20.11.2006., ponedjeljak
Sin Glavašu: Stani ili ni ja neću jesti ®©
SLUČAJ GLAVAŠ Pritvoreni zastupnik jučer doživio novi šok
Nakon odgode glasovanja u Saboru, koje ga je trebalo osloboditi iz pritvora, Branimir Glavaš jučer je doživio novi šok. Majka Zora i brat Tomislav u bolnički su mu posjet stigli s lošom vijesti iz Osijeka. Njegov 16-godišnji sin Filip poručio mu je da će i on početi štrajkati glađu ne odustane li Glavaš od svoga prosvjeda.
Autor DIANA GLAVINA, MLADENKA ŠARIĆ
Obrana sa slobode
Možete zamisliti kako mu je bilo i koliko se uzrujao. Riječima: "Sine, ovo je moja bitka. Ja je moram sam dobiti", poručio je Filipu da ne dolazi u obzir da dovede u pitanje svoje zdravlje i svoj život rekla nam je Glavaševa 84-godišnja majka. Brat Tomislav, pak, prenosi da je Glavaš ustrajan u štrajku pa makar i umro. Glavaš je, kažu, fizički iscrpljen, ali psihički čvrst. Njegova je sudbina u rukama zastupnika, kaže njegov stranački kolega, i sam zastupnik HDSSB-a Ivan Drmić, koji ga je također jučer posjetio. Nije nam znao reći koliko Glavaš ima kilograma jer se, kaže, odbija i vagati.
Revoltiran je što je sud pustio u medije njegove nalaze kako bi se kompromitirao njegov štrajk, a njega prikazalo kao glumca. Jedino što bi ga navelo da prestane jest da mu se omogući da se brani sa slobode, kao što se brani 13 hrvatskih državljana, većinom pripadnika srpskih paravojnih postrojba, koji su optuženi za ratne zločine. Zašto bi Glavaš u zemlji koju je branio imao gori tretman od njih pita Drmić. Argumentaciju da Glavaš treba ostati u pritvoru i zato što je pet ljudi pritvoreno zbog ubojstava na Dravi, Drmić dovodi u pitanje tvrdnjom da su oni ili priznali zločine ili ih tereti više svjedoka. Glavaša, kaže, tereti jedino Gordana Getoš-Magdić, za koju će se vidjeti da nije pouzdana.
Još mjesec dana
Prestankom uzimanja vitamina, minerala, elektrolita i čaja, dakle minimalnih kalorija, i prelaskom samo na čistu vodu, Glavaš je, inače, počeo potpuni štrajk glađu. Dosad je njegovo zdravstveno stanje bilo relativno dobro jer nije došlo do disbalansa kalija, kalcija, magnezija. No iako je izgubio petnaestak kilograma, stručnjaci ocjenjuju da je trenutačno u relativno dobroj kondiciji te da samo na vodi može izdržati mjesec i više dana. No, dnevno mu je potrebno minimalno litra i pol tekućine, a za dobru hidraciju organizma treba barem dvije-tri litre. Unoseći samo vodu, gubit će na kondiciji, ali ni u mjesec dana ne bi trebao potpuno izgubiti snagu i leći u krevet, smatraju liječnici. Organizam još ima rezerve bjelančevina i masti, a za funkciju organizma potrebno je minimalno 800 kalorija dnevno. Mentalno zdravlje izravno je vezano s fizičkim zdravljem. Rezerve glukoze najprije idu u mozak, a ostatak u mišiće pa osoba koja štrajka glađu mentalno može biti posve bistra iako gubi mišićnu snagu.
Govor s mukom ne znači da su ti ljudi sužene svijesti, nego im nedostaje snage za normalan govor. Kad organizam iscrpi rezerve, dolazi do potpunog disbalansa elektrolita, pa propada sve u organizmu, na kraju i srce. Problem je i hipokalijemija, što može izazvati naglu smrt. Prisilno liječenje počinje kad se pomuti svijest, a infuzijom se najprije nadomještaju elektroliti.
Branimire prestani gladovat i nas puno gladujemo .Jer nemamo kao učesnici stvaranja Hrvatske s mizernim mirovinama molim Te Glavašu u ime Boga nemoj Sebi ugrožavati život
|
19.11.2006., nedjelja
"VUKOVAR JE PAO U ZAGREBU"®© -
NA 15. GODIŠNJICU SPOMENA SVIM POGINULIM BRANITELJIMA VUKOVARA OBJAVLJUJEMO VUKOVARSKU OPTUŽNICU SINIŠE GLAVAŠEVIĆA! (NA SLICI:NEUSTRAŠIVI JUNAK ROBERT ŠILIĆ, ZAPOVJEDNIK SATNIJE HOS-A U VUKOVARU, SVOJOM SMRĆU PORUČUJE DA NE ŽIVIMO U LAŽI I DA NE SUDJELUJEMO U NJOJ! ) .
“HRVATSKO PRAVO” BIO JE JEDINI LIST NA SVIJETU KOJI JE 21. STUDENOG 1991. GODINE OBJAVIO OPTUŽNICU VUKOVARA!
STRAVIČNA OPTUŽNICA KOJU JE U IME IZDANOG VUKOVARA 09.STUDENOG 1991. GODINE ODASLAO SINIŠA GLAVAŠEVIĆ
PREDSJEDNIKU HSP- A DOBROSLAVU PARAGI !
Dostaviti
. Saboru RH
. Hrvatskom narodu
. Svim Hrvatima u dijaspori .
čitavoj svijetskoj javnosti
OPTUŽNICA
Optužnica, kojom optužujem Sabor Republike Hrvatske za sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad hrvatskim narodom. Za sudjelovanje u odluci da se žrtvuje 15.000 života Hrvata iz Vukovara.
Optužujemo Vas, gospodo, što ste dopustili da gladuju dok ste Vi bili siti. Optužujem Vas, gospodo, zato što je Vama bilo toplo, a njima hladno. Dok ste Vi, gospodo, svoju žeđ gasili pićem i po vlastitom izboru i u željenim količinama njih ste osudili na jušnu žlicu vode dnevno. Gospodo sabornici, Vaše dane ste provodili u svojim luksuznim domovima, te isto takvim uredima, a Vukovarčanima ste dodijelili vlažne i tamne podrume.
Za Vaše noći, gospodo Sabornici, odabrali ste tople i meke pokrivače,a njima ste, gospodo, prepustili mokre i smrdljive deke. Sebi ste priuštili rnirisno - pjenušave kupke, a Vukovaru smrad i prljavštinu.
Gospodo, nemate ni toliko mašte da zamislite kako strašno smrde žene koje se nisu oprale 90 dana,a to ste im Vi priuštili. Zar zaista mislite, gospodo, da su zato dale svoj glas? Zašto ste, gospodo, naše bebe i našu djecu osudili na krastavost? Da li su sve infekcije svijeta rezervirane za djecu Vukovara? Optužujem Vas, gospodo zastupnici, za sve njihove boli,za sav strah kojim su ispunjene dječije oči,za svaki prigušen krik, za sve suze isplakane i neisplakane.
Optužujem Vas, gospodo sabornici, za svaku naživo odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku naživo obradenu ranu i izvedenu operaciju. Optužujem Vas, za sve boli gladnih i žednih ranjenika. Optužujem Vas, za sav očaj i umor naših liječnika i ostalog medicinskog osoblja. Optužujem Vas, za sve smrti koje su nastupile zbog nedostatka krvne plazme i adekvatnih lijekova. Optužujem Vas, gospodo, za sav očaj borca kad je shvatio da više nema čime napuniti svoje oružje. Vi stega ubili, gospodo.
Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta, te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo.
Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas - Hrvatskog Sabora, Hrvatske vlade, Presjednika Republike Hrvatske i četnika NEMA NIKAKVE RAZLIKE.
Optužujem Vas, gospodo, za svu sramotu koju ste nanijeli hrvatskom narodu zastupajući ga. Hrvatski narod, gospodo, Vas za sve ovo nije ovlastio i zato Vas gospodo, optužujem za
I Z D A J U
Opužujem Vas gospodo zato što ste stajali ispod svetinje hrvatskoga naroda, ispod hrvatske trobojnice što se izdajnicima nikada ne smije dopustiti. Okaljali ste nam zastavu gospodo sabornici i zato Vas optužujemo. Optužujem Vas, gospodo, zato što ste svojim zločinačkim ustima pjevali Lijepu našu,himnu koju su pjevali heroji Trpinjske ceste, heroji Lušca, heroji Mitnice, heroji Sajmišta, heroji Borova Naselja, heroji Bogdanovaca - heroji Vukovara, pjevali su je dok su branili Vukovar, u tijeku borbe, kad su pokopavali raskomadane ostatke svojh prijatelja, pjevali su je dok su umirali.
Optužujem Vas gospodo što ste se "opustili" , nedopustivo je gospodo, da Vi pod čijim blagoslovom Vukovar umire pjevate pjesmu ljudi koje ste osudili na mučeničku smrt.
Optužujem Vas, gospodo, za sudjelovanje u masakru nad stanovnicima i braniocima Vukovara. Optužujem Vas, gospodo, za SMRT VUKOVARA.
Materijalni dokazi, Vaše nesumnjive krivice, biti će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti.
Ne zavaravajte se, da ćete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo, garantiram Vam.
Takoder Vam garantiram da će te u budućnost ući i ostati u povijesti kao izdajnici i zločinci, i da ćete do kraja svog života lijegati i ustajati sa sjećanjem na Vukovar.
VUKOVAR
|
17.11.2006., petak
18.Studeni 1991. - 18.Studeni 2006. - 15. Obljetnica pada Vukovara
BLAGO ZADRO
nažalost bio je ovdje tekst o heroju s Trpinjske ceste neznam,zašto mi je obrisao tekst urednik i vlasnik bloga. hr.
hvala Dr.Markus Dariusu
želja Mi je da bjašnjenje vlasnik blog.hr obrazloži #Zašio to radi,moje postavke su bile drugačije, sve je promijenjeno, uskračeno od sata Ure, zašto?
|
09.11.2006., četvrtak
Goran Jurišić
«HRVATSKO PRAVO»
Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
www.hrvatsko-pravo.hr
www.hrvatsko-pravo.com
10. studenoga 2006.
HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA
09. STUDENI 1989.
Pad Berlinskog zida – srušen komunizam, ali ne i komunisti!
Navršava se 17 godina od pada Berlinskog zida, i to doslovno, kada su na granici između podijeljenog grada Berlina, između Istočnog i Zapadnog Berlina, njemački građani s obje strane nehumane i umjetne granice rušili zid koji je dijelio njemački narod i Europu.
Antihumani komunistički Berlinski zid podigli su sovjetski boljševici u eri navodnog komunističkog reformatora Nikite Hruščova, 1961. godine, pod izgovorom da se time Istočni blok (SSSR i satelitske istočnoeuropske zemlje koje su 1945. pale pod sovjetsku okupaciju), štiti od navodne opasnosti od agresije Zapada. Povijesna istina je da su komunistički diktatori i totalitaristi iz režima komunističke partije podigli Berlinski zid kako Istočna Njemačka ne bi ostala bez stanovništva, jer su ljudi glavom bez obzira bježali iz sustava diktature na Zapad u demokraciju i slobodu.
Pad Berlinskog zida omogućio je 1989. sovjetski reformator Mihail Gorbačov, jer da nije bilo Gorbačova, Europa bi još dugo ostala okupirana i podijeljena.
Treba podsjetiti da su vlade vodećih zemalja Zapadne demokracije na čelu sa britanskom i američkom vladom 1945. na sramotnoj krimskoj konferenciji u Jalti, i poslije u Potsdamu, prodale Istočnu Europu, i Hrvatsku, najgorem režimu u povijesti čovječanstva – staljinističkom režimu iz Moskve i Beograda, Staljinu i Titu.
Sve nezavisne države, od Baltičkog do Jadranskog i Crnog mora došle su 1945. pod sovjetsku okupaciju i pod čeličnu čizmu komunističke diktature, od kojih je titoistička diktatura u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji bila ništa manje grozna nego u Poljskoj, Mađarskoj ili nekoj drugoj sovjetskoj satelitskoj zemlji. Crvena armija je 1944. zauzela Vojvodinu, Beograd i Srbiju, i prodrla u Hrvatsku i Sloveniju, a titoistički jugokomunistički režim je nakon raskida sa Staljinom 1948. zadržao staljinističke metode obračuna s politički nepodobnim protivnicima i u konačnici s cijelim hrvatskim političkim narodom. Pored Nijemaca i Koreanaca su Hrvati ostali nakon 1945. podijeljeni u dvije države.
Na padu Berlinskog zida najviše su radili pokojni papa Ivan Pavao II, uz američkog predsjednika Ronalda Reagana i kancelara njemačke vlade Helmutha Kohla.
Papa Ivan Pavao II bio je žrtva njemačkog nacizma, ali i sovjetskog komunizma, žrtva dva totalitarizma 20. stoljeća, dva najveća zla u povijesti čovječanstva, s tim da je fašizam Hrvatsku okovao 4 ratne godine, a komunizam 45 godina. Hrvatski narod došao je 1945. pod jugokomunističku partizansku okupaciju i pod teror jugoslavenskih boljševika-staljinista na čelu s komunističkim diktatorom i tiraninom Josipom Brozom “Valterom” “Titom”.
Padom Berlinskog zida došlo je do pluralizma u Hrvatskoj, kada je komunistička partija u Hrvatskoj, pod dojmom strijeljanja rumunjskog komunističkog diktatora od strane rumunjskog naroda ukinula monopol komunističke partije i otvorila put višestranačju, demokraciji i slobodi, ali pod pritiskom hrvatskog naroda, posebno pod pritiskom hrabrih hrvatskih pojedinaca, boraca za ljudska prava koji su za vrijeme Titove Jugoslavije kao politički zatvorenici savjesti vodili borbu i u ime onih koji su za vrijeme Titove diktature spavali dubokim snom, očarani titoističkim glamurom i privilegijama koje je diktator dijelio, i time svoje zločine podijelio s mnogim pojedincima i skupinama u hrvatskom društvu, ali hrvatski narod, nad kojim je crveni maršal 1944./1945. zapovijedio izvršenje genocida, diktator nije mogao pokoriti niti potkupiti. Hrvatski narod ostao je nepokolebljiv u borbi protiv komunizma. Odmah po padu Berlinskog zida došlo je na središnjem zagrebačkom trgu do miroljubivog prosvjeda, uz paljenje svijeća, protiv komunističkog monopola. Ubrzo su obnovljene stare hrvatske demokratske stranke, Hrvatska seljačka stranka i Hrvatska stranka prava, ali bivši komunisti prevarili su hrvatski narod, kao što su i u drugim bivšim istočnoeuropskim zemljama komunisti pod plaštom demokracije restaurirali svoju staru vlast pod novim imenom i znamenjem.
Demokratske vlade Zapada su nakon pada Berlinskog zida poduprle najgore ostatke režima totalitarne komunističke partije u bivšoj Istočnoj i Jugoistočnoj Europi, na Balkanu. U Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori su na vlasti ostali bivši komunisti i doušnici komunističke tajne policije. Najgora situacija je bila u Hrvatskoj i u Srbiji. U Srbiji je na vlasti bio ostao komunistički diktator Slobodan Milošević, koji predstavlja glavni uzrok rata u bivšoj Jugoslaviji koji je vodio uz pomoć nekih vlada demokratskog Zapada, a u Hrvatskoj je na vlasti komunističkog ideologa Ivicu Račana bio zamijenio stari boljševik i bivši politkomesar Franjo Tuđman, zajedno sa šefom komunističke tajne policije i boljševikom Josipom Manolićem i boljševikom Josipom Boljkovcem. Nakon Tuđmanove smrti 1999. su se bivši komunisti rotirali na vlasti, i takvo je stanje do danas.
Nakon pada Berlinskog zida – do danas – su na vlasti u Hrvatskoj ostali titoisti! U Hrvatskoj od pada Berlinskog zida do danas nije došlo do istinske demokratizacije društva niti je Republika Hrvatska postala pravna država u smislu zemalja zapadnih demokracija. U Hrvatskoj je na snazi ostala stara komunistička nepravda. To je bilanca 17 godina nakon pada Berlinskog zida, da niti jedan komunistički zločinac iz Hrvatske nije odgovarao za svoje zločine, niti je i jedan jedini čovjek iz Hrvatske dobio od nominalno demokratske vlade natrag svoju imovinu koju mu je titoistička partija 1945. na pravdi Boga oduzela i opljačkala, a nebrojene nedužne ljude lišila njihovih života. Sve to omogućio je Zapad, podupirući od 1989. do danas najgore komuniste ovoga svijeta! Dok se u Rusiji trenutno događa renesansa staljinizma, u Hrvatskoj nikada nije ni prestao staljinizam, koji je u Hrvatskoj svoje prve bombe i terorističke akcije počeo 1941. godine, pod izgovorom borbe protiv fašizma, kada su partizani započeli boljševičku revoluciju. Isto kao što su boljševici u Mađarskoj od 1945. do 1956. pod izgovorom obračuna s ostacima fašizma obračunavali s demokratima, tako su i jugoslavenski boljševici obračunali od 1945. do 1971. i od 1972. do 1990. sa demokratskim i slobodarskim težnjama hrvatskih građana, da bi se i nakon toga nastavila cenzura i obračun s politički nepodobnim osobama i hrvatskim političarima koji nisu pripadali ex-komunističkoj i titoističkoj nomenklaturi.
Jedini način da Berlinski zid padne u Hrvatskoj na pravu stranu je da ljudi slijede dobronamjerni savjet politički iskusnog Otca domovine Ante Starčevića, koji je Hrvatima poručio da ne smiju jedan jaram mijenjati drugim jarmom, nego da jaram moraju srušiti, kako bi demokracija i sloboda mogli živjeti! Stoga, hrvatski demokrati iz svih krajeva Hrvatske i cijeloga svijeta – ujedinite se – u borbi protiv aktualnog titoističkog jarma u Hrvatskoj!
Croatian Center of Survey the Criminal Communism
HR – 10000 Zagreb
Mat. br: 1900072, br. žiro-računa Raiffeisen Bank u Zagrebu: 2484008-1102798141
hrcentar.izk@gmail.com
|
Događanja u U.S.A. izbori za Donji i Gornji Dom Kongresa Demokrati su polučili apsolutnu većinu nakon 14 godina
Pobjeda demokrata u U.S.A . je dokaz da je i amerikancima došlo do grla republikanstvo,
Čestitke Pobjede Demokratima u U.S.A.
Bill Clinton (1946. - ), 42. predsjednik SAD-a)
Bivši, četrdesetdrugi, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država i prvi koji je rođen nakon 2. svjetskog rata. Kada je postao predsjednik imao je 46 godina, što ga čini, nakon T. Roosevelta i John F. Kennedya, najmlađim američkim predsjednikom. Kao član Demokratske stranke i dugogodišnji guverner Arkansasa Bill Clinton je prvi član Demokratske stranke koji je nakon 12 godina postao predsjednik Sjedinjenih Država. Nakon preuzimanja vlasti obećao je ne samo promijeniti smjer kojim su republikanci vodili državu već i politiku vlastite stranke. Veliki udjel u njegovoj pobjedi imao je program oporavka nacionalne ekonomije koja je posrnula za vrijeme dok je George H. W. Bush bio predsjednik Sjedinjenih Država.
[uredi] Životopis
Bill Clinton, ili punim imenom - William Jefferson Blythe IV, rođen je 19. kolovoza 1946. u mjestu Hope u saveznoj državi Arkansas. Svog oca Williama Jeffersona Blythea III nikada nije upoznao stoga jer mu je otac bio trgovački putnik koji je poginuo u prometnoj nezgodi nekoliko mjeseci prije nego što se Bill rodio. Nakon očeve smrti Bill i njegova majka doznali su da je njegov otac bio oženjen istovremeno s još najmanje tri žene te da Bill ima jednog polubrata i jednu polusestru koje nikada nije sreo. Nakon što se njegova majka ponovo udala Bill je uzeo ime William Jefferson Clinton. Kao malo dijete Bill je živio sa svojom majkom, Virginijom Cassidy Blythe, i njenim roditeljima u mjestu Hope. Kada mu je bilo godinu dana njegova majka je otišla u New Orelans kako bi učila za medicinsku sestru - anesteizologa, i naredne dvije godine o Billu su brinili majčini roditelji. U četvrtoj godini života malog Billa njegova se majka udala za Rogera Clintona, kasnije vlasnika prodavaonice automobila u Hopeu. Dvije godine kasnije obitelj se preselila u Hot Springs u Arkansasu.
Život za Billa i njegovu majku nije bio lak. Roger je bio alkoholičar i kockar, te je često na kocki gubio zarađeni novac, ne samo svoj već i onaj koji bi supruga zaradila. Ponekada bi znao pretući suprugu i verbalno napasti Billa i njegovog mlađeg polubrata Rogera Juniora, koji se rodio 1956. godine. Bill je bio veoma privržen majci i ponekada bi stao u majčinu obranu kako bi je zaštito od očuha koju ju je tukao. To ga je dovodilo do ozbiljnih sukoba s očuhom. Kao srednjoškolac, Bill se ipak konačno pomirio s očuhom, koji je umro od raka 1967. godine. Clinton je dvije godine pohađao rimokatoličku školu u Hot Springsu prije nego se upisao u javnu školu. Bio je omiljen učenik s odličnim ocjenama. Godine 1963. nakon prve godine gimnazije, Clinton je izabran za jednog od dva zastupnika iz Arkansasa u Boys Nation vladu - program za studente koji je sponzorirala Američka Legija - u Washingtonu. U okviru toga programa raspravljalo se o građanskim pravima. Tom prilikom Clinton se susreće s predsjednikom J.F. Kennedyem na ceremoniji u Rose Gardenu u Bijeloj kući.
Clinton je završio gimnaziju 1964. i upisao se na Georgetown sveučilište u Washingtonu, gdje se zanimao za međunarodne poslove. Cijelo vrijeme školovanja biran je za predsjednika razreda. Za vrijeme školovanja pomagao je u Senatskom komitetu za vanjske poslove koji je predvodio senator William Fulbright, arkanzaški demokrat. Clinton mu se divio jer je oštro kritizirao američku umješanost u rat u Vijetnamu. Rat u kojem je, kako će se kasnije pokazati, Clinton odbio sudjelovati kao američki vojnik. Clinton je također bio simpatizer crnačkog pokreta tijekom 1960-ih. Nakon što je u travnju 1968. ubijen Martin Luther King (nekoliko tjedana prije nego što će Clinton završiti školovanje), - što izazva pobune crnaca u nekoliko američkih gradova, uključujuči Washington - Clinton je dobrovoljac u Crvenom križu te odnosi odjeću i hranu ljudima čiji su domovi uništeni.
Tokom druge godine studija Clinton je dobio Rhodes stipendiju i otišao na sveučilište Oxford u Engleskoj, gdje je proveo dvije godine. Godine 1970. Clinton se upisao na Pravni fakultet na Yale sveučilištu. Školovanje je plaćao tako što je radio dva ili tri posla istovremeno. Tu susreće Hillary Diane Rodham iz Chicaga. Oni počinju izlaziti i 1972. Clinton i Rodham zajedno rade u Teksasu u okivru predsjedničke kampanje demokrata Georgea S. McGoverna. Clinton radi kao koordinator, a Rodham pomaže pri registraciji glasača. Clinton diplomira pravo 1973. i odlazi u Fayetteville u Arkansasu kako bi predavao na Pravnom fakultetu na arkansaškom sveučilištu. Rodham je radila u kongresnom povjerenstvu koje se bavilo čuvenom Watergate aferom. Oženili su se 11. listopada 1975. godine. Njihova kćerka (jedino dijete iz njihovog braka), Chelsea Victoria Clinton rođena je 27. veljače 1980.
[uredi] Politička karijera
Kasnih 1960-ih Clinton je radio u brojnim političkim kampanjama. Prvi javni posao započeo je u siječnju 1977. kao državni odvjetnik. Suprostavljenjem izgradnji velike elektrane na ugljen stekao je glas proekološki nastorojene osobe i zaštitnika potrošača. Godine 1978. kandidira se za guverenra Arkansasa. U predizbornoj trci obećao je poboljšanje stanja u državnim školama i kvalitetnije autoputeve te da će poboljšati ekonomsku situaciju tako da stvori više radnih mjesta. Kada je preuzeo mjesto guvernera u siječnju 1979. godine imao je 32 godine i bio jedan od najmlađih guvernera u povijesti američke nacije. Jedan od njegovih najvećih poduhvata na mjestu guvernera bila je izgradnja kvalitetnih autoputeva, ali to ga je s političke strane koštalo. Naime, kako bi ostvario svoj plan morao je povećati poreze na vozila. Tome su se usporotivili mnogi proizvođači vozila i vlasnici prijevozničkih tvrtki. Zalagao se i za smanjenu sječu drveća. Međutim najveću sječu drveća radila je industrija papira koja je imala najveći broj uposlenih u državi. Manje sječe značilo je manji profit i manje zaposlenih. Trudio se povećati i kvalitetu zdravstvene njege u siromašnim seoskim područjima. No, i tu je naišao na otpor, prvenstveno kod bankara.
Godine 1980. Clinton se ponovo kandidirao za drugi mandat. Protivnik mu je bio Frank D. White, poslovni čovjek iz Little Rocka koji je iz Demokratske stranke prešao u Republikansku stranku. White je dobio podršku od mnogih kojima se Clinton zamjerio: prijevozničkih tvrtki, banaka, industrije papira i zagađivačke industrije. Clinton je izgubio izbore jer je White osvojio skoro 52 % glasova. Nakon poraza Clinton se zaposlio u velikoj pravničkoj tvrtki u Little Rocku. Unatoč savjetima većine prijatelja koji su ga savjetovali da se strpi Clinton je otpočeo s planovima za novu kandidaturu za guvernera. Ovaj puta Clinton je pobjedio osvojivši više od 95 % glasova. Clinon je izvukao pouke iz svog poraza iz 1980. godine. Naučio je da svoje ciljeve pažljivo bira, da ne pokušava promijeniti sve odjednom i da pripremi ljude prije nego predloži velike promjene. To je pomoglo Clintonu da bude ponovo izabran 1984., 1986. i nakon što je mandat s dvije povećan na četiri godine i 1990. godine. Na početku svog drugog mandata Clinton je odlučio uložiti energične napore kako bi poboljšao obrazovanje, u tome mu je značajno pomagala i njegova supruga Hillary. Sukladno tome povećao je plaće učiteljima, postrožio upis na više škole, povećao broj predmeta koji se uče u školama, izvršio preraspodjelu novca tako da siromašnije škole dobivaju više novca itd. Također ga je zanimao i gospodarski razvoj te je stoga inicirao je nove zakone o bankarstvu, poticao davanje kredita ljudima kako bi sami započeli svoje privatne poslove, te smanjio poreze velikm arkanzaškim tvrtkama koje proširuju svoju proizvodnju i zapošljavaju nove radnike. Kasnih 1980.-ih stopa novootvorenih radnih mjesta bila je među najvećima u Sjedinjenim Državama iako ti poslovi nisu bili posebno dobro plaćeni, te je prosječan prihod u jednoj obitelji ostao mali. Iako je u kampanji 1990. godine obećao da će do kraja odraditi svoj mandat od četiri godine kandidirao se na predsjedničkim izborima 1992., a svoju odluku građanima je objavio 3. listopada 1991.
U predsjedničkoj kampanji uglavnom se fokusirao na unutarnju politiku. Obećao je da će poboljšati razinu zdravstvene zaštite, smanjiti poreze srednjoj klasi, izvršiti velike investicije u infrastrukturi (autoputevi, mostovi, zračne luke, knjižnice, bolnice), smanjiti deficit saveznog proračuna i promijeniti zakone koji se tiču financija. U vanjskoj politici obećao je iskoristiti američku vojnu silu kako bi zaustavio srpsku agresiju u Bosni i Hercegovini. Početkom 1992. na svjetlo dana izašle su prve optužbe protiv Clintona. Jedan tabloid objavio je glasinu da je Clinton imao izvanbračnih afera dok je bio državni odvjetnik i guverner. Priču su prenijeli i drugi listovi te TV stanice. U intervjuu na nacionalnoj televiziji, u kojem su on i supruga zajedno sudjelovali, Clinton je zanijekao optužbe, ali je rekao da su te optužbe prouzrokovale bol u mom braku. U veljači je došao na udar političkih protivnika koji su tvrdili da je izbjegao služiti vojni rok u vrijeme rata u Vijetnamu (1959. - 1975.). Na nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke održanoj sredinom srpnja Clinton je odabrao Al Gorea, senatora iz savezne države Tennessee, za svog potpredsjednika u izbornoj kampanji. Clinton je pobijedio na izborima s osvojenih 43 % glasova, dok su njegovi protukandidati George Bush i Ross Perrot osvojili 38 % odnosno 10 % glasova. Dana 20. siječnja 1993. Clinton je položio predsjedničku zakletvu.
[uredi] Predsjednik SAD-a
Kada je stupio na dužnost Clinton je zaposlio više žena i pripadnika manjina u vladinim resorima od bilo kojeg prethodnog predsjednika. Za vrijeme svog prvog mandata prvo je ukinuo restrikcije vezane uz pobačaj koje su na snazi bile 12 godina koliko su republikanci bili na vlasti. Već nakon dva tjedna potpisao je zakon koji tvrtkama koje imaju više od 50 zaposlenih nalaže da radnicima dopuste 12-tjedni neplaćeni odmor u godini dana kada se u obitelji rodi ili razboli dijete. Za vrijeme svoje kampanje Clinton je obećao da će homoseksualcima omogućiti da služe vojsku. Kada je to pokušao sprovesti u djelo vojni lideri i neki članovi Kongresa oštro su se usprotivili tome. Tada je postignut kompromis: homoseksualcima će biti dopušteno da služe vojsku ali oni neće smjeti otkrivati svoje homoseksualne sklonosti i uzdržavat će se od homoseksulanog ponašanja. Taj kompromis je postao poznat pod imenom don't ask, don't tell . Clintonov prijedlog smanjenog saveznog proračuna prošao je u Kongresu zahvaljujući samo jednom glasu više. Clintonovo obećanje o smanjenju poreza srednjoj klasi ostvareno je stoga tek 1995. godine. Njegov prijedlog zdravstvenih reformi nije prošao ali je prošao Clintonov prijedlog zakona koji je postrožio odredbe o kupovini oružja i osigurao novac za više od 100.000 policajaca. Krajem 1993. godine na svjetlo dana su izašle sumnje o njegovim i supruginim poslovnim potezima dok je bio guverner Arkansasa. Ova istraga nastavljena je u travnju 1996., ali ništa nije dokazano. Na narednim predsjedničkim izborima Clinton je ponovo uvjerljivo pobijedio.
U spoljnoj politici, tijekom svog prvog predsjedničkog mandata, Clinton je uspio organizirati izraelsko-palestinske pregovore u Washintonu između Jassera Arafata i Jitzaka Rabina što je dovelo do prekida sukoba sve do rujna 2000. godine.
Osim toga zalagao se za približavanje Kini i demokratizaciji Rusije poslije kraja hladnog rata. Reagirao je na srpsku agresiju u Bosni i Hercegovini i a kasnije i pregovore u Daytonu.
Poslije poraza i masakra u Somaliji, Clinton nije želio nikakve druge žrtve američkihvojnika pa se i držao prilično pasivno u svjetskom riješavanju sukoba.
Tijekom drugog predsjedničkog mandata mandata, počevši od 1996. godine, kad je pobjedio svog protukandidata Boba Dola, Clinton se u spoljnoj politici pobrinuo da se odnosi između Vijetnama i SAD-a normaliziraju. Potpisao je Kyoto protokol, koji je kasnije njegov nasljednik George W. Bush odbacio.
Tijekom njegovog predsjedništva, pojavile su se pojačane aktivnosti terorističke mreže al-Qaeda napadom na američki ratni brod USS Cole u jemenskoj luci Aden. Njegova vlada je počela potjeru za Osamom Bin Ladenom, koji je kasnije organizirao napade na Svjetski trgovinski centar na 11. rujna 2001. godine
Posljednja afera koja se veže uz ime Billa Clintona jeste ona, svima valjda znana, o "druženju" Clintona i Monice Lewinsky u Ovalnom uredu Bijele kuće. Iako je u početku nijekao bilo kakav spolni kontakt s gospođicom Lewinsky na kraju je ipak priznao da je prakticirao oralni seks s gore spomenutom gospođicom. Ali ni nakon te afere Clinton nije smijenjen i ostao je na mjestu predsjednika Sjedinjenih Država sve do kraja svog mandata - do siječnja 2001. godine. Nakon toga dužnost predsjednika Sjedinjenih Država preuzeo je republikanski kandidat George W. Bush.
Bill Clinton se poslije svog mandata posvetio pisanju i putovanjima. Nedavno je objavio svoje memoare pod nazivom My Life. U predsjedničkim izborima 2004. godine podržava predsjedničkog kandidata Johna Kerrya. Njegova supruga Hillary Clinton izabrana je u Senat, a u rujnu 2004. godine morao je na operaciju srca koja je izvedena bez komplikacija.
|
08.11.2006., srijeda
OVAJ TEKST JE POSUĐEN ©sa stranica«Hrvatskog prava». ®
U godišnjem izvješću Europske komisije ili vlade Europske Unije o stanju napretka Republike Hrvatske u svezi (ne)ispunjavanja reformskih uvjeta Europske Unije za punopravno članstvo RH u EU, Banski dvori premijera Sanadera doživjeli su slom, kako prema hrvatskome biračkome tijelu, kojemu je Račanov nasljednik obećao ulazak Republike Hrvatske u članstvo Europske Unije 2007. godine, tako i prema europskoj vladi kojoj je tri posljednje godine prodavao obećanja o provođenju demokratskih reformi u našoj zemlji, tako da i Sanaderovo obećanje o ulasku RH u EU 2009. godine i sudjelovanje RH na izborima za Europski parlament postaje i te kako upitno. Stoga je Europska komisija na neprovedena obećanja premijera Sanadera i vladajuće stranke HDZ udijelila premijeru i vladajućoj stranci crveni karton, a da trula jabuka ne pada daleko od stabla, i u titoistički predsjednički ured na Pantovčaku je stigla depeša, ali ne kako su Mesić i “Buda” Lončar očekivali od “vrhovnog komandanta maršala Tita”, nego od Europske komisije iz Bruxellesa.
Sadržaj depeše: crveni karton s porukom “No passaran drugovi!” Predsjednik Mesić, po ustavu sukreator vanjske politike, svojim je vicevima i izletima u zemlje komunističke diktature i druženjem sa proskribiranim bjeloruskim diktatorom Lukašenkom na Kubi ove godine, zaradio pljusku kakvu ne pamti od vremena kada ga je Franjo Tuđman nogirao iz Sabora, iz partije i iz državnog stana u Masarykovoj ulici u Zagrebu.
Gospodine premijeru,što je sa korupcijom zvanom Đapić ?
Najveća zamjerka Europske komisije Sanaderu i Mesiću je sporo i neučinkovito provođenje reforme u pravosuđu, neučinkovita, skupa i nestručna javna uprava, i velika, galopirajuća korupcija koja proizlazi iz nereformiranog pravosuđa i birokratske ex-komunističke javne uprave. U godišnjem izvješću europske vlade, objavljenom u utorak 8. studenog 2006. godine, naglašava se da Sanaderova i Mesićeva borba protiv korupcije nije zahvatila visokopozicionirane “kadrove” u vrhu vladajuće stranke, u vrhu njezine satelitske Đapićeve stranke, i u vrhu saborskih oporbenih stranaka na čelu s Račanovom partijom SDP, kao ni visoke državne i lokalne dužnosnike, niti je borba protiv korupcije zahvatila lažne veličine u bivšem hrvatskom gospodarstvu.
Uvezana trojka: Račan, Mesić i Sanader
Račanova partija SDP i koalicijska vlast je u svome prošlome mandatu, zajedno sa Predsjednikom Mesićem propustila iz inozemstva s tajnih bankovnih računa, koji su Banskim dvorima i titoističkom predsjedničkom uredu bili poznati najkasnije 2002. godine, u državni proračun RH vratiti 2 milijarde opljačkanih američkih dolara, koje su ratni profiteri s dozvolom vladajuće Tuđmanove partije HDZ ukrali od hrvatskog naroda, novac iseljeništva koji je bio namijenjen za kupnju oružja za obranu RH od velikosrpske agresije. Račan izmišlja toplu vodu kada tvrdi da treba donijeti Zakon o ratnom profiterstvu, jer, da je trebalo, mogla ga je donijeti njegova koalicijska vlada zajedno s Mesićem, ali takav zakon nije potreban jer već postoje zakoni i kazneni zakon koji ratno profiterstvo može sankcionirati, samo treba “politička volja”, dakle, pojam “politička volja” koji u svome izvješću za stanje u Hrvatskoj navodi i Europska komisija. Kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti može strpati pola predstavnika vladajuće stranke HDZ i saborske opozicijske stranke SDP u pritvor, i u konačnici za dugo godina iza rešetaka. Zatvori u Republici Hrvatskoj već su sada puni, i osuđenici čekaju na izvršenje kazne – na slobodi, ali i to je strategija vladajućih, jer kada bi gradili nove zatvore, svjesni su da bi se oni u njima našli. Mesićeva i Sanaderova navodna borba protiv korupcije osuđena je unaprijed na propast jer vlast nema zatvorskih kapaciteta za pritvaranje svih onih osumnjićenih kriminalaca koji trebaju biti uhićeni. Iako smo Sanadera prije nepuna dva mjeseca na stranicama “Hrvatskog prava” upozorili da uhiti osumnjičene kriminalce, Sanader se zadovoljio pritvaranjem Đapićeva tajkuna Vlade Zeca – a gdje se je izgubio Đapić?!
Jedini pohvalni potez koji je Sanader do sada učinio je, da je Đapića i otetu HSP kao potencijalnog koalicijskog partnera Hrvatske demokratske zajednice nakon sljedećih parlamentarnih izbora već sada otpilio, svjestan da mu Đapićevi crnokošuljaši predstavljaju omču oko vrata, i svjestan da njegov pokušaj da rehabilitira Đapića u Europskoj pučkoj stranci, u Bruxellesu, nije uspio. Jer da to nije napravio, mogao bi HDZ izletjeti iz pridruženog članstva Europske pučke stranke. Koje li ironije, Sanader je uspio u pridruženo članstvo EPP-ED progurati Koštuničine lažne demokrate i koalicionaše s Miloševićevim socijalistima, ali ne i Đapićeve lažne pravaše i lažnog magistra. Savjeti izlizanog i kompromitiranog bivšeg ministra vanjskih poslova Mate Granića, koje je posljednjih godinu šaptao Đapiću na uho, pokazali su se kao čorci, što je sreća za Hrvatsku. Ironija sudbine je, da Đapić, koji je gore nego Juda izdao Dobroslava Paragu i služio zatirateljima pravaštva, komunistima Franji Tuđmanu i Ivici Račanu, sam se polio tonama katrana antisemitizma i neofašizma koje nikakvim sredstvima ovoga svijeta ne može do kraja života sa sebe oprati. Ostat će trajno obilježen i kao lažni magistar, a to u svijetu ne prolazi! Već danas će od Đapića okretati glave svi oni (oportunisti kao i Đapić), koji su se s njim do jučer rukovali i srdačno družili. Jedini koalicijski partner Đapiću ostaje Račanov SDP.
Đapićev potajni put u Washington u oragnizaciji Ilije Letice pokazao se kao čorak
Sanader i Đapić su u utorak, 7. studenog 2006. godine, kada je najavljeno negativno izvješće Europske komisije o stanju reformi u Republici Hrvatskoj, doživjeli dvostruki crni utorak: izvješće Europske komisije sadrži crveni karton, a Sanaderov prijatelj Bush doživio je poraz na izborima za američki Kongres. Đapićev put u ured senatora Frista, preko plave kuverte, gdje je nudio potpisivanje spornog američkog članka 98. o neizručivanju eventualno osumnjičenih američkh vojnika za ratni zločin Stalnom međunarodnom sudu za ratne zločine u Rimu, bio je uzaludan, jer senator Frist danas odlazi u mirovinu(već je prije Đapićevog polutajnog posjeta njegovom uredu podnio ostavku zbog korupcijske afere), a bivši činovnik State Departmenta Radamaker, koji je primio kompromitiranog Đapića, ostaje bez poslodavca. Tako je to kada se politikom bave neznalice, izdajice, lopovi, krivotvoritelji i graditelji Potemkinovih sela kao što je Đapić!
|
07.11.2006., utorak
Mr.Hide,alias mr Jackyll
01.11.2006., srijeda
Danas na Blagdan Svih Svetih
Prisjećamo se na najdraže iz obitelji, roditelje, braću, sestre i sve najbliže, drage Nam, prijatelje, branitelje, ljude znane i neznane!!
Lahka Im Hrvatska zemlja,
neka Im vječno svjetlo svijetli
"Spokoj Duši daruj Im Gospodine"
Poćivali u miru;
Amen
|
|
