatio je da je život prekratak da bi ga uništavao. Kad je drogiran, osjećao se predivno, no to je bilo kratkog vijeka dok droga ne popusti Želio je živjeti i čvrsto je odlučio da će se skinuti s droge. Sjetio se Samante i zaplakao...volim te, rekao je kroz suze...


TO BE CONTINUED

Bez prijatelja sam ostao neki dan
Učinilo mi se da je to samo ružan san.

Da sam znao da mu je tako teško,
Pomogao bih mu nekako
Učinio bih nešto.

Bio je pun radosti i sreće
Uzeo si je život,
A život je jedan
I vratiti se neće.

Zašto si to učinio, još mi nije jasno
Ma da odgovor i nađem, sad je ionako kasno.
Još uvijek se sjećam jednog dečka
Koji je tako mlad i nevin bio
I taj mladi dečko umrijet nije smio.

Da si htio popričati s nekim
Još uvijek bi bio živ,
Ali i dalje mislim da za taj čin
Nisi samo ti kriv.

Tvoje oči su uvijek razigrane i vesele bile,
No, u dubini duše golemu tugu su krile.
Zašto prijatelju, zašto si učinio to,
Zašto si odbacio ono što ti je dao dragi Bog???

Neke su rane duboke i prejako bole
No, trebao si znati da postoje ljudi koji te vole.
I nakon toliko godina još uvijek fališ,
Ti si među anđelima i za nas ljude ne mariš.

Prijatelju moj, da te mogu vratiti
Učinio bih sve,
Znam da je kasno, ali i dan danas
Bih dao život za tebe...







Veljku Besaku (2004-2013)

Dragi Veljac, nadam se da uživaš gore, da cugaš žuju i pališ pljugu za pljugom. Jebi ga, premladi smo bili..svega 15god. Nismo znali ništa o životu, a iskreno, ja ni danas ne znam ništa. Vjerojatno znaš da se ni nakon 10god nisam odrekao kose. Lijepo ste me zajebavali, ali neka. Evo deseta godina prolazi bez tebe, a imam osjećaj kao da smo jučer u Charliju pili. Onaj stol u čošku je još uvijek tamo, tamo sam te zadnji put vidio. Nažalost. Sad za tim stolom sijede neki drugi klinci, zreliji od nas. Zašto si to napravio....znaš koliko je ljudi bilo na tvom pogrebu, najgore je bilo vidjeti tvoj lijes. Evo, i sad mi se plače. Poslije pogreba smo bili na pizzi i shvatili da te nitko nije dobro poznavao. Uvijek si prvi letio iz razreda da zapališ. Jednom si donio motorku u školu...to je u anale ušlo. Da si bolje promislio, danas bi imao 25godina...Kolega, uživaj tamo gore i pazi na nas...uskoro ćemo opet pit, samo u drugom kafiću. Volim Te....NIKAD ZABORAVLJEN

Usnuo sam san
Da si pored mene
Da više nisam sam.

Otvorio sam oči
Pogledao oko sebe
I shvatio da više nikad nećeš doći.

Vratio sam se u svijet snova
Nadajući se da ćeš doći
Kada svane zora.

Kažu da je u nadi spas
No, znao sam da više nema
Nade za nas.

Ja sam samo luđak koji pjesme piše
Otišla si i znam da se nikad
Nećeš vratiti više.

Nikad nisam znao kako do
Tvojeg srca doći
A sada znam da to nikada neću ni moći.

Zaslužila si nekog tko će ti
Pružiti i ljubav i sreću
A sada znam da ja taj
Sigurno biti neću.

Sanjao sam da smo ponovno skupa
Da tvoje krhko srce pored mojeg lupa.
No, to je bio samo običan san
Kad sam se probudio i dalje sam bio sam.

Sve što je lijepo kratko traje
Naša ljubav je trajala prekratko
Živjeti bez tebe neće mi biti lako...

Ujutro se probudio tmuran i s teškom glavoboljom. Soba je užasno smrdila po alkoholu i cigaretama. Otišao je u kupaonicu i malo se osvježio. Došao je do ormarića i ugledao kokain. Odmah je ušmrkao malo i zatim zapalio cigaretu. Maja je još uvijek spavala, nije ju imao namjeru buditi. Spustio se u boravak. Matej je spavao na kauču s nekom ženskom. Sve je bilo puno pivskih boca i opušaka. Probudio je Mateja. Otišli su do kuhinje, a Matej je skuhao kavu. Dok se Matej pokušavao snaći u kuhinji, Ben je skočio na kat da uzme još malo kokaina. U sobu je ušao polako da ne probudi Maju, ali ni hodanje na prstima nije mu pomoglo. Cura je već bila budna.
- Dobro jutro, rekla je.
- Jutro, jesi dobro?
- Malo sam mamurna, no dobro sam.
Ustala je i počela se oblačiti. Bila je vraški zgodna. Ben je opet ušmrkao, a Maja je otišla pod tuš.
- Kad se istuširaš, spusti se dolje na kavu.
- Ok.
Ben je sišao dolje. Nepoznata ženska je i dalje spavala, a Matej je lagano ispijao kavu. Ben mu se pridružio za šankom u kuhinju i rekao mu za Maju. Matej je lijepo živio, sa svojih osamnaest godina već je imao vlastiti stan, auto i mogao je sve što je poželio. Roditelji su mu preselili u Englesku, dva puta mjesečno ga posjećuju. On nije htio napustiti Hrvatsku, volio je živjeti ovdje. Njegovi starci su mislili da je on savršen sin, nisu znali ni za opijanja, drogiranja, orgijanja i slična sranja. Doduše, Matej je uspješno prolazio ispite na fakultetu. On i Ben su dijelili samo jednu stvar - ovisnost. Nakon dosta vremena, niz stepenice se spustila Maja. Sad je odlično izgledala, očito joj je bio potreban tuš. Upoznala se s Matejom, sjela do Bena i s njima pijuckala kavu. U međuvremenu, Ben je dokrajčio i ono malo kokaina što je ostalo. Oko podne Matej i Ben su se pozdravili i Ben je izašao na ulicu. Maja je potrčala za njim.
- Koji kurac...čekaj, čekaj. Tu se pozdravljamo. Svatko svojim putem.
- Ali, možemo otići barem negdje na doručak, rekla je.
- Kakav jebeni doručak, već je podne. Ionako imam pametnijeg posla.
- Kakvog? Šta se moraš nastaviti drogirati? Da, pametan je to posao.
On je šutio i nastavio svojim putem, a Maja ga je pratila u stopu. Jebo te, povijest se ponavlja, pomislio je...Ali nekako mu je bilo drago da nije sam. Nije se dobro osjećao, pucala ga neka depresija i nije loše da netko bude s njim. Barem će imati s kim razgovarati. Ušao je do vrata jednog kafića, pogledao u Maju i upitao : Misliš ili? Ušla je u kafić. Sjeli su za jedan separe. Ben je naručio pivo i dupli amaro s puno leda, a Maja samo pivo. Razmišljao je kako doći do kakvih tableta. Imao je novaca, samo se nije mogao sjetiti koga kontaktirati. Bilo je više kandidata. Odlučio se za jednog starca koji je držao sve vrste droga i opijata. Više od dva sata su sjedili u kafiću i pili piće za pićem. Kad mu je zazvonio mobitel, izašao je van, neprimjetno razmijenio drogu i lovu sa starcem i brzo se vratio u kafić. Odmah je odjurio u wc i ušmrkao malo kokaina i ubacio u usta desetak apaurina. Imao je sreću sa starcem jer stari nikad nema love pa je jeftin. Za desetak minuta kombinacija alkohola, tableta i kokaina je počela djelovati.


Cijeli dan su pili, a Ben se i drogirao. Izgledao je jako loše, poput beskućnika. Oko šest sati popodne, Maja je namjeravala otići u svoj stan, ali nije mogla ostaviti Bena u ovakvom stanju stoga ga je odvela u svoj stan. Legao je na kauč, bilo mu je mučno. Ali nije se predavao. Jedva je stajao na nogama, no unatoč tome svako malo je odlazio u kupaonici dobro se našmrkati. Maja mu je spremila večeru. Malo je pojeo, nije mogao puno jesti.
Sjedio je na fotelji i pušio. Zazvonio mu je mobitel. Bila je to Samanta.
- Bene, gdje si ti?
- Evo me, odgovorio je.
- Čudno zvučiš. Gdje si cijeli dan i noć? Bila sam kod tebe par puta, al tebe nema. Brinem se. Nisi ni u svojoj oazi, bila sam tamo.
- Nije bitno gdje sam, ne moraš brinuti...sve je ok.
Srce mu je sve jače kucalo. Htio je čuti njezin glas.
- Samanta, samo reci mojima da ovaj put ne rade nikakva sranja s murijom.
U prostoriju je ušla Maja....Sammy, sad moram ići, volim te. Prekinuo je poziv
- To ti je cura-? - upitala je Maja
- Samo dobra prijateljica.
- Jesi sposoban za večerašnji izlazak?
- Mislim da jesam, odgovorio je i odjurio u kupaonicu. Ušmrkao je dvije crte i sjeo na pločice. Zabacio je glavu unatrag. Bilo mu je užasno mučno. Na jedvite jade se pridigao, vrtilo mu se..baš kada se namjeravao umiti, zamračilo mu se pred očima i pao je na tlo........


TO BE CONTINUED

Došla si iz gomile ljudi
privukla se uza me i šaptunula mi
:samo miran budi;

Hodali smo i lagano je padala kiša
u jednom trenutku je gradom nastala tišina.

Ušli smo u njen stan
po prvi put mi se ostvario san.

Gledao sam u njene oči
i u njima sam vidio sjaj,
no u trenutku mi se učinilo
da bi ova noć mogla donijeti kraj.

Gledao sam u to stvorenje malo
i prisjetio se dana kad mi je srce
prvi put zbog nje stalo..

O tom malom vražićku, ja sam sve znao
toliko ju volim da bih za nju život dao.

Na stolu je zapalila svijeću
iako je znala da se ja moliti neću.

Sjedili smo tako i razgovarali
i shvatili da smo jedno za drugo rođeni.

Rekao sam joj da je užasno volim
znala je ona to, ali ipak je dodala ;
i ja tebe volim;


Izašli smo van na kišu...
skakali smo po kiši...

Na tren smo zaboravili na sve svoje probleme
jer kad smo zajedno, mi zaboravimo na sve.

Mogu nas rušiti, ali nikad uspjeti neće
dok god se mi držimo za ruke.

Dok god naša srca skupa kucaju
mogu po nama i da pucaju.

Nasmiješila mi se i zagrlila me snažno
i u tom trenutku sam shvatio
da mi osim nje u životu ništa nije važno...


A sad kao neka poanta priče: život zna bit težak i gorkog okusa, ali svu ta srdžbu koju nosite u sebi,, samo jedna osoba može promijeniti. Cijeli vaš svijet. Jednostavno postanete jedno. I ne predajte se, jer prava ljubav uvijek pobjeđuje. Nekad će bit i teških trenutaka, ali ljubav je jače od svega, barem ona istinska......ljubite se, volite, mazite. Nemojte se sramiti izražavati svoje osjećaje prema nekome jer nikad ne znamo koji nam je dan zadnji....

Ti si kao droga ubrizgana u moje vene
puno drugačija nego druge žene.
Ti si kao igla ubodena u moju žilu želim te voljeti, al ne na silu.

Ovisan sam o tebi kao o travi
znam da me ne voliš i da nisam onaj pravi...

Čim bih te ugledao, u trans bih pao
da ću postati ovisan o tebi, tada nisam znao.

Kad mi krv zbog igle počne teći
ti sjedneš pored mene i učiniš
da rana prestane peći.


Ti si poput vampira koji se sa mnom hrani
ujedaš me , uništavaš, a ja nemam snage da se branim,


Kad mi s nožem preko prsa prođeš
volio bih da me ubiješ, da me s tim nožem probodeš.


Ti si moja osobna vrsta heroina
i nikome ne dam da moju drogu dira.


Zarobila si me u svoje duge kandže
..i siluješ me svakim danom sve jače i jače.


Ovisan sam, stoga daj mi svoje tijelo
dozvoli da uđem u tebe,
a kasnije ćemo zajedno šmrkati bijelo..






Pjesma je napisana 2007god u Zagrebu, u bolnici....i svaka ova riječ koju sam napisao je istinita. Keep The Faith

Istrčao je iz kuće bijesan kao ris. Koji kurac oni imaju kopati po njegovim stvarima!!!! Idioti...poušao se smiriti, ali nije mogao...U centru grada je popio par piva, razmišljao je o Samanti, ali bio je preživčan da bi se koncentrirao na nju. Iako, sama pomisao na nju, ubrzala bi mu puls. Već je bilo oko šest sati popodne i odlučio je otići takoreći najboljem prijatelju Mateju. Kod njega nikad nije bilo dosadno, a Ben je znao iz kojeg razloga ide baš njemu. Čim je došao pred vrata, iz stana se čuo dobri stari rock osamdesetih. Pozvonio je, a vrata mu je otvorio Matej. Bio je drogiran, izgledao je ko zombi.
- Uđi prijatelju, posluži se.
- Hvala, odgovorio je Ben i zavezao kosu u rep. Stan je bio pun pijanih adolescenata i ženski. Neke su čak bile starije od osamnaest godina...Ovo moja Samanta nikad nebi radila, pomislio je, gledavši u pripite ženske spremne na sve.. No, hvala Bogu na 21.st gdje je sve moguće. Ben je sa strane pozvao Mateja i pitao ga gdje može nabaviti kakvih tableta ili nešto slično. Matej ga je uputio na gornji kat u svoju sobu. Ušao je u prostoriju, to je valjda bila jedina prostorija gdje nije bilo nikoga. Sa sobom je ponio i par piva da ne mora stalno silaziti. U radnom stolu je našao kokain i nekoliko kutija tableta. Većinom sedativa. Povukao je dobru crtu kokaina, pa još jednu, pa još jednu. Na kraju se bacio na krevet, otvorio pivo i zapalio. Osjećao se odlično, zaboravio je na sve svoje probleme, zaboravio je da je uopće živ. U glavi su mu se miješale razne slike. Kao u Raju, osjećao se predivno. To je bio neki njegov imaginarni svijet gdje nema patnje i boli. Uživao je u tom svijetu. Osjećao se slobodno, kao da gol trči livadom potpuno sam, ali na žalost svakom snu dođe kraj, tako i njegovom. Probudio se sav znojan s vrtoglavicom. U stanu je još tutnjala muzika.Bilo je tek deset sati navečer. Povukao je još jednu crtu i ubacio par tableta u sebe. Spustio se dolje po još kakvog alkohola.
- Di si kolega, upitao ga je jedan od prijatelja?
- Ma odlično, daj mi reci gdje mogu nabavit nekakvog alkohola?
- Daj da te prvo upoznam sa svojim divnim prijatelji.....frajer nije uspio do kraja završiti rečenicu, već ga je Ben primio za glavu i razbio ju koljenom.
- Koji kurac se tu događa, upitao je Matej?
- Ma ova budala pijana...
- Bene, ni ti ne izgledaš najbolje. Hodi se malo umiti, osvježiti. Poslušao je svog prijatelja Mateja i otišao u toalet. Kad se pogledao, prestrašio se. Podočnjake je imao do poda, Nos crven od kokaina. Stvarno je izgladao katastrofalno. Otišao je van zapaliti, sjeo je na beton i pušio. Onako ošamućenomu, mozak mu nije najbolje radio. Bilo je hladno.
- Ej. jesi za pivo? Bio je to ženski glas, okrenuo se ugledao prelijepu darkericu. U svakoj ruci je držala po dva piva.
- Naravno, sjedni - rekao je. Ženska se predstavila kao Maja. On se nije morao predstavljati jer su već svi znali tko je on. Plakati u gradu još nisu bili uklonjeni.
Pričali su o glupostima, većinom je Maja govorila dok je Ben razmišljao kako doći do još malo kokaina. Kad su popili sva četiri piva, Ben je rekao da mora ići, ali Maja ga je slijedila. Isti slučaj kao i sa Samantom prije nekoliko godina. Ušli su u sobu. Ben je poslao Maju po nešto žestoko. Dok je nije bilo, on je šmrkao. Sjeo je pored stolića i zapalio cigaretu. Maja je ušla s litrom vodke i zatvorila vrata.
- Bene, zar se ti drogiraš?
- Molim te, odjebi od mene. Znao je da je ženska pijana i da joj može reći šta god hoće, ali nije htio ispasti idiot vrijeđajući je I Maja je povukla dobre dvije crtice. S pivom u ruci, naslonila se na Bena. Neko vrijeme su tako sjedili pored stolića. Šteta za nju, bila je jako lijepa. U međuvremenu je Ben strusio još pola litre vodke. Maja se probud
- Nadam se da ti nisam pravila probleme.
- Nisi, samo si spavala.
Svatko je povukao još jednu crtu. Dok je Maja vukla kokaim, Ben je već bio u krevetu. Nije bio za ništa, ali onda mu se pridružila Maja, svukla se i zajašila ga. Ben je ne trenutak pomislio na Samantu, no jednostavno nije mogao odoljeti Maji.Imala je savršeno tijelo. Ljubakali u se i na kraju je Ben uzeo Maju.
Vrištala je, jecala, a on onako muški uživao.....


TO BE CONTINUED

Pjesnici imaju čarobne ruke
Njihove duše su poput napuštene luke.
Njihove pjesme govore o boli
...govore o ljubavi, tuzi i strasti
svakim novim stihom, njihova bol ne prestaje rasti.


Oni su rođeni sa strašću da pišu
Prepravljaju tekstove, dopunjavaju i brišu.
Srce pjesnika mora biti snažno
Pjesnik piše sa srcem
Jer sve što stavi na papir njemu je važno.


Svaka njihova pjesma dobrotom zrači
Svaki njihov stih nekome nešto znači.
I pjesnik ima svoju neslavnu priču
...svoju tužnu stranu
stoga stihovima pokušava zaliječiti svaku svoju ranu.


Zato dragi pjesniče, olovku u ruke i samo piši
Nikad se ne predaj, samo duboko diši.....


Za jednu jako talentiranu pjesnikinju....KEEP THE FAITH

Ksd se ujutro probudio, ničega nije bio svjestan. Shvatio je da je u ćeliji, ali nije znao zbog kojeg razloga. Ispred ćelije je bio čuvar. Upitao ga je zašto je završio u zatvoru, ali se čuvar nije obazirao na njega. Sjeo je na krevet. Glava ga je užasno boljela od kombinacije lijekova i alkohola. Slika u glavi mu još nije bila bistra. Nije se mogao sjetiti svega što se izdogađalo prošle noći. U stvari, bilo mu je izbisano par dana iz memorije. Odjednom se sjetio Samante i svog brloga. Jebo te, pa mene je sinoć Samanta tražila i našla me. Rekla mi je da me voli i da se vratim kući. Kockice u glavi su mu se počele lagano slagati. Sjetio se jebenih murjaka i svojih roditelja. Pitao je stražara da li može dobiti pljugu, a ovaj mu ju je stavio u usta i zapalio. Ben je povukao dim i razvalio se na zatvorskom ležaju. Pitao se koliko će još morati ostati ovdje i za šta ga uopće optužuju. Prisjetio se i onog inspektora kjemu je razbio nos. Pošto je maloljetnik, trebali bi ga ubrzo pustiti. Nema smisla držati ga zatvorenog bez razloga..

Cijelo dopodne je proveo u toj smrdljivoj ćeliji. Pustili su ga samo dva puta da ode na zahod. Nakon nekog vremena čuo je očev glas kako razgovara s nekime. Kroz par trenutaka, pred ćelijom su se pojavili njegov otac, inspektor Stanković i još neki bradati gospodin. Iza njih su stajala dva policajca u uniformi.
- Kako smo danas?- upitao je inspektor
-Imao sam i boljih dana.
Inspektor se nasmijao - U to ne sumnjam
Njegov otac se s bradatim čovjekom približio ćeliji.
- Ovo je gospodin Janko Mikić, tvoj odvjetnik. Bradonja je pružio ruku da se upozna s Benom, no Ben je samo stajao prekriženih ruku i promatrao tu tzv.gospodu.
- Možeš izaći, slobodan si, rekao je odvjetnik. Čuvar je otvorio vrata i Ben je uz pratnju svog oca, inspektora i odvjetnika ponovo morao u sobu za ispitivanje. Ma koji kurac sad hoće od mene, ako se ne varam noćas sam im rekao sve što su me pitali izuzev svojeg skrovišta i tableta. Nije bio cinkaroš i nema šanse da oda odakle nabavlja tablete. Uostalom, to se ni ne smatra drogom iako se na gotovo svaku vrstu tablete dalo navući. Ben je bio živi primjer toga....s duge strane, kvart u kojem je živio je brujao o tome kako je Ben pronađen i da je noć proveo u pritvoru. Naravno, ta vijest je stigla i do Samante. Bila je shrvana, plakala je. Gotovo od Benovog nestanka nije prestala plakati. Njezin Ben u zatvoru, bilo joj je to teško prihvatiti iako je znala da je već bio priveden zbog provale u ljekarnu, ali tada je za par sati bio doma. Ovo je bilo nešto sasvim drugačije. Ben je bio odličan gitarista. Odlično mu je pristajala gitara, lijepo je pjevao, a još je bolje svirao. Nije mu dugo trebalo da ulovi konce i počne svirati. Već je bio na nekim gažama, nisu u pitanju bili neki veliki novci, ali Ben je bio sretan zbog toga što su ga ljudi primjećivali i davali mu priliku. Pitala se što se dogodilo tom dečku. Uvijek je bio grubijan, tukao se...koliko je samo puta nju branio. I prema njoj je znao biti grub, ali uvijek bi u njezinoj blizini pokušavao biti pristojan. Nije znala kako bi mu pomogla kad on sam sebi nije htio pomoći. Svakim danom je tonuo sve dublje i dublje, kao Titanic. Žalila ga je. Sjela je na prozor i gledala u njegov, ali na njemu nije bilo Bena. Prisjetila se prvog puta kada ga je vidjela kako sjedi na prozoru i piše. Nikad ga nije pitala o čemu piše iako ju je zanimalo. Smatrala je da je to njegova osobna stvar, uostalom da je htio, rekao bi joj. Sjedila je tako i razmišljala. Nije joj bilo jasno kako je Ben toliko dana izdržao u svom skrovištu po ovoj hladnoći, ipak je bio mjesec listopad. Razmišljala je i razmišljala. Sjetila se sjaja u njegovim očima kada mu je kupila gitaru. Bio je presretan. Gotovo svaki dan su razgovarali preko prozora ili si slali poruke mobitelom, no sve je to puklo prije nekih godinu dana. Razdvojili su se, ali ju je tješila činjenica da se beskrajno vole, kao prijatelji. Bili su vezani jedno za drugo poput jednojajčanih blizanaca. Kažu da muško-ženska prijateljstva ne traju dugo ili da ne funkcioniraju. E pa oni koji tako misle su jako pogriješili. Oni dvoje su dokaz da je sve moguće, dokazali su da prijateljska ljubav nema granica.


- Koji kurac? Hoćete me iz jednog zatvora prebacit u drugi. Ma vi niste normalni.
- Sine, to je za tvoje dobro, i to nije zatvor, otac ga je pokušavao smiriti dok se Ben šetkao po sobi za ispitivanje pun bijesa.
- Mladiću, to je sve što ti možemo ponuditi, napao si službenu osobu i moram ti reći da imaš dobar kroše. - rekao je inspektor
- Sine, slušaj...
- Odjebite svi od mene, srdito je rekao Ben
Inspektor se nakašljao nebili privukao pažnju - Znači, sve smo se dogovorili. Bene, nas boli kurac gdje si ti bio zadnjih nekoliko dana. To je tvoj problem, ne moraš nam ništa reći o tome. Bitno je da si došao kući neozlijeđen. Pa stvarno, šta njih briga gdje sam ja bio i šta sam radio jer na kraju krajeva, nitko nije bio ozlijeđen ili povrijeđen, pomislio je...
- Dogovorili smo se, rekao je šutljivi odvjetnik. Njegov otac, inspektor i odvjetnik su potpisali neke papire. Određivali su Benovu sudbinu bez njegovog pristanka.
- Koje sranje, pomislio je.
Ispred policijske zgrade, inspektor je pozdravio njegovog oca i odvjetnika. Svi tri su se odvezli k Benovoj kući. Kad su stigli, mama ga je grlila i ljubila nekih pet minuta.
- Nisam umro, mama...
Odvjetnik je morao još riješiti neke papire s njegovim roditeljima stoga je on otišao u sobu. Bila je u rasulu. Okrenuta na glavačke. Odmah je znao o čemu se radi. Tražili su imali kakve droge u sobi. Droge nije bilo, ali su mu uzeli sve zalihe tableta.
- Pas mater, uzviknuo je. Otrčao je niz stepenice i projurio kroz kuću.


TO BE CONTINUED

Nešto kasnije i Ben se vratio kući, mokar i smrznut. Ušavši u kuću ugledao je svoje roditelje i policiju kako sjede u dnevnom boravku. Pokušao se kriomice uspeti u svoju sobu, ali su ga oni već primjetili. Benova mama je plakala, a otac se ustao i otišao do Bena, primio ga za ruku i dovukao u dnevni boravak.
- Ova gospoda imaju neka pitanja za tebe, rekao je. U očevim očima se vidjelo da je istovremeno tužan, osramoćen i bijesan. Ben je pogledao policajce, izvukao cigaretu i zapalio.
- Nemam ja njima ništa za reći.
- Bene, ponašaš se kao dijete. Tjedan dana te nije bilo kod kuće. Jel ti znaš šta smo tvoja majka i ja prošli u ovih nekoliko dana? Pogledaj si mamu, pogledaj joj u oči. Ben je spustio glavu i buljio u pod. Cijela prostorija je zaudarala po alkoholu.
- Znaš li ti koliko smo se brinuli za tebe? - nastavio je otac sad već s suznim očima iako je pokušavao sakriti suze.
- E kao što vidite, živ sam i zdrav, a sad me pustite na miru. Okrenuo se i počeo hodati prema stubištu. Baš kad je zakoračio na prvu stepenicu, jedan od policajaca mu je rekao da stane. Pogledao je u policajce. Bili su to tipični hrvatski policajci, Ben se mogao okladiti da su i ta dva seronje koje navodno predstavljaju neku pravdu korumpirani. Brkati je ustao i predstavio se kao inspektor Stanković. Kakvi idioti sve postaju inspektori, pomislio je. Drugi je bio mrga, ali je bio u uniformi za razliku od brkatog inspektora koji je bio civilno obučen.
- Slušaj, Bene..mi smo ovdje da bi ti pomogli. Dugo si bio odsutan i nitko od tvojih prijatelja nije znao gdje si. Sve smo pretražili i nismo naišli na nikakav trag koji bi vodio do tebe. Ako ti se šta dogodilo, tu smo da te saslušamo. Ben je i dalje stajao na stubištu.
- Ma koji je vama kurac, zar vam izgledam kao da mi se nešto dogodilo? Gonite se svi u pičku materinu. Mrga se ustao i prislonio Bena uz zid raširivši mu ruke i noge kako bi ga pregledao. Ben se luđački smijao, a njegovi roditelji su s nevjericom gledali što se događa. Mama je sve jače plakala, bolje rečeno, ridala je. U Benovim hlačama su pronašli nož, a u kožnoj jakni hrpu tableta.
- Imaš li nam sad šta za reći-? - upitao je inspektor.
Ben ga je pogledao ravno u oči - Šta ćete me strpati u buksu zbog par tableta i jebenog noža?
- Bene, molim te objasni mi ovo- rekla je njegova mama jecajući
- A šta želiš da ti kažem? Da tablete nisu moje, da nož nije moj? To želiš? E pa mama, razočarat ću te, sve je to moje. Više nisam onaj balavac koji je slušao vaša jebena naređenja. Šest godina sam vas molio da mi nabavite gitaru, ali ne...vama je i sama pomisao da ja sviram bila smiješna. Policajci su u miru gledali obiteljsku dramu. Samo su im još kokice nedostajale.
- Zašto nosiš nož sa sobom? - upitao je inspektor
- A šta misliš? radi zaštite.
- Zar ti netko prijeti? Benu je već dopizdilo ovo mučenje s besmislenim pitanjima. Otrgnuo se iz ruku mrge i ljevicom opalio inspektora ravno u nos pri čemu je ovaj pao. Benova majka je zavrištala. Mrga je iz futrole izvukao pištolj i uperio ga prema Benu. Ben se ponovo počeo smijati. Inspektor se još ošamućen ustao i stavio Benu lisice. Čvrsto je stegnuo. Odveli su ga do policijskog kombija, ugurali ga unutra i zatvorili vrata. Ben je kroz prozor vidio kako inspektor razgovara s njegovim roditeljima.


Odvezli su ga u policijsku postaju, u sobu za ispitivanje. Ispitivali su ga različite gluposti. Čak su vjerovali da je bio otet, koja glupost. On se samo na kratko htio maknuti iz surove stvarnosti, a oni ga proglase nestalim. Znao je da mu se ne piše dobro zbog tableta, ali ga nije to previše zamaralo. Isto tako je znao da bi ga mogli optužiti za napad na policajca, ali dobro je znao da se maloljetnicima drugačije sudi. Ništa nisu uspjeli izvući iz njega, a nisu ni imali šta. Nije nestao, nego je samovoljno otišao na mjesto gdje ga teško tko može naći, nije odao odakle nabavlja tablete. Uostalom, već su u dosjeu vidjeli da je ovisnik i da je provalio u ljekarnu radi par kutija sedativa i narkotika.
Nakon ispitivanja su ga odveli do male ćelije u postaji. U njoj je bio samo krevet. Legao je i pokušao se opustiti. Bio je bez ikakvih tableta, ali prije nego je iz svog brloga došao kući, popio ih je dovoljno za par dana. Razmišljao je o jdinoj svjetloj točki u svome životu, o svojoj Samanti. Pitao se jel već zaspala. prisjećao se dana kada ju je prvi put ugledao kada se tek doselila. Prisjetio se kako mu je mahnula, a on je prema njoj bio grub, kao i danas kad je došla po njega. Srce ga zabolilo. Gotovo je zaplakao. Sjetio se kako ga je pratila onaj dan s igrališta, samo je htjela biti njegova prijateljica, a on se ponašao kao idiot. Taj dan mu je obećala da nikome neće reći za njegovo mjesto za razmišljanje i sedam godina nikome nije rekla ni riječ. Sjetio se kako ju je tješio kad je imala ljubavnih problema. Osjećao je miris njene kose. Od one male brbljave klinke, postala je prava djevojka. Jedino njoj je moga vjerovati. A sad ju je razočarao. Znala je za njegovu ovisnost, ali nije znala da je tako duboko zaglibio. Šta će pomisliti sutra kada sazna da je u pritvoru. Čak je razmišljao da kaže policiji da se cijeli tjedan drogirao i pio u svom skrovištu. Ali onda će svi znati za njegovu oazu mira. Njegovi starci su podigli prašinu za ništa, samo da njemu stvore probleme. U kurac..... Samanta, to ime mu je odzvanjalo u glavi. Samo je želio da ga zagrli i kaže mu da će sve biti u redu.
Moja preslatka Samanta, volim re cijelim svojim srcem...nadam se da si svjesna toga.. Okrenuo se na bok i zaspao....


TO BE CONTINUED

Družili su se svakodnevno. Zajedno su išli u školu. Štitili su jedno drugo, povjeravali si tajne. Ben je stalno kukao o gitari. Bio je opsjednut s tim. Htio je gitaru, ali mu njegovi nisu htjeli kupiti. Samanta je doslovno obožavala Bena. Imao je plavu kosu i plave oči. Bio je lijep dječak, ali dosta grub i samozatajan. Jedino se prema Samanti pokušavao lijepo ponašati. Sa sobom je konstantno nosio svoju malu bilježnicu.Vrijeme je prolazilo, a ta djeca su lagano postajali tinejdžeri.
Došao je i Benov 14 rođendan. Za rođendan nije mogao dobiti ljepši poklon. Njegova draga prijateljica kupila mu je gitaru. Nije bilo nekog slavlja, samo obiteljski prijatelji, no navečer su Ben i Samanta izašli u grad, iako su bili premladi, roditelji su ih pustili. Vrijeme je prebrzo prolazilo, završili su osnovnu školu i krenuli u srednju. Tu su počeli problemi za Bena i njegovu obitelj. Ben se počeo opijati, gotovo svaki dan je kući dolazio pijan, stalno se tukao i pravio razne probleme. Znalo se dogoditi da ga po dva, tri dana nije bilo doma. Na kraju bi ga policija dovezla pijanog. Upao je u društvo koje je konzumiralo razne opijate i jednostavno ih i on počeo uzimati. Samanta ga nije mogla takvog gledati, pokušavala mu je pomoći na sve moguće načine, no on nije prihvaćao ničiju pomoć. Polako su se razdvajali, Ben više nije bio onaj dječak kojeg je upoznala. Onaj dječak koji ju je u svemu podupirao. Postao je agresivan. Više je pažnje pridavao svojoj gitari nego svojoj najboljoj prijateljici. Zaboravio je da je upravo Samanta ta koja mu je kupila prvu gitaru i tjerala ga da počne svirat. Zaboravio je da je ona jedina osoba koja je vjerovala u njega. Sa 16 godina, postao je jako ovisan o tabletama, pio je sve vrste. Nabavljao ih je ilegalno, jednom je bio u takvoj krizi da je provalio u ljekarnu. Samanta je sve to promatrala s bolovima u grudima. Unatoč svemu, voljela ga je...voljela ga je cijelim srcem. On je i dalje piskarao u svoje bilježnice. Samo Bog je znao koliko ih je već ispisao i što se u njima skrivalo.

Jednog dana, pred kraj školske godine, Ben je nestao. Njegovi roditelji su pozvali policiju. Policija je danonoćno tragala za njim, ali nije bilo rezultata. Svi su se uplašili, a najviše Samanta. Zivkala ga je na mobitel, ali stalno se javljala sekretarica. Sad je već pomišljala na najgore scenarije. Ni nakon tjedan dana, nisu ga uspjeli pronaći. Proglasili su ga nestalim. Po cijelom gradu su polijepili plakate s njegovom slikom. Policija je ispitala sve njegove prijatelje, ali nitko nije imao pojma gdje bi se mogao nalaziti. Samanta je danonoćno plakala. Samo da je živ, pomislila je. U jednom trenutku, istrčala je iz kuće. Kiša je lijevala ko iz kabla. Sjetila se Benovog skrovišta gdje je odlazio kao klinac. Već godinama oni dvoje nisu bili tamo. Zašla je u šumu i došla do puteljka. Ugledala je vatru...Ben je sjedio pokraj vatre i pušio. Bio je mokar do kože. Buljio je kroz vatru. Samanta je došla do njega i vidjela da u ruci drži bocu žestice.
-Bene, jesi dobro?
Samo ju je pogledao. Oči su mu bile krvave. Još ga je par puta zazvala, ali on je samo šutio. Iz džepa je izvukao bočicu tableta i nasuo ih u usta. Samanta se ponovo rasplakala. On je ustao i prišao do nje - Koji kurac plačeš? Ne miješaj se u tuđe živote jer ni ti nisi savršena. Ona je sad počela jecati i kroz suze mu rekla: Ja te volim...užasno te volim i brinem se za tebe. Pogledaj šta si napravio od sebe. I dalje je plakala
- Znaš Samanta, život nije uvijek savršen.
Ben je ponovo sjeo i zapalio cigaretu, Samanta mu se pridružila. Kiša je i dalje padala. Ben je svukao svoju kožnu jaknu i ogrnuo Samantu njome. Ona mu je naslonila glavu narame i dalje plačući.
- Samanta, znaš, i ja tebe volim. Uzadnje vrijeme sam sjeban, ne znam koji mi je kurac...
- Idemo doma - rekla je
- Ti ideš doma, ja ću još malo ostati tu. I znaš da nikom ne smiješ reći da si me vidjela. Sjećaš se obećanja'?
- Da, sjećam se...
Samanta je poljubila Bena, čvrsto ga zagrlila i otišla. Bila je već ponoć kad je stigla kući. Otuširala se, legla u krevet i molila Boga da pomogne Benu. Voljela ga je cijelim srcem, dala bi život za njega, Odkad ga je upoznala, znala je da će zauvijek biti prijatelji, a sada je morala gledati kako se on uništava. On je drag dečko i odlučila mu je pomoći bez obzira na sve. Napravit će sve samo da njemu bude bolje..ljubav između njih je bila ogromna i nitko tu njihovu povezanost ne može uništiti. U dubini duše je znala da ne može zamisliti život bez njega, znala je da ga treba pokraj sebe. Kad god joj je bilo teško, on ju je tješio, branio ju. Nikada nije dopustio da ju netko vrijeđa. Znala je da ju taj problematični dečko voli...


TO BE CONTINUED

Još od djetinjstva bili su nerazdvojni, bili su kao brat i sestra. Voljeli su se svojim malim srcima. Jednog dana u malo mjesto pokraj Karlovca, doselila se jedna djevojčica s roditeljima. Preko puta nje je živio devetogodišnjak koji je trčkarao kućom od prozora do prozora nebi li vidio svoje nove susjede. Za oko mu je odmah zapela malena djevojčica s dugom crnom kosom, Ben je sjedio ispod jednog prozora nebili ugledao malu djevojčicu. Svako malo je škicao i baš kad je pomislio da su novi susjedi otišli u obilazak kuće, stao je pokraj prozora i ugledao svoju novu susjedu kako mu maše. Odmah je sjeo na pod. Sljedeći put kad je pogledao nje više nije bilo Nakon večere, Ben je otišao u svoju sobu na katu. Sjeo je na prozor, pustio u prostoriju malo jesenskog povjetarca i počeo pisati u svoj dnevnik. U toj maloj bilježnici su bile sve njegove misli i tajne. U kući prekoputa, Samanta je vidjela svoga novog prijatelja kako sjedi na prozoru pa je i ona otvorila svoj.
-Kako se zoveš? Vidjela sam te danas. Jesi vidio kako sam ti mahnula? Ben je i dalje pisao ne obazerićući se na nj.
-Moje ime je Samanta, izgleda da ćemo ići zajedno u školu. Ben je i dalje šutio. Ponašao se kao da ona ni ne postoji. -Molim te popričaj malo sa mnom, zar sam ti ružna? Ben se ustao i pogledao u nju-Ne, nisi ružna, prelijepa si, a sad odjebi od mene. Zatvorio je prozor, navukao zavjese i pustio Jima Morrisona jer ga je jedino Jim mogao smiriti. Samanta je u svojoj sobi plakala. Pitala se čime je uvrijedila toga dečka i zašto ju je izvrijeđao. Nemoguće da je već mrzi, a nije ju ni upoznao.

Drugo jutro, Ben se probudio prilično rano. Otišao je na igralište. Djeca su se većinom tamo skupljala. Dječaci su igrali nogomet, a djevojčice ih bodrile. Samanta se uputila u istraživanje nove četvrti. Došla je do jednog puteljka koji je vodio na igralište. Čula je dječji smijeh. Spustila se do igrališta i čim su je ugledali, svi su prestali sa igrama i jednostavno su buljili u nju. Djevojčice su je ismijavale oko odjeće iako je vjerojatno bila bolje obučena od svih njih. U kutu igrališta je ugledala dečka kako sprema svoje stvari u torbu. Doduše, vidjela ga je samo odozada,
-Ben, sutra u isto vrijeme?
Dečko s torbom se okrenuo-nadajmo se. Bio je to Ben, njezin novi susjed. Žurnim korakom je krenuo prema šumi. Samanta je pretrčala igralište i sustigla ga. Okrenuo se. -A kog vraga ti radiš?
-Želim ti biti prijateljica.
-Slušaj, ja nemam prijatelje.
-Nemaš, ha? Alli te one curice jako vole. Pljeskale su ti kad si odlazio.
-Kako god, ovdje se moramo rastati. Došli su do dijela puta koji je samo Ben znao. U blizini se nalazilo skrovište u koje je Ben odlazio pisati i razmišljati. Nije se mogao riješiti Samante pa se morala zakuniti da nikom neće odati njegovo skrovište.
Taj dan su postali pravi, neraskidivi prijatelji. Voljeli su se bezuvjetno i nevino, no ta djeca tada nisu znala šta ih sve čeka u životu, koliko će im puta srce biti slomljeno, koliko puta će plakati, trpiti bol, ali s druge strana ta djeca tada nisu znala koliko život može biti lijep.....
Cijelim putem do kuće, Samanta je brbljala, a Ben ju pozorno slušao. U par sati mu je postala jako draga i simpatična. Mislio je da u njoj nema ni trunke zlobe. Kad su se rastajali, Samanta ga je jako zagrlila, toliko jako da je ovaj pocrvenio.
-Bok, Bene.
-Vidimo se, odgovorio je. Došao je točno na ručak. Za ručkom je objašnjavao svojim roditeljima kako želi svirat gitaru kad odraste, no oni su se na to samo nasmijali. To je već bila previše izlizana tema. Kad god bi on spomenuo gitaru, oni bi se smijali. Ljut i razočaran, otišao je u svoju sobu pisati. Izvadio je bilježnicu i sjeo na prozor. Baš kad je izvukao olovku, ugledao je Samantu kako gleda u njega i maše mu...on se samo nasmijao i počeo pisati, možda čak i novu stranicu svog života....


TO BE CONTINUED

Pišem Ti da ti kažem koliko te volim
svakim danom bez tebe, srce me sve više boli.

I boljet će me sve više i više,
plačem, a tebe nema suze da mi brišeš.
Ne mogu bez tebe,
Ne želim
I neću
jer jedino mi je tvoja ljubav donosila sreću.
Zar ti nije jasno koliko ti meni značiš?
Zar ne vidiš da sam uz tebe sigurniji i jači...

Nitko te nikad od mene neće voljeti više,
znam da vrijeme sve rane liječi,
ali uspomene ne briše.....
Anđele moj dragi, ušla si u život moj
i toga dana sam se zakunuo da ću zauvijek biti tvoj.

Želim te vratiti, ali ne znam kako,
voljeti nekoga poput tebe isuviše je lako.
Vrati mi se, samo to te molim,
Ti nisi ni svjesna koliko ja tebe uistinu volim.

Vrati se k meni, učinit ću sve što treba
popet ću se među oblake
i skinuti ti zvijezde s neba....

Kad te netko spomene, srce mi zaigra jače,
nasmiješim se, ali u dubini duše plačem.
Sjećam se kad sam te prvi put pogledao u oči,
istog trenutka sam znao da ih nikada zaboraviti neću moći.

Kad si mi posljednji poljubac dala,
uzela si mi srce, a da to nisi ni znala.
Možda se jednog dana sve na staro vrati,
no to samo Bog može znati.

Mnogo ljubavi si uzela, ali i mnogo dala
pokazala si mi što je ljubav i od sveg srca ti hvala....

Ok, ovo je već i previše puta ispričana priča. Ali, da mi se to ne događa osobno vjerojatno nikad ne bih ni znao za taj tzv. fenomen. Svaka osoba barem jednom u životu proživi tzv. paralizu sna da toga nisu ni svijesni. Problem nastaje kad je čovjek toga svjestan. Zadnje dvije godine čitam, tražim različita iskustva u vezi toga i na kraju ostanem zbunjen. Neki ljudi jednostavno nikome ne žele priznati što im se događa jer ih je sram i boje se da ih ne proglase ludim. Ovako, ta paraliza sna je jako neugodna, barem meni.
Znam, svjestan sam da sam budan. Čujem brata kako u susjednoj sobi urla na play station, pokušavam ga zazvati, ali jednostavno ne mogu pomaknuti usne. Ne mogu pomaknuti ni jedan dio tijela. U prsima osjećam užasnu bol, glava kao da će mi eksplodirati, srce mi ubrzano tuče. Jednostavno sam bespomoćan. To mi se većinom događa u rem stanju, prije ulaska u san ili prije buđenja. Nekad mi se jednostavno čini da ću umrijeti i opustim se, ali zbog velikih bolova u prsima, borba u meni se ponovno rađa, sve bih dao da se probudim. Par puta mi se prije ulaska u san cijelo tijelo počelo tresti, katastrofa. Najgore od svega je to što moji ukućani ne mogu primjetiti kad me ulovi paraliza jer izgledam kao da normalno spavam...

Šta je zapravo paraliza sna? Ima više teorija o tome. Ni dan danas se nije našao koji je uzrok tome. Nitko ne zna zašto se tijelo paralizira, dok je istovremeno um budan. Um zna točno što se događa, ali ne može pokrenuti tijelo. Neki kažu da je najlakše izaći iz tog stanja brzo okrećući očima. I stvarno, to nekada pomogne. Spominje se da je taj fenomen zapravo astralna projekcija, tj. izlazak iz vlastitog tijela. U siječnju ove godine mi se to navodno dogodilo, kažem, navodno jer nisam siguran. Znam da sam popodne drijemuckao, u međuvremenu je došla susjeda kod nas i imao sam osjećaj da sam u boravku, a zapravo sam spavao u svojoj sobi. Čak sam vidio svoje tijelo kako leži. No, to pripisujem smrtnim slučajem u obitelji. Valjda...Drugi pak kažu da je to napastovanje zlih demona, duhova isl. Većinom napadaju mlađu populaciju s duševnim problemima, nevjernike i ovisnike jer je njihovo tijelo najpristupačnije. Već sam rekao da me bole prsa kad me paralizira. To bi imalo smisla jer demon navodno sjedne žrtvi na prsa i guši ju. To bi znači bilo to. Nisam neki veliki vjernik, mlad sam i godinama sam se borio s depresijom. 2011god sam bio na odvikavanju o nekih lijekova i sad sam ok, ali i dalje imam paralizu. Prvi put mi se to desilo 2007god, a zadnjih par godina mi se sve češće događa. Oko 6posto svjetske populacije ima taj fenomen i baš mene nađe. Tijekom paralize ponekad mogu skroz otvoriti oči i jednom prilikom sam pored kreveta ugledao malo crno stvorenje. No, to može bit i lucidnost, mada sam prilično siguran da sam vidio to malo stvorenje. Drugi put sam gledao u tv, ali je bio tamno plav. Pukao sam i otišao na hitnu. Poslali su me na psihijatriju i rekli mi da mi ne mogu pomoći jer su provedena razna istraživanja o tome i nije dalo nikakvog rezultata. Jedino šta su mi mogli reći jest to da odem u Crkvu, što nisam učinio. Po forumuma čitam da je to astralna projekcija i da je predivno, ali meni je taj osjećaj užasan i strah me. Da bi duh izašao iz tijela, postoji neki trik, navodno. Čovjek legne na leđa, zatvori oči i zamisli špagu iznad glave i penje se po njoj. Nisam pokušao tako da... i za kraj, paraliza sna se najčešće događa kada se spava na leđima jer tada demoni imaju najveću mogućnost da zavežu tijelo i zaposjednu ga...Ova teorija o demonima i duhovima mi je nekako najuvjerivljija pošto sam najviše s tim imao problema...bilo kako bilo, želim da to prestane, želim bez straha otići na spavanje...vjerujem da je to nešto izvan ljudske kontrole, znači nešto nadnaravno, snimljen je i film o tome Inssidius...
Jedan doktor je u 19.st zapisivao svaku epizodu paralize sna i u većini slučajeva se tu radilo o demonima...navodno se 24h dnevno demoni vrte oko osoba koje će napasti. I još jedna stvar, nakon svake te epizode sam bio mrtav umoran, kao da su me pretukli...znam da moram živjeti s tim, no isto tako znam da bih volio znati točnu definiciju tog fenomena i kako se s tim nositi.

Tko vjeruje, tko ne...paraliza sna je bolna i iscrpljujuća bez obzira od čega dolazi. Možda jednog dana uspijem shvatiti kako to funkcionira i možda ću uživati u njoj, ali sad...ne, hvala.....