jeste li ikada vidjeli kako izgleda crv kada je uboden?
kako se izvija i grči?

možda uslijed nekog noćnog povjetarca.
onog posve blagog i ugodnog, s otpalim laticama poljskog cvijeća kao pratnjom.
hladna gospa oko koje plešu te vjetrom nošene latice, i mrkla, hladna noć.

(i hladna nit njena dugog života)



neka je prokleta sva njena snena duša.
nek je prokleto bičevano srce i umorne oči.
neka gori drhteća ruka i pognuta leđa.
neka gore uplakane misli i lijepo joj lice.
tugom ispucale usne.


i triput joj prokleti vrisak što prolazi nezapažen.
kako samo vješto sklapate oči i okrećete leđa.
kako uvježbano okretanje pogleda.





-postoji jedno maleno dijete s mudrošću starca. postoji dijete koje čeka da ga se primi za ruku i izvuče na svjetlost. postoji starac koji zna da takva ruka neće doći.



polarni bozi svojim su dahom ispustili čopor oblaka.
povremeno, ti oblačni pastiri otkriju kakvo stado zvijezda
gore, i ne tako daleko.
pored Selene koja stoji visoko.
-velika srebrna lopta spušta vitke srebrnaste ruke na travu i na nju liježe.




njezina tuga sada je dovoljno snažna da nas uništi sve.
kada bi se gromovi mogli pokrenuti jednim iskrenim pogledom
kada bi se zemlja zatresla jednim tužnim treptajem
nestalo bi sve; nestala bi i ona i prazna mračna odaja u mojoj glavi.
ona sada nosi tugu za mene. ona sada zna da su moje oči suhe i da je njezin red da preuzme teret postavljen na moje misli.
sve su se duše vratile iz svojega mrtvog sna kako bi se poklonile kćeri sumraka.




-bol je apsolutno najjednostavnija i najsigurnija od svih veza.
i svi mi znamo kako je to apsolutna istina i kako je prije ili kasnije svako otkrivenje propalo pred tim riječima.
ja poznajem krajnju besmislenost sudbine i sreće i prirode istinitije nego što ljudski stvor može podnjeti.