Jučer sam malo gledao televiziju. A što drugo da radim, neka fjaka mi je bila pa sam malo vrtio po tv-u. I sad tako je malo gledam neke programe po satelitu. Vrijeme vijesti je bilo i baš me zanimalo šta se danas (jučer) događalo u Poljskoj, kakvo će vrijeme sutra bit u Litvi a zašto veseli djedica iz Kazakhstana pokazuje svoj bunar to nisam uspio dokučiti. Uglavnom veseli dan neki rekao bih kad vidim te strane vijesti. Ovamo spašena maca sa drva, tamo se otelilo 500-to janje na nekoj farmi, vesela lica na sve strane. Kultura, promocije, otvaranja, zatvaranja, pa malo humora, pa malo sporta i tako...
Kad ono okrenem na naš program i jebote krv me poprska. Sumorne face, muzika ko da će sad objavit smak svijeta. Udarne vijesti ubojstva i pljačke, ljudi bez udova, djeca kriče, ovome curi mozak iz glave... Čovječe šok doživiš!! Srce mi se uzlupalo, dobio sam instant tikove, trepčem očima trzam ramenom ne mogu vjerovat što se događa. Pa jebote tko sastavlja te programe na našoj televiziji i tko određuje što je vijest a što nije i tko određuje što će biti udarna vijest. Ne znam, recite mi jesam li ja lud ali čini mi se kad gledam naš program da vijest više nije ništa osim ljudskih tragedija i to po mogućnosti ako ima takvih vijesti iz Hrvatske još bolje!!! Super!!! Dum - dum- dum- dum - ta - na - na - na - naaaaaaaaaa - bra - da - bum!! (csssss) - "Danas je muškarac... ubio susjeda...(nekog našeg grada)... Snimili smo ga kako nosi ruku jedne od žrtava u stražnjem džepu hlača prije nego su ga uhitili... Pričali smo sa jednom žrtvom (ovome sjekira zabodena u prsa, a po objektivu kamere točkice krvi)...". Jebote niste normalni!!!!!
Pa dobro ako je to vijest, ali ne mora bit prva. I ne moran gledat ljude u agoniji vlastite tragedije. Onda još kažu kako su Hrvati depresivni i suicidalni... Ma imamo razloga za optimizam preko glave. Živimo ka begovi. Monte Karlo je kurac za nas. I onda još za vrijeme vijesti gledaš dekapitacije djece u Kongu, leš pronađen u Savi, a kao desert nekog našeg mafijaša sa izrazom lica poput bijesnog psa kako ga privode. To je super. Odmah ti je cijeli dan koji je sjeban sam od sebe jer radiš a ne primaš plaću ljepši. Red smrti, red krvi, red domaćeg kriminala i to je to. To je naš dnevnik. I onda mi ono dvoje kretena slože umjetan osmijeh i za kraj ostave neki šaljivi prilog o Ljubi iz Otočca koji ima tri oka.
A kad se sjetim da sam se nekad rugao Martinoviću... Ma dajte mi globalno sijelo umjesto dnevnika. Dajte mi kupus u obliku fetusa i babu koja ima četri ruke s kojima plete tri džempera odjednom. Oću bicikl prerađen u perpetuum mobile trećeg stupnja i dijete iz Koprivna koje govori svahili. To su vijesti!

Nije novost da su mediji u Hrvatskoj postali postali perverzna izopačena verzija filmova katastrofe iz 50-ih godina prošlog stoljeća. Nije mi čak namjera ni da vrijeđam ovaj blog servis kojeg i sam koristim zato što je koristan u prvim redovima da se ubije vrijeme. Da, ... da se ubije vrijeme i da se čovjek zapita "što to znači biti cool?". I što je to što zaista zanima nekoga tko dođe ovdje malo čitati dogodovštine blogera da bi ubio vrijeme. Hm, da... sada će oni pametniji odmah skočiti i odgovoriti mi u stilu "pa kretenu sad si sam dao odgovor na to pitanje". Naravno, za svakoga ponešto, svatko ima svoje favorite, svaki je blog drugačiji. Ali ono što je meni najzanimljivije od svega je fenomen zvan cool i almost cool blogovi!
Da se mi razumijemo, ima stvarno zanimljivih i interesantnih stvari tu, ali ima uvijek i iznimki. A ono što je za mene fenomen to je da netko tko se predstavi kao novinar može napisati i samo govno sa smiley-em da bi dospio među cool blogove. Ali doslovno mislim na "govno". Primjećujete (") i ("). Sa smiley-em. Pa me zanima da li to spada u kategoriju humora ili umjetnosti. Možda i politike s obzirom na sadržaj.
I napokon, da dođem do vrhunca, do samoga bitka, srčike onoga što od početka želim kazati. Zadnja dva, tri dana smo svjedoci ribafishevih sranja oko sređivanja stana. I nije samo to zanimljivo. Zanimljivo je i to kako je on popizdio na majstore pa je poslao nekakve mailove, pa je nastalo sranje oko tih mailova, pa onda neki drugi bloger piše o tom sranju oko tih mailova pa je i to među cool stvarima koje možemo pročitati među super turbo cool blogovima. Pa da se evo i ja malo osvrnem te dogodovštine. Možda i ja dospijem među cool blogove.
Evo mog stajališta glede navedenih stvari budući da sam također sređivao dva stana u zadnje vrijeme. Najlakše je biti kreten pa očekivati da drugi misle za tebe. I onda još iskorištavati svoju skuliranost na blog servisu da bi se ogadilo neku firmu iako za to nemaš ni najmanje pravo. Neću opisivati što se događalo jer to svi koji čitaju cool blogove već znaju. Reći ću samo da onaj koji postavlja vrata prije nego je sam (čitaj: SAM!!!) definirao podove, što će mu doći na pod, da li estrih pa pločice, da li samo pločice, kolika je debljina pločica... itd, nije ništa drugo nego kreten. K-R-E-T-E-N!!! Kreten i moron kojem je piva popila mozak. Najlakše je šetuckat okolo sa pivom u ruci po nekakvim "hepeninzima" i glumljenje cool budale, a doma sređivati stan i kupovati vrata ko da se u najmanju ruku radi o 10 deka đačke. Da sam na tvom mjestu prijatelju poklopio bi se ušima i ne bih ovo nikome pričao jer to može napraviti samo moron, i to će ti potvrditi svi koji se u taj posao razumiju.
Dalje primjetio sam da se među cool i almost cool blogovima dosta dobro prolazi ako učestalo spominješ riječi "kurac", "ogromna kurčina", "pička", "pizdusina" i "jebanje". Eto, i to sam obavio.
Dakle, da zaokružim, pisao sam o ribafishu, napisao sam riječi kurac, pička, ogromna kurčetina, pizdusina i jebanje. Očekujem veliki broj komentara koji će ponuditi neoborive dokaze da sam ja kreten i moron. Da li je moja šansa da se nađem među cool blogovima veća??! Unaprijed hvala...

Jednom prilikom upoznao sam jednu Austrijanku preko interneta. Nije dugo trebalo da ona shvati kako bi bilo najbolje da stupimo u seksualne odnose što prije. Stjecajem okolnosti nisam imao putovnicu. A nažalost nije ni ona. Međutim nemojte očajavati, priča ipak ima sretan kraj. Ja sam došao na Breganu i kada mi se dignuo moja Ulrike ga je prihvatila na svojoj granici i tako smo konzumirali svoju vezu. Kako divno zar ne? Još jedan dokaz da ljubav ne poznaje granice Slovenije.