''Stvari se polako vraćaju na mjesto,
ovako nešto se ne događa često,
premda, priznajem, ponekad pretjeram i nekud otplovim sam.''
Daleka obala
Naporan dan. Razbudio me jutarnji tuš, ali posljedice višednevnog nespavanja vide se kroz neubrojivo ponašanje, pa kažu da sam zbunjeniji nego inače (da, i to je moguće!). Ispit je prošao solidno, popunio sam sve što se dalo popuniti i sad ostaje čekati je li to dovoljno za prolaz. (Majke mi, dosta mi je više ovog faxa.) Postajem sve nervozniji, a čini mi se da mi trema i uzbuđenje ne pristaju. Naravno, radio sam i tog dana – ispit je uletio umjesto pauze za ručak. Pa onda dođeš doma, izuješ se, baciš na trosjed i upališ televiziju, a tamo te dočeka blažena Jaca Kosor, božanska zaštnica i zagovarateljica djece, invalida, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Pa zar je moj život baš takva smrdljiva rupa? E neću završiti ovako usrani dan uz nekanoniziranu blaženicu i papka što se prodaje za zaštitnika ljudskih i neljudskih prava, a svakodnevno samo što ne izviri iz mišje rupe – neki ljudi su naporni i u malim količinama. (Gasi televiziju.)
Ministar obrane je jučer najavio, kako prenosi Hina, da se ''razmišlja o zamrzavanju slanja na služenje vojnog roka i o dragovoljnom služenju, ali ne prije 2010. godine''. ''Ne ukida se vojni rok'', ponovio je ponovno demantirajući nedavne napise u dnevnom tisku. Do tada – tko živ, tko mrtav. Pretpostavljam da je za većinu vas prije navedena godina daleka budućnost, bliska znanstvenoj fantastici, pogotovo ako si probate izračunati koliko ćete godina tada imati. Vojni rok su već ukinule brojne europske zemlje, među njima i veći dio našeg susjedstva, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju i Češku. Trenutni sustav pogoduje velikim kompanijama, vojnim dobavljačima, koje opskrbljuju vojsku hranom i opremom, radi se uglavnom o tajkunskim carstvima stasalim devedesetih godina, upravo na ''suradnji'' s državnim sektorom. S druge strane, koristi i nevladinom sektoru kojemu država daje besplatnu radnu snagu u zamjenu za šutnju i kooperaciju. Kako drugačije objasniti sramotni muk tih organizacija u trenucima kada se krše temeljna ljudska prava, sloboda medija i demokratski poredak? Taj skladni komplot nitko ne želi dirati jer je premrežen financijskim interesima i nema nikakve veze s vojnom strategijom i mogućnosti obrane zemlje. Mediji su ovih dana prenijeli i izjavu Sindikata državnih i lokalnih dužnosnika i namještenika o tome kako su ''civilni ročnici postali ozbiljna prepreka za privremeno i stalno zapošljavanje u državnim tijelima i nevladinim organizacijama''. Te organizacije navodno već novače civilne ročnike i putem malih oglasa, izbjegavajući zapošljavanje mladih i nezaposlenih ljudi. Ročnici se koriste za sve poslove: od vođenja upisnika, administracije, urudžbiranja, do poslova prevođenja. U takvoj situaciji je samo prošle godine preko tisuću državnih službenika ostalo bez posla. Sirovo iskorištavanje ne samo da je nelojalna konkurencija, nego je nemoralno i neprihvatljivo. Podsjetiti ću: Zakon o civilnoj službi određuje da ''treba voditi računa da se obavljanjem poslova civilnih obveznika ne ugrožavaju postojeća radna mjesta i ne otežava pronalaženje radnih mjesta nezaposlenim osobama''. Trenutno u Hrvatskoj ima gotovo 9 000 civilnih ročnika.
Osmerosatni radni dan u kojem radiš ''sve što treba'', meni je postao već svakodnevna rutina. Teško mi je i pomisliti da je već prošlo sedam mjeseci. U petak sam prvi put zaspao na posao. Dogodilo se to nakon nekoliko dana nesanica, strgan od umora više nisam mogao ni zaspati, pa sam ležao u krevetu i lamentirao o nebitnim glupostima. I tako, štrecnulo me u trbuhu kad sam otvorio oči i shvatio da je devet. Brzo sam navukao traperice, košulju, džemper, na hodniku nataknuo tenisice i projurio iz stana jer do ureda imam dobrih pola sata jahanja. Onako izmorenog lica s čuperkom kose koji mi strši, nezakopčanim šlicom i okusom večere u ustima, budući da nisam oprao zube. Naravno, šefica me mrko pogledala, ja sam joj se ispričao, kaže da se i ona jutros jedva digla. ''Jebiga.'' Nisam nikad bio pretjerano točan, ali na posao nikad ne kasnim više od petnaest minuta.
Navečer sam izašao van, nekako sam utopio svu nesanicu u alkohol, izgledao sam kao nov. Trebalo je proslaviti tu veliku obljetnicu, a čini mi se da su mi se zvijezde u jednom trenutku preokrenule. Bilo je to prije petka trinaestog. Ispit bi mogao dobro završiti, čini se da mi je uletjela jedna višemjesečna stipendija, a armija tek što nije svršila. Stvari se polako vraćaju na mjesto…kazaljke i dalje krugove crtaju, samo umjesto zvijezda, kišne kapi na grad padaju.
|
